Pošta sa okupirane strane

Ulica za Srđana Aleksića

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo? Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je regija ipak prostor našega djelovanja i pomirenja.

 Kamo idemo i idemo li tamo zajedno, bio je radni naslov Dana izgradnje mira održanih nedavno u Grožnjanu. Sasvim je prikladnog naslova za ono što se događa posljednih dana u regiji/ regionu za kojeg se još uvijek ne možemo odrediti da li je prostor u kojem bi trebalo nastupiti pomirenje ili se trebamo po dobroj staroj navadi zatvoriti u svoje nacionalne tabore i zanemariti stare povezanosti i nove rane, a žrtve gledati samo kroz prizmu naših i njihovih.

Građanska akcija iz Pančeva, skupa sa još 120 nevladinih organizacija, podnijela je još u prosincu prošle godine inicijativu da se jedan prolaz u centru toga grada preimenuje u Prolaz Srđana Aleksića, nekoliko mjeseci nakon što je ulica u Novom Sadu dobila njegovo ime. Tko je bio Srđan Aleksić i zašto je bitno da se prolaznici koji će prolaziti njegovom ulicom zapitaju zašto ona nosi njegovo ime? Bio je juniorski plivački rekorder i amaterski glumac iz Trebinja. Srbin. Godine 1993. pripadnici vojske RS na smrt su ga premlatili kundacima pušaka, naočigled prolaznika i policajaca. A sve zbog toga jer je pokušao obraniti svog prijatelja, muslimana, Alena Glavovića kojeg su napala četvorica vojnika.

Inicijativa je ovih dana dobila odbijenicu koju su članovi Komisije za imenovanje ulica Pančeva obrazložili na prilično simptomatičan način. Petar Madžarević iz Demokratske stranke Srbije je izjavio da je "to besmislica" i da "ulicama treba davati imena drugih zaslužnih građana". Dušanka Stajić smatra da bi promjena naziva pasaža "unela zabunu" jer pasaž dugi niz godina nosi isti naziv" i "da nije opravdano da se prolaz u centru grada zove po mladiću iz Trebinja". Dakle, zaustavimo se na činjenici da se radi o mladiću iz Trebinja i koji samim time nema što tražiti na ulicama jednog Pančeva. Osim što ne vuče korijene iz Pančeva, ono što mu se zamjera, a nije na glas izgovoreno, jest činjenica da se radi o antiratnom junaku koji je odlučio istupiti iz sigurnog nacionalnog tabora i nije povjerovao u histeriju podjelu na „nas i „njih". Nacionalni tabori vole nacionalne junake, nacionalne zločince, nacionalne žrtve. Zbunjuća rošada u obliku Srbina koji daje život za muslimana kod je koji rasplinjava etničke jednadžbe i kategorije. Znak za uzbunu.

Ili kako to kaže Ljiljana Spasević iz Građanske akcije Pančevo, Srđan Aleksić nije tema Trebinja, on je tema svih nas. U Pančevu, koji je multietnička sredina, treba da dijelimo zajedničke vrijednosti i možda je ponekad potrebno da zbog tih zajedničkih vrijednosti i dajemo život jedan za drugog. Gradske vlasti su nas upravo demantovale u tome i to je njihov način  da nas uvjere u neispravnost našeg djelovanja.

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo. Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je region/ regija ipak prostor našega djelovanja i našega pomirenja.

Pomirenje je potrebno kao garancija da se zlo neće ponoviti, a unutar zatvorenosti u etničke i nacionalne kategorije nije moguće da do pomirenja uopće dođe. Ali kako je to izrazio Bryan Philips, profesor na Oxfordu, na već spominjanim Danima izgradnje mira, „društvo zakopano u etničkom ne odlučuje se na postavljanje pitanja pomirenja”. Srđan Aleksić je istovremeno antijunak i žrtva, a žrtve su nama na ovim prostorima, jednostavno, postale dosadne. Gdje god se okrenemo-žrtve. Popisujemo ih, slušamo njihova svjedočenja, ignoriramo njihovo postojanje. Vrijeme je za zakopavanje rana. Baš poput svih dosad zakopanih žrtava.

(preneseno sa portala H-Alter.org)

BiH između Brisela i Prištine

Iz perspektive Evropske unije, BiH je završila na dnu balkanske ljestvice, zajedno sa Kosovom. Sve ostale zemlje regije, od Hrvatske do Albanije već su nas prestigle.

Zvanično i nezvanično, balkanske zemlje u Briselu rangiraju se po tome koliko su se približile ulasku u EU. Hrvatska i Makedonija odavno su postale i službeni kandidati za prijem u EU pri čemu je Hrvatska nadomak punopravnog članstva.

Albanija i Crna Gora su već predale zahtjeve za članstvo, zahtjev Srbije je već napisan, dok Kosovo i BiH ostaju crne rupe Evrope.

Iako smo skloni da sebe vidimo kao centar svijeta pa čekamo da nas bez urađene “domaće zadaće” sama EU ubaci preko reda u punopravno članstvo “jer EU nema izbora”, u sjedištu EU i ne dijele naš optimizam.

-Ako BiH ne želi u EU niko se neće baš naročito zabrinuti zbog toga. Za velike članice EU, BiH je jednostavno suviše malo i ne previše bitno tržište da bi predstavljalo ekonomski strateški interes, kaže u nezvaničnom razgovoru za Žurnal, evropski zvaničnik u Briselu.

Puno obećanja, malo promjena

Na riječima, bh. političari podjednako su glasni u iskazivanju svog opredjeljenja za ulazak BiH u EU kao i njihove kolege iz bližeg i daljeg okruženja. Jedina je razlika što u ostalim zemljama iza tog verbalnog opredjeljenja stoje i opipljivi rezultati dok u BiH toga nema.

Temeljni uslovi za ulazak u EU i nisu nepremostivi, jer se od buduće članice očekuje da pokaže da dijeli temeljne “zajedničke vrijednosti” sa zemljama članicama. U ekonomskoj sferi da ima dovoljno snažnu ekonomiju, koja omogućava da se u unutrašnjem tržištu EU od 500 miliona stanovnika može nositi ravnopravno sa konkurencijom i da ima usklađeno zakonodavstvo i i administrativnu praksu sa zakonodavstvom i praksom EU.

