Kolumne

Šest godina od radničkih protesta
Palio ne palio, na kraju ćeš zapaliti odavde. Svoju ću kćer odgojiti da čim bude mogla – ide, što dalje i ne osvrćući se, naročito ne na mene, ide tamo gdje će biti bolje plaćen rob koji živi u manje psećim okolnostima. Da išta valjam, već bih je ja vani poveo - i to ne juče, ni prejkuče, nego čim se rodila
Sud zaključio
Hoćeš da vidiš kako ja karam - nije ozbiljna prijetnja novinaru Stav našeg pravosuđa je: Ne bojte se novinari, neće vas karati, samo će vas pokušati ubiti. Sa naglaskom na pokušati. Ako vas i ubiju, bolje je nego da ste se sami ubili ili da vam je neko, ne daj Bože, pokazao srednji prst.
Krvna osveta
Zašto je pravosudni sistem još uvijek na slobodi? Osnovna funkcija naših pravosuđa je da zaštiti kriminalce, a ona taj posao odrađuju dobro, odlično – sjedi, pet. Povezuje nas, u čvor nas uvezuje, odsustvo pravde – ili makar iluzije pravde. I odsustvo minimalne pravne sigurnosti
Strategija Tegeltija
Vjerujte meni, ne vjerujte svojim očima Sličnu strategiju poput Milana Tegeltije koriste švaleri, ali ne smijemo zaboraviti da je ta strategija vid porodičnog nasilja
Iskustva razvijenog zapada
Kako se protiv zagađenja bore vlasti pitoresknog švicarskog gradića? Bilo je to u onoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, prije nego što smo pretvoreni u tajkunsko igralište. Sjećate se? Prije 57 godina, prije ovog smoga demokratije koji nas je oslobodio jednoumlja i totalitarizma i usput odlučio da nas oslobodi ama baš svih ovozemaljskih radosti
Luciću ne možete ništa
Zbog vas samih, prestanite praviti majmune od sebe! Lucić je znao da nas zasmije, da nas od smijeha baci na pod, pišući o stvarima nad kojima obično – šta obično: uvijek – ronimo suze, pišući o stvarima nad kojima će generacije naricati. To je činio ne zato što je zlodjela minimizirao, relativizirao ili negirao, nego zato što je znao da je smijeh najbolje oružje protiv zla.
Badnjak u Crnoj Gori
Teška retorika na pravnom polju Korištena je, u dane pred Božić, teška retorika: te „ne damo svetinje“, „dug precima“, „njegoševska Crna Gora“, „ispravljanje istorijske nepravde“... Znate kako je: ono što zveči, to je prazno. Tako i „zvučne“ parole, koje zvone kao zvona sa saborne crkve. Šuplje su, nema u njima ničega, naročito ne smisla.
Migrantske bilješke
U polumraku, polusvijetu, na kraju autobusa Šofer šapuće: “Sjedite naprijed, migranti će na kraj autobusa. Smrde. Ne kupaju se.” Idem na kraj autobusa. Ima mjesta.
Novogodišnja bajka Andreja Nikolaidisa
Djevojčice sa šibicama U zoru, kada su se rastale, dok je sa koferima u rukama stajala na trgu kojim je prolazio prvi tramvaj, i dalje je mislima bila u toj bogataškoj kući, pred kaminom. Vidjela je sebe kako na hrpu drva spušta kutiju sa šibicama koju je čuvala u džepu jakne. Moje šibice za vaše stvari, rekla je tiše no što pada snijeg.
Već viđeno u Crnoj Gori
Balvan revolucija i sveti rat SPC odbija da bude dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona odbija da se registruje u Crnoj Gori i da na bilo koji način poštuje zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države, ma kako suludo to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori