Okupacija u sedam slika

SDA: Dodik i Radončić zajedno rade na razbijanju BiH Komisija za sigurnost Stranke demokratske akcije izdala je saopćenje u kojem se navodi kako unutar stranke postoje "patriotske snage" koje se suprotstavljaju Fahrudinu Radončiću i koje mu "neće dopustiti da uz pomoć svojih istomišljenika realizuje projekat podjele Bosne i Hercegovine"

 Komisija za sigurnost Stranke demokratske akcije održala je redovnu sjednicu nakon koje je izdala Saopćenje za javnost u kojem optužuju Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a za udruživanje u akciji "razbijanja Bosne i Hercegovine": "Ovih dana, pod okriljem Milorada Dodika, Fahrudin Radončić iz Banje Luke javno pozvao svoje i Dodikove beogradske mentore da pomognu u pohodu 'razbijanja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka'".
U Saopćenju se dalje navodi: "Ponesen za njega prirodnim ambijentom u kome se našao, a svjestan da mu u posljednje vrijeme ne ide sve po planu, Radončić je istakao kako Beograd 'lakše' čuje pozive iz Banje Luke. Pritom je javno upozorio svoje mentore u Beogradu da unutar SDA postoje patriotske snage koje mu se suprotstavljaju i koje mu neće dopustiti da uz pomoć svojih istomišljenika realizuje projekat podjele Bosne i Hercegovine."
Komisija dalje navodi kako Radončić tvrdi da se 'Bošnjaci boje Milorada Dodika', pri čemu 'zaboravlja' da se i sam izjašnjava(o) kao Bošnjak - osim ako se u medjuvremenu nije drukčije opredijelio!? 
"Bošnjaci i ostali bh. patrioti svoju hrabrost su konkretno dokazali i potvrdili tokom ratnih godina na linijama odbrane domovine, dok je Radončić iz podruma vodio tzv. štapske bitke. Zato je ova njegova tvrdnja uvreda za svakog Bošnjaka i svakog branioca Bosne i Hercegovine. Svojim govorom i nastupom na stranačkoj tribini Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića u Banjoj Luci, „osnivač“ pokazuje da je na sceni projekt Beograd – Dodik – Radončić. Zato se i boji svjedoka odbrane BiH", stoji u Saopćenju Komisije i zaključuju kako se iz svega vidi da su Radončićevi šefovi u Banjoj Luci i Beogradu: "Svi njegovi napadi na časne i čestite borce i patriote – članove Komisije SDA za sigurnost predstavljaju samo pokušaj da lupu javnosti odvrati od sebe, svega što planira i radi na štetu države Bosne i Hercegovine, pogotovu Bošnjaka."

(FENA/zurnal.info)

FOTO: Gori Vlada

Demonstracije koje su danas ispred zgrade Vlade Federacije BiH organizirale četiri temeljne boračke organizacije pretvorile su se u žestoki sukob dijela demonstranata i pripadnika specijalne policije koja je čuvala zgradu Vlade.

Demonstracije zakazane zbog zahtjeva boračkih organizacija trebalo je da počnu smbolično u 12,05 sati.

Međutim, već pola sata pred početak protesta demonstranti su uklonili zaštitnu ogradu, a pojedinci iz mase su počeli gađati zgradu Vlade i policiju kamenjem, flašama i drugim predmetima.

Organizatori su nakon toga pozvali demonstrante da ispoštuju zahtjeve svojih predstavnika i suzdrže se od svega što može nanijeti štetu njihovim zahtjevima, ocijenivši da ovakvo ponašanje može da ih omete u ostvarivanju njihovih prava.

Jedan od zahtjeva je bio da se demonstrantima u 13 sati obrati federalni premijer Mustafa Mujezinović.

Nakon što se ni premijer ni niko drugi iz Vlade nije obratio demonstrantima u to vrijeme, organzratori su pozvali predsjednike svih kantonalnih boračkih organizacija na konsultacije.

U narednih više od sat vremena demonstrantima se niko nije obratio. U međuvremenu je čak izgledalo da se atmosfera stišala.

Međutim, tada je krenulo, najprije pojedinačno, a kasnije sve više i više bacanje flaša i kamenja na policiju i zgradu vlade. Policija je odgovorila suzavcem, nakon čega se dio demonstranata počeo povlčiti u park iza II gimnazije ili razilaziti, ali je jedna grupa nastavila sukob sa policijom uprkos tome.

Povremeno su se čule i eksplozije topovskih udara, a iz mase su počeli izlaziti povrijeđeni i veliki broj onih koji se žalio na posljedice udisanja suzavca.

Kola hitne pomoći su intervenirala u više navrata, a glasnogovornica Kliničko-univerzitetskog centra u Sarajevu
Biljana Jandrić nam je kazala da je više od 30 protestanata zbrinuto.

Broj demonstranata je procijenjen različito, od 4.000 do 6.000.

{slimbox images/Galerije/prot/1.jpg,images/Galerije/prot/1.jpg;images/Galerije/prot/2.jpg,images/Galerije/prot/2.jpg;images/Galerije/prot/3.jpg,images/Galerije/prot/3.jpg;images/Galerije/prot/4.jpg,images/Galerije/prot/4.jpg;images/Galerije/prot/5.jpg,images/Galerije/prot/5.jpg;images/Galerije/prot/6.jpg,images/Galerije/prot/6.jpg;images/Galerije/prot/7.jpg,images/Galerije/prot/7.jpg;images/Galerije/prot/8.jpg,images/Galerije/prot/8.jpg;images/Galerije/prot/9.jpg,images/Galerije/prot/9.jpg;images/Galerije/prot/10.jpg,images/Galerije/prot/10.jpg;images/Galerije/prot/11.jpg,images/Galerije/prot/11.jpg;images/Galerije/prot/12.jpg,images/Galerije/prot/12.jpg;images/Galerije/prot/13.jpg,images/Galerije/prot/13.jpg;images/Galerije/prot/14.jpg,images/Galerije/prot/14.jpg}

(Zurnal/FENA)

OPOZICIJA U REPUBLICI SRPSKOJ: Čekajući Harisa U SDS-u su samozadovoljni zbog straha koji sije moguće udruživanje sa vodećom mafijom na Balkanu, te se uljuljkani u slatke mračne snove, nevješto brane načelno odbijajući saradnju, pri tom ostavljajući diskretno odškrinut Pandorin poklopac

Milorad Dodik je u grčevitoj potrazi za «Harisom Silajdžićem»! Svakodnevno, istrajno, energično, vulgarno, bezobzirno, licemjerno, cinično, jadno... i ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva Milorad Dodik traga za «Harisom» koji bi mu poput onog Harisa Silajdžića iz 2006. uspješno otpjevao bek vokale, gusto protkane nacionalističkim jodlovanjem i šovinističkim ojkanjem, i omogućio mu da na otvorenoj sceni pobere gromke aplauze i još gromkije glasove zaluđenih/ sluđenih/ lakovjernih/ nezrelih/ neosviještenih/ onesviještenih/ zrelih/ osviještenih/ šoviniziranih/ frustriranih...

DODIK:U traganju za Harisom Silajdžićem UMILNI OSMIJEH FRANKEŠTAJNA

Dodiku treba težak verbalni predizborni sukob sa Bošnjacima (svi su oni «Haris»), kako bi opstao i nakon oktobra 2010. i nastavio pljačkati one koje navodno štiti. Ovdašnji Lažni Mesija strgao je odavno burku socijaldemokrate, nabacio umilni osmijeh Frankeštajna, ogrnuo se leševima sunarodnjaka i, teško gazeći po kostima i grobovima drugih, krenuo u odsutnu bitku za još jedan mandat na slobodi. Nekrofilna politika koja ponovo ubija već ubijene, masakrira teško masakrirane, siluje višestruko silovane, muči neljudski izmučene, kolje odavno zaklane, pljuje po grobovima, ruši grobnice, oskrnavljuje spomenike... nacifikuje cijeli jedan narod..., naopako će završiti. Tu nema dileme, ali pitanje je kada?! Kao što je pitanje i ko će ga zamijeniti, ko je ta vajna opozicija, spremna suočiti se sa lešinarima i hijenama, koji su gotovo proždrali budućnost ovog naroda i već osakatili najmanje tri generacije koje tek treba da se rode?!

Da li je to ona opozicija koja kaže: «Dodik dobro štiti srpske nacionalne interese, samo je problem što je kriminalac»?! Takvi ne trebaju nikako i nikada da dođu na vlast, jer su gori od mafijaške strukture koja dominira, iz prostog razloga što samo idiot može vjerovati da prevejani kriminalci mogu štititi bilo koje i bilo čije interese, sem sopstvenih. Uz sve to, ni ono –kriminalac - im puno ne bi smetalo, pod uslovom da su oni ti koji artikulišu vlast na takav način.

Pitanje je i da li u opoziciji uopšte postoje oni koji smatraju da Dodikovo svakodnevno i sistematično spaljivanje «njihovih leševa», jedino doprinosi daljem poniranju običnog svijeta u živo blato i prijeti da ga u tom blatu zauvijek ostavi?! Takvih ima, ali zbog nametnutih stereotipa ne smiju to glasno i jasno reći. To ne zači da je problem u stereotipima i onima koji su ih vaspostavili, već u inima koji «spaljivanje leševa» osuđuju «u sebi», nemajući lične hrabrosti da to učine i javno. S ćutolozima se ne može nikud, naprijed ponajmanje, jer salonska politika, koja ostaje u četiri zida, doprinosi isključivo destrukciji i idealno je opravdanje političkim mesožderima da nastave svoj krvavi posao.

Dodik i ČavićKOLAC I SREBRENI METAK

Prenemaganje nije otpor, a opozicija u Republici Srpskoj se prenemaže, mediokriteti-mudroseri se međusobno «nadigravaju» ispaljujući prazne parole, pokazujući nejake, oklembešene mišice prijete floskulama («ko nije sa nama, taj je protiv nas»), cičeći jedni na druge da su baš oni «strine» koje treba ova raja, a u stvarnosti se plaše svoje sjene i odavno pušu i na ladno, iako ih vruće nikada nije ni dokačilo. Svađaju se oko funkcija koje ovakvim pristupom neće nikada dobiti, dijele ono što nemaju, pozivaju se na ono što ne znaju i tako redom, oko za cvike, zub za protezu... Niko od njih ne zna šta posle Dodika, još manje kako ga srušiti. Za razliku od Dodika koji je imao cilj da stvori mafijašku državu u čemu je uspio, a sada teži ka tome da joj što više produži vijek trajanja, opozicionari su bez ikakvog cilja. To ne može biti samo rušenje Dodika, jer to nije cilj, već potreba. Trebalo bi, valjda, narodu reći šta ga nakon pada Vučije jazbine očekuje, a opozicija o tome nema pojma.Takvi raji ne trebaju, jer bi im došli kao «crijevna napast» nakon teške dijareje. Što mu dođe na isto, jer su svi već odavno dehidrirali.

Dok se oni prenemažu, Dodik nastavlja da zabija kolac u srce narodu (srebrenim metkom će ga potvrditi), a sam se sebi čini nejakim da dovrši taj posao. Svjestan je kakvo je zlo počinio, čim se plaši nebitnih, te trči od vrata do vrata nudeći koalicije, saradnju, bratstvo, srpstvo, nacijedinstvo..., bez kamata, koje će na naplatu doći nakon izbora. Svi strahuju od njegove koalicije sa SDS-om, kao da može gore od ovoga. Već je najcrnje, pa bi se takvo agregatno stanje samo produžilo. U SDS-u su samozadovoljni zbog straha koji sije moguće udruživanje sa vodećom mafijom na Balkanu, te se uljuljkani u slatke mračne snove, nevješto brane načelno odbijajući saradnju, pri tom ostavljajući diskretno odškrinut Pandorin poklopac. Slijepi kod očiju, ne vide da je Dodik ponovio njihove tragične greške i da će zbog njih postradati, kao što su i oni postradali. Ne pada im na pamet da se ograde od njegovog divljanja, što samo govori da se jesu olinjali, ali im je ćud ostala ista. Zaboravili su da ni zla kob koja ih prati neće nestati, dok se ne suoče sa onim što su ini u njihovo ime počinili. A počinili su ništa dobro. Mazohizam je najbolja zamjena za sadizam, poruka je iz tog tabora.

Bosić i TadićŠTA JE PISAC HTIO DA KAŽE?

Ako su nam šansa srpski radikali, ta jadna šačica neostvarenih fašista, bolje da nas nema, ali je sasvim normalno zapitati se gdje su i šta rade kilavi pdp-ovci i nejaki dp-ovci (može i obratno brale)?! Zašto pred Dodikovim divljanjem ćute oni za čije je vlasti (Mladen Ivanić, Dragan Čavić, Dragan Mikerević) jasno rečeno šta se desilo u Srebrenici, čime je povučen jedan jedini državnički potez od 90-ih na ovamo, potez koji je trebao oprati obraz Srbima i potez koji je pokazao da Srbi nisu kolektivno fašisoidni, genocidni sluđeni krvoloci, ali da i u tom žitu ima otrovnog korova?! Ćute zbog stereotipa, plašeći se da će ostati bez biračkog tijela. Moglo bi se zaključiti da ni sami ne vjeruju da postoji srpska većina koja osuđuje ono što su oni javno osudili. Tragedija bi bila kad bi bilo tako, a tako nije. Gotovo pedeset posto je onih koji ne izlaze na izbore, jer smatraju da nemaju za koga glasati. Ti traže hrabre, a oni koji su nespremni iznijeti jedan hrabar, ljudski, državnički potez do kraja, smatrajući ga najznačajnijim dijelom sopstvenog političkog portfelja, a nikako opterećenjem, ne mogu se svrstati u tu grupaciju.

Šta je pisac htio da kaže? Ništa, sem da je srpska politička scena istrijebljena, a da novih snaga nema ni iza horizonta. A to i nije neka novost.


DUGOVI: 778 studenata mora iseliti iz domova Zbog dugova Vlada SBK i HNK prema JU Studentski centar Sarajevo, postoji velika vjerojatnost da će studenti koji dolaze sa prostora ova dva kantona morati potražiti smještaj izvan studentskih domova. Studenti traže brzo rješavanje ove situacije i prijete protestima

Studentski dom Neđarići: Otkazi za 778 studenata?

Vlade Srednjebosanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona JU Studentski centar Sarajevo duguju oko milion i dvjesta hiljada maraka. Ukoliko studenti iz ovih kantona do 1. marta ne plate dugove koje su napravile njihove vlade kantona iz kojih dolaze, studenti će se morati iseliti iz svojih soba.

NAJGORA SOLUCIJA

Već dva mjeseca nijedan kantonalni budžet u Federaciji nije uplatio sredstva koja su obavezna plaćati za podsticaj stanovanju studenata u Sarajevu. Odlukom Studentskog centra Sarajevo 589 studenata iz Srednjobosanskog kantona i 168 iz Hercegovačko-neretvanskog, ako namjeravaju ostati u svojim studentskim sobama, od 1. marta, pored redovnih uplata, moraju plaćati i dodatni iznos od 189 KM, što je puna cijena stanovanja u iznosu od skoro 300 KM.

- Ubijeđen sam da ako budu djeca morala davati punu cijenu da će pola njih povući studije, jer većina njihovih roditelja ne mogu plaćati punu cijenu. Je li moguće da će nadležne vlasti dozvoliti da se povuče obrazovanje djeci? – kaže Emir Kadrić, direktor Studentskog centra Sarajevo.

Upitan je status 778 studenata ili preko dvije trećine stanara domova. Kažu da su dovedeni pred zid, u situaciju u kojoj ne mogu ništa uraditi.

-To je najgora solucija. Već dva-tri mjeseca mi vodimo bitku, ali jednostavno niko nema sluha za naše probleme - kaže Jasmin Jarebica, predsjednik Asocijacije domova. Početkom sljedeće sedmice ponovo će pokušati da ukažu nadležnima u Travniku i Mostaru da im je hitno potreban novac da bi ostali u domovima.

Nije prvi put da iz Studentskog centra upozoravaju na neodgovornost cjelokupne vlasti u Federaciji i na neobzirnost prema studentskoj populaciji. Odluka je donesena zbog toga što je ova institucija, kaže Kadrić, došla u situaciju da mora raskinuti ugovore sa dva kantona koji najveći dužnici.

- Ne možemo nastavili raditi na bazi obećanja. Do marta smo se zaduživali, a svako dalje zaduživanje je krivično djelo - kaže direktor Studentskog centra.

Studenti prijete protestima ispred zgrada Vlada SBK i HNK

- Ako ovo ne bude riješeno, onda će se organizovati protesti tamo gdje su Kantoni i ići će se organizovano do tamo. ASP će u dogovoru sa Asocijacijom studentskih domova dogovoriti do 4.marta na koji način će se priključiti - kaže Suvad Cibra, član neformalne grupacije sarajevskih studenata okupljenih kao Altenativni studentski parlament. Legitimni Studentski parlament, iako je ovaj problem star nekoliko mjeseci, nikada nije imao aktivnosti u rješavanju egzistencionalnih studentskih problema.

NIKAD GRĐA VLAST

JU Studentski centar u dugu je od oko 80 hiljada maraka za struju, 150 hiljada za plin, preko 30 hiljada maraka za vodu i preko milion maraka prema dobavljačima hrane. Odgovora od kantonalnih Vlada nema:

- Neće da kažu ni da će plaćati ni da neće plaćati. Naša obaveza je bila da kažemo da ne možemo dalje - dodaje Kadrić.

Od studenata stanara iz SBK i HNK se traži da do 5. marta ispoštuju dogovor, koji je trebala ispošovati Vlada njihovog kantona, u suprotnom slijedi raskid ugovora odnosno prestanak prava na korištenje smještaja i ishrane u domovima.

"Studentski centar je iskoristio do sada sve moguće mjere i resurse u cilju naplate subvencije (bez koje studentski domovi ne mogu dalje poslovati), te je u tom smislu ovakav zaključak bio krajnja nužda. Zato smatramo da pitanje subvencije vi studenti morate pokušati riješiti sa Vladom vašeg kantona, kako biste sebi olakšali uslove studiranja na Univerzitetu u Sarajevu", navodi se u Zaključku Studentskog centra upućenog stanarima iz Nedžarića i Bjelava.

Direktor ove institucije smatra da je krajnje vrijeme za međukantonalni ugovor kako bi počelo hitno rješavanje ovog problema, a poziva i Federalnu vladu da se pobrine za studente.

- Do sada to niko nije uradio ništa... Svima smo pisali. Niko nema ustavna ovlaštenja... Izbjegavaju odgovornost! Jadno je i čemerno koliko se daje za studente - kaže Kadrić i tvrdi da 70 posto djece nadležnih u vlasti studiraju u inostranstvu: Ogorčen sam! Nikad grđa garnitura vlasti nije postojala - ništa ne rade za mlade. Pogledajte samo sve ove privatne fakultete... ja ne mogu da prihvatim ovo da samo mogu studirati bogata djeca.

Više puta su upućena upozorenja kantonalnim vladama, ali odgovora, kažu, nije bilo. Za to vrijeme dodatno se otežavaju ionako nesređeni uslovi školovanja i nameću brige iz mjeseca u mjesec. A kakvi su uslovi stanovanja u sarajevskim domovima najbolje znaju oni koji u njima prate raspored tople vode za tuširanje i računaju između obroka.

(zurnal.info)

DODIK, LAŽI I S(R)ANJA

Kakav grozan naslov! Ali šta očekivati od ovakvih novinara, primitivnih, neobrazovanih, islamofobičnih srbomrzaca, antifašističkih kurvinih sin..., uh previše gledam 60 minuta ovih dana...?! Šta očekivati od onih koji iz kuće nisu ponijeli osnovnu, čaršijsku kulturu dijaloga, kojima je jedini posao u životu da izmišljaju podmetanja, laži, neprovjerene informacije... Ma, uostalom, kakva novina takav i naslov.

-Premijeru, ne morate čitati ovaj tekst ako ne želite..., mislim, imate odličan program na PTPC-u, evo sada imate..., gdje je taj daljinski..., evo... 90. repriza vaše omiljene emisije “Dodikov pečat” ili na Alfi možete pogledati reprizu naše, hoću reći vaše briljantne javne debate "Otvoreni dijalog u

otvorenom društvu", ona je odmah nakon emisije u kojoj novinar Fahro Radončić razgovara sa biznismenom Radončićem, neimarom Fahrom Radončićem i vlasnikom nekoliko najljepših nekretnina na Balkanu gospodinom Gazi Fahrudinom Radončićem, a kasnije će im se pridružiti predsjednik najjače političke stranke u Bošnjaka... Toliko divnog sadržaja a vi bi da...

-Sanja, Sanja..., s kim to pričaš luda ženo..., hej gdje si ti..? Opet nema papira u klozetu..., gdje je ono Oslobođenje? Potrošio sam sve Dane i Slobodnu Bosnu, krenulo me ovih dana..., hahaha..., dobra mi ova. Gdje si ti bona?

-Šta galamiš, vidiš da vodim kulturan dijalog preko telefona sa premijerom...

-Šta kaže kada će ono uplatiti?

-Nismo imali konverzaciju o tome. Argumentirano sam mu elaborirala aktualno stanje u “najvećem destabilizirajućem faktoru u Bosni i Hercegovini”...

-U najvećem čemu?!

-Tu premijer misli na medije iz Federacije, naravno, na onog kretena Bakira, na onog Mišu što će imati srčani udar..., na one pedere iz Žurnala... Jesi im vidio tekst danas? Čuj samo naslova: DODIK, LAŽI I S(R)ANJA, ovo R je u zagradi, kao ono...

-Ma, kontam...

-A ja sam imala tako divan naslov: “When Dodik Comes To Town”..., znaš po onoj pjesmi od Ju-tu...

-Aha, I was a sailor, I was lost at sea... Hej, daj mi da pročitam to sranje dok ja..., da prostiš...

DODIK, LAŽI I S(R)ANJA

Prema navodima medija iz Federacije jučer, u popodnevnim satima, u centru Sarajeva, desio se masovni zločin. Počinioci su poznati javnosti, ali kako sada stvari stoje, neće biti nikakve istrage. Razlog je, kako u tim medijim navode, to što su žrtve svojevoljno pristale da budu izmasakrirane. Mada se radilo o očitoj manipulaciji, nadležni smatraju kako nema osnova jer je skup jasno naslovljen kao javna debata "Otvoreni dijalog u otvorenom društvu" sa gostima Valentinom Inzkom i Miloradom Dodikom. To što se, kako navode ostrašćeni federalni mediji, javna debata pretvorila u javni linč nad nemalobrojnom masom koja se okupila u Uniticu, nadležni su nazvali “propustom organizatora”. Prisutni navodno vjeruju kako je sve bilo isplanirano.

Da bismo izbjegli manipulacije otišli smo na lice mjesta – on the face of the place, što bi rekle kolege s BBC-a i razgovarali s nekima od prisutnih koji su bili spremni dati izjave nakon javne debate. Uspjeli smo postaviti nekoliko pitanja, prije nego što su u pratnji svojih najbližih upućeni u najbližu ambulantu kako bi im se pružila prva pomoć.

-Ovo je zaista strašno-rekla je na izlazu iz dvorane, vidno uznemirena jedna od prisutnih na javnoj tribini: Ovako namamiti ljude na dijalog a onda im podijeliti papiriće, bez mogućnosti da odgovorite na laži, laži, i same laži kriminalca koji se maskiran u političara predstavlja kao mirotvorac, kao žrtva medija iz Federacije. Grozno zaista grozno. To vam je isto kao da ste doveli čovjeka na kafu, svezali mu ruke i zabili kašičicu u usta... Ovo je bio “vašar monologa” a ne debata ili kako to kažu: “kultura dijaloga”.

Zamolili smo našu sagovornicu da ne napada bez argumenata i tražili da objasni svoje teške optužbe na račun organizatora i prisutnih gostiju.

-Molim vas, čovjek usred Sarajeva kaže kako mu u Sarajevu , ili Teheranu kako ga on zove, najviše smeta što se reis Cerić mješa u politiku. I meni smeta što se reis mješa u politiku, međutim u tom istom gradu postoji intelktualna kritika takvog ponašanja Islamske zajednice. Međutim, na pitanje kako to da Republika Srpska ima Krsnu slavu i kako se pri tom osjećaju Bošnjaci i Hrvati, kao i svi drugi sekularisti, on samo kaže: “ostavimo sada Krsnu slavu na stranu...”, i opet nastavi srat' po Sarajevu i medijima u Federaciji.

Izvinjavamo se našim čitaocima na ovakvom rječniku ali morali smo upitati našu sagovornicu da nam malo objasni taj dio oko medija u Federaciji.

-Kaže on kako su mediji u Federaciji “najveći destabilizirajući faktor u Bosni i Hercegovini”. Zašto? Zato što, za razliku od medija u Republici Srpskoj-ako takvo što postoji, pišu o očitom kriminalu koji počinjen prilikom gradnje zgrade Vlade RS, što govore o pljački građana u Republici Srpskoj, što traže odgovor na pitanje ko je ubio Milana Vukeljića, što ne mogu da povjeruju da je kilometar nikad završenog auto-puta Banja Luka – Gradiška koštao tri puta više nego u Hrvatskoj... Kriminalcu smetaju mediji jer mu kvare posao...

Morate nam vjerovati na riječ da smo ozbiljno ukorili našu sagovornicu i posljednji put je upozorili da ne koristi Rječnik mržnje, jer je zastario, prevaziđen i to izdanje koriste još samo pojedini mediji u Federaciji.

No, ona se nije obazirala na naša upozorenja i nastavila je, u maniru građanskih medija, da vrijeđa i kalja lik i djelo uvaženog gosta.

-Zamislite bezobraznog gada, da u gradu, koji je skoro četiri godine bio pod opsadom i stalnim granatiranjima četnika, mrtav hladan kaže da granata koja je na Markalama ubila više od 60 ljudi nije došla sa srpskih položaja. Jok, došla je sa dobro utvrđenih položaja Sitha pod komandom ratnog zločinca Dartha Vedera... Čak negira i presudu Suda u Haagu, gdje je jasno dokazano sa čijih je položaja došla granata, postoje zločinci koji su optuženi za to, a ovaj to mirno negira. I tu još sjedi onaj Inzko i kao on ne razumije o čemu ovaj priča...

Ne, ipak ovo nismo mogli dalje da slušamo. Prekinuli smo razogovor i odlučili da među rijetkim preživjelim posjetiocima potražimo normalnog sagovornika. Ugledali smo gospodina koji je izgubljeno sjedio na stepenicama, vidno traumatiziran. U početku je odbijao da daje bilo kakve izjave ali je onda iz njega prgovorio čisti jezik mržnje. Upozoravamo čitaoce da naredni redovi ovog teksta sadrže eksplicitne izraze mržnje i da nastavak čitanja ovog teksta preuzimaju na vlastitu odogovornost:

-Kakav šupak, čuj “srebrenička tragedija”?! Kada sistemski ubiješ osam hiljada ljudi, zakopaš ih, pa otkopaš, pa ponovo zakopaš na različitim lokacijama, to vam je nešto kao Shakespearova “Romeo i Julija”... Sud kaže da je to genocid i da su ga počinile vojne i policijske formacije Republike Srpske, međutim za njega to nije relevantno, a ima i ono ali... Kao ne bi oni to uradili da nisu imali razloga... I, naravno, za sve što ne valja u BiH krivi su ovi iz Federacije. Oni se kao svađaju, a miri ih on koji za svako rješenje ima problem. On koji javno, opet pred visokim predstavnikom, kaže kako neće doći u Sud BiH ako ga pozovu zbog kriminala prilikom gradnje zgrade Vlade RS, kako njemu sigurno neće suditi sudije iz Sarajeva, koji su uglavnom muslimani... Došao kriminalac da nam prodaje demokratiju i dijalog u formi monologa. Same laži i sranja!

Prestali smo uzimati izjave kada smo definitivno shvatili da na ovoj javnoj tribini zapravo nije bilo nikoga ko je bio spreman na kulturan dijalog. Osim, naravno, pomenutog gospodina Milorada Dodika. Premijer RS je ponovo pokazao svoju veličinu i dokazao javnosti da zapravo svi problemi bosanskohercegovačkog društva dolaze sa adresa u Sarajevu. Gospodin Dodik ima te adrese i svi oni koji su zainteresirani mogu mu se obratiti na adresu Vlade RS. Gospodin Dodik je uvijek na usluzi onima koji su za kulturu dijaloga. Svi ostali mogu da se...

(zurnal.info)

AKCIJA GRAĐANA: Pismo ministrima, premijerima, gradonačelnicima: Dok vi lažete, djeca ubijaju! Predstavnici Akcije građana uputili su oštro pismo upozorenja premijerima Federacije i Kantona Sarajeva, te gradonačelniku Sarajeva

Sinoć, oko 19 sati u kladionici "Derby" u sarajevskom naselju Ciglane, usljed pokušaja pljačke došlo je do upotrebe vatrnog oružja. Počinioci su štićenici Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine "Hum" u Sarajevu!

Izvolite gospodine ministre Vidoviću (FMPBiH), premijeru Mehmediću (VKS) i gradonačelniče Behmen (GS) izaći iz kancelarija, prošetati do Ciglana i vidjeti šta djeca rade!
Dok ste vi izmišljali opravdanja i bezobrazno lagali da činite sve u svojoj moći, maloljetnik
Alen Magaš, štićenik "Hum"-a, je slobodno nosio oružje i smišljao način i priliku da ga upotrijebi, a Alen je samo jedan od njih.
Dok Vi gospodo dijelite lekcije o nadležnostima, nama djeca hodaju sa pištoljima i dijele lekcije o pljačkama i ubistvima!
Zahtjevamo od Visokog Sudskog i Tužilačkog Vijeća da reaguje i promijeni zakonsku regulativu, tražimo od Ministarstva pravde FBiH da po hitnom postupku riješi pitanje zatvorskih kapaciteta, zahtijevamo od premijera Mehmedića da učini stvarni napor na implementaciji Akcionog plana za suzbijanje maloljetničkog prijestupništva, zahtjevamo od gradonačelnika gospodina Behmena da se više angažuje i djeluje u interesu građanki i građana grada Sarajeva.
Udruženje Akcija Građana je prije petnaest dana pokrenulo kampanju borbe protiv maloljetničkog prestupništva "365 dana x 2" (http://365x2.akcijagradjana.org/ i http://365x2.akcijagradjana.org/poslacu-pismo-kritikovati-pitati/).

Pozivamo medije, a naročito građane da odu na adrese (ne)nadležnih ili pozovu na navedene telefone i pitaju, kritikuju ali i da saslušaju najnovije laži, opravdanja i obećanja.

"Mi znamo gospodo ko je odgovoran i za šta, objasnite to porodicama žrtava, ako imate hrabrosti i časti da im se obratite!"

Federalno ministarstvo pravde (Valtera Perića 15, 71 000 Sarajevo) 033 213 155
Kanton Sarajevo (Reisa Džemaludina Čauševića 1, 71 000 Sarajevo) 033 562 071
Grad Sarajevo (Hamdije Kreševljakovića 3, 71 000 Sarajevo) 033 443 300

Naše zahtjeve znate odavno, nećemo odustati dok se ne ispune.

Udruženje "Akcija Gradjana"
www.akcijagradjana.org



ASIM MUJKIĆ: Bošnjačko sijelo (1)

U tekstu "Bošnjački sabor i posljednje naciotvorno iskušenje", koji je objavljen u Godišnjaku FPN, profesor Asim Mujkić analizira sve opasnosti ideje saborovanje jedne etničke grupe.Žurnal će ovaj izvrsni tekst objaviti u dva dijela. 

 

U bosanskohercegovačkim medijima se tokom 2009. godine najavljivalo održavanje 'drugog' (Dž. Latić), odnosno 'trećeg'(N. Mulabegović) Bošnjačkog sabora, u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, a koji treba da se održi 'u septembru', odnosno 'u oktobru'. Cilj ovog teksta nije da utvrdi da li je riječ o drugom trećem saboru (premda, prema meni dostupnim saznanjima, operiram samo s jednim takvim skupom iz 1993. na kojega ću se u tekstu referirati), niti da se utvrdi njegova legitimnost, s obzirom da ga saziva samo jedna od bošnjačkih institucija – Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. U ovom tekstu pretrest ću samu ideju saborovanja kulturno-političke elite ili jednog njezinog dijela jedne etničke grupe u multietničkoj zemlji kakva je BiH, dakle u zemlji čija je 'nacionalnost' pluralna jer joj nedostaje etnički homogeni dominantni referent. Osobito, s tim u vezi, bit će pretresene noseće intencije za sazivanje jednog takvog, etnički ekskluzivnog skupa kojima je, čini mi se, implicitna potreba za donošenjem jednog temeljnog dokumenta – nacionalnog programa – koji bi neizostavno temeljio svaki budući potez političkih predstavnika bošnjačkog naroda u BiH.

U svjetlu političko-ekonomske krize koja potresa BiH već nekoliko decenija, te ratnih zbivanja čije tekovine – etničke podjele i diskriminacija po etničkoj osnovi u svim sferama javnog života – predstavljaju temelj ustavno-pravne političke organizacije ove zemlje, nadalje zastoji na putu ka euro-atlanskim integracijama te konstantno osporavanje bosanskohercegovačkog suvereniteta od strane srbijanskog političkog vrha, nekolicina bošnjačkih intelektualaca osjetila je potrebu da uradi svojevrstan inventar stanja bošnjačkog naroda u BiH, da razmotri njegovu poziciju u odnosu prema druga dva konstitutivna naroda, te da pokuša artikulirati temeljne postulate za dalje političko djelovanje. Očito je u pozadini ovih zahtjeva jedno duboko nezadovoljstvo nekih bošnjačkih intelektualaca dosadašnjim djelovanjem bošnjačkih političkih predstavnika (ponajprije lidera SDA i SBiH kao dvije vodeće bošnjačke političke stranke). Jedan od tih intelektualaca, Džemaludin Latić te intencije obrazlaže sljedećim riječima: „Želimo ujediniti bošnjačku i bosansku energiju, obratiti se gradu i svijetu, postaviti minimume ispod kojih ni jedan politički predstavnik Bošnjaka neće smjeti ni moći ići“ (Latić u Dizdarević, 2009: 28). S tim u vezi, novi bošnjački sabor se doživljava kao „projekt konačnog definiranja nacionalnog programa i nacionalnih interesa Bošnjaka u evropskoj BiH, državi u kojoj žive zajedno sa Srbima i Hrvatima“ (Alispahić, iz Mandal, 2009: 6). Sa sličnom idejom 'postavljanja minimuma ispod kojih se ne smije ići', naravno u daleko dramatičnijim okolnostima' u septembru 1993. godine bio je sazvan i prethodni sabor, pa je utoliko potrebnije u kontekstu s njim dovesti ovu novu inicijativu.

Problem nošenja s pluralnim referentom nacionaliteta, ili bolje reći, nedostatak dominantnog, nosećeg referenta u BiH na kojemu bi se po klasičnom državotvornom modelu izgraditi nacionalna država samo se dodatno umnožio na prvom i za sada posljednjem 'suočavanju bosanskih Muslimana sa samima sobom' iz 1993. Diskusije na tom Bošnjačkom saboru pokazale su da među vodećim bošnjačkim intelektualcima i političkim predstavnicima ne postoji koherentan stav o tome ko su uistinu Bošnjaci, što svjedoči o trajno prisutnom rivalitetu različitih identitetskih naracija među samim Bošnjacima. Filandra opisuje stanje pred 1991. godinu na sljedeći način: „bošnjački demokratski, liberalni i antikomunistički pokret u Bosni sve vrijeme čuvao se jedino u uskom krugu nacionalno svjesnih intelektualaca, koji su se već tada na prste jedne ruke mogli izbrojati, unutar zatvorenih mladomuslimanskih krugova i jednom broju ličnosti unutar struktura same Islamske zajednice“ (Filandra, 1998: 359). Kompromitacija lijevog diskursa u svim segmentima društvenog promišljanja, koji je, sa svoje strane, pokušavao pluralitet bosanskohercegovačkog etničkog referenta (ne)uspješno održavati u 'dijalektičkoj napetosti' čuvene formule naše političke zajednice sažete u „i-i-i“ i „ni-ni-ni“, pa tako i po pitanju nacije uistinu je u prvi plan, 1990. godine isturila antikomunističku struju među Bošnjacima mahom koncentriranu oko Islamske zajednice. Upravo po svojoj antikomunističkoj platformi, bošnjačko 'nacionalno buđenje' s kraja osamdesetih se ni po čemu nije razlikovalo od nacionalnog buđenja Srba i Hrvata, kako u Srbiji i Hrvatskoj tako i u samoj BiH. Uistinu, primjećuje Bogdan Denitch, vjerske zajednice služile su kao svojevrsni nacionalni repozitorij, pribježište nacionalnih osjećanja. Naime, „Religija ovdje služi tek kao nacionalni označitelj. (...) crkva... je postala repozitorij nacionalnog identiteta“ (Denitch, 1994: 132). Međutim, teško mi je složiti se s Filandrom kako je riječ o demokratskoj i liberalnoj grupi ljudi, a još teže govoriti o stupnju nacionalne svjesnosti među onima koji su pripadnici, kako sam Filandra kaže 'zatvorenih mladomuslimanskih krugova'. Mladomuslimanski svjetonazor upravo transcendira nacionalne granice fokusirajući se oko ideje općeg muslimanskog bratstva1. Tom pokretu ne samo da je strano svako nacionalističko homogeniziranje, nego je i suštinski iliberalan. Naime, „islam ne preferira naciju kao takvu, on je samo tolerira (M. Handžić). Zbog univerzalizma, kod muslimana je religijska pripadnost, pripadnost islamskoj kulturi, dugo bila primarnija od nacionalne pripadnosti“ (Cvitković, 2004: 299). Tako će prije biti da se na kraju XX stoljeća Bošnjacima desila repriza s početka stoljeća, kada su s uvođenjem modernog parlamentarnog života u BiH poziciju artikulanta nacionalnih interesa zauzele protumoderne snage unutar tog naroda. Tako i s početka devedesetih, pripadnici 'zatvorenih mladomuslimanskih' u svojoj doktrinarnoj suštini, anacionalnih snaga s univerzalističkim pretenzijama pozvani su da artikuliraju partikularni 'nacionalni interes'. Takav jedan nesrazmjer i neadekvatnost bošnjačkog odgovora odrazit će se u daljem političkom životu Bošnjaka i BiH kao opće nesnalaženje i lutanje nove bošnjačke političke elite okupljene oko Stranke demokratske akcije (SDA), stranke 'islamskog kulturno-povijesnog kruga' kako se u svojim počecima ona samodefinirala. Ove općenite identitetske magline novoosnovane stranke ubrzo su morale biti rastjerane usljed pojačanja etnonacionalne homogenizacije u svom neposrednom susjedstvu. S tim u vezi izdvojio bih Proglas SDA od 10.6.1991. godine u kome ova stranka iznosi svoj stav o etničkom pitanju:


Potvrđujemo punu saglasnost sudionika ovog skupa u ocjeni da taj izbor jeste i da može biti samo suverena i cjelovita BiH, kao domovina Bosanskih Muslimana. Kao otadžbina svih jugoslavenskih Muslimana. Za taj izbor spremni smo boriti se. (...) Bosna i Hercegovina je domovina Muslimana, Srba, Hrvata i svih građana koji u njoj žive. Ona nije djeljiva jer je izmješana. (...) Opredjeljujemo se za BiH kao građansku republiku u kojoj će biti poštovana sloboda i prava čovjeka i građanina i nacionalna prava naroda i manjina, u kojoj će vladati ekonomska i politička demokracija. (...) Muslimani su spremni dio svog nacionalnog suvereniteta prenijeti na građanski suverenitet BiH. Pozivamo bosanskohercegovačke Srbe i Hrvate da na isti način dio svog nacionalnog suvereniteta prenesu na građanski suverenitet BiH. Suverenitet biH jeste zalog nacionalnog suvereniteta svakog od nas (Filandra, 1998: 379-80).


Iz rečenog jasno je vidljivo da se SDA uglavnom pridržava ljevičarske identitetske naracije BiH kao domovine Muslimana, Srba i Hrvata, ali i prijedlog da se taj prvi bosanskohercegovački društveni ugovor iz 1943. sada u novim okolnostima etničkog homogeniziranja 'obnovi', naime da 'ugovorne strane': Muslimani, Srbi, Hrvati i svi građani koji žive u BiH dio svog nacionalnog suvereniteta prenesu na građanski suverenitet države. Strane u ovom svojevrsnom konsocijacijskom ugovoru, jasno se razaznaje, su etnički kolektivi i nedefinirani građani koji u toj zemlji žive. Šta ovo praktično znači? Po mom sudu to predstavlja jasno dovršenje etnopolitičke rekonstrukcije BiH. U odsustvu integrativne i određenoj mjeri 'nadnacionalne ideologije' kao što je to bio komunizam, s jedne, ili liberalno-demokratskog okvira, s druge strane, na scenu stupa, kako to Đinđić naziva, jedan čudan ideal: „politička država bez političkih građana“ (Đinđić, 1988: 53).

Princip etnonacionalnog političkog organiziranja (kolektivnog određenja) sadrži paradoks po kojem zasnivanje jedne multietničke političke zajednice na striktnom etničkom principu može značiti samo jedno – isključenje drugih, njihovu diskriminaciju pa čak i negaciju. Etničnost ne može poslužiti kao općeniti okvir za konstituciju političke zajednice, pogotovo ne multietničke zajednice, jer u jednom takvom kontekstu etnonacionalističkog rekonstruiranja multietničke političke zajednice, ne može se biti etničan u nekom općenitom smislu. Zato je odnos etnopolitičke države prema etniji samo etnički pa je njegovo 'izdavanje' za 'državno kao općenito' licemjerno. Odnosno jedini način da se općenitost postigne, i u tome je tajna djelomičnog komunističkog uspjeha u BiH, je da se bude pod zastavom, da parafraziram Slavoja Žižeka, anonimnog građanstva republike. Samo u jednom takvom općenitom okviru etničnost u svom punom smislu koji je uvijek partikularistički, mogla bi imati svoje mjesto u izgradnji te političke zajednice, istovremeno emancipirajući građanina, a ne obrnuto za što su se zalagale sve tri etnonacionalističke stranke u svojoj anti-komunističkoj platformi koja ih je, ustvari, jedino povezivala 1990. godine.

Nakon združene agresije velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma i zaokruženja međunarodno posredovanog mirovnog plana etnoteritorijalne podjele BiH koga su predložili Owen i Stoltenberg 1993. godine, 27. septembra održan je takozvani Bošnjački sabor s namjerom da se izvrše dodatne političke pripreme „za izjašnjavanje u ime Bošnjaka-Muslimana u BiH o predloženom mirovnom sporazumu“ (Hećimović, 2008: 71). Budući da su se građani BiH na Referendumu za nezavisnost BiH već godinu i pol prije jasno opredijelili o budućnosti svoje političke zajednice, traženje partikularnog izjašnjavanja Bosanskih muslimana o tom istom pitanju može se tumačiti jedino kao okretanje leđa građanskom republikanizmu i dovršenju etničke mobilizacije među Bošnjacima. Međunarodni medijatori predložili su plan za stvaranje unije tri etnički zasnovane republike, ustvari tri mini nacionalne države koje bi vremenom, najvjerovatnije dovele do disolucije takve unije. Čini se nevjerovatnim da je nekome uopće moglo pasti na pamet da se stvori unija tri međusobno krajnje ekskluzivistička nacionalizma, jer „ekskluzivistički nacionalizam ne osigurava smislenu osnovu za stvaranje stabilnog, narodnog, demokratskog režima koji može steći i očuvati legitimitet, osobito u modernim nacionalno heterogenim društvima“ (Denitch, 1994: 128). Nijedan drugi 'mirovni plan' za BiH nije tako eksplicitno prizivao etnoteritorijalno naciotvorstvo u BiH u potpunosti uvažavajući rezultate kampanje genocida i etničkog čišćenja koja je u proteklu godinu i po rata uzrokovala neviđene patnje i razaranja za milione bosanskohercegovačkih građana. Ovaj neviđeni, od međunarodne zajednice sponzorirani pokušaj delegitimacije i konačne razgradnje bosanskohercegovačke vlasti i njezinih institucija uz opsežne vojno-političke pritiske, van svake sumnje uticao je i na sužavanje diskurzivnih identitetskih obrazaca kod Bošnjaka i to u tolikoj mjeri da po prvi put (srećom i jedini put do sada) bošnjački politički predstavnici zamjenjuju skupštinske klupe stolicama u hotelu Holliday Inn, isto onako, kako su godinu-dvije prije njih, srpski politički predstavnici, jasno vođeni željom da razgrade institucije SRBiH konstituirali Skupštinu Srpske Republike BiH. U tom svjetlu, Bošnjački sabor je predstavljao još jedno etnopolitičko paratijelo, neka vrsta etnonacionalnog konventa, konstituirano na tragu sličnih paratijela srpskih i hrvatskih nacionalista u BiH. Napuštanje institucija i okretanje leđa legalnim procedurama u ma kakvim okolnostima ne može se drugačije shvaćati do saučešća u delegitimaciji bosanskohercegovačkog ustavno-pravnog poretka. Ovaj akt etnonacionalne partikularizacije, kako je već rečeno, izvršio je transformaciju političkog subjektiviteta s općeg na posebno, s općeg građanstva na posebne kolektivitete i time se izveo iz sfere republikanskog legitimiteta. Ne smijemo smetnuti s uma da „politička moć legitimna samo kada se provodi u skladu s ustavom (pisanim ili nepisanim)“ (Rawls, 2003: 41).

 1 Ustvari, upitno je iz današnje perspektive koliko je učenje Muslimanske braće 1920-tih koje služilo kao inspiracija domaćem 'mladomuslimanskom pokretu' ustvari bilo anacionalno: „Povijesno gledano, arapski nacionalizam i islamistički pokreti imaju zajednička neka načela: potragu za jedinstvenom kolektivnom sviješću, želju za obnovom arapskog jezika i kulture, a poslije Drugog svjetskog rata i antiimperijalizam“ (El Alaoui, 2009: 4).

 


 

Abstract:

Asim Mujkić: „Bosniac Sabor (Assembly) and the Last Temptation of State-Building“


The aim of the text is to inquire the very idea of 'assembling' o of a cultural-political elite or one distinct part of it within one particular ethnic group in a multiethnic country such as Bosnia and Herzegovina, a country with 'plural nationality', that is without a clear, ethnically homogeneous, dominant referent. Furthermore, inquired will be dominant ideas behind this initiative of ethnically exclusive assembly such as the idea of the need of a 'founding document', a 'national program' for an ethnic group envisioned by organizers as a document designed to determine every single future move of political representatives of Bosniac people in Bosnia and Herzegovina. As in previous cases from the beginning of 1990-s, when ethnically exclusive assemblies of Serb and Croat peoples in Bosnia had introduced this country into an ethnic cleavage which resulted in the establishment of ethnically ‘cleansed’ territories, author, reflecting on dilemmas exposed on the First Bosniac Assembly, that took place in 1993, inquires whether the new assembly is the final step in full ethnic tripartite division of Bosnia and Herzegovina.


Cilj teksta je da istraži samu ideju ‘saborovanja’ jedne kulturno-političke elite ili jednog određenog dijela unutar partikularne etničke grupe u multietničkoj zemlji kakva je BiH, zemlji ‘pluralne nacionalnosti’, odnosno bez jasnog, etnički homogenog dominantnog referenta. Nadalje, biti će istražene dominantne ideje ove incijative sazivanja etnički ekskluzivnog sabora, kao što je ideja ‘temeljnog dokumenta’ ili ‘nacionalnog programa’ za datu etničku grupu koji organizatori shvaćaju kao dokument koji bi određivao buduće djelovanje političkih predstavnika bošnjačkog naroda u BiH. Kako prethodni slučajevi s početka devedesetih godina pokazuju, etnički ekskluzivni sabori srpskog i hrvatskog naroda su doprinijeli uvođenju ove zemlje u etnički sukob s ciljem uspostavljanja etnički 'čistih' teritorija. Autor analizira dileme koje su se pojavile na Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine i istražuje da li bi novi bošnjački sabor mogao biti konačni korak u punoj etnički tripartitnoj podjeli BiH.

 

 



(Tekst objavljen u Godišnjak 2008/09, Fakultet političkih nauka Sarajevo, 2009.; str.:103-118)


(zurnal.info)


IGOR KAMOČAJI: Danas Djeda Mraz, a sutra...

Ako je danas sumnjiv Djeda Mraz, sutra će biti sumnjiv svako ko ima televizijsku antenu, navedeno je, između ostalog, u izjavi zamjenika gradonačelnika Sarajeva povodom zabrane dolaska Djeda Mraza u sarajevske vrtiće

 

 

Prije svega, nevjerovatno je da je u zemlji makar nominalno demokratskoj Djeda Mraz kontraverzna tema: nažalost, u našem slučaju Djeda Mraz je postao simbol borbe za sekularni karakter države.

Uklanjanje plakata koji su najavljivali Djeda Mraza je poruka da zabrana ne važi samo u Javnoj ustanovi „Djeca Sarajeva“ nego i izvan nje. To je vrlo jasna poruka da će oni koji danas ukidaju Djeda Mraza sutra ulaziti u domove građana Sarajeva i kontrolirati koje televizijske programe gledaju; ako je danas sumnjiv Djeda Mraz, sutra će biti sumnjiv svako ko ima televizijsku antenu. I ovaj posljednji pokušaj progona Djeda Mraza treba konačno nazvati pravim imenom: nasrtaj bez presedana na građanske slobode i prava. Mi smo djeci upriličili susret sa Djeda Mrazom i tako će biti sve dok SDP ima vlast u gradu.

Na koncu, želim da se zahvalim onim medijima koji su o jučerašnjem dočeku Djeda Mraza izvještavali kao o onom što je i bilo: pokušaj da djeci iz sarajevskih vrtića, ali i svoj drugoj djeci priredimo malo veselja.

Želio bih se isto tako zahvaliti i onom dijelu medija i novinara koji se jučer nisu libili da zloupotrebe djecu, ali nisu imali ni profesionalnog integriteta, ni ljudske hrabrosti da bilo koje pitanje u vezi s dočekom Djeda Mraza postave ni direktorici JU „Djeca Sarajeva“ Arziji Mahmutović, ni kantonalnom ministru obrazovanja Safetu Keši, ni kantonalnom premijeru Besimu Mehmediću koji su zapravo i odgovorni za ovu sramotu.

RASKOL U SP-u: Isključeni Krsmanović formira Novu socijalističku partiju

Predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić smijenio svog potpredsjednika Zdravka Krsmanovića koji najavljuje formiranje nove stranke

Glavni odbor Socijalističke partije danas je isključio bivšeg potpredsjednika ove stranke Zdravka Krsmanovića iz svog članstva zbog, kako je obrazloženo, “kršenja statuta Partije i destruktivnog djelovanja protiv njenih interesa”. Odluka o isključenju Krsmanovića donesena je tokom rasprave o stanju u stranci nakon nedavno održanog Petog kongresa SP, na kojem je Petar Đokić ponovno izabran za predsjednika.

Obrazlažući isključenje doskorašnjeg potpredsjednika partije, Đokić je rekao da je ono uslijedilo nakon što je Krsmanović pokušao da “unutar partije formira novu partiju i njegovog destruktivnog djelovanja na terenu, čime je kršio statut i odluke SP”.

-Odluka o isključenju Krsmanovića iz članstva SP donijeta je na osnovu više zahjeva članova Glavnog odbora, koji su tražili da se sankcioniše njegovo protivstatutarno djelovanje na terenu - rekao je Đokić


Prema našim saznanjima, već je sve spremno za osnivanje Krsmanovićeve partije, koja će se zvati Nova socijalistička partija, a koja će okupljati nezadovoljne članove sadašnje SP.