Iza fraze “zajedničke vrijednosti” kriju se puno opipljiviji kriteriji. Prije svega opredjeljenost za mir, solidarnost, demokratiju i poštovanje ljudskih prava. Đavo leži u detaljima, pa tako BiH, zahvaljući prije svega političarima, teško da se može svrstati u red zemalja koje dijele temeljne evropske vrijednosti.

Dok je za Evropljanje mir svetinja, u BiH smo svjedoci poslednjih mjeseci da politički lideri manje ili više otvoreno najavljuju i moguće “sukobe”, ukoliko ne bude po njihovom. Za političare je to samo prigodna retorika za već početu predizbornu kampanju za opšte izbore u oktobru iduće godine, ali njihovi birači to shvataju ozbiljno i prve žrtve već padaju.

Međusobna solidarnost kao jedan od temelja EU, u zemlji gdje caruje mentalitet “nek komšiji crkne krava”, a najveću radost pričinjava vijest da je “onim drugim” u drugom kantonu ili entitetu ipak malo gore nego “nama“ i nije na nekoj cijeni.

Barem se na demokratiju se ne možemo požaliti. Izbori su nam slobodni i fer i narod demokratski za svoje političke predstavnike uporno bira političare koji im umjesto viših plata, penzija, novih radnih mjesta, škola, bolnica, nude “zaštitu vitalnih nacionalnih interesa”, što opet više govori o građanima a manje o političarima.

Evropa na riječima, Balkan na djelu 

Iako je BiH jedina zemlja u Evropi gdje je sastavni dio Ustava i Evropska konvencija u ljudskim pravima, što nas barem na papiru, čini gotovo po savršenom državom, stvarni život i nema previše veze sa onim što piše na papiru.

Ko ne vjeruje, može jednostavno provjeriti kako izgleda biti manjima u BiH koja se nesretnim slučajem zadesila na “tuđoj” teritoriji, i to u slučajevima kada se radi o pripadnicima konstitutivnih naroda. Položaj onih “pravih” manjima, poput Roma i ostalih još je gori. Da stanje ljudskih prava nije samo jedna od formalnosti za priključenje EU mogu potvrditi i Slovaci, koji su se zbog odnosa prema Romima u Slovačkoj svojevremeno našli na tapetu EU.

Koliko je BiH ekonomija u stanju da se nosi sa konkurencijom iz EU, čak i kad bi nekim čudom EU odlučila da nas od sutra ujutro primi u punopravno članstvo, “onako”, posebna je priča.

Domaća proizvođači i izvoznici godinama su prepušteni sami sebi bez bilo kakve sistemske podrške i strategije i od uvozne konkurencije gube bitku i u vlastitom dvorištu dok na izlazak na strana tržišta jednostavno nisu dovoljno konkurentni.

Da sve bude gore, kada se vlast i odluči da navodno nešto uradi u korist domaćih proizvođača, tada poseže za najglupljim mogućim potezom, uvođenjem carina. Na ovaj način aktuelna vlast je pokušala da riješi problem višegodišnjeg vanjskotrgovinskog deficita BiH u trgovini sa susjednim državama Hrvatskom i Srbijom, iako je riječ o kršenju međunardonog sporazumma CEFTA, koji je BiH potpisala i ratifikovala.

Iako direktno ovakav potez nema veze sa EU, u Briselu su vrlo pažljivo pratili šta se dešava i izvukli jedini mogući zaključak, ekonomija BiH još nije spremna. Ako nije u stanju da se nosi sa konkurencijom iz ostalih balkanskih država onda pogotovu nema šanse protiv konkurenata iz EU, gdje čak ni formalno ne bi postojala zaštita domaćih proizvođača.

Jedina svijetla tačka su makroekonomski pokazetelji za BiH, pa je ocjena koja se može čuti u Briselu “da BiH tu uopšte ne stoji loše, s obzirom na globalnu ekonomsku krizu”.

BiH na pola puta

Kada se radi o ispunjavanju ekonomskih kriterija za članstvo u EU i provođenju ekonomskih reformi, sagovornici Žurnala u Evropskoj komisiji procjenjuju da je “BiH uradila polovicu posla”. Jedino što ne žele, čak ni nezvanično, je prognozirati koliko će vremena trebati BiH da završi drugu polovicu posla.

Poučeni dosadašnjim iskustvom, svjesni su da u BiH i najjednostavnije reforme mogu trajati godinama ali isto tako kada se nad glavom aktuelne vlasti pojavi batina, problemi se znaju riješiti i preko noći.

Suština čitave priče o reformama na kojima insistira EU je da su one prije svega potrebne građanima ove zemlje zbog njih samih, kako bi konačno bili u prilici da žive dostojanstveno i sigurno. Dok to ne shvatimo, može nam se lako desiti da nas i Kosovo pretekne.

(zurnal.info)

 

Protesti boraca u estradno-vjerskom koloritu

Tekbir, Allahu ekber, tekbir Allahu ekber”, odjekivalo je danas u Sarajevu ispred zgrade Federalne vlade, uoči protesta Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i predstavnika ostalih boračkih populacija, zbog odluke Vlade da im se naknade umanje za deset posto. Više hiljada boraca iz raznih krajeva BiH napravili su užarenu atmosferu. Protestanti su prozivali ministre, premijera, politike, psovke su prštale na sve strane, a cijeli skup je bio na rubu incidenta.

 -Ostavljeni smo na cjedilu, kada smo državu trebali braniti trebali smo, a sada nas ne trebaju - ogorčeno će jedan od učesnika protesta.

Iako je prostest bio najavljen simbolično minut do dvanaest, kasnio je nekih petnaestak minuta, a počeo je govorom Šerifa Patkovića, sekretarom Saveza najviših ratnih priznanja. On je rekao da će borci istrajati u svojim zahtjevima: Mi ćemo ovdje ostati sve dok se naši uslovi ne ispune, a to je da nam se ne umanjuju naknade za deset posto zarad MMF-a. MMF nije rekao da treba nama smanjiti naknade, nego da treba smanjiti javnu potrošnju. Vlada će od MMF-a samo pokriti dugove i pokriti svoje plate.

