Pošta sa okupirane strane

CHARLES CRAWFORD: Bosna je zlovoljan magarac

Bivši britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Charles Crawfor, reagirao je pismom na tekst Marcusa Tannera u Independentu o stanju u našoj državi: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći. Prenosimo Crawfordovo pismo objavljeno u današnjem Independentu

William Hague s pravom upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje da ponovo sklizne u nered (12. august). Suštinski problem? Da biste mobilisali ljude, nacionalni identitet mora biti realan, ne umjetan. Bosna nema nacionalni identitet. Mi (i oni) pričamo o “Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima”, a ne o srpskim i hrvatskim Bosancima.

Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.

Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.

Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.

Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.

(The Independent)

MARCUS TANNER: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći Neka se najslabija postjugoslovenska država sama nosi sa vlastitim problemima, smatra analitičar The Independenta

 

Šta uraditi sa Bosnom? William Hague je bio u pravu kada je rekao The Independentu jučer da ona nazaduje pred našim očima, dok se izrični Srbi povlače dalje od slabog centra u smjeru konačne nezavisnosti.

Bosanski muslimani su bijesni, insistiraju da Bosanski Srbi nikada ne smiju biti nagrađeni za počinjene masakre u devedesetim za koje postoje dokazi. Srbi ljutito uzvraćaju da imaju pravo na nacionalno samoopredljenjenje. Evropa kaže da nemaju – Kosovo je bilo izuzetak. Srbi kažu da nije. Ukratko, to je haos.

Evropa nema strategiju za Bosnu; ne postoji rezervni plan. Gospodin Hague želi više vanjskog utjecaja. Ali Bosna je vidjela i previše toga u svom životnom vijeku. Još od kada je završio trostrani rat u bivšoj Jugoslaviji 1995. godine, najslabije postjugoslovenske države su bile ravnopravne na međunarodnom operacionom stolu, primajući redovne transfuzije krvi, implantante i bajpase.

Jedan problem je rana osmišljena okvirom silom nametnutim državi na pregovorima u Daytonu, Ohio,

1995. godine, zahvaljujući amanetu izaslanika Billa Clintona, Richardu Holbrooku. Washington je htio brzi kraj nepravednog rata i imao je malo vremena za cjepidlačenje Evropljana sa njihovim teškim tomovima balkanske historije i složenim etničkim mapama.

Holbrooke je osmislio iznenadnu podjelu Bosne na dva federalna “entiteta”. Veći, u kojem je Sarajevo, bio je pretežno muslimanski, manji uglavnom srpski. Ideja je bila da se veći od dva entiteta ponaša kao središte nacionalnog jedinstva, polako uvlačeći manji u svoju orbitu.

To se nikada nije dogodilo. Još od 1995. godine, veći entitet je taj koji je izgubio svoj put, ekonomski i politički. Republika Srpska, kako je nazvan drugi entitet, uspjela je izbistriti svoje djelovanje i povećati samostalnost. Sarajevo nije postalo glavni grad svih Bosanaca, kako su 1995. godine namjeravali mirotvorci. Ono je nestalo, postajući gotovo potpuno muslimansko okruženje.

Naklonjenost međunarodnih namjesnika u Bosni od 1995. godine, koju su pokazali prema muslimanima, nije im mnogo pomogla. U nemogućnosti da zaborave dane u hladu palme Lord Asdownove vladavine, kada su opstruktivni srpski i hrvatski političari bili ponižavani, otpuštani i isključivani iz politike, oni čeznu da Zapad “interveniše” na isti način i istom mjerom.

Vjerovatno će istjerati svoje. U tom slučaju očekujte više namještenika prerušenih u posrednike, više detaljnog nadzora seoskih prepirki, više odbacivanja smarajućih Srba i Hrvata; i više stranog novca ulivenog u stražnju rupu bosanskih korumpiranih finansija.

Problem ove strategije jeste da nema izlaza iz takvog stanja stvari. Bosna tada gubi barem prividnu državnost i zvanično postaje protektorat. Njene nade pridruživanju EU, slabe kakve jesu, u potpunosti nestaju. Brisel nije zainteresovan za preuzimanje bolnog međunarodnog starateljstva.

Godine stranog upravljanja i dekreta su odgojile infantilnu političku kulturu, u kojoj si političari mogu priuštiti da zvuče kao ekstremisti jer oni tako rijetko moraju procijeniti stvarnu odgovornost za svoje zapaljive riječi. “Odvale” kako god osjećaju, znajući da će “Brisel”, “Zapad”, ili “Amerikanci” imati posljednju riječ. I potpisati novi ček.

U naknadnoj pameti, ustav iz 1995. godine je bio greška, pokopavajući bosansku etničku podijeljenost, na najbizarniji i nezadovoljavajući način. Dva entiteta se nisu raspala. Sasvim suprotno, entitetima su narasle ruke i noge – srpskom posebno. Sada je kasno da se nešto promijeni – moramo živjeti sa posljedicama Holbrookovog brzopletog dogovora.

