Istraga

REPUBLIKA SVESRPSKA: Opelo za opoziciju

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija

Opozicija u Republici Srpskoj (RS) razbijena je još prije oktobarskih izbora, a glavna rola u toj priči pripala je lideru najveće opozicione stranke Mladenu Bosiću.kon što su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpska demokratska stranka (SDS) prije nekoliko dana utvrdili političku platformu zajedničkog djelovanja u zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine, postalo je jasno zbog čega je Bosić prije izbora odbio insistiranje tadašnjih koalicionih partnera iz Partije demokratskog progresa (PDP) i Srpske radikalne stranke RS (SRS RS) da se u sporazum o partnerstvu unese i odredba prema kojoj će ove stranke, bez obzira na izborene rezultate, ostati u koaliciji i nakon izbora.

FOTELJU ZA OBRAZ

Predsjednik Demokratske partije (DP) Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija.

-Prije izbora sam tvrdio i znao da su Dodik i Bosić postigli tajni dogovor oko postizborne koalicije. Zbog tog dogovora Bosić nije pristao na moj predlog da se opozicione stranke u koalicionom sporazumu eksplicitno izjasne da posle izbora neće praviti koalicione i partnerske odnose sa SNSD-om, bez obzira na izborni rezultat - kazao je Čavić za Žurnal.

Nagla promjena u dugogodišnjim odnosima SNSD-a i SDS, koji su arhetip prirodnih političkih neprijatelja i prestrojavanje na kolosjek zajedništva, u potpunosti je promjenila odnos snaga na političkoj sceni RS. Tim više što se radi o najvećoj opozicionoj partiji, koja ulazi u političko savezništvo sa najvećom vladajućom strankom.

-To je napravilo opštu pometnju na političkoj sceni RS, sa najgorim i najcrnjim efektima po opozicione stranke. Imam osjećaj da je zavladao strah u redovima mnogih stranaka, posebno kod nekih ljudi u opozicionim strankama, od tog partnerstva između SDS i SNSD. Ljudi se jednostavno boje biti u opoziciji u takvim odnosima unutar RS - smatra Čavić.

On takođe tvrdi da će SDS i SNSD ući u koaliciju, ne samo na državnom nivou, već da će zajedno formirati vlast i u RS.

-Demokatska partija neće biti dio vladajuće strukture, nego će biti opozicija režimu, bez obzira ko ga čini. Svaka stranka koja uđe u savez sa SNSD-om postaje sastavnio dio režima, i to gori dio režima, jer su do juče kritikovali režim, a danas su sa režimom napravili dogovor samo zato da bi dobili nekoliko fotelja ili udomili nekoliko svojih kadrova - konstatuje predsjednik DP-a.

ĐERIĆ (NE) IDE

Smatra se kako će u opoziciji ostati i Ivanićev PDP, mada ne treba isključiti mogućnost da jedan dio nezadovoljnih u toj partiji ponudi usluge SNSD-u.

-Može se desiti da Milorad Dodik uputi sledeću poruku PDP-u: ta stranka može biti partner SNSD-u pod uslovom da na njenom čelu nije Mladen Ivanić. Onda će nastati veselje. Moguće je da je SNSD nekim ljudima iz PDP-a, gladnim i žednim vlasti, obećao određene pozicije ako u stranci izazovu turbulencije, što bi bio korak dalje u rasturanju preostale opozicije u RS Opozicija je vrlo vješto razbijena, a za ljude iz SDS-a, kada shvate da su prevareni, biće kasno - smatra Čavić.

Izvor “Žurnala” iz SDS-a tvrdi da u toj stranci ima mnogo onih koji se protive partnerstvu sa SNSD-om, ali da je sada ostalo malo prostora za manevrisanje.

Dodik i Bosić vješto su postavili klopku SDS-u. Stranka je stavljena u zalog za navodno svesrpsko jedinstvo, od kojeg će jedinu korist imati Dodik, koji će učiniti sve da on i njegovi bliski saradnici budu amnestirani od teških kriminalnih djela i bjesomučnog trošenje narodnih para- kazao je ovaj izvor.

Prema njegovim riječima, koaliranje sa SNSD-om u konačnici će skupo koštati SDS.

Moguće je dalje osipanje stranke i odlazak onih funkcionera čiji želudac ne može svariti koaliciju sa Dodikom. S druge strane, šansa SDS u budućnosti bila je jedino u opozicionom djelovanju. Kao partneri SNSD-a biće potpuno u sjeni, a sve poene navodnog svesrpskog saborovanja pokupiće Dodik”, naglasio je isti izvor.

Dobra stvar u cijeloj postizbornoj priči u Republici Srpskoj je ta što će sve maske pasti, a to opoziciji daje šansu da počne djelovati na zdravijim osnovama. Nema sumnje da će biti novih preplivavanja ljudi iz opocije u SNSD, prije svega iz Ivanićeve PDP, koja je na oktobarskim izborima polučila loš izborni rezultat. Nevjerne tome u toj stranci sada zamjeraju Ivaniću što je u martu 2009. godine odlučio da izađe iz vladajuće koalicije i pređe u opoziciju. Već tada su neki od kadrova PDP-a, poput aktulenih direktora Fonda PIO RS Zorana Mastila i Fonda za zapošljavanje Boška Tomića, okrenuli leđa Ivaniću i potražili knjižice SNSD-a da bi zadržali direktorske funkcije. Poslednjih dana špekuliše da će PDP napustiti Zoran Đerić, jedan od najviših funkcionera ove stranke, kako bi “vratio dugove” braći Čolović sa Sokoca, esenesdeovcima koji su finansirali njegovu predizbornu kampanju. Izvor iz vrha PDP-a, međutim, tvrdi da od Đerićevog odlaska iz stranke neće biti ništa i da takve informacije plasiraju oni koji žele da izazovu potrese stranci i dalje oslabe opoziciju.