Patković je zamolio da se prouči fatiha, što je i učinjeno. No, moglo je doći do incidenta radi banalne stvari, kada je jedan od protestanata vidio kako neki od policajaca koji obezbjeđuje zgradu Federalne Vlade, nije priključio njihovom pozivu, pa je počeo galamiti: Pi...a ti materina sto nisi proučio? Je l' te stid? Ni rahmetli Aliji Izetbegoviću ne bi proučuio fatihu, galamio je i energično mahao rukama. Situacija je postala napetija, borci su govorili policajcima “da se samo sklone” kako bi oni upali u zgradu Federalne Vlade koja je bila vjerovatno prazna. “Je..m im sve”, “lopovi”, “banditi”..., to su bile riječi koje su najčešće izgovarane. Na bini su se smjenjivali govornici, koji su manje-više ponavljali svoje prethodnike, samo glasnijim tonom, puštala se himna Bosne i Hercegovine nekoliko puta (što su neki protumačili kao degradaciju državnih simbola. ”Nije pjesma Dine Merlina, jarane da se pušta više puta”, reći će neko iz mase). Oko 13 sati na binu se ponovo popeo Šerif Patković, koji je saopštio da su pregovori u toku, te ukoliko se do 14 sati ne donese odluka, borci će krenuti na Vladu bez obzira na policiju i specijalce, koji su bili stacionirani unutar zgrade Vlade.

-Mi ćemo krenut, pa vi policajci ako hoćete pucajte, pobijte nas. Mi drugog izbora nemamo, poručio je Patković, nakon čega je uslijedio gromoglasni aplauz i povici “tekbir Allahu ekber”. Nakon toga se situacija primirila, borci su pohitali u obližnje pekare po obrok, i čekali 14 sati kada bi se trebala donijeti odluka.

U 14 sati Šerif je Patković izašao po treći put na binu i uputio borce pred Federalni parlament, gdje bi se trebala održati vandredna sjednica. Učinjeno, urađeno. Masa je krenula prema parlamentu, napravivši kratku blokadu centra Sarajeva. Vozači su negodovali, svirali, dobacivali...

Pred parlamentom opet ista situacija, galama, psovke, ali ništa konkretno. Samo ponovno obraćanje Patkovića koji je saopštio da se u 15 sati održava vanredna sjednica Federalnog parlamenta.

Borci čekaju, ali samo neki od njih znaju šta. Protesti i pregovori su još uvijek u toku.

{slimbox images/borci/1.jpg,images/borci/1.jpg;images/borci/2.jpg,images/borci/2.jpg;images/borci/3.jpg,images/borci/3.jpg;images/borci/4.jpg,images/borci/4.jpg;images/borci/5.jpg,images/borci/5.jpg;images/borci/6.jpg,images/borci/6.jpg;images/borci/7.jpg,images/borci/7.jpg;images/borci/8.jpg,images/borci/8.jpg;images/borci/9.jpg,images/borci/9.jpg;images/borci/10.jpg,images/borci/10.jpg;images/borci/11.jpg,images/borci/11.jpg;images/borci/12.jpg,images/borci/12.jpg;images/borci/13.jpg,images/borci/13.jpg}

(zurnal.info)

BOSANSKI BERLUSCONI : Ekskluzivni čuvar lika i djela Alije Izetbegovića Na današnjoj konferenciji za štampu koja je održana u hotelu Radon Plaza, Fahrudin Radončić, utemeljitelj Avaza formalno je potvrdio ulazak u politiku. Na početku se gazda Avaza uporedio sa italijanskim premijerom Silviom Berlusconijem.

- Prije je Italija mijenjala premijera svake pola godine. Otako je Berlusconi došao na vlast to je promijenilo, bez obzira šta ko mislio o njemu.

Bosanski Berlusconi je nakon toga u kratkim crtama predstavio orjentaciju svoje političke partije, a to se prije svega odnosi na ekonomiju, gradnju autoputeva, zaustavljanju prodaje prirodnog blaga, pomoć posrnulim kompanijama, ulasku u NATO. Evropskim integracijama...

Na čuđenje svih prisutnih naglasio je da Bosni i Hercegovini ne trebaju nikakvi miškovići (!), pacoliji, crnogorci... Posebno je istakao, i to povišenim tonom, da je neophodno očuvati lik i djelo Alije Izetbegovića.

- Ovom prilikom želim da naglasim da ću čvrsto stati iza lika i djela Alije Izetbegovića. Da njega nije bilo ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za to želim reći stop svim atacima i blaćenju lika i djela rahmetli predsjednika, rekao je Radončić.

Ime stranke nije htio otkrivati, kao ni članove. Samo je rekao da će javnost biti blagovremeno obaviještena. Zanimljivo je da na ovom prvom Radončićevom obraćanju nije bio prisutan niti jedan političar, privrednik pa ni estradna zvjezdica...

Nakon održanog govora, koji je izbiflao sa ručicom u džepu, Radončić je prisutnim novinarima uskratio mogućnost pitanja i ubrzanim korakom napustio konferencijsku salu.

(zurnal.info)

ZAKON O INFORMIRANJU: Zbog njega političari imaju mokre snove Milorad Dodik je najavio da će tražiti od Parlamenta BiH da usvoji Zakon o informiranju, sličan onom koji je donesen u Srbiji. Dejan Kožul, novinar e - novina, za Žurnal objašnjava kakve posljedice na društvo može imati ispunjenje posljednje Dodikove želje

 

Vidite gospodo. Zakon je takav! Kako nalaže zakon, ali ja kao jedan paćenik kao jedna sirotinja ne bi mog’o to da uradim zato što je zakon izuzetno...IZUZETNO je zakon...povlašćen u vezi zakona. Da nastavimo? Može!

Pre nego to uradimo, moram da istaknem da bi autor ove izjave (pripiti Beograđanin) mogao da tuži dolepotpisanog jer sam za potrebe ovog članka iskoristio njegovu autorsku izjavu, besmislenu, ali ipak učinio sam to bez njegove saglasnosti, a zarad sticanja pravne imovinske koristi.

Rizikujem da me sud razapne zbog „povrede njegovih moralnih prava“. Jedini spas mi je činjenica da je izjava toliko besmislena da je onoga koji ju je tog dana prelomio preko jezika verovatno toliko sram da mu ne pada na pamet da se zbog iste razvlači po sudu i to od najnižih pa sve do Vrhovnog.

