Pošta sa okupirane strane

Pravda: Krajišnik u Palati monstruma


Bivši čelnik bosanskih Srba Momčilo Krajišnik, osuđen za zločine protiv čovječnosti, premješten je u britanski zatvor pod nazivom "Monster palača", objavio je u nedjelju dnevnik Daily Express.

Momčilo Krajišnik (64) služit će svoju 20-godišnju zatvorsku kaznu u zatvoru Wakefield, u Sjevernom Jorkširu, u kojemu su i poznate ubice djece Roy Whiting i Robert Black.

Bivši predsjednik Narodne skupštine RS-a smješten je u D-krilo ovog zatvora prije dvije sedmice. 

Kako je Krajišnik, između ostalog, osuđen zbog progona muslimanskog stanovništva, čuvarima je naređeno da ga posebno osiguraju jer se u zatvoru nalaze i islamski teroristi. 

I dok su neki muslimanski zatvorenici ostali u D-krilu, većina islamskih terorista je prebačena u druge dijelove zatvora. 

Momčilo Krajišnik Inače sebe smatra političkim zatvorenikom i izuzetno je nezadovoljan što je smješten baš u ovaj zatvor. 

"Većinu vremena provodi čitajući i iz ćelije izađe samo da uzme hranu, i to je sve", izjavio je jedan od zatvorskih službenika koji je želio ostati anoniman, navodi
Daily Express.

(Fena)

SAZNAJEMO: Šefovi parlamentarnih stranaka iz RS danas u Beogradu Na sastanak sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem pozvani su predsjednici SNSD-a Milorad Dodik, SDS-a Mladen Bosić, DNS-a Marko Pavić, SP-a Petar Đokić, DP -a Dragan Čavić, SRS RS Milanko Mihaljica, te potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović

Sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem Beogradu će se danas popodne sastati lideri parlamentarnih stranaka iz RS, kako bi razgovarali o procesu pregovora o ustavnim promjenama u BiH, koji je otvoren na inicijativu predstavnika EU i SAD u Butmiru.

Susret u Beogradu održaće se na poziv srbijanskog predsjednika, u okviru priprema za ponovni sastanak u Butmiru 20. oktobra.

Tadić je u Beograd pozvao predsjednike parlamentarnih stranka - SNSD-a Milorada Dodika, SDS-a Mladena Bosića, DNS-a Marka Pavića i SP-a Petra Đokića, DP -a Dragana Čavića i i SRS RS-a Milanka Mihaljicu, te potpredsjednika PDP-a Branislava Borenovića.

Razlog što je Tadić pozvao i lidera SDS-a u Beograd, najvjerovatnije je to što će biti potrebna i njegova podrška za izglasavanje eventualnih rješenja za ustavne promjene, koje moraju biti verifikovane u skupštinskoj proceduri.

Lider SNSD-a Milorad Dodik potvrdio je odlazak u Beograd, rekavši da je veoma važno da Srbija bude informisana i uključena u proces razgovora o ustavnim promjenama.

-Pretpostavljam da je ovaj susret motivisan prethodnom posjetom Džonsa i Martinuša Beogradu. Samo uz konsenzus svih potpisnika Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, moguće je postići dogovor o eventualnim izmjenama Dejtonskog ustava- rekao je Dodik.

Da Beograd igra značajnu ulogu u procesu pregovaranja o ustavnim promjenama u BiH, koje su započete razgovorima u Butmiru, potvrđuje i činjenica da su proteklih nekoliko dana u Beogradu boravili predstavnici EU i SAD, koji su sa tamošnjim zvaničnicima razgovarali na tu temu.

(zurnal.info)

SELVEDIN AVDIĆ: Mustafa Fukara i Gavrilo Robijaš Ne bih volio da sam se našao u avionu za Talin. Čudni su navijači u njemu slavili. Bivše fukare, budući robijaši, sadašnje horde zla. Sve u svemu, mučno društvo.

 Trijumfu Bosne i Hercegovine nad Estonijom u Talinu prisustvovali su i naši federalni funkcioneri. Nakon utakmice, slavili su s fudbalerima i pjevali uz ex hafiza Šabana Burhana. Tokom povratka, u avionu je napravljen snimak koji će biti izvanredan eksponat za budući Muzej beščašća Bosne i Hercegovine. Na toj fotografiji, štampanoj na duplerici dnevnih novina, premijer Mujezinović i ministar Grahovac ponosno poziraju s Džekom, Spahićem i državnom zastavom. Ne znam šta su nam precizno željeli poručiti ovim performansom, sigurno je samo da su tako još jednom demonstrirali nezemaljski bezobrazluk i bahatost.

 Kao što znamo oni su, zajedno sa fudbalerima i još nekoliko kolega iz Vlade i pratećih službi, u Talin doputovali charter avionom koji je premijer galantno unajmio za tričavih 114.000 KM. Za svoj omiljeni dnevni list ovako je obrazložio odluku:
-
U ovom trenutku, nema boljeg promotora države BiH u svijetu i zato smo se odlučili na ovaj potez.

Mujezinović nije uspio objasniti zašto su baš članovi Vlade morali praviti društvo nogometašima, naročito dok Federaciju drma desetak štrajkova i dok usred pritisaka MMF-a sjednica Vlade kasni 20 dana. Nije uspio rasvijetliti ni misteriju kako je uspio pronaći tolike pare za avion u vrijeme praznog budžeta, neophodnih rebalansa i ušteda.