U međuvremenu, dok odlučno odbijaju šanse da iko ikada prizna državu Bosanskih Srba – za koju se čini da čak ni Beograd nije zainteresiran – Evropljani bi trebali prestati slati nejasna obećanja još jedne “intervencije” trajno ožalošćenim muslimanima. Bosna nikada neće biti Švicarska. Državin DNK to neće dozvoliti.

Svaka od tri zajednice je prilično uvrijeđena drugim dvjema zbog niza razloga još od prije najmanje pola milenija, i svaka može citirati poglavlje i stihove o svojoj omiljenoj temi svakome koga mogu nagovoriti da ih sluša. Najbolje čemu se možemo nadati je “balkanska Belgija” - nevoljno prihvaćeni dogovor, rođen iz geopolitičke nužnosti, koji će nastaviti da posrće. Ali nećemo tamo stići beskrajnim mikroupravljanjem situacije. Bosancima treba reći da to moraju uraditi sami.

(The Independent)

Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije Udruženje Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije jer, kako navode u saopštenju, nisu zadovoljni načinom a koji se ova organizacije bori za prava ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine.

Kako navode Akcija građana se pridružila Građanskoj koordinaciji zbog neophodnosti konačnog ujedinjenja svih ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine, uključujući i nevladine organizacije: “Od Koordinacije smo u aktuelnom trenutku, pored spajanja snaga, očekivali smisleniji i hrabriji način vođenja “borbe” za prava svih kategorija koje su pristupile samoj koordinaciji. Očekivali smo reakciju na poteze vlasti Federacije BiH, jer očito je da su vlasti Federacije mogle reagovati na vrijeme, ali nisu! Mogle su zauzdati javnu potrošnju, ali nisu! Mogli su smanjiti grantove, ali nisu! Spas su našli u kreditu kod MMFa - umjesto da svoje plate smanje za 30% smanjit će ih za samo 10%, umjesto da grantove smanje za 40% smanjit će ih samo 10% (računali su da se niko neće buniti niti ginuti zbog 10% smanjenja, a da sve druge navike treba ostaviti netaknute, barem 90%).”

U Akciji građana su svjesni da su se vlasti u Federaciji BiH morale zadužiti, jer slično rade i druge, mnogo bolje vlade u svijetu, ali su ogorčeni na način kako se bezglavo upalo u budžetski deficit: “Kako ništa značajnije nije promijenjeno, možemo slobodno računati da se takva pojava ponovi sutra ili prekosutra i da je nemar, nehat i javašluk ostao nerješen barem 90%”, navodi se u saopštenju Akcije građana:

Na naše veliko razočarenje praksa rada SSSBiH pod vođstvom predsjednika Edhema Bibera se preslikala na Građansku koordinaciju. Pored konstantnog zaobilaženja Građanske koordinacije u svom djelovanju, gospodin Biber je još jednom pokazao nedostatak dosljednosti i hrabrosti.”

Usvajanje Zakona o uštedama na nivou Federacije BiH bila kap u prepunoj čaši Akcije građana i definitivan razlog da istupe iz Građanske koordinacije, ali da, kako kažu, partnere za buduću “borbu” traže među “zdravim” snagama u samoj Koordinaciji, a i izvan nje, kojih, svakako uprkos Biberu i njemu sličnima, još uvijek ima.

Prioriteti gospodina Bibera nisu radnici i druge ugrožene populacije - neradom vlasti ugroženi su građani BiH, već opstanak aktuelne vlasti i zadržavanje sopstvene fotelje. Najprovidnija varka je bila najava da će sindikati predvoditi gladne radnike da protestvuju zbog 10% skresanih plaća, dok je Vlada FBiH zadržala kompletan vozni park, sve privilegije, 90% starih navika. Ni ovaj put se ničega nije odrekla (kao ni dosada), osim što je pokazala da je spremna da se odrekne usluga Edhema Bibera”, stoji u saopštenju Akcije građana.

(zurnal.info)

Naša posla

 

Koševsko brdo, 08-08-2009.

Porodična medicina očito je prepuštena na volju uposlenih u ambulantama. Uposlenici po svojoj volji određuju da li hoće ili neće raditi. Kao što i sam naslov kaže: naša posla!

Pozivamo vas da ovakve slične primjere samovolje i javašluka fotografirate i pošaljete na mail adresu [email protected] Kvalitet fotografije nije bitan. Važno je samo da se jasno razaznaje ono što fotograija dokumentuje.

Dubioza kolektiv
Poštedite nas medijske artiljerije Mi ne želimo da se bend Dubioza kolektiv instrumentalizira usvrhu dodatne nacionalne polarizacije, ionako podijeljenog bh društva
11.juli u Srbiji
Srbi etnički očišćeni iz Srebrenice Ovakva falsifikovana slika Srbiji neće pomoći ni u procesu demokratizacije, ni u približavanju Evropskoj uniji”, navedeno je u posljednjem izvještaju Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM koji je analizirao stav Srbije prema zahtjevu sto nevladinih organizacija da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici
Walter Cronkite
And That's The Way It Is U nacionalnom ispitivanju koje je provedeno u SAD 1972. godine, Amerikanci su ga proglasili čovjekom od najvećeg povjerenja u SAD-u