(zurnal.info)

 

REAKCIJE NA TEKST O EKONOMSKOM FAKULTETU: Bračna ponuda Mehmeda Jahića

Nakon što smo objavili tekst o korupciji i nepotizmu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, redakciji Žurnala pristigle su brojne reakcije. Dekanat i dalje šuti na navode da su se pretvorili u vrlo profitabilnu visokoškolsku instituciju koja za milionske zarade preko studentskih džepova nikome ne polaže račune. Zato je, međutim, profesor Mehmed Jahić svojom gestom prema autorici teksta, kazao o sebi ali o ovoj instituciji, i više nego treba

ukrasnijahic

Nakon objavljenog teksta o Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na redakcijski e-mail Žurnala, između ostalog, stiglo je i pismo studenata koje potvrđuje naše pisanje o bahatom odnosu uprave fakulteta prema studentima koji se usude pobuniti što su njihovi džepovi postali glavni izvor milionske zarade fakulteta.

Riječ je o pismenoj korespodenciji studenata i dekana Ekonomskog fakulteta Veljka Trivuna, bolje rečeno njihovom pokušaju da sa dekanom razgovaraju o promjenama pravila studiranja i upisa u novoj 2010/11 školskoj godini.

"Mi Vas molimo i od Vas , kao i od odgovorne uprave očekujemo da ćete pozitivno odgovoriti na naš zahtjev i održati sastanak s nama u toku ove sedmice. Želimo da kroz partnerski i mentorski odnos (studenti-profesori) ostvarimo komunikaciju i smirimo strasti te dobijemo precizne odgovore i neka moguća rješenja za probleme s kojima se susrećemo", napisali su između ostalog studenti dekanu Trivunu 30. oktobra.

Na ovaj zahtjev dekan Trivun studentima piše: "Mogu vam slobodno reći da neću podleći Vašim kontinuiranim pritiscima i prijetnjama i zato upoznajem sve nastavnike oko Vaših zahtjeva..."

Nadalje dekan studentima sugerira "da se radi zaštite svojih prava obrate resornom ministru". "Što se mene tiče, završili smo svaki oblik komunikacije" poručuje dekan VeljkoTrivun svojim studentima.

IDITE U KISELJAK

trivunpismo

Posljednji pasus u dekanovom pismu potvrđuje priču članova Vijeća studenata Ekonomskog fakulteta da svaki Trivunov odgovor završava ultimatumom. Tako i u ovom pismu Trivun sudentima na kraju pisma poručuje:

"Ako niste zadovoljni našom institucijom, iskreno vam sugerišem da se odmah prepišete na vrlo renomirane institucije u bližem okruženju, u Kiseljaku, Travniku, Istočnom Sarajevu". Dakle, poruka je jasna. Postoje dvije opcije: ili ništa ne pitaj, ili idi s fakulteta! Ne čudi onda što studenti tek na internetskim portalima i to anonimno progovaraju o svojim problemima. Dekanu je ionako svejedno šta pišu novinari, bar ako je suditi po dosadašnjim reakcijama. Studenti Ekonomskog fakulteta su još dobro prošli jer na Žurnalov zvaničan pismeni zahtjev za razgovor nikada nije stigao službeni odgovor. Na skoro pa ponizno insistiranje novinarke da se sastane s dekanom, stizali su odgovori ili da je dekan bio zauzet poslom, ili da je na putu...

Kada je kolega pokušao fotografisati unutrašnjost zgrade fakulteta, na ulazu ga je sačekala svita uposlenika. Otišao je i do dekana da pita može li fotografisati, da bi mu ovaj tek rekao: "Tako bi ti došao i mojoj kući da slikaš! Nije se dekan Trivun obazirao mnogo na opasku kako je fakultet javna institucije te da nije dekanovo privatno vlasništvo. Poslao je kolega naknadno i službeni zahtjev za dozvolu za fotografiranje. Ona službenica za odnose s medijima, što smo je danima zvali zbog obećanog razgovora s dekanom, saopćila je kako je novinarka Žurnala imala "veoma lošu komunikaciju" s fakultetom i na službeni zahtjev za fotografisanje nikada nije odgovorila.

ŠTA JE S REVIZORSKIM IZVJEŠTAJEM

Jedan od naših čitatelja nas podsjeća na revizorski izvještaj o finansijskom poslovanju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (posljednji ikada urađen) za 2004. godinu. Podsjetimo, revizori su tada utvrdili netransparentno trošenje milionskih iznosa koje fakultet zarađuje samofinansiranjem. Od 8, 2 miliona maraka, samo 1, 9 miliona fakultet je dobio iz kantonalnog budžeta. Sav preostali novac fakultet je zaradio od studenata.

Revizori su još tada upozorili upravu fakulteta na praksu da dodatni rad profesorima moraju plaćati kao prekovremeni rad a ne da im za taj posao isplaćuju visoke honorare. Upozorili su federalni revizori i na neuobičajenu praksu za javnu instituciju da neutrošeni novac deponuju u komercijalnim bankama i zarađuju na kamatama.

Taj je novac, podsjetimo, podijeljen uposlenicima u vidu beskamatnih kredita za stanove. Upozoreno je u revizorskom izvještaju i na enormno trošenje na službena putovanja, reprezentaciju...

Niko, naravno, nikada nije odgovarao za to a riječ je o milionskim iznosima na računu fakulteta. Zašto bi se onda sekirao profesor Mehmed Jahić zbog "prozivki" studenata o sumnjivim razlozima male prolaznosti na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo. Nije se nasekirao ni zbog pjesme koju su studenti o njemu napisali i postavili na Youtube a čiji refren kaže: Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...

TRANSPARENTNI JAHIĆI

U tekstu o Ekonomskom fakultetu postavljeno je i pitanje da li je isključivo stručnost bila kriterij po kojem su se među nastavnim osobljem našla čak tri Jahića. Umjesto odgovora profesor Jahić je nakon objavljenog teksta telefonirao autorici i srdačno joj zahvalio?!