Samo je dodao da se čudi tolikom interesovanju novinara za ovaj slučaj, jer ovakva odluka, kako je izgovorio, ni u jednom segmentu nije sporna. I njegov drugar sa fotografije slično je reagirao kada su ga novinari pitali da kaže ko će sve biti u avionu za Talin:

- Zašto bi bilo kome taj spisak bio interesantan?

Spisak je do samog ukrcavanja čuvan u dubokoj tajnosti, a u X fileove zauvijek su zakopani kriteriji po kojim se on pravio. Tako nikada nećemo saznati zašto su baš Mujezinović, Grahovac, federalni ministar prometa i komunikacija Nail Šećkanović, zamjenik državnog ministra civilnih poslova Senad Šepić, Grahovčev savjetnik Mustafa Demir i ostali zaslužili da na naš račun uživaju u utakmici. Možemo samo pretpostavljati kako se pravio taj spisak. Možda su testirali poznavanje fudbala i navijačke tehnike pa onda objektivno između sebe izabrali najbolje fukare, robijaše, manijake i slične?
Javnost je nakratko bila zgrožena zadnjom demonstracijom bezobrazluka naših funkcionera, na par foruma se zapitala
otkud im moral i gdje će im obraz, a onda okrenula tekućim pitanjima. Do novog šamara koji će im vlasti prirediti...

Nema sumnje da će ih biti još. Jer, naši funkcioneri ministarsko mjesto ili parlamentarnu stolicu doživljavaju kao dobitak na lutriji. Kako i ne bi, čitav život im se promijeni, obzori prošire, nebo razvedri, svaka noć je zvjezdana, budućnost je svijetla, a svijet pretvori u Otok magaraca bez zaslužene kazne. Preko noći se teleportiraju u Cannes, u bijelom odijelu pijuckaju sa filmskim zvijezdama, naručuju charter letove, kupuju limuzine, zapošljavaju familije, prodaju fabrike, iznajmljuju planine... Pokušajte pronaći njihove fotografije napravljene prije nego što su se uspjeli dočepati našeg budžeta. Sigurno ćete uočiti frapantnu transformaciju. Ne radi se tu samo o kvalitetnijim odijelima, boljim frizerima, stilistima... Čitav lik se izmijenio, kičma se ispravila, ten pročistio, kosa ojačala, oči dobile sjaj, osmijeh postao lascivan, geste autoritarne. Kao da su bili na detaljnom remontu, gdje im je skelet ojačan i na njega nabacani sasvim novi dijelovi.

Senzacionalan je to obrat! Valja sačuvati zdrav razum i ostati u ravni sa stvarnošću nakon takvog šoka. Poznato je da to rimskim carevima nije uspijevalo. Mnogi su, kako je vlast odmicala, uspjeli sebe sasvim ubijediti da pripadaju božanskoj rasi. Neron nije odustao od te zablude čak ni dok su mu se približavali osvetnici s bodežima. Zavapio je prema nebu: Ah, kakva veličina umire u meni, a onda zatražio od pratnje: Neka mi neko pomogne da umrem, dajući mi primjer kako se to radi.

Dakle, ako ni zbog čega drugog, naši funkcioneri moraju zbog vlastitog interesa otići s vlasti. Ne zbog nas, mi smo navikli da trpimo, izdržali smo i gore. Moraju otići zbog očuvanja vlastitog zdravog razuma. Pošto još uvijek nisu shvatili ozbiljnost problema koji ih je snašao, moraćemo im pomoći u tome. Zato, pronađite u sebi milosrđe i pomozite nesretnicima. Moramo ih spustiti na zemlju i svesti u njihove realne okvire. Dok ne bude sasvim kasno.

Što se tiče onog aviona, ne bih volio da sam se našao u njemu. Čudni su navijači u njemu slavili. Bivše fukare, budući robijaši, sadašnje horde zla. Sve u svemu, mučno društvo.

(zurnal.info)

 

Akcija građana: Prijedlog zakona o reviziji funkcionerskih privilegija

Predstavnici Udruženja Akcija građana danas su poslanicima u Federalnom parlamentu uručili svoj Prijedlog Zakona o reviziji privilegija koje koriste funkcioneri u FBIH.

- Umjesto odgovornih koji se ne mogu dosjetiti adekvatnih i učinkovitih mjera, Udruženje Akcija Građana nudi jedno od brojnih raspoloživih rješenja za uštede. Treba samo smanjiti privilegije i ničim zasluženi luksuz koji uživaju naši “visokoproduktivni “ funkcioneri na svim razinama vlasti, jer upravo tu je najveći odliv budžetskog novca – objašnjavaju razloge za svoj trud u Akciji građana.

Ponuđenim Prijedlogom Zakona uređuju se uslovi, način i postupak vršenja revizije svih funkcionera u FBiH koji koriste javne privilegije po zakonu i navikama zatečenim u službenoj praksi u FBiH.