Neki sa tim nemaju problema. U svesnom stanju izreći niz besmislica, među kojima se izdvajaju izlivi ljubavi prema Mirjani Marković i mržnje prema Zoranu Đinđiću, a onda se ganjati po sudu sa komitetom pravnika za ljudska prava (YUCOM) koji su izdali knjigu „Aleksandar Tijanić – Slučaj jednog službenika“, a koja sadrži upravo izrečene besmislice može samo Aleksandar Tijanić, nekad leva ruža Mirjane Marković, a danas medijski protočni bojler Demokratske stranke i njenog lidera Borisa Tadića. Ganjao se i, nakon odluka Okružnog suda koji je našao da su u YUCOM-u samo koristili pravo citiranja, satisfakciju je dobio na Vrhovnom sudu koji je tu presudu preinačio i podebljao autorski pečat preko izgovorenoga.

BESKIČMENJACI U TOGAMA

Sada sam došao na vrlo sklizak teren. Ako pređem liniju koju već dobrano gazim i kažem da su sudije u Vrhovnom sudu zloupotrebile Zakon o autorskom pravu, da su lako potkupljivi i beskičmenjaci u togama, a da Tijanić nije ništa više od vetropira koji savršeno zna kako vetrovi duvaju što mu pomaže da se lakše uvuče u nečiju pozadinu, e onda će oganj nebeski pogoditi potpisnika ovih redova i ostaviti mu pismo – pozivnicu za razračunavanje na sudu jer sve šta sam rekao (napisao) je samo fikcija i laž sa ciljem sticanja prave imovinske koristi, dok se drugačije ne dokaže.

Nije novinarima u Srbiji lako. Mnogi od njih još nisu ni apsolvirali pitanje autorskih prava. Mnogi se i pitaju šta to zapravo znači? E, pa Vrhovni sud i Tijanić su se potrudili da im maksimalno suze tu dimenziju. Za ostatak se pobrinuo Mlađan Dinkić, uz malu pomoć prijatelja koji su prostor za manevar novinarima dodatno suzili u okviru usvojenih izmena i dopuna Zakona o informisanju. Osećanje zbunjenosti lagano prerasta u klaustrofobiju. Otvaramo stranice Zakona i vidimo sledeće novitete:

(Zakonom je predviđeno da javno glasilo može osnovati domaće pravno lice i obaveza upisa u Registar javnih glasila. U slučaju izdavanja glasila koje nije upisano u Registar, nadležni javni tužilac dužan je da odmah pokrene postupak za privredni prestup, a nadležni sud u roku od 12 sati da obustavi privremeno izdavanje glasila.

Ukoliko ne poštuje zabranu i izdaje glasilo koje nije upisano u Registar, osnivač javnog glasila može biti kažnjen sa milion do 20 miliona dinara, a odgovorno lice sa 200.000 do dva miliona dinara. Predviđena je i zabrana izdavanja glasila. Prijavu za upis u registar štampanih dnevnih javnih glasila osnivači su dužni na podnesu u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu, a osnivači drugih glasila za 90 dana.

Izmenama Zakona predviđene su i rigorozne kazne za kršenje pretpostavke nevinosti i objavljivanje informacija koje mogu ugroziti razvoj maloletnika i ukoliko je maloletnik učinjen prepoznatljivim u informaciji koja može da povredi njegovo pravo ili interes. Visina kazni vezana je za tiraž i prihod od oglasa u broju u kome je prekršaj napravljen, a ako je objavljana na naslovnoj strani ili u infomativnoj emisiji za taj sedmodnevni prihod.

Tako formirana kazna može biti 25-100 odsto zbira vrednosti ukupno prodatog tiraža isporučenog na dan objavljivanja informacije i vrednosti prodatog oglasnog prostora u tom broju, a u slučaju elektronskog glasila 25-100 odsto oglasnog prostora za dan u okviru kojeg je objavljena informacija. Odgovorno lice u osnivaču i odgovorni urednik mogu biti kažnjeni sa 200.000 do dva miliona dinara.

Zakonom je predviđena i uslovna kazna uz obavezu objavljivanja presude ukoliko je delo prvi put učinjeno. Kazne za neke prekršaje povećane su sa sadašnjih 30.000-200.000 na milion do 10 miliona za glasilo, odnosno 100.000 do milion dinara za odgovornog urednika.

Predviđene su i rigorozne kazne za distributere koji prekinu distribucije iz neekonomskih razloga. Takođe, zakonom je zabranjen prenos prava nad javnim glasilom. Prvobitno predviđena odredba o obaveznom osnivačkom kapitalu od 50.000 evra izbačena je vladinim amandmanima.

Predlagač je odustao i od odredbe koja je predviđala obustavljanje izdavanja novina i novčanu kaznu ukoliko se to ne učini za osnivača javnog glasila kome je račun u blokadi duže od 90 dana u prethodnih godinu dana.)

Ovo su Nove odredbe kojima se nameću oštre kazne za prekršaje novinara. Ti prekršaji uključuju neobjavljivanje spiska urednika, opisivanje nekoga kao kriminalca ako nije izrečena zakonska presuda ili narušavanje prava maloletnika. Medijske organizacije koje se ogreše o zakon mogu da se suoče sa milionskim kaznama u evrima.

NEPOJMLJIVA SREĆA ZBOG ZAKONA

Kako to zapravo izgleda u praksi? Svega dan nakon usvajanja zakona, redakciju e-novina iznenadio je poziv Dušana Čukića, urednika na RTS-u u ranim danima Miloševićeve vlasti. Možemo slobodno reći čoveka koji je bio preteča ratno-huškačkoj mašineriji, a o kome je kolega i drug Bojan Tončić pisao u Danasu, a sve to ponovo podelio sa čitaocima e-novina u tekstu „Milanovićevi krvavi kvadrati“. Sledi detalj razgovora:

- Ja sam Dušan Čukić! Vi ste autor teksta objavljenog pod naslovom ’Milanovićevi krvavi kvadrati’?

- Da, ja sam, pa?

- U tom tekstu Vi pominjete mene, da sam dobio neki kredit. Ja sam taj kredit isplatio! Vi ste preneli tekst iz jednih novina na koji ja nisam hteo da reagujem. Koliko imate godina i otkad ste novinar?!