"Baš vam hvala za onaj naslov, neka se zna koliko nas Jahića ima po fakultetima, koliko smo pametni i obrazovani".

"Pa dobro, možda smo se malo poigrali s naslovom ali da li su vaše riječi krivo interpretirane, izvučene iz konteksta, zloupotrijebljene...", pitam profesora.

Nakon ironične zahvalnice, iako očekivana, nije uslijedila kritika.

"Ne, naprotiv! Vrlo korektno ste sve prenijeli. Samo ste trebali napisati i da sam vas ja jedini primio da razgovaramo", kaže profesor Jahić.

"Hajte, molim vas. Pa još trebamo da hvalimo nekog što razgovara s nama. Zar ne bi fakulteti, odnosno profesori trebali biti još transparentniji", pitam profesora Jahića.

"Ja sam uvijek bio transparentan, ja sam ponosan što nas Jahića ima toliko po fakultetima. Prvi Jahić koji se bude ženio daću mu vaš broj telefona".

"Šta želite da kažete", pitam jer nisam sigurna da sam uopće dobro čula.

"Pa, neka nas ima i više. A ko zna možda i vi budete kakva asistentica".

Donekle prihvatim šalu i kažem profesoru kako je to nemoguće, jer nemam veze s ekonomijom.

"Pa, možete biti asistentica na Fakultetu političkih nauka".

"Valja platiti 10.000 KM postdiplomski studij, profesore", pokušavam završiti razgovor i dalje oprezna jer čekam kritiku.

"Pa, Jahići su toliko bogati da bi vas oni mogli i školovati".

"Nema potrebe za tim", kažem profesoru uz molbu da okončamo razgovor jer pričam na mobitel i vozim.

Ako ništa sad bar vjerujem profesoru da se dobro osjeća kao Jahić.

(zurnal.info)

PRIVATIZACIJA AGROKRAJINE: Otmi, prevari i prodaj Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“: prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je imala pedesetak radnika i ostvarili su preko 100 hiljada maraka dobitka, sada imaju deset radnika i gubitak od milion maraka

Milorad Dodik je odmah po drugom dolasku na vlast, marta 2006. godine, poništio prodaju izdavačke kuće „Glas“ i preprodao je Željku Kopanji, odnosno konzorcijumu koji je on oformio, a čiji je jedan od nosilaca bio i Slobodan Stanković. Uz „Glas“, Kopanja je dobio i prodajnu mrežu, te je tako, suprotno zakonima, ostvario monopol u ovom segmentu. Međutim, nije mu to bio cilj, već da se kupovinom „Glasa“ dokopa zemljišta, koje je pripadalo ovoj firmi, na kojem je Dodikov medijski tajkun namjeravao da zajedno sa Stankovićem izgradi poslovno-stambene objekte. Kriza je učinila svoje, Kopanja ne zida, Dodik se razišao sa njim, jer nema više para da plaća Kopanjine propale firme, (a uz to mu i ne trebaju više usluge ovog mešetara); redakcija „Glasa Srpske“ pridružena je redakciji „Nezavisnih novina“...

MAFIJAŠKA SRPSKA

Zašto je ovo bitno? Zato što je to bila jedina poništena privatizacija, jer je ona koja joj je prethodila oglašena kriminalnom. Nakon što je „Glas“ prepustio na nemilost svom „ljubimcu“, Dodik je osnovao Komisiju za hartije od vrijednosti, sa ciljem, kako je tada tvrdio, vraćnja privatizacije u zakonske okvire i progon mešetara, koji su kupili desetine firmi. Komisija je potrošila milione, mahom neuspješno progoneći Mladena Ivanića zbog privatizacije „Kristal“ banke; progoni su pali u vodu, a Komisija je prije par nedelja, kroz usta svog čelnika, zatražila da bude ukinuta?! Potpun i promašaj! Na sve to, Dodik je lakonski izjavio da je Vlada RS učinila sve i optužio tužilaštva i sudove da su krivi za krah rada Komisije. Tu je tačka i to je znak da niko ništa neće uraditi da bi se privatizacvijsko pljačkanje bar u nekoj mjeri sankcionisalo, odnosno neće odgovarati niko od kriminalaca koji su počinili strašna nedjela, opljačkali milione i uništili živote hiljada i hiljada radnika i njihovih porodica, ostavljajući ih na ulici i bez sredstava za život. Koga briga?! Bitni su bili politički poeni u kampanjama, a Dodikova priča o grešnim sudovima i tužilaštvima je licemjerstvo, jer ih on i njegov režim u potpunosti kontrolišu. Republika Srpska je mafijaška tvorevina, tu dileme nema i takva će biti, kako stvari stoje, još decenijama. Ali, tražili ste, gledajte. Potvrđuje to i oslobađajuća presuda Vrhovnog suda RS ubici Rajku Saviću, koji je strijeljao Branislava Garića, a najteža sankcija mu je oduzimanje pištolja na šest mjeseci.

PORODIČNI POSAO

Čemu, onda, da se nadaju svi izvarani i opljačkani nakon ovog besramnog čina? Ničemu. Obijanje pragova entitetskih institucija u potrazi za pravdom je Sizifov posao i dobro dođe za „ubijanje“ vremena u opštoj besposlici i nemanju pametnijeg posla. Primjer koji slijedi pokazuje u kolikoj mjeri je sve korumpirano i kriminalizovano, jer niko ništa iz vlasti neće i ne želi da preduzme, člak i kada su situacije potpuno čiste i kada se zna da je riječ o notornmim kriminalcima. Slučaj privatizacije „Agrokrajine“ i svega onoga što se dešavalo pet godina nakon toga, ukazuje da je Dodikov potez o poništenju privatizacije „Glasa“ i njegovog poklanjanja Kopanji bio, u stvari, nasilnički akt, a formiranje Komisije tek poza, koja bi takvo i slična nasilnička djela trebalo da opravda. Što se i desilo.

„Agrokrajina“ je privatizovana 2005. godine, a od tada do danas je to nekada uspješno preduzeće postalo ruina, a oni koji su ga kupili bogataši. Naravno, radnici su na ulici, imovina se krčmi, a niko od entitetskih funkcionera i ne pomišlja da reaguje i spriječi brutalnu otimačinu. „Agrokrajinu“ je kupio Radivoje Karalić, pater familias, čiji su članovi ili u zatvoru ili na sudovima. Njegova supruga Mirjana izdržava višegodišnju kaznu zbog malverzacija sa firmom „Da Gor“ i višemilionske utaje poreza, u koje su bili uključeni i sinovi Danijel i Goran. Dok supruga guli robiju, Radivoje, sa ostatkom familije, guli „Agrokrajinu“, izvlačeći iz nje milionske dobitke, iako je vlasnik svega 20 posto kapitala, koje je kupio za bagatelu starom deviznom štednjiom. Saučesnici u ovim nečasnim radnjama su mu, osim sina Danijela, i rođaci Zrnići, koji su svi, odreda, članovi uprave, iako to po zakonu ne mogu biti. Šema pljačke je standardizovana i javnosti predstavljena en puta, ali nikom ništa, jer odgovornima u Komisiji za hartije od vrijednosti i Investiciono-razvojnoj banci RS, na pamet ne pada da prekinu lanac pljačke, premda postoje svi relevantni dokumenti, koji bi Radivoja trebalo da pošalju ženi.

SILA BOGA NE MOLI

Kriminalna firma „Da Gor“ preimenovana je u „Duvan promet“. Njen stopostotni vlasnik je Nada Zrnić, sestra zatvorene Mirjane Karalić, majka Bojana Zrnića, člana UO „Agrokrajine“, supruga Žarka Zrnića, akcionara ove firme, i svastika Radivoja Karalića, vlasnika 20 posto akcija i direktora preduzeća, koji je na to mjesto imenovan falsifikovanjem dokumenata. Kada su se stvari ovako lijepo poredale, lako je doći do milionske zarade. „Agrokrajina“ izdaje svoje poslovne prostore „Duvanu“ po bagatelnim cijenama, a oni im liferuju robu po višestruko naduvanim cijenama i od njih stvaraju svoje dužnike. Uz to, „Duvan“ podiže milionske kredite kod banaka (dva miliona maraka samo u jednom slučaju), a pod hipoteku stavlja nekretnine „Agrokrajine“. Krediti se ne vraćaju, a „Agrokrajina“ će platiti stečajem. Nakon toga će se pojaviti Karalići sa novcem izvučenim preko „Duvana“, a od onih kredita, za bagatelu otkupiti stopostotno vlasništvo u „Agrokrajini“. Tako će se dokopati i firme i miliona, a da nisu ni marke uložili. Karalići novac izvlače i preko kreditiranja samih sebe, tako što uzimaju stotine hiljada maraka iz blagajne, kojima se gubi svaki trag. Novac se vodi kao beskamatni kredit, a nikada se ne vraća, niti postoje osiguranja za njegov povratak. A i zašto bi, kada je sve njihovo, kako smatraju.

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“ u ovih pet godina. Prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je poslovala sa preko 100 hiljada maraka dobitka i imala pedesetak radnika, da bi krajem prošle godine bila u gubitku od milion maraka (što se zna) i upošljavala desetak radnika. Uz to, svi potezi Karalićeve uprave su nezakoniti, a Skupštine akcionara se održavaju jednom u dvije - tri godine. I tada se siluje zakon, jer Karalići i Zrnići zakon i ne poznaju, niti im treba, jer su oni zakon. Iz firme su izbačeni svi - od privatizacionih fondova do malih akcionara, premda imaju više vlasništva u „Agrokrajini“ od Karalića. Ali, sila Boga ne moli. Komisija za reviziju privatizacije nije našla za shodno da zatraži njeno poništenje u ovom slučaju; Komisija za hartije od vrijednosti upoznata je sa svim ovim malverzacijama, ali nije ništa preduzela, a zainteresovane da se kriminalu stane u kraj uputila je na Sud. Isti onaj za koji Dodik zna da neće ništa učiniti.

(zurnal.info)

UPOZORENJE IZ RS: Ubica Rajko Savić je na slobodi!

Rajko Savić, oslobođen optužbi za ubistvo zbog neuračunljivostiJedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

“Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

Branislav GarićUBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

“Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

UPOZORENJE IZ RS: Ubica Rajko Savić je na slobodi!

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

UBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

MUTAPČIĆ PROTIV GRAVITACIJE: Kakav kanton takav i komesar Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića”, je jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio ministar Omerbegović

Ma, ko kaže da su policajci glupi? Evo, tuzlanski komesar Nedim Mutapčić u stanju je pobiti čak i Isaaca Newtona i njegov zakon gravitacije.

Naime, pred pravosudnim organima Republike Srspke, u predmetu Milenko Lakić, Mutapčić je izjavio da je Lakićeva žrtva (policajac) hodala po plafonu. Pritisnut Mutapčićevim dokazima sud je oslobodio Lakića, kojeg su, nekoliko godina kasnije uhapsili pripadnici SIPA-e. Osumnjičen je da je član zločinačke organizacije Zijada Turkovića. Trenutno je u pritvoru, pa nije mogao vidjeti da je njegov spasilac, vještak opće prakse Nedim Mutapčić, ponovno imenovan za policijskog komesara MUP-a Tuzlanskog kantona.

-Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića - ustvrdio je jučer Sead Omerbegović, ministar.

I ovo je, možda, jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio Omerbegović.

Dakle, kanton u kojem predsjednika Nezavisnog odbora za izbor policijskog komesara predlaže osuđenik Mirsad Kukić, zaslužuje komesara koji ima toliko hrabrosti da svjedoči u korist kriminalaca koje njegova policija prijavljuje. (Predmet: Sakić Senad Sendi; krivično djelo: pokušaj ubistva).

Samo kanton u kojem funkciju ministra unutrašnjih poslova obavlja optuženik Sead Omerbegović, zaslužuje da ima policijskog komesara koji se ne libi pocijepati krivičnu prijavu svojih inspektora. (Predmet: Đug; krivično djelo: neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.)

Nijedan drugi kanton osim onog u kojem funkciju premijera obavlja optuženik Enes Mujić, ne zaslužuje da ima komesara koji uhapsi svoje inspektore zato što su nesmotreno zaplijenili 10 kilograma heroina. (Predmet: Fazlić i Janković; krivično djelo: zloupotreba položaja i ovlasti.)

Zar ijedan drugi kanton u kojem na čelu tužilaštva nije Šesenam Ćosić zaslužuje da na mjestu prvog čovjeka policije ima čovjeka koji je u stanju staviti u ladicu dokaze protiv najopasnijih narko-dilera? (Predmet: Emir Kodžaga; krivično djelo: međunarodna trgovina opojnih droga.)

Ima li pravo ijedan kanton, koji nema tužiteljicu Danicu Kovačević, da ima komesara koji u alkoholiziranom stanju može nekažnjeno slupati dva službena automobila?(Predmeti: Nedim Mutapčić 1 i Nedim Mutapčić 2; krivično djelo: ugrožavanje sigurnosti saobraćaja i oštećenje tuđe stvari.)

Kako ijedan drugi kanton, koji nema tužiteljicu poput Dijane Milić, može uopće razmišljati da na mjesto komesara dovede čovjeka koji je tako milostiv i koji svojim inspektorima oprašta to što omogućavaju ubicama da pobjegnu sa mjesta zločina? (Predmeti: Davor Blagojević i Mersed Hadžić Švicarac; krivična djela: ubistvo, ubistvo u pokušaju, izazivanje opće opasnosti, nanošenje lakih tjelesnih povreda, zloupotreba službenog položaja i ovlasti.)

Pošto Tuzlanski kanton ispunjava sve navedene uslove, Nezavisni odbor je odlučio da na mjesto komesara imenuje Nedima Mutapčića. Stoga, pješaci i vozači – oprez.

(zurnal.info)

KORUPCIJA U OBRAZOVANJU: Koliko ima Jahića na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu

Priče o korupciji na fakultetima do sada su zaobilazile Ekonomski fakultet u Sarajevu jer je dekan Veljko Trivun dosta uspješno "novinare držao podalje" a i studenti su držali jezik za zubima i tek anonimno, na internetskim forumima pričali o korupciji. Međutim, zbog nezajažljivih apetita uprave, i sve praznijih studentskih džepova, i to bi se moglo promijeniti. Studentima je dosta prakse da za engleski jezik, iako im je to redovan predmet, dodatno fakultetu plaćaju 600 maraka!

Na većem broju fakulteta sarajevskog Univerziteta već je ustaljena praksa da za ocjenu iz engleskog jezika studenti prilažu certifikate o završenom kursu u školi stranih jezika, i to u školi s kojom fakultet potpiše ugovor. Kada su se studenti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pobunili što uz školarinu, za redovni predmet na fakultetu naknadno moraju plaćati ispit u Interlingui, uprava fakulteta je uvela novu praksu. Angažirali su svog predavača engleskog jezika, Milicu Babić, asistenticu sa Katedre za marketing.

 

ZNANJE JE IMANJE

 Ispostavilo se, međutim, da je novom praksom studentski džep bio neznatno rasterećen, jer za svaki izlazak na ispit kod Babićke studenti moraju najprije uplatiti 90 KM. Samo što sad novac ne uplaćuju Interlingui nego na račun fakulteta. Kako za tri godine školovanja moraju položiti ukupno šest ispita, studente to košta 540 KM te još 60 maraka za certifikat. Sad pomnožite tu cifru sa oko 7.000, brojem studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i prostom računicom jasno je da je fakultet samo na ispitu iz engleskog jezika inkasirao više od četiri miliona maraka.

Veljko Trivun (Foto: CIN)Kada je u septembru 2008. godine, odmah nakon preuzimanja funkcije dekana, Veljko Trivun obznanio pronevjeru oko 150.000 maraka u finansijskoj službi njihovog fakulteta spekuliralo se i kako je bombastičnim otkrićem želio skrenuti pažnju javnosti sa mnogo krupnijih problema na fakultetu. Prije svega, od priče o korupciji u obrazovanju o čemu su u to vrijeme brujali svi domaći mediji. Bilo je potrebno preusmjeriti pažnju medija daleko od priče o novcu koji Ekonomski fakultet zarađuje na studentima a posebno od pitanja u čijim džepovima taj novac završava. Odakle novac kojim su kreditirani profesori? Otkud izdašni honorari kojima se nagrađuju i profesori koje studenti sretnu jednom godišnje, samo kada im potpisuju ocjenu?

Navodno se od "drveta tada nije vidjela šuma", na koju je svojevremeno upozoravao i rahmetli profesor Meho Bašić. Kada je odlučio progovoriti o korupciji pa čak i spomenuti neke od svojih kolega, uprava se sjetila primjetiti da je profesor Bašić znao ponekad izostati sa predavanja. Bilo je to obrazloženje za njegov otkaz i za krajnje sramotan odnos koji će kasnije dekan Trivun imati prema dugogodišnjem profesoru. Bašića je na vratima fakulteta čak čekala i pismena naredba o zabrani ulaska u zgradu. Za njegovu priču o korupciji, iz dekanata nikada nije ponuđen kontraargument. Otkazom profesoru koji ne dolazi na nastavu, dekan Trivun je navodno želio kazati kako će njegovim dolaskom za dekana, sada sve biti u savršenom skladu. Reakcija na utaju 150.000 maraka je trebala također odaslati istu poruku. Nije, međutim, Trivun nikada praktično dokazao i da želi na čistac izvesti nekoliko prethodnih velikih priča.