- Zakon se upućuje u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku u vrijeme kada Parlament FBiH razmatra prijedlog «Zakona o reviziji korisnika prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite». Na ovaj način Parlament FBiH ima odličnu priliku da razmatrajući dva zakona o reviziji (reviziji prava boraca i reviziji privilegija funkcionera), primjeni jednake principe revizije na siromašne i na bogate pripadnike našeg društva. Tako bi se u predizbornoj godini izbjegle neugodne posljedice spoznaje da samo siromašni plaćaju cijenu zaključenja aranžmana sa MMF-om – predlažu iz Akcije građana.

Žurnal info objavljuje kompletan tekst Prijedloga Zakona o reviziji privilegija koje koriste funkcioneri u FBIH.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/zakon.pdf|580|700}

(zurnal.info)

 

MALJEVIĆ: Uhapsili su nas zbog protesta protiv mini Daytona

"Mi smo došli ispred vojne baze Butmir da protestujemo zbog stanja u kojem se BiH nalazi. Nikakve incidente nismo došli praviti, nego samo karikaturama političkih glavešina i transparentima da iskažemo negodovanje zbog te farske koja se događa. Mi od mini Daytona kako ga zovu ne očekujemo ništa, pa smo naš revolt protiv toga iskazujemo na ovaj način", kazao je za magazin Žurnal Šemsudin Maljević iz Udruženja Akcije građana, nakon današnjeg privođenja devet aktivista ovog udruženja koji su protestvovali ispred vojne baze Butmir od strane Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, uz opravdanje kako su "organizatori prekršli odredbe Zakona o javnom okupljanju zbog toga što pet dana ranije nisu obavjestili policijsku upravu".

Maljević je istakao da je Udruženje Akcija građana imala pismeni dogovor sa nekim akterima "Butmirskog procesa", ali da to sada sve pada u vodu.

"Mi ćemo izaći u javnost sa dogovorom koji smo sklopili sa nekim političarima koji se nalaze u vojnoj bazi Butmir. Oni su rekli da je to u redu i ništa nije bilo sporno. Javili smo se i CJB Istočno Sarajevo dan prije, i vidite kako se završilo." On dodaje da su sljedeći koraci pravne prirode, budući da su protestanti prekršili Zakon o javnom okupljanju.

"Čekat ćemo da se situacija smiri, pa ćemo u javnost izaći sa konkretnim stavovima", zaključuje on.

(zurnal.info)

Ulica za Srđana Aleksića

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo? Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je regija ipak prostor našega djelovanja i pomirenja.

 Kamo idemo i idemo li tamo zajedno, bio je radni naslov Dana izgradnje mira održanih nedavno u Grožnjanu. Sasvim je prikladnog naslova za ono što se događa posljednih dana u regiji/ regionu za kojeg se još uvijek ne možemo odrediti da li je prostor u kojem bi trebalo nastupiti pomirenje ili se trebamo po dobroj staroj navadi zatvoriti u svoje nacionalne tabore i zanemariti stare povezanosti i nove rane, a žrtve gledati samo kroz prizmu naših i njihovih.

Građanska akcija iz Pančeva, skupa sa još 120 nevladinih organizacija, podnijela je još u prosincu prošle godine inicijativu da se jedan prolaz u centru toga grada preimenuje u Prolaz Srđana Aleksića, nekoliko mjeseci nakon što je ulica u Novom Sadu dobila njegovo ime. Tko je bio Srđan Aleksić i zašto je bitno da se prolaznici koji će prolaziti njegovom ulicom zapitaju zašto ona nosi njegovo ime? Bio je juniorski plivački rekorder i amaterski glumac iz Trebinja. Srbin. Godine 1993. pripadnici vojske RS na smrt su ga premlatili kundacima pušaka, naočigled prolaznika i policajaca. A sve zbog toga jer je pokušao obraniti svog prijatelja, muslimana, Alena Glavovića kojeg su napala četvorica vojnika.

Inicijativa je ovih dana dobila odbijenicu koju su članovi Komisije za imenovanje ulica Pančeva obrazložili na prilično simptomatičan način. Petar Madžarević iz Demokratske stranke Srbije je izjavio da je "to besmislica" i da "ulicama treba davati imena drugih zaslužnih građana". Dušanka Stajić smatra da bi promjena naziva pasaža "unela zabunu" jer pasaž dugi niz godina nosi isti naziv" i "da nije opravdano da se prolaz u centru grada zove po mladiću iz Trebinja". Dakle, zaustavimo se na činjenici da se radi o mladiću iz Trebinja i koji samim time nema što tražiti na ulicama jednog Pančeva. Osim što ne vuče korijene iz Pančeva, ono što mu se zamjera, a nije na glas izgovoreno, jest činjenica da se radi o antiratnom junaku koji je odlučio istupiti iz sigurnog nacionalnog tabora i nije povjerovao u histeriju podjelu na „nas i „njih". Nacionalni tabori vole nacionalne junake, nacionalne zločince, nacionalne žrtve. Zbunjuća rošada u obliku Srbina koji daje život za muslimana kod je koji rasplinjava etničke jednadžbe i kategorije. Znak za uzbunu.

Ili kako to kaže Ljiljana Spasević iz Građanske akcije Pančevo, Srđan Aleksić nije tema Trebinja, on je tema svih nas. U Pančevu, koji je multietnička sredina, treba da dijelimo zajedničke vrijednosti i možda je ponekad potrebno da zbog tih zajedničkih vrijednosti i dajemo život jedan za drugog. Gradske vlasti su nas upravo demantovale u tome i to je njihov način  da nas uvjere u neispravnost našeg djelovanja.

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo. Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je region/ regija ipak prostor našega djelovanja i našega pomirenja.

Pomirenje je potrebno kao garancija da se zlo neće ponoviti, a unutar zatvorenosti u etničke i nacionalne kategorije nije moguće da do pomirenja uopće dođe. Ali kako je to izrazio Bryan Philips, profesor na Oxfordu, na već spominjanim Danima izgradnje mira, „društvo zakopano u etničkom ne odlučuje se na postavljanje pitanja pomirenja”. Srđan Aleksić je istovremeno antijunak i žrtva, a žrtve su nama na ovim prostorima, jednostavno, postale dosadne. Gdje god se okrenemo-žrtve. Popisujemo ih, slušamo njihova svjedočenja, ignoriramo njihovo postojanje. Vrijeme je za zakopavanje rana. Baš poput svih dosad zakopanih žrtava.

(preneseno sa portala H-Alter.org)

BiH između Brisela i Prištine

Iz perspektive Evropske unije, BiH je završila na dnu balkanske ljestvice, zajedno sa Kosovom. Sve ostale zemlje regije, od Hrvatske do Albanije već su nas prestigle.

Zvanično i nezvanično, balkanske zemlje u Briselu rangiraju se po tome koliko su se približile ulasku u EU. Hrvatska i Makedonija odavno su postale i službeni kandidati za prijem u EU pri čemu je Hrvatska nadomak punopravnog članstva.

Albanija i Crna Gora su već predale zahtjeve za članstvo, zahtjev Srbije je već napisan, dok Kosovo i BiH ostaju crne rupe Evrope.

Iako smo skloni da sebe vidimo kao centar svijeta pa čekamo da nas bez urađene “domaće zadaće” sama EU ubaci preko reda u punopravno članstvo “jer EU nema izbora”, u sjedištu EU i ne dijele naš optimizam.

-Ako BiH ne želi u EU niko se neće baš naročito zabrinuti zbog toga. Za velike članice EU, BiH je jednostavno suviše malo i ne previše bitno tržište da bi predstavljalo ekonomski strateški interes, kaže u nezvaničnom razgovoru za Žurnal, evropski zvaničnik u Briselu.

Puno obećanja, malo promjena

Na riječima, bh. političari podjednako su glasni u iskazivanju svog opredjeljenja za ulazak BiH u EU kao i njihove kolege iz bližeg i daljeg okruženja. Jedina je razlika što u ostalim zemljama iza tog verbalnog opredjeljenja stoje i opipljivi rezultati dok u BiH toga nema.

Temeljni uslovi za ulazak u EU i nisu nepremostivi, jer se od buduće članice očekuje da pokaže da dijeli temeljne “zajedničke vrijednosti” sa zemljama članicama. U ekonomskoj sferi da ima dovoljno snažnu ekonomiju, koja omogućava da se u unutrašnjem tržištu EU od 500 miliona stanovnika može nositi ravnopravno sa konkurencijom i da ima usklađeno zakonodavstvo i i administrativnu praksu sa zakonodavstvom i praksom EU.

Iza fraze “zajedničke vrijednosti” kriju se puno opipljiviji kriteriji. Prije svega opredjeljenost za mir, solidarnost, demokratiju i poštovanje ljudskih prava. Đavo leži u detaljima, pa tako BiH, zahvaljući prije svega političarima, teško da se može svrstati u red zemalja koje dijele temeljne evropske vrijednosti.

Dok je za Evropljanje mir svetinja, u BiH smo svjedoci poslednjih mjeseci da politički lideri manje ili više otvoreno najavljuju i moguće “sukobe”, ukoliko ne bude po njihovom. Za političare je to samo prigodna retorika za već početu predizbornu kampanju za opšte izbore u oktobru iduće godine, ali njihovi birači to shvataju ozbiljno i prve žrtve već padaju.

Međusobna solidarnost kao jedan od temelja EU, u zemlji gdje caruje mentalitet “nek komšiji crkne krava”, a najveću radost pričinjava vijest da je “onim drugim” u drugom kantonu ili entitetu ipak malo gore nego “nama“ i nije na nekoj cijeni.

Barem se na demokratiju se ne možemo požaliti. Izbori su nam slobodni i fer i narod demokratski za svoje političke predstavnike uporno bira političare koji im umjesto viših plata, penzija, novih radnih mjesta, škola, bolnica, nude “zaštitu vitalnih nacionalnih interesa”, što opet više govori o građanima a manje o političarima.

Evropa na riječima, Balkan na djelu 

Iako je BiH jedina zemlja u Evropi gdje je sastavni dio Ustava i Evropska konvencija u ljudskim pravima, što nas barem na papiru, čini gotovo po savršenom državom, stvarni život i nema previše veze sa onim što piše na papiru.

Ko ne vjeruje, može jednostavno provjeriti kako izgleda biti manjima u BiH koja se nesretnim slučajem zadesila na “tuđoj” teritoriji, i to u slučajevima kada se radi o pripadnicima konstitutivnih naroda. Položaj onih “pravih” manjima, poput Roma i ostalih još je gori. Da stanje ljudskih prava nije samo jedna od formalnosti za priključenje EU mogu potvrditi i Slovaci, koji su se zbog odnosa prema Romima u Slovačkoj svojevremeno našli na tapetu EU.

Koliko je BiH ekonomija u stanju da se nosi sa konkurencijom iz EU, čak i kad bi nekim čudom EU odlučila da nas od sutra ujutro primi u punopravno članstvo, “onako”, posebna je priča.

Domaća proizvođači i izvoznici godinama su prepušteni sami sebi bez bilo kakve sistemske podrške i strategije i od uvozne konkurencije gube bitku i u vlastitom dvorištu dok na izlazak na strana tržišta jednostavno nisu dovoljno konkurentni.

Da sve bude gore, kada se vlast i odluči da navodno nešto uradi u korist domaćih proizvođača, tada poseže za najglupljim mogućim potezom, uvođenjem carina. Na ovaj način aktuelna vlast je pokušala da riješi problem višegodišnjeg vanjskotrgovinskog deficita BiH u trgovini sa susjednim državama Hrvatskom i Srbijom, iako je riječ o kršenju međunardonog sporazumma CEFTA, koji je BiH potpisala i ratifikovala.

Iako direktno ovakav potez nema veze sa EU, u Briselu su vrlo pažljivo pratili šta se dešava i izvukli jedini mogući zaključak, ekonomija BiH još nije spremna. Ako nije u stanju da se nosi sa konkurencijom iz ostalih balkanskih država onda pogotovu nema šanse protiv konkurenata iz EU, gdje čak ni formalno ne bi postojala zaštita domaćih proizvođača.

Jedina svijetla tačka su makroekonomski pokazetelji za BiH, pa je ocjena koja se može čuti u Briselu “da BiH tu uopšte ne stoji loše, s obzirom na globalnu ekonomsku krizu”.

BiH na pola puta

Kada se radi o ispunjavanju ekonomskih kriterija za članstvo u EU i provođenju ekonomskih reformi, sagovornici Žurnala u Evropskoj komisiji procjenjuju da je “BiH uradila polovicu posla”. Jedino što ne žele, čak ni nezvanično, je prognozirati koliko će vremena trebati BiH da završi drugu polovicu posla.

Poučeni dosadašnjim iskustvom, svjesni su da u BiH i najjednostavnije reforme mogu trajati godinama ali isto tako kada se nad glavom aktuelne vlasti pojavi batina, problemi se znaju riješiti i preko noći.

Suština čitave priče o reformama na kojima insistira EU je da su one prije svega potrebne građanima ove zemlje zbog njih samih, kako bi konačno bili u prilici da žive dostojanstveno i sigurno. Dok to ne shvatimo, može nam se lako desiti da nas i Kosovo pretekne.

(zurnal.info)

 

Protesti boraca u estradno-vjerskom koloritu

Tekbir, Allahu ekber, tekbir Allahu ekber”, odjekivalo je danas u Sarajevu ispred zgrade Federalne vlade, uoči protesta Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i predstavnika ostalih boračkih populacija, zbog odluke Vlade da im se naknade umanje za deset posto. Više hiljada boraca iz raznih krajeva BiH napravili su užarenu atmosferu. Protestanti su prozivali ministre, premijera, politike, psovke su prštale na sve strane, a cijeli skup je bio na rubu incidenta.

 -Ostavljeni smo na cjedilu, kada smo državu trebali braniti trebali smo, a sada nas ne trebaju - ogorčeno će jedan od učesnika protesta.

Iako je prostest bio najavljen simbolično minut do dvanaest, kasnio je nekih petnaestak minuta, a počeo je govorom Šerifa Patkovića, sekretarom Saveza najviših ratnih priznanja. On je rekao da će borci istrajati u svojim zahtjevima: Mi ćemo ovdje ostati sve dok se naši uslovi ne ispune, a to je da nam se ne umanjuju naknade za deset posto zarad MMF-a. MMF nije rekao da treba nama smanjiti naknade, nego da treba smanjiti javnu potrošnju. Vlada će od MMF-a samo pokriti dugove i pokriti svoje plate.

Patković je zamolio da se prouči fatiha, što je i učinjeno. No, moglo je doći do incidenta radi banalne stvari, kada je jedan od protestanata vidio kako neki od policajaca koji obezbjeđuje zgradu Federalne Vlade, nije priključio njihovom pozivu, pa je počeo galamiti: Pi...a ti materina sto nisi proučio? Je l' te stid? Ni rahmetli Aliji Izetbegoviću ne bi proučuio fatihu, galamio je i energično mahao rukama. Situacija je postala napetija, borci su govorili policajcima “da se samo sklone” kako bi oni upali u zgradu Federalne Vlade koja je bila vjerovatno prazna. “Je..m im sve”, “lopovi”, “banditi”..., to su bile riječi koje su najčešće izgovarane. Na bini su se smjenjivali govornici, koji su manje-više ponavljali svoje prethodnike, samo glasnijim tonom, puštala se himna Bosne i Hercegovine nekoliko puta (što su neki protumačili kao degradaciju državnih simbola. ”Nije pjesma Dine Merlina, jarane da se pušta više puta”, reći će neko iz mase). Oko 13 sati na binu se ponovo popeo Šerif Patković, koji je saopštio da su pregovori u toku, te ukoliko se do 14 sati ne donese odluka, borci će krenuti na Vladu bez obzira na policiju i specijalce, koji su bili stacionirani unutar zgrade Vlade.

-Mi ćemo krenut, pa vi policajci ako hoćete pucajte, pobijte nas. Mi drugog izbora nemamo, poručio je Patković, nakon čega je uslijedio gromoglasni aplauz i povici “tekbir Allahu ekber”. Nakon toga se situacija primirila, borci su pohitali u obližnje pekare po obrok, i čekali 14 sati kada bi se trebala donijeti odluka.

U 14 sati Šerif je Patković izašao po treći put na binu i uputio borce pred Federalni parlament, gdje bi se trebala održati vandredna sjednica. Učinjeno, urađeno. Masa je krenula prema parlamentu, napravivši kratku blokadu centra Sarajeva. Vozači su negodovali, svirali, dobacivali...

Pred parlamentom opet ista situacija, galama, psovke, ali ništa konkretno. Samo ponovno obraćanje Patkovića koji je saopštio da se u 15 sati održava vanredna sjednica Federalnog parlamenta.

Borci čekaju, ali samo neki od njih znaju šta. Protesti i pregovori su još uvijek u toku.

{slimbox images/borci/1.jpg,images/borci/1.jpg;images/borci/2.jpg,images/borci/2.jpg;images/borci/3.jpg,images/borci/3.jpg;images/borci/4.jpg,images/borci/4.jpg;images/borci/5.jpg,images/borci/5.jpg;images/borci/6.jpg,images/borci/6.jpg;images/borci/7.jpg,images/borci/7.jpg;images/borci/8.jpg,images/borci/8.jpg;images/borci/9.jpg,images/borci/9.jpg;images/borci/10.jpg,images/borci/10.jpg;images/borci/11.jpg,images/borci/11.jpg;images/borci/12.jpg,images/borci/12.jpg;images/borci/13.jpg,images/borci/13.jpg}

(zurnal.info)

BOSANSKI BERLUSCONI : Ekskluzivni čuvar lika i djela Alije Izetbegovića Na današnjoj konferenciji za štampu koja je održana u hotelu Radon Plaza, Fahrudin Radončić, utemeljitelj Avaza formalno je potvrdio ulazak u politiku. Na početku se gazda Avaza uporedio sa italijanskim premijerom Silviom Berlusconijem.

- Prije je Italija mijenjala premijera svake pola godine. Otako je Berlusconi došao na vlast to je promijenilo, bez obzira šta ko mislio o njemu.

Bosanski Berlusconi je nakon toga u kratkim crtama predstavio orjentaciju svoje političke partije, a to se prije svega odnosi na ekonomiju, gradnju autoputeva, zaustavljanju prodaje prirodnog blaga, pomoć posrnulim kompanijama, ulasku u NATO. Evropskim integracijama...

Na čuđenje svih prisutnih naglasio je da Bosni i Hercegovini ne trebaju nikakvi miškovići (!), pacoliji, crnogorci... Posebno je istakao, i to povišenim tonom, da je neophodno očuvati lik i djelo Alije Izetbegovića.

- Ovom prilikom želim da naglasim da ću čvrsto stati iza lika i djela Alije Izetbegovića. Da njega nije bilo ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za to želim reći stop svim atacima i blaćenju lika i djela rahmetli predsjednika, rekao je Radončić.

Ime stranke nije htio otkrivati, kao ni članove. Samo je rekao da će javnost biti blagovremeno obaviještena. Zanimljivo je da na ovom prvom Radončićevom obraćanju nije bio prisutan niti jedan političar, privrednik pa ni estradna zvjezdica...

Nakon održanog govora, koji je izbiflao sa ručicom u džepu, Radončić je prisutnim novinarima uskratio mogućnost pitanja i ubrzanim korakom napustio konferencijsku salu.

(zurnal.info)

ZAKON O INFORMIRANJU: Zbog njega političari imaju mokre snove Milorad Dodik je najavio da će tražiti od Parlamenta BiH da usvoji Zakon o informiranju, sličan onom koji je donesen u Srbiji. Dejan Kožul, novinar e - novina, za Žurnal objašnjava kakve posljedice na društvo može imati ispunjenje posljednje Dodikove želje

 

Vidite gospodo. Zakon je takav! Kako nalaže zakon, ali ja kao jedan paćenik kao jedna sirotinja ne bi mog’o to da uradim zato što je zakon izuzetno...IZUZETNO je zakon...povlašćen u vezi zakona. Da nastavimo? Može!

Pre nego to uradimo, moram da istaknem da bi autor ove izjave (pripiti Beograđanin) mogao da tuži dolepotpisanog jer sam za potrebe ovog članka iskoristio njegovu autorsku izjavu, besmislenu, ali ipak učinio sam to bez njegove saglasnosti, a zarad sticanja pravne imovinske koristi.

Rizikujem da me sud razapne zbog „povrede njegovih moralnih prava“. Jedini spas mi je činjenica da je izjava toliko besmislena da je onoga koji ju je tog dana prelomio preko jezika verovatno toliko sram da mu ne pada na pamet da se zbog iste razvlači po sudu i to od najnižih pa sve do Vrhovnog.

Neki sa tim nemaju problema. U svesnom stanju izreći niz besmislica, među kojima se izdvajaju izlivi ljubavi prema Mirjani Marković i mržnje prema Zoranu Đinđiću, a onda se ganjati po sudu sa komitetom pravnika za ljudska prava (YUCOM) koji su izdali knjigu „Aleksandar Tijanić – Slučaj jednog službenika“, a koja sadrži upravo izrečene besmislice može samo Aleksandar Tijanić, nekad leva ruža Mirjane Marković, a danas medijski protočni bojler Demokratske stranke i njenog lidera Borisa Tadića. Ganjao se i, nakon odluka Okružnog suda koji je našao da su u YUCOM-u samo koristili pravo citiranja, satisfakciju je dobio na Vrhovnom sudu koji je tu presudu preinačio i podebljao autorski pečat preko izgovorenoga.

BESKIČMENJACI U TOGAMA

Sada sam došao na vrlo sklizak teren. Ako pređem liniju koju već dobrano gazim i kažem da su sudije u Vrhovnom sudu zloupotrebile Zakon o autorskom pravu, da su lako potkupljivi i beskičmenjaci u togama, a da Tijanić nije ništa više od vetropira koji savršeno zna kako vetrovi duvaju što mu pomaže da se lakše uvuče u nečiju pozadinu, e onda će oganj nebeski pogoditi potpisnika ovih redova i ostaviti mu pismo – pozivnicu za razračunavanje na sudu jer sve šta sam rekao (napisao) je samo fikcija i laž sa ciljem sticanja prave imovinske koristi, dok se drugačije ne dokaže.

Nije novinarima u Srbiji lako. Mnogi od njih još nisu ni apsolvirali pitanje autorskih prava. Mnogi se i pitaju šta to zapravo znači? E, pa Vrhovni sud i Tijanić su se potrudili da im maksimalno suze tu dimenziju. Za ostatak se pobrinuo Mlađan Dinkić, uz malu pomoć prijatelja koji su prostor za manevar novinarima dodatno suzili u okviru usvojenih izmena i dopuna Zakona o informisanju. Osećanje zbunjenosti lagano prerasta u klaustrofobiju. Otvaramo stranice Zakona i vidimo sledeće novitete:

(Zakonom je predviđeno da javno glasilo može osnovati domaće pravno lice i obaveza upisa u Registar javnih glasila. U slučaju izdavanja glasila koje nije upisano u Registar, nadležni javni tužilac dužan je da odmah pokrene postupak za privredni prestup, a nadležni sud u roku od 12 sati da obustavi privremeno izdavanje glasila.

Ukoliko ne poštuje zabranu i izdaje glasilo koje nije upisano u Registar, osnivač javnog glasila može biti kažnjen sa milion do 20 miliona dinara, a odgovorno lice sa 200.000 do dva miliona dinara. Predviđena je i zabrana izdavanja glasila. Prijavu za upis u registar štampanih dnevnih javnih glasila osnivači su dužni na podnesu u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu, a osnivači drugih glasila za 90 dana.

Izmenama Zakona predviđene su i rigorozne kazne za kršenje pretpostavke nevinosti i objavljivanje informacija koje mogu ugroziti razvoj maloletnika i ukoliko je maloletnik učinjen prepoznatljivim u informaciji koja može da povredi njegovo pravo ili interes. Visina kazni vezana je za tiraž i prihod od oglasa u broju u kome je prekršaj napravljen, a ako je objavljana na naslovnoj strani ili u infomativnoj emisiji za taj sedmodnevni prihod.

Tako formirana kazna može biti 25-100 odsto zbira vrednosti ukupno prodatog tiraža isporučenog na dan objavljivanja informacije i vrednosti prodatog oglasnog prostora u tom broju, a u slučaju elektronskog glasila 25-100 odsto oglasnog prostora za dan u okviru kojeg je objavljena informacija. Odgovorno lice u osnivaču i odgovorni urednik mogu biti kažnjeni sa 200.000 do dva miliona dinara.

Zakonom je predviđena i uslovna kazna uz obavezu objavljivanja presude ukoliko je delo prvi put učinjeno. Kazne za neke prekršaje povećane su sa sadašnjih 30.000-200.000 na milion do 10 miliona za glasilo, odnosno 100.000 do milion dinara za odgovornog urednika.

Predviđene su i rigorozne kazne za distributere koji prekinu distribucije iz neekonomskih razloga. Takođe, zakonom je zabranjen prenos prava nad javnim glasilom. Prvobitno predviđena odredba o obaveznom osnivačkom kapitalu od 50.000 evra izbačena je vladinim amandmanima.

Predlagač je odustao i od odredbe koja je predviđala obustavljanje izdavanja novina i novčanu kaznu ukoliko se to ne učini za osnivača javnog glasila kome je račun u blokadi duže od 90 dana u prethodnih godinu dana.)

Ovo su Nove odredbe kojima se nameću oštre kazne za prekršaje novinara. Ti prekršaji uključuju neobjavljivanje spiska urednika, opisivanje nekoga kao kriminalca ako nije izrečena zakonska presuda ili narušavanje prava maloletnika. Medijske organizacije koje se ogreše o zakon mogu da se suoče sa milionskim kaznama u evrima.