- Nadam se da je taj tekst kod Vas izazvao najmanje toliko duševnih patnji koliko ste ih Vi meni izazvali svojim Dnevnicima!

- A šta sam ja to učinio? Znate li da je donet ovaj zakon i ja sam srećan zbog toga?! Vi ste nepristojni i nemoralni, napisali ste neistinu! Nećete više moći tako!

Slučaj drugi. Nekadašnji šef beogradskog DB-a Milan Radonjić, jedan od optuženih za ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, iako osuđen na šest meseci zatvora, i to zbog nezakonitog hapšenja kolege Vladimira Nikolića 1999. godine odnedavno je na slobodi, odnosno u zatvoru nije ni bio jer je nastupila zastara. Ogorčen zbog toga, al i zbog činjenice da nije odgovarao za zločin na Ibarskoj predsednik SPO, troprsti Vuk Drašković rekao je Blicu da postoje dokazi koji terete Radonjića i radnika DB Stevana Bastu za ubistvo urednika i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavka Ćuruvije, četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali i atentat na njega izvršen u Budvi.

Zora Dobričanin - Nikodinović, advokatkinja koja zastupa Milana Radonjića, najavila je da će tužiti Blic koji je preneo Draškovićevu izjavu, zbog „kršenja Zakona o informisanju“.

Izmene za koje niko još ne zna ko ih je konkretno nabacao na papir lagano hvataju za gušu novinare po Srbiji. Ideja da se uredi medijski prostor u nekom drugom vremenu, sa nekom drugom vlasti i zbog nekih drugih razloga bila bi podržana i od samih novinara, u to ne treba sumnjati. Smeća poput Kurira, Pravde, Press-a, i mnogih drugih na medijskoj sceni Srbije ne zaslužuje ništa drugo do gašenja.

MINISTARSKA SUJETA

Cena koja će se u Srbiji platiti ne bi li zadovoljili sujetu jednog ministra je prevelika, koliko god nas uveravali u suprotno. Navodno će se Ministarstvo pravde brinuti da ne bude sve tako crno, a u Republičkom javnom tužilaštvu kažu da je Evropska konvencija o ljudskim pravima iznad svakog zakona u Srbiji, kao i da Tužilaštvo prepustiti sudu da oceni da li su teze nižih javnih tužilaštava zasnovane na zakonu i u skladu sa odredbama Evropske konvencije.

Ako se podsetimo presude koju je Vrhovni sud doneo u slučaju Aleksandra Tijanića i YUCOM-a onda možemo spokojno leći. Kakva država, takav sud. Dakle, žali bože.

A vidim da su se pojedinci preko Drine veoma zainteresovali da iskustva prenesu. Igru koju su pripremili u Srbiji, a po kojoj su „čisti“ ostali Miloševićevi SPS-ovci, ali i radikali, oni ortodoksni ali i umiveniji, Miloševićevo Udruženje novinara Srbije, Koštuničin DSS, i brojni drugi opskurni likovi bila je samo dobro osmišljena predstava za birače čiji se ishod unapred znao. Uostalom koji još političar ne mašta da pod svoje zavede kritičare i da im s vremena na vreme ne odrapi neku milionsku kaznu, pa ako treba platiće i iz resursa stranke kako bi diskreditovali drugu stranu.

Oko toga postoji apsolutni konsenzus, pa nemojte se čuditi da se slično desi i u BiH. Zakon je takav da bi ga svaki političar poželeti mogao, bio on Srbin, Bošnjak, Hrvat..., jer IZUZETNO je zakon... povlašćen u vezi zakona.

Zanimljivu ulogu je odigrao i OEBS, odnosno OSCE misija u Srbiji. Prvobitno apsolutno nikome nisu dati na uvid predložene izmene i dopune Zakona. Nakon sitnijih ispravki usvojenim amandmanima, OEBS se nije izričito stavio na stranu protiv usvajanja, što su iskoristili i u NUNS-u i LDP-u da kažu da je jedna toliko značajna institucija ipak dala podršku. I nakon usvajanja bilo je nemoguće čuti jasan odgovor iz OEBS-a da li su stali iza izmena. Zanimljivo je da su odmah po usvajanju zakona najavili da će organizovati kurseve za sudije Trgovinskog suda, koji sada preuzima nadležnost o medijima, barem u onoj regulativnoj sferi, a koji su se do sada sa medijima susretali samo uz jutarnju kafu.

Slučaj službenika Aleksandra Tijanića Sramna odluka Vrhovnog suda u Srbiji: Knjiga YUCOMA “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića" zabranjena zbog povrede moralnih prava Aleksandra Tijanića.  Žurnal će u narednom periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige

Vrhovni sud Srbije zabranio je Komitetu za ljudska prava (YUCOM) umnožavanje knjige “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića”. Poslije tri i po godine od prvostepene presude Okružnog suda u Beogradu, Vrhovni sud Srbije je donio konačnu odluku da Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije pobjeđuje, dok se YUCOMU-u onemogućava dalji rad. Presudom je YUCOM, pored zabrane knjige, obavezan da Tijaniću isplati 200.000 dinara sa kamatom zbog povrede njegovih moralnih prava i da je YUCOM obavezan ovu presudu objaviti u listu Politika o svom trošku.

Pošto je konstatovano da je YUCOM izdao publikaciju “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića” koju uglavnom sačinjavaju citati iz orginalnih članaka i komentara Aleksandra Tijanića javno objavljenih u periodu od 1976. do 2004. godine i da su uz citate uvijek navedeni izvori odakle su preuzeti, da publikacija predstavlja kritiku Aleksandra Tijanića kao javne ličnosti i da su za kritiku korišteni njegovi citati, ali je također konstatovano da YUCOM nema ni dozvolu, ni autorski ugovor sa Tijanićem. Tako je Vrhovni sud zaključio da je YUCOM povrijedio moralna prava jer “autor ima isključivo pravo da objavi svoje autorsko djelo i da odredi način na koji će se djelo objaviti”, kao i da “autor ima ima isključivo pravo da štiti integritet svog djela, a naročito da se suprotstavlja javnom saopštavanju svog djela u izmjenjenoj ili nepotpunoj formi, vodeći računa o konkretnom tehničkom obliku saopštavanja djela i dobroj poslobnoj praksi”.

Naime, prethodno je Okružni sud u Beogradu utvrdio da je YUCOM u svom djelu koristio pravo citiranja u skladu sa zakonom, te da su citati tačno prenijeti. Ova presuda predstavlja presedan, budući da ukida pravo na kritiku i slobodu izražavanja, i na taj način javne ličnosti oslobađa od svake odgovornosti. Ukoliko se nastavi ovakva praksa, svaki citat iz medija i svaka izjava će morati da ima saglasnost autora da bi bila objavljena. Iz YUCOM-a je najavljeno da neće postupiti po nalogu Vrhovnog suda i da će mu zbog toga račun biti blokiran. Povinovanjem ovakoj odluci bi značilo plaćanje reketa Aleksandru Tijaniću, pod pokrovieljstvom najviše sudske instance u Srbiji.

Magazin Žurnal, alergičan na bilo koju vrstu cenzure, u narednom će periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/tijanic.pdf|580|700}

Iz knjige Slučaj službenika Aleksandra Tijanića.

(zurnal.info)

Virus H1N1: Škole u BiH nisu spremne za slučaj epidemije Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini nemaju nikakav plan za slučaj pojave virusa A u školama. Trenutno zbog svinjskog gripa nije zatvorena nijedna škola, a za učenike još uvijek važe uputstva od prošle godine (ako ih se sjećaju). U cilju zaštite učenika, školske ekskurzije su na preporuku ministarstava obrazovanja uglavnom planirane unutar Bosne i Hercegovine. To ipak nije bila praksa u Republici Srpskoj, kao ni u nekoliko kantona u Federaciji. Zbog pritisaka turističkih agencija na direktore škola, direktno se ugrožava zdravlje učenika i dopuštaju se ekskurzije u zemlje u kojima gotovo da hara svinjska gripa i u kojima su zbog moguće epidemije škole zatvorene do daljnjeg.

STOP EKSKURZIJAMA DO JUNA 2010.

Tako su sanitarne inspekcije zatvorile školu u Parizu nakon što je među učenicima otkriveno sedam slučajeva virusa A. Francuska vlada pripremila je snimljene lekcije koje državni radio i televizija mogu emitovati u slučaju da škole budu zatvorene zbog svinjskog gripa.

-Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Kantona Sarajevo je nakon pojave virusa A krajem prethodne školske godine, zabranilo organizovanje đačkih ekskurzija. Nedugo zatim, zabrana je ublažena i ostavljena je mogućnost da se ekskurzije organizuju na području Bosne i Hercegovine, što je većina osnovnih škola prihvatila i realizovala. Srednjoškolske ekskurzije su prolongirane za septembar, a nakon što je, u međuvremenu, u svijetu proglašena pandemija ovog virusa, putovanja za srednjoškolce ponovo su prolongirana za juni 2010. godine. Većina roditelja i nastavnog osoblja na području kantona Sarajevo pozdravilo je ovakvu odluku nadležnog ministarstva, dok pritisci i pritužbe najviše stižu od turističkih agencija koje organizuju ekskurzijska putovanja učenika. Na taj način pokušava se pretpostaviti materijalna dobit vlasnika agencija u odnosu na zdravlje učenika što je nedopustivo - izjavila je za Žurnal prof. Lamija Husić, Stručni savjetnik Ministarstva za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.

ZENIČKI RODITELJI ŠALJU DJECU U ŽARIŠTE SVINJSKE GRIPE

Jedna od škola čiji će učenici, i pored upzozorenja Ministarstva Nauke i Obrazovanja, početkom ove školske godine putovati van Bosne i Hercegovine je “Prva gimnazija” iz Zenice. Kako nam je rekao sekretar škole Benjamin Mutapčić, oko devedeset posto roditelja i učenika odlučilo je da se organizuje maturantska ekskurzija.

-Odlučeno je da učenici putuju u Lloret del Mare, mjesto koje naši maturanti posjećuju zadnjih nekoliko godina. Tako je odlučila većina učenika i roditelja. I ako je Ministarstvo izdalo upozorenje ipak je odlučeno da se učenici odvedu u Španiju- kazao je Mutapčić.

Prema zvaničnim podacijama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od evropskih zemalja svinjskim gripom najviše je pogođena Španija. U susjednoj Hrvatskoj do porasta broja oboljelih došlo je nakon maturantske ekskurzije u Španiju, kada se preko devedeset maturanata iz Splita i Šibenika zarazilo virusom A.

JEFTINIJE, A ZDRAVIJE

U školama se, kao i u Ministarstvu, uglavnom slažu da Bosna i Hercegovina može biti adekvatna destinacija za putovanja osnovaca. Posebno, kada se u vidu ima ekonomska situacija u zemlji i razlike u cijenama domaćeg i putovanja izvan Bosne i Hercegovine.

-U našoj školi se držimo uputstava koja smo dobili od nadležnog ministarstva u prethodnoj školskoj godini, a koja podrazumjevaju mjere prevencije od zaraze virusom A. To se uglavnom odnosi na edukaciju učenika na koji način da se preventivno zaštite od zaraze ovim virusom. Učenicima su podijeljeni prospekti sa najvažnijim smjernicama u cilju zaštite. I, možda najbitnije u svemu jeste da škola nije organizovano vodila učenike van Bosne i Hercegovine, što je možda najbolji oblik prevencije - kazala nam je direktorica Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” Lejla Dizdarević.

Život je čudo: Duševna bol Emira Kusturice vrijedi 12.000 eura

Odluka Vrhovnog suda Crne Gore kojom se potvrđuje presuda piscu i publicisti Andreju Nikolaidisu da plati 12.000 eura za duševne i ostale bolove Emiru Kusturici – ostaće zabeležena kao jedna od najperverznijih u istoriji balkanskog pravosuđa. Nikolaidis je, kaže časni podgorički Sud, kriv jer se „uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, a osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“. Prevedeno na jezik Vrhovnog suda, ironija i sarkazam su zabranjeni, a „rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“ su neupitni, zaštićeni Zakonom! Ko ne veruje, neka pročita legendarnu presudu!

TKO SU ČLANOVI SLAVNOG VRHOVNOG SUDA CRNE GORE ALERGIČNI NA SARKAZAM & IRONIJU, ZALJUBLJENI U MOKRU GORU I NJENOG GOSPODARA: Vijeće je sastavljeno od sudija Radoja Orovića, kao predsjednika vijeća, Julke Badnjar, Dušanke Radović, Rešada Muzurovića i Ranka Vukovića, kao članova vijeća.

TKO JE NEMILOSRDNI TUŽILAC: Emir Kusturica, sa boravištem u Beogradu, ul. Milorada Mitrovića, koga zastupa punomoćnik Marika Novaković, advokat iz Podgorice.

TKO SU TUŽENI: 1) Društvo za novinsku izdavačku djelatnost "Monitor" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice, 2) "Antena M" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Periša Radović, advokat iz Podgorice, 3) "Studio MOUSE", DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupaju punomoćnici Vesna Raičević i Velibor Marković, advokati iz Podgorice i 4) Andrej Nikolaidisa, iz Podgorice, ul. 19. decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice.

A ŠTO SE VIJEĆE SASTALO: Radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotuženog i četvrtotuženog izjavljenim protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž. br. 727/06 od 15. 02. 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. 06. 2009. godine.

I KAKVU JE PRESUDU DONELO VIJEĆE: Odbijaju se revizije prvotuženog i četvrtotuženog, kao neosnovane. Isti su obavezani da tužiocu po osnovu naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti, isplate solidarno iznos od 12.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. 01. 2006. godine do isplate i troškove parničnog postupka od 750 eura, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 88.000 eura, odbijen kao neosnovan.

ŠTA JE PREDMET SPORA: U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da je prvotuženi, u svom nedeljniku "Monitor", broj 710 od 28. 05. 2004. godine, objavio tekst čiji je autor četvrtotuženi pod naslovom "Dželatov šegrt", sa nadnaslovom "Emir Kusturica pravoslavni hrišćanin". U tom tekstu za tužioca se navodi da je "glup, ružan, pokvaren", "da sve što ima treba da zahvali magarcima", "da je pružao alibi za svakog ubijenog Muslimana", "da se svrstao na stranu dželata u Srebrenici", kao i navode kojima se vrijeđaju njegova osjećanja u vezi sa vjerskom i nacionalnom pripadnošću, te i njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

VIJEĆE VRHOVNOG SUDA NIJE NI SVESNO DA JE VLASNIK KOSMIČKE REČENICE GLEDE UVREDE UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA: Kao i navode kojima se vrijeđaju (...) njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

CJELINA ALI ODVOJENO: Takvi navodi, očigledno uvredljive sadržine i namjere, posmatrano odvojeno i u cjelini, ne mogu predstavljati vrednosne sudove motivisane kao poziv na javnu polemiku, kako to navode revidenti.

IRONIJOM PROTIV GOLORUKOG EMIRA: Ovo zbog toga što se tim navodima, na ružan i neprimjeren način, uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, već osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca, kao i njegova osjećanja u vezi sa nacionalnom i vjerskom pripadnošću.

KOLIKO EVRA VREDI DUŠEVNI BOL NEMANJE KUSTURICE: Pošto su objavljenim tekstom grubo povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo tužioca, dosuđeni iznos od 12.000 eura, odgovara zahtjevima iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, kako u pogledu značaja povrijeđenog dobra, tako i u pogledu intenziteta pretrpljenih duševnih bolova tužioca.

ANALIZA DUŠEVNOG BOLA S NAGLASKOM NA INTENZITET: Pri tom treba imati u vidu da za postojanje duševnih bolova, njihov intenzitet i trajanje, nije bilo potrebno medicinsko vještačenje na šta se revizija potencira bez osnova.

ZAŠTO NIJE BILO VEŠTAČENJA DUŠEVNOG BOLA KOJI JE IZAZVAO TEŽAK I OZBILJAN POREMEĆAJ PSIHIČKE I EMOCIONALNE RAVNOTEŽE UPRAVNIKA ŠUMSKOG KOMPLEKSA MOKRA GORA: Jer, grubo vrijeđanje, podsmijeh i izlaganje ruglu, morali su izazvati težak i ozbiljan poremećaj psihičke i emocionalne ravnoteže, kod svakog čovjeka, pa i tužioca, zbog čega je, po ocjeni ovoga suda, odgovarajuće vještačenja u tom pravcu, bilo suvišno i nepotrebno.

OVO FILMSKO OBJAŠNJENJE ZASLUŽUJE JOŠ JEDAN KADAR: Odgovarajuće vještačenja u tom pravcu bilo bi suvišno i nepotrebno.

ŠTA SUD SMATRA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

ZNAČI LI TO DA JE EMIR KUSTURICA VEĆ PET GODINA NEURAVNOTEŽEN I DA ĆE 12.000 EURA VASPOSTAVITI VIŠEGODIŠNJU NARUŠENU RAVNOTEŽU IZMEĐU PSIHE I EMOCIJA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

(U Podgorici, 6.9. 2009)


(preneseno sa prijateljskog portala e-Novine)

Selvedin Avdić: Kako je Grinch ukrao dernek

Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek

Priča mi drug kako se žalio rođaku da se ne osjeća dobro u posljednje vrijeme. Depresije, kostobolje, plitak dah, probadanje po lijevoj strani, nemoć... Ovaj ga je odmah upitao kada je posljednji put zapjevao. Drug se zamislio i odgovorio: Ne pamtim. Nekad, prije rata... Meni se i pravdao. Šapće, ko krivac: Znaš kakva je situacija, nije mi do pjesme. Nema nikakvog razloga za nelagodu, sasvim ga razumijem, čestit je čovjek pa ne može pjevat po ovakvom vremenu.