Ensar Šehić i danas predaje na Katedri za kvantitativnu ekonomiju, uprkos tome što je na legalnost njegovog izbora javno stavljen upitnik. Jedan od kandidata na tom konkursu od prije četiri godine bio je i Adem Abdić, jedan od najboljih studenata koje je Ekonomski fakultet ikada imao. Abdić je i ranije bio angažiran kao demonstrant na predmetu Kvantitativne metode u ekonomiji i menadžmentu. Međutim, ni to ali ni njegove "desetke" nisu tada zadovoljile vrlo čudne kriterije po kojima je za asistenta ipak angažiran Šehić, svršenik Prirodno-matematičkog fakulteta, s prosjekom ocjena na granici potrebnog za izbor u zvanje asistenta. Međutim, Ensar Šehić sin je profesora Dževada Šehića, koji je u vrijeme spornog izbora bio prodekan za nastavu. Podsjetimo samo da je otac Šehić bio svojevremeno "prozvan" i za stan koji je dobio od fakulteta nakon samo godinu dana angažmana.

 

PJESME O PROFESORU JAHIĆU

 "Što to sad ponovo ispitujete kad je sve bilo čisto. Sve je bilo čisto!", vrištao nam je u telefonsku slušalicu Šehić mlađi. Nije pristao na razgovor o temi koja je za njega očito završena priča. Uputio nas je na odjel za odnose s medijima, čija su nam vrata već bila zatvorena. Službenica za odnose s medijima već nam je bila saopćila da nam je "dekan negativno odgovorio" na molbu za razgovor.

Doduše, ništa manje neprijatan razgovor nije bio ni s Ademom Abdićem, koji je uprkos svemu danas angažiran kao asistent. Zanimalo nas je šta se ve događalo u međuvremenu? Nije li se Abdićevim kasnijim angažmanom, pa i angažmanom njegovog brata blizanca koji također radi na fakultetu, uprava nastojala iskupiti za "nepravdu" ali i za sva vremena okončati priču o privilegiranim profesorskim sinovima. Jer, po teoriji prozvanih, Ensar Šehić je završena priča i sličnih više nema. Navodno je samo slučajnost što u profesorskim kabinetima na Ekonomskom fakultetu sjede ljudi s istim prezimenima.

Supružnici Azra i Tarik Zaimović, te Snježana i Nenad Brkić, braća Velid i Adnan Efendić, rođaci Šabanovići, Bašići, Jahići...

Profesor Mehmed Jahić, međutim, kaže kako asistenticu Hatidžu koja nosi isto prezime kao i on uopće ne poznaje?!

Za još jednog Jahića na fakultetu, profesora Harisa Jahića kaže kako je riječ o "daljnjoj" rodbini . "Znate li vi koliko ima Jahića u Bosni. Znate li da je samo u Tuzli, po posljednjem popisu bilo 8.000 Jahića! Šta je onda čudno ako nas na Ekonomskom fakultetu ima troje", bilo je pojašnjenje profesora Jahića.

"Ne znam mnogo o tom Harisu Jahiću, kažem vam, jesmo rođaci ali tamo neko četvrto koljeno. Zaista nemam veze s njegovim angažmanom na našem fakultetu", kaže Jahić.

Istina je, međutim, malo drugačija od profesorove. Veoma se dobro poznaju a uz to obojica predaju na Katedri za računovodstvo i reviziju. Navodno je upravo uticaj Jahića na fakultetu, mlađem kolegi pomogao transfer sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu na Ekonomski fakultet. Haris Jahić se, navodno, ubrzo našao u središtu afere kada je otkriveno da su ispitna pitanja nekako završila u rukama odabranih studenata. Kako je od školske 2006/2007. godine otvoren odjel Ekonomskog fakulteta u Goraždu, Jahića je uprava poslala tamo da predaje. Vratio se nakon godinu dana i mada to nikada nije ozvaničeno, njegov je privremeni premještaj u Goražde zapravo bio kazna za "propust" s testovima.

Profesor Jahić kaže da na fakultetu uopće nema nepotizma te da je sasvim prirodan slijed da se dijete nekog profesora jednoga dana nađe u njegovom kabinetu. I ovaj profesor zastupa "teoriju o genetskim predispozicijama djece" koju od početka Žurnalovog istraživanja o korupciji i nepotizmu u obrazovanju slušamo od asistenata i njihovih roditelja. "Ako dijete živi s profesorima ekonomije i svaki dan sluša o čemu razgovaraju, velika je vjerovatnoća da zavoli matematiku", pojasnio nam je prof. Jahić. Na opasku da bi po toj teoriji dijete rudara trebalo da zavoli samo rudarski posao, profesor je autorici teksta skrenuo pažnju da je ta teorija već isuviše isključiva ???

Profesor Mehmed Jahić, čiju stručnost niko ne spori, zna da važi za "najstrožijeg" profesora na fakultetu te da je na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo najmanja prolaznost studenata. Teško je, međutim, precizirno utvrditi šta je razlog. Visoki kriteriji profesora ili pak razlozi o kojima studenti pjevaju u satiričnoj pjesmi o profesoru Jahiću, svima dostupnoj na Youtube ( refren: "Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...")?

Dok smo razgovarali u njegovom kabinetu, kafu nam je donio simpatični Kiko iz fakultetske kantine. Vjerovatno bi ludost bila pitati profesora Jahića da li dobro poznaje i Kikinu dvojicu sinova, obojicu sada već diplomante Ekonomskog fakulteta. Ludost bi bila i Kiku pitati da li je kao što je bio srdačan s profesorom Jahićem, srdačan i s drugim profesorima te kako to da kolege iz studentskih klupa njegove sinove baš i nisu uvijek viđali na ispitima.