Na sjendici Glavnog odbora SP u Banjoj Luci, za potpredsjednike su izabrani Slobodan Mrdić iz Trebinja, Milovan Čerek iz Broda i Živko Marjanac iz Banjaluke, dok je za predsjednika Izvršnog odobra postavljen Saša Čudić iz Banjaluke, a za izvršnog sekretara stranke Slobodan Protić iz Laktaša.


Komentarišući za Žurnal odluku o isključenju, Krsmanović je kazao da je to učinjeno iz nemoći i straha, te da je SP ovim pokazala da je njeno djelovanje daleko od demokratije. Krsmanović ističe da je po prirodi socijalista i ljevičar i da će tu ideju i dalje zastupati.

-Do 1 Slobodan Mrdić 5. decembra izaći ću u javnost s odlukom na koji način ću nastaviti političko djelovanje. Već na narednim izborima 2010. godine ću biti dio onih koji će se boriti protiv nedemokratskog i nenarodnog režima u RS i BiH, koji predvodi Savez nezavisnih socijaldemokrata - rekao je Krsmanović, dodajući da su Socijalisti, na čelu sa Petrom Đokićem njihov satelit.

Na petom Kongresu partije, kada je bio jedan od dva kandidata za predsjednika SP, Krsmanović je osvojio 124, a Đokić 165 glasova, od mogućih 291, ali je nakon odbijanja četiri člana Izborne komisije da potpišu zapisnik o izboru za predsjednika, došlo do sumnje u regularnost izbornog procesa.

Pojedini opštinski odbori SP, poput onih u Bileći i Drvaru, kao i regionalnog odbora u Sarajevu, već su kolektivno istupili iz SP i najavili zajedničko političko djelovanje sa Krsmanovićem.

RODITELJSKA PAŽNJA: Inzko pederu! Nismo prošli jer momci kojima je Ćiro dao povjerenje nisu ostvarili naše želje: ustavne promjene, hapšenje Dodika, ukidanje entitetskog glasanja, ispitivanje porijekla imovine...

Zašto Bosna i Hercegovina nije otišla u Južnu Afriku? Dosadnim, ohaerovskim birokratskim rječnikom kazano: zato što nisu ispunili uslov 5+1 – pet golova i jedna stativa/prečka. Ćirini sinovi su uspjeli samo da pogode dvije prečke i jednu stativu, gol niti jednom. (Za neupućene, Srbija je već ranije ispunila sve uvjete za odlazak. I oni idu. Besmisleno je analizirati kako je to Srbija ispunila sve uslove, ali navikli smo, naša je povijest, historija nepravde.)

No, uslovi su jedno, a surova bosanska realnost nešto sasvim deseto. Mi nismo prošli jer momci kojima je Ćiro dao povjerenje nisu ostvarili naše želje: ustavne promjene, hapšenje Dodika, ukidanje entitetskog glasanja, ispitivanje porijekla imovine Fahrudina Radončića, ignorisanje reisa Cerića, usvajanje seta zakona za evropske integracije, nabavka vakcina protiv H1N1, podjela državne imovine, imenovanje federalnog ministra saobraćaja, hapšenje ubica Milana Vukelića, imenovanje gradonačelnika u Mostaru, hapšenje Dodika (uh, to smo već rekli)... Sve to, morali su uraditi u dva puta po devedeset minuta.

I dok su Portugalci igrali fudbal, bh. reprezentativci su morali pisati domaću zadaću, pa tek onda mogu napolje. I, ko je za to kriv? Ćiro je kriv! Sam se prihvatio uloge visokog predstavnika. Nije koristio bonske ovlasti, podlegao je pritiscima bošnjačkih predstavnika, a i više je vjerovao Raffijevim shemama nego Fahri i svojim očima.

A iskreno, kada se pogleda s ove distance, Ćiro i nije taj kalibar. Zamislite samo sastanak u OHR-u gdje Ćiro bilateralno “jebe majke” bosanskim političarima.

-Suljo, Suljo, (Suljo se pravi da ga ne čuje, razgovara s nekim, pokrio uhom mobitel da drugi ne čuju s kim je u vezi)..., pička ti materina, ili ćeš da učestvuješ u ovim Ustavnim promjenama ili ćeš da ideš u pičku moje lijepe matere. Jesi me čuo, šta ti kažem?

-Ha, jel' me neko tražio? Izvolite visoki predstavniče...

-Nemoj ti meni, pička ti materina, da zabušavaš. Lijepo se sredi, obuci se fino, i idi u..., šta ja znam, idi u..., ma idi u pički materinu, samo se dogovori sa onim međedom oko ustavnih promjena.

-Kako ću, kad on neće sa mnom da priča?

-Ma, boli me kurac, vidi sa Čovom...

-Ne znam, nešto me i Dragan izbjegava.

-Jebem ti sunce žarko, daj mi taj telefon.

Ćiro galami na telefon:

-Halo, Čova, Čova..., reci Mići da se ne zajebava.

-Ko je to, jesi ti Baka?

-Jebo ti Baka..., Ćiro ovdje. Što ti nećeš da se vidiš sa Suljom?

-On me stalno zajebava, uzeo je sebi BH Telecom, a sada hoće da mi otme Eronet...

-Ma, jebaću vam ja sve, ili se lijepo igrajte ili ću vam uzeti igračke. Ćuj, zovi onog Miću i dogovori s njim sastanak oko ovih ustavnih promjena.

-Ne znam mu ja broj...

-O, jebem li vam... Mrš, mrš obojica u pičku materinu...

Suljo odlazi, a Ćiro uzima mobitel:

-Mićo sine, da ti Ćiro nešto kaže, moramo donijeti ove ustavne promjene. Moli te Ćiro tvoj ko Boga da zovneš onu dvojicu i da se dogovorite. Nemojte više da me zajebavate, nemoj da te ja moram mijenjati...

-Ma, možeš da me povućeš za...- tu se veza prekida.

Ne ide brate, nije Ćiro dorastao svim tim zadacima. Ali, eto on barem zna izabrati koga će pozvati u reprezentaciju. Koja bi noćna mora bila da mora igrati sa onim što mu narod izabere.

-Harise, Harise, pička ti materina, ne sam, dodaj malo, dodaj Sulji... Bez faula Mićo, bez faula sine..., jebem ti sve, hajde što sam rekao bez faula, al' što svog igrača? Mijenjaću te ako tako nastaviš... Je'l se on ono uhvatio za...? Ma, jebaću mu... Ljubiću vraćaj se na go, gdje ćeš u pičku materinu... Vidi onog, šta onaj radi? Halo, Čova, ostavi te zastavice, pička ti moje matere, trebaće nam opet...

S ovim timom mi ne bismo ušli ni u kvalifikacije.

Lako je Queirozu, njegovo je da postavi taktiku, ostalo je nogomet. Ćiro prvo mora da ispita koliko je Džeko ispunio uslova iz Mape puta, zašto Spahić nije uhapsio Dodika, koji kurac Hasagić nije na vrijeme obezbijedio vakcine i do kada Salihović misli da se zajebava s tim mostarskim gradonačelnikom. A, Pepe, Carvalho, Nani..., o tome ćemo kada Ćirini izabranici riješe sve ove probleme koje je nacija postavila pred njih. Jer oni koje je narod birao, hodaju po utakmicama, troše naš novac i pojma nemaju šta im je zadaća. S tim nek se zajebava visoki predstavnik, njemu će svakako na izlasku skandirati: Inzko pederu!