BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA

Kako zombija izvesti iz kombija

Zagreb  21. i 22.06.2011.: Sedam jegera i preglasan monitoring Grindermana

Poslije Kragujevca Velja i ja imali smo dan odmora, a onda opet u sedlo putem In Music festivala u Zagrebu. Prvi dan festivala imali smo Diskobajagi nastup u šatoru preko puta glavne bine. Na rasporedu smo odmah iza Jamiroquaija u jedan sat poslije ponoći. Tokom dana dok smo se montirali i radili tonsku probu na šatorskoj bini. Organizator je tražio da stranice šatora budu spuštene jer smetamo ovima na glavnoj bini. Na onom ćepeneku koji je upek'o tog dvadeset prvog juna imali smo tonsku u nekoj vrsti multimedijalnog staklenika. To veče Jay-Kay je imao problema sa temperaturom i grlom pa je gomila ljudi željna plesa prešla u naš šator odmah po završetku Jamiroquaijevog koncerta, gdje je dernek potrajao do pet ujutro, kada se program prvog dana festivala i završio. Moram još dodati da nam organizator nikada nije donio flašu votke koju smo naručili, nego nam je za zamjenu dao bunt vaučera za šank. Naša jadna bukerica je cijelu noć letala na relaciji šank - bina i donosila nam po sedam jegera u onim malim plastičnim čašicama. Na kraju nas je osoblje koje se brine o razglasu potrpalo u svoj teretni kombi, čime smo kao prave zvijezde prevezeni do hotela.

 

Sutradan je stigao i ostatak benda i svi smo se skupili oko dva popodne na glavnoj bini, na tonskoj probi poslije koje je bio organizovan ručak u festivalskom hospitality šatoru. Pred sami početak koncerta pojavio se i Loša, koji se sa Nikšom Bratošom jedva probio od studija do festivala. 

slika_29_copy

slika_30

Prošle godine svirali smo na In Music festivalu na najmanjoj bini, u terminu od 18h, koji garantuje da ćeš svirati flori i fauni festivala jer je ljudima prerano da stignu i uđu na Jarun. Na našu sreću ljudi su bili zainteresovani za koncert pa su krenuli ranije i poslije desetak minuta, na opšte iznanađenje i nas i organizatora, livada ispred bine je bila puna.

Ovako je to bilo prije godinu dana.

 

To je valjda i razlog zbog kojeg nas je festival odlučio pozvati i ove godine, ali na glavnu binu. Ovaj put smo očekivali dosta ljudi, ali ovoliko zaista ne. Poslije prve pjesme počele su da se slijevaju bukvalno rijeke ljudi iz pravca ulaza i iz pravca drugih bina.

slika_24

slika_25

slika_26

slika_27

slika_28_copy

 

Ja i dalje sprovodim svoju misiju vezanu za inauguraciju pjesme Sedam jegera pa je i Zagreb došao na red da se upozna sa materijom.

 

Poslije koncerta, ostatak programa kao da smo mi sami naručili. Odmah iza nas svira Cypress Hill, a poslije njih spektakularni Grinderman, čiji koncert nisam gledao sa bine jer toliko glasan monitoring ne može podnijeti ni gluha osoba.

 


Thessaloniki, 24.06.2011.: Kafana bez oznake i menija, kese mesa i potkupljivi grčki carinik

Oko 10 ujutro krećemo u Grčku, Solun, gdje sviramo na Anti-Racist festivalu. Poslije nekoliko sati vožnje stali smo na spektakularan ručak. Na dvadesetak kilometara prije Niša nalazi se kafana za koju nećete vidjeti oznaku, a ni skretanje. Kada na autoputu u zaustavnoj traci ugledate parkirane aute i kamione, to je znak da ste na pravom mjestu. Preskočite bankinu, pređete kroz rupu koja je napravljena na zaštitnoj mreži i naći ćete se na ulazu. Kafana nema menu, konobar prebroji koliko vas ima i ode prema kuhinji. Mi smo pokušali da mu objasnimo da ima vegetarijanaca na šta je on samo odgovorio da se ne sekiramo i počeo donositi. Na kraju smo put prema Grčkoj nastavili sa dvije kese mesa koje nismo mogli pojesti.

Kada smo iza ponoći stigli na grčku granicu zatekla nas je strahovlada grčke policije koja zaista sprovodi svojevrstan teror. Na kraju su nas poslali u red sa kamionima. Na svu sreću, naš menadžer, koji je sa Grcima imao iskustva, išao je sa nama. U razgovoru sa nekim bugarskim kamiondžijama saznao je da je nezvanični uslov za popunjavanje papira i prelazak preko granice pet eura koje treba uručiti cariniku. Mi smo kroz prozor kancelarije mogli vidjeti kako se carinik iz petnih žila dere na grčkom, što bi trebalo da dokaže ko je gazda i kome treba dati eure, a ovaj mu na engleskom samo smireno ponavlja da treba popuniti ata-karnet. Na kraju carinik popunjava papire i postiže se dogovor da ga čekamo kraj kombija sa eurima, njih pet. Na carinikovu nesreću, u tom trenutku se pokvari neki kamion koji je bio na rampi ispred nas, skupe se i policija i ostali carinici, mi to sve lijepo zaobiđemo preko trotoara i ostavimo bijednika da guta prašinu. Nikako nisam mogao povući paralelu između ovog događaja i turističke zemlje koja se reklamira na TV-u. U Solun smo stigli u tri ujutro, čekirali se u hotel i legli na zasluženi počinak koji će da traje do sutradan, do tonske probe.

Ovo je drugi dan festivala, mi smo hedlajneri, što znači da sviramo oko ponoći i da krećemo odmah poslije koncerta da bismo stigli u Zadar dan poslije.

 

Zadar,  25.06.2011.: Lijep prijem zombija

Još jedna noć na regionalnim autoputevima i još jedna dobijena borba sa vremenom u cilju stizanja na tonsku probu. Sviramo u okviru zadnjeg dana festivala pa je ekipa koja radi na tehnici već fino uigrana, ali i vidno umorna. Jako smo lijepo primljeni od strane organizatora koji je sve unaprijed organizovao jer je znao da dolazimo direktno iz Grčke. Naravno "lijepo primljeni" uglavnom se sadrži od odlične klope i adekvatnih količina alkoholnih pića - koje zombije iz kombija treba da konvertuju u raspoložene muzičare - koji treba da dignu ljude od prvog takta.

Upravo zbog adekvatne količine alkohola moje sjećanje na Zadar ovdje negdje i završava, pa mi je ovaj video, koji je producirao sam festival, dobro došao da pogledam kako je bilo.

 

I još se sjećam da nam se neko debelim crnim flomasterom kreativno izrazio na zadnjim vratima našeg kombija koji je stajao na parkingu ispred ulaza u festival.

(zurnal.info)