ČIME JE UCIJENJEN TRIVUN

Mada je navodna afera uspješno zataškana, i danas se kroje razne teorije o neuspjelom pokušaju jednog studenta da ucjeni profesora Trivuna. Mada bi takav slučaj u najmanju ruku trebao biti tretiran kao klasični kriminal a ne kao kakva studentska psina, bahati ucjenjivač je "sklonjen" s Ekonomskog fakulteta a svaki razgovor o slučaju je prestao. Navodno je, tek tada kolege ali i Trivunove studente počelo zanimati, a čime je to zapravo student pokušao ucijeniti Trivuna?

STUDENTIMA JE BOLJE DA ŠUTE

Vijeće studenata, kaže njihov presjednik Ahmed Nurković s dekanom ima veoma lošu komunikaciju. Svaki pokušaj da razgovaraju o nekom problemu, Nurković kaže, završava dekanovim, već standardnim odgovorom za sve; "Kome se ne sviđa ovdje nek' ide studirati u Kiseljak!!!"

 

(zurnal.info)

SAVRŠENA PLJAČKA: Bonnie & Clyde – Mikerević & Kondić Mikerević i Kondić su razvili savršen sistem legalnog otimanja para: napravili su zakon po kojem su firme u Republici Srpskoj dužne da urade godišnje revizorske izvještaje. Po firmi je to najmanje 4.000 KM, a revizije će raditi Mikerevićeva i Kondićeva firma

Interesna grupacija okupljena u Savezu računovođa i revizora Republike Srpske (RS), koristeći se godinama polugama vlasti, toliko je postala moćna da čak kreira i provodi zakon, koji joj omogućuju enormno bogaćenje. Glavni likovi ove gramzive družine su Dragan Mikerević, bivši premijer RS i Novak Kondić, nekadašnji entitetski ministar finansija, trenutno dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Oni su ključne osobe u privatnoj asocijaciji - Savez računovođa i revizora RS, ali i u Savjetu za računovodstvo i reviziju RS, koji je formirala Vlada RS. Savjet propisuje propise za Savez računovođa i revizora, odnosno Mikerević i Kondić sami sebi pišu pravila i namještaju poslove, što je klasičan primjer sukoba interesa.

MRAČNA KOMORA REVIZORA

Poslednji od izuma Mikerevića i Kondića, pod radnim nazivom “kako lako doći do para”, je nalog da zakonski obavezne revizije poslovanja preduzeća koštaju najmanje 12.000 maraka. Država od svega toga nema puno vajde, posrnula privreda je izložena novom udaru nameta, a jedini dobitnici su mešetari iz Saveza računovođa i revizora RS. Prema novim propisima, koje je nedavno donio Savjet za računovodstvo i reviziju RS, sva preduzeća će do kraja godine morati da potpišu ugovore sa revizorskim kućama i plate usluge revizora, čija je propisana minimalna satnica 50 KM. Pravila dalje kažu da revizor mora da provede određen broj sati u pregledanju poslovnih knjiga određenog preduzeća, recimo 80 sati u u firmi najnižeg platnog reda, nakon čega će istom preduzeću ispostaviti fakturu na oko 4.000 maraka. Što je preduzeće veće, revizor u njemu mora duže da se zadrži, pa bi neke firme za reviziju trebalo da izdvoje i po nekoliko stotina hiljada maraka. Uz to, pravila revizorske službe dalje kažu da je preduzeće u kojem se vrši revizija dužno revizoru da plati smještaj, hranu i putne troškove. Još jedan od bosanskohercegovačkih apsurda!? Bosna i Hercegovina, međutim, sama po sebi nije zemlja apsurda, nego se takvima čine dobro osmišljene pljačke, garnirane najcrnjim nepotizmom, čiji su direktni izvršiocu ljudi u i oko vlasti. Poput ovog slučaja.

U poslednjem nacrtu Zakona o računovodstvu i reviziji (koji je kroz niz godina pretrpio nekoliko manjih izmjena i dopuna) bilo je predviđeno osnivanje Komore revizora, koja bi bila nezavisna organizacija sa zadatkom da nadzire rad revizorskih kuća, kako je to praksa i u zemljama u okruženju. Osim toga, Komora revizora trebalo je da edukuje revizora i izdaje certifikate revizorskim kućama. U tom slučaju, Savez računovođa i revizora RS izgubio bi monopolski položaj, zbog čega na scenu stupa Mikerević i lobira kod predsjednika Vlade Milorada Dodika da se odustane od osnivanje Komore. Vječiti trgovac Dodik sklapa nagodbu sa Mikerevićem i iz zakona izbacuje Komoru, a umjesto nje uvodi Odjeljenje pri Ministarstvu finansija, koje preuzima nadležnosti Komore. Zauzvrat, Dodik od Mikerevića traži da napusti Partiju demokratskog progresa (PDP), što ovaj i čini. Izbacivanjem Komore revizora iz zakona stvoreni su preduslovi da Ministarstvo finansija može direktno uticati na rad revizorskih kuća, pa i na same revizije. Novoformirano Odjeljenje formira Savjet za reviziju i računovodstvo, na čije čelo se imenuje Duško Šnjegota. On na tu funkciju dolazi direktno iz Saveza računovođa i revizora RS, po nalogu Dragana Mikerevića, dok član Savjeta postaje i Novak Kondić, koji je gensek Saveza računovođa i revizora RS.

Skandal je još veći s ozbirom na činjenicu da Kondić posjeduje vlastitu, “BL” revizorsku kuću, uz to u ime Saveza računovođa i revizora RS odobrava licence računovođama, a na Ekonomskom fakultetu, čije je dekan, predaje predmet reviziju. U kolu nepotizma je i Kondićev zet Stanko Stanić, koji je rektor banjalučkog Univerziteta, a njihova sestra/supruga Nevenka takođe je vlasnica revizorske kuće “EF”. Svoju revizorsku kuću ima i Mikerević, ali on je bio nešto mudriji, pa je registrovao u Brčkom, gđe Zakon o računovodstvu i reviziji RS nije na snazi. Kondić i Mikerević u branšu su ubacili i sinove, pa je Kondićev sin zaposlen u Agenciji za bankarstvo, a Mikerevićev sin predaje na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci.

MONOPOL SA KOZMETIČKIM PROMJENAMA

Savez računovođa i revizora RS je osnovan 1996. godine kao „profesionalna, neprofitna, nevladina organizacija", koja je trebalo da doprinese uzdizanju ovih profesija na viši nivo. Međutim, “neprofitna” organizacija veoma brzo se preobratila u profitnu, donoseći svojim čelnicima milionske zarade. Za vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, 1999. godine, tadašnji ministar finansija Novak Kondić parlamentu je predložio Zakona o računovodstvu RS, kojim se entitetske institucije bukvalno odriču nadležnosti u toj oblast i prenose ih na jednu nevladinu organizaciju. Nikome od poslanika tada nije zasmetalo što je ministar Kondić istovremeno i predsjednik skupštine Saveza računovođa i revizora RS niti je ko postavio pitanje sukoba interesa. Pomenutim Zakonom je između ostalog, bilo propisano da pravilnike o dodjeli licenci i certifikata licima koja se žele baviti računovodstvom ili revizijom donosi Savez računovođa i revizora RS. Tako je na jednu interesnu grupaciju prenesen dio zakonodavstva RS. U skladu sa ovim zakonom, Savez računovođa i revizora je, nedugo zatim, usvojio pravilnik kojim je propisan način sticanja certifikata za bavljenje ovom profesijom. Ustavni sud RS je 2000. godine donio rješenje kojim je prenošenje nadležnosti Narodne skupštine na Savez praktično proglašeno neustavnim, a dvije godine kasnije neustavnim je proglasio i više odluka i pravilnika koje je usvojio Savez. Vlast se mijenjala, Zakon o računovodstvu i reviziji RS doživljavao je kozmetičke promjene, ali njegova suština ostala je ista- Kondić i Mikerevići i dalje su imali monopol u tim oblastima, koji su masno naplaćivali, donoseći nove, još gore i rigoroznije propise za računovođe i revizore. Mikerević- Kondićev pravilnik tako propisuje da za svaku obnovu licence, onaj ko želi da se bavi računovodstvom mora da plati 250 maraka. Onaj ko želi licencu, domislili su Kondić i Mikerević, mora imati i 39 famoznih bodova propisanih njihovim pravilnikom. Bodovi se stiču obaveznim prisustvovanjem kongresima i simpozijumima koje organizuje Savez, mahom u banji Kardijal u Tesliću. Učešćem na simpozijumu dobije se osam, na seminarima od četiri do 14, dok se pretplatom na časopis Saveza, “Finrar”, osvaja čak devet bodova. Tiraž ovog časopisa je 3.500 primjeraka, a godišnja pretplata 292,50 maraka. Glavni i odgovorni urednik ovog najprofitabilnijeg lista na Balkanu je Dragan Mikerević, kome godišnje od prodaje časopisa ostaje gotovo milion maraka. Mikerević i Kondić su svoje nečasne poslove doveli do savršenstva. Njihov Savez izdaje licence za rad revizorskih kuća i revizora, a njihov Savjet za računovodstvo i reviziju vrši kontrolu revizorskih kuća.

(zurnal.info)



 

NAKON UKIDANJA MINISTARSTAVA: Slijedi urušavanje Federacije?

Po svemu sudeći dva federalna ministarstva više neće postojati nakon odluke Ustavnog suda Federacije o njihovoj neustavnosti. Osim toga, ova odluka bi u Parlamentu mogla pokrenuti ustavne promjene u Federacije i krizu oko raspodjele manjeg broja ministarskih fotelja

borjana_kristo_1

Federalna ministarstva kulture i sporta i obrazovanja i nauke morat će se ukinuti najkasnije za šest mjeseci jer su ove oblasti u isključivoj nadležnosti kantona. Tako glasi odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donesena po zahtjevu Borjane Krišto, predsjednice Federacije. Ovim je broj federalnih ministarstava smanjen sa 16 na 14 pa će prije manji broj ministarskih mjesta nego briga za obrazovanjem i kulturom izazvati moguću krizu prije nego što vlast uopšte bude formirana. Federalnom parlamentu je ostavljen rok od šest mjeseci da pokuša pronaći drugo rješenje odnosno da pokuša nagovoriti kantone da svoje nadležnosti koje su imala ova ministarstva prenese na federalni nivo.

Odmah nakon donošenja ove odluke u javnosti su se pojavile špekulacije da bi odluka mogla značiti i poništavanje svih dosadašnjih odluka dva ministarstva. Predsjednica Ustavnog suda Kata Senjak objašnjava o čemu se zapravo radi.
- Odluke koje su donesene od strane ovih ministarstava ostaju na snazi, a sporne odredbe ovog zakona mogu se primjenjivati šest mjeseci poslije objavljivanja presude u Službenim novinama Federacije BiH – kaže Senjak.

 

Nejasni motivi

Krišto navodno nije imala vremena da razgovara o ovoj temi iako smo nekoliko puta pokušavali dobiti njen komentar. Zanimali su nas njeni razlozi za ovakav zahtjev, s obzirom da ova dva ministarstva postoje već godinama. Zanimljivo je da ni dosadašnji ministri Gavrilo Grahovac i Meliha Alić nisu imali pravo da narede kantonima kako da provode svoje kulturne i obrazovne