Beogradski mali pijac

Uočio sam da je danas do pjesme samo neradnicima, probisvjetima i još gorim od takvih. Sjetite se Ratka Mladića kako mumla na kvaziruske romanse i stihovane prizore iz ratarske svakodnevnice. Teško je zaboraviti Dodika kako ispod šatre zabavlja glasače coverom hita Ne (x 5) dooolaazi ili onaj pornografski klip snimljen u njegovoj laktaškoj Rupi u zidu u kojem cijepa košulju uz lascivan turbo folk. Pamtimo i neuspješan nastup Dragana Davidovića na četničkom oproštaju. Njegovo atonalno brundanje mrzovoljno je prekinuo čak i tamošnji vojvoda. Slavko Jovičić Slavuj također ne može da se suzdrži od pjesme. Toliko mu je lijepo da na svoj blog smješta fotografije sa brojnih nastupa. Roditeljska pažnja za djecu, ali i sve osobe nervoznog želudca preporučuje se zbog fotografije na kojoj, blizu orgazmičkog vrhunca derta, spušta balav poljubac na obraz usplahirene Nede Ukraden. Inače, ako to nekog zaista može zanimati, Slavujeva omiljena pjesma je (na blogu je sam priznao, bez ikakve prisile, nije bio prisluškivan, niti ucjenjivan) : Beogradski mali pijac potopila Sava, mog dragana, eto tako, zabolela glava.

Federalni vlastodržci svoje pjevačke sposobnosti zasad uspješno skrivaju pred kamerama. Ne znam o čemu se radi, jer stage fright ne pokazuju čak ni tokom govora nad masovnim grobnicama. Nisam imao tu nesreću da prisustvujem njihovim dernecima, pa ne mogu da znam kakvi su im pjevački kvaliteti, ali imam dovoljno razloga za opravdanu sumnju da intimno uživaju u pjesmi. Recimo, niko me ne može ubijediti da reis ne zapjevuši na brojnim ummetima i mosušima kojim prisustvuje ili da ga u srce nije dirnula bar jedna pjesma na stadionskoj svadbi čiji je glamour dodatno pojačao svojim raskošnim džubetom. Zar je moguće da Nedžad Branković nema pjevačkih ispada? Njegov nasljednik ima DJ sklonosti pa tragom one narodne poslovice o jabuci i njenom stablu, nećemo mnogo pogriješiti ako pomislimo da oca i sina ne povezuju samo geni i sklonost ka traćenju tuđeg novca. Sumnjam i da je Tihić uspio potpuno odbacio svoje rockerske talente koje je gajio po lokalnim bendovima u Šamcu ili da Silajdžić može odoljeti vrelim ritmovima na romskim balovima koje inkognito posjećuje. Siguran sam da zapjevaju, teško mi je povjerovati da u grobnoj tišini mljackaju jagnjetinu i igraju skrivanja prstena u jet set kulama na Ciglanama i Ustikolini.

Iz grla nam slaba pjesma

Nekada nije bilo tako. Nekada je i pošten svijet znao zapjevati. Eto, recimo, sjećam se kako su moji roditelji sa svojim društvom obavezno pjevali za stolom, dok sam ja drijemao ispod njega. Nije to bio pojedinačan incident, neki posvećeni ritual tajnog pjevačkog društva, svi su pjevali, rodbina, kumovi, komšiluk... Čim nabodu prvu sudžuku na čačkalicu odmah neko počne prigodne stihove. Svako od njih imao je svoju omiljenu pjesmu, koja im je slikovito opisivala dotadašnji život, pa je pjesmom pogođeni predvodio dok su ga ostali podržavali s punim razumijevanjem. Pjevali su svuda i u svakoj prilici, često su im se pridruživali i slučajni gosti, prolaznici, pa i milicijske patrole. Pjevali su ko sretni.

Neuporedivo sa mojom situacijom. Ne pamtim kad sam posljednji put zapjevao. Najgore je to što i kada bi me uhvatila neobuzdana želja za pjesmom, živ ne znam šta bih zapjevao. Šta da pjevam? Možda neki refren iz kataloga prezimenjaka Damira Diplomtza, recimo: Nemoj brinut, samo šalji, u tri pičke materine, da naričemu uz Više se ne bojim na death disco Goribora, pjevam vesele terce na Frenkijevu pjesmu Ej, hodža džennet il džehennem, na kojem sam spisku da polako krenem, ili uvježbavam višeglasje sa Dubiozom uz Šuti i trpi. Kao što se možete i sami uvjeriti trenutni soundtrack mi je sve sam jad i čemer. Kriska i vriska. Ko u pjesmi Skroza: Kuća tijesna, čeljad bijesna, iz grla nam slaba pjesma.Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek?

Najgore je što mi se čini da stvari u skorije vrijeme neće na bolje, što ne mogu utješiti prijatelja. Sve mi govori da će se melodija u moj život vratiti kada i harmonija u društvo.

Dakle, u ponedeljak.

(Prigodne ilustracije uz ovaj tekst omogućio nam je Slavko Jovičić Slavuj, pa mu se ovom prilikom i zahvaljujemo.)

CURE : Važne žene u Travniku i Sarajevu

 

Program će se sastojati iz dva dijela, prvi će se održati u Travniku, a drugi u Sarajevu.


Edukacija je osmišljana kroz interaktivne radionice, prezentacije, performanse i istraživanja.


- U sklopu ovog edukacijskog programa govorit će se o spolu, rodu, dakle o definicijama tih pojmova. Učesnice će biti podijeljene u četiri grupe. Radit će se istraživanja o važnim ženama koje su se pojavljivale kroz historiju. Bit će riječi i o emancipaciji žena, pravnom okviru, razgovaraćemo o nasilju nad ženama te kako to nasilje spriječiti, analizirat će se uloga medija. Vrlo je bitno govoriti o feminističkom aktivizmu, te lokalnim akcijama koje kod nas nedostaju, kaže Taida Horozović aktivistica Fondacije CURE.


Svrha ove edukacije, kako nam je rečeno iz Fondacije, je predstavljanje informacija djevojkama koje će im pomoći da misle pozitivno i djeluju aktivno.


- Želja nam je da kod žena podignemo svijest na višu razinu, a to se može postići aktivizmom, kroz predavanja, učenja, interakciju i druženja, govori Taida.


Nakon završetka programa, polaznice će dobiti certifikate, mogućnost za besplatno pohađanje pozorišnih radionica, mini grantove za svoje akcije, mogućnost da sarađuju sa aktivisticama iz BiH i svijeta.


Edukativni program je besplatan i sve troškove edukacije snosi Fondacija CURE uz podršku Švicarske feminističke organizacije.