NEPOJMLJIVA SREĆA ZBOG ZAKONA

Kako to zapravo izgleda u praksi? Svega dan nakon usvajanja zakona, redakciju e-novina iznenadio je poziv Dušana Čukića, urednika na RTS-u u ranim danima Miloševićeve vlasti. Možemo slobodno reći čoveka koji je bio preteča ratno-huškačkoj mašineriji, a o kome je kolega i drug Bojan Tončić pisao u Danasu, a sve to ponovo podelio sa čitaocima e-novina u tekstu „Milanovićevi krvavi kvadrati“. Sledi detalj razgovora:

- Ja sam Dušan Čukić! Vi ste autor teksta objavljenog pod naslovom ’Milanovićevi krvavi kvadrati’?

- Da, ja sam, pa?

- U tom tekstu Vi pominjete mene, da sam dobio neki kredit. Ja sam taj kredit isplatio! Vi ste preneli tekst iz jednih novina na koji ja nisam hteo da reagujem. Koliko imate godina i otkad ste novinar?!

- Nadam se da je taj tekst kod Vas izazvao najmanje toliko duševnih patnji koliko ste ih Vi meni izazvali svojim Dnevnicima!

- A šta sam ja to učinio? Znate li da je donet ovaj zakon i ja sam srećan zbog toga?! Vi ste nepristojni i nemoralni, napisali ste neistinu! Nećete više moći tako!

Slučaj drugi. Nekadašnji šef beogradskog DB-a Milan Radonjić, jedan od optuženih za ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, iako osuđen na šest meseci zatvora, i to zbog nezakonitog hapšenja kolege Vladimira Nikolića 1999. godine odnedavno je na slobodi, odnosno u zatvoru nije ni bio jer je nastupila zastara. Ogorčen zbog toga, al i zbog činjenice da nije odgovarao za zločin na Ibarskoj predsednik SPO, troprsti Vuk Drašković rekao je Blicu da postoje dokazi koji terete Radonjića i radnika DB Stevana Bastu za ubistvo urednika i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavka Ćuruvije, četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali i atentat na njega izvršen u Budvi.

Zora Dobričanin - Nikodinović, advokatkinja koja zastupa Milana Radonjića, najavila je da će tužiti Blic koji je preneo Draškovićevu izjavu, zbog „kršenja Zakona o informisanju“.

Izmene za koje niko još ne zna ko ih je konkretno nabacao na papir lagano hvataju za gušu novinare po Srbiji. Ideja da se uredi medijski prostor u nekom drugom vremenu, sa nekom drugom vlasti i zbog nekih drugih razloga bila bi podržana i od samih novinara, u to ne treba sumnjati. Smeća poput Kurira, Pravde, Press-a, i mnogih drugih na medijskoj sceni Srbije ne zaslužuje ništa drugo do gašenja.

MINISTARSKA SUJETA

Cena koja će se u Srbiji platiti ne bi li zadovoljili sujetu jednog ministra je prevelika, koliko god nas uveravali u suprotno. Navodno će se Ministarstvo pravde brinuti da ne bude sve tako crno, a u Republičkom javnom tužilaštvu kažu da je Evropska konvencija o ljudskim pravima iznad svakog zakona u Srbiji, kao i da Tužilaštvo prepustiti sudu da oceni da li su teze nižih javnih tužilaštava zasnovane na zakonu i u skladu sa odredbama Evropske konvencije.

Ako se podsetimo presude koju je Vrhovni sud doneo u slučaju Aleksandra Tijanića i YUCOM-a onda možemo spokojno leći. Kakva država, takav sud. Dakle, žali bože.

A vidim da su se pojedinci preko Drine veoma zainteresovali da iskustva prenesu. Igru koju su pripremili u Srbiji, a po kojoj su „čisti“ ostali Miloševićevi SPS-ovci, ali i radikali, oni ortodoksni ali i umiveniji, Miloševićevo Udruženje novinara Srbije, Koštuničin DSS, i brojni drugi opskurni likovi bila je samo dobro osmišljena predstava za birače čiji se ishod unapred znao. Uostalom koji još političar ne mašta da pod svoje zavede kritičare i da im s vremena na vreme ne odrapi neku milionsku kaznu, pa ako treba platiće i iz resursa stranke kako bi diskreditovali drugu stranu.

Oko toga postoji apsolutni konsenzus, pa nemojte se čuditi da se slično desi i u BiH. Zakon je takav da bi ga svaki političar poželeti mogao, bio on Srbin, Bošnjak, Hrvat..., jer IZUZETNO je zakon... povlašćen u vezi zakona.

Zanimljivu ulogu je odigrao i OEBS, odnosno OSCE misija u Srbiji. Prvobitno apsolutno nikome nisu dati na uvid predložene izmene i dopune Zakona. Nakon sitnijih ispravki usvojenim amandmanima, OEBS se nije izričito stavio na stranu protiv usvajanja, što su iskoristili i u NUNS-u i LDP-u da kažu da je jedna toliko značajna institucija ipak dala podršku. I nakon usvajanja bilo je nemoguće čuti jasan odgovor iz OEBS-a da li su stali iza izmena. Zanimljivo je da su odmah po usvajanju zakona najavili da će organizovati kurseve za sudije Trgovinskog suda, koji sada preuzima nadležnost o medijima, barem u onoj regulativnoj sferi, a koji su se do sada sa medijima susretali samo uz jutarnju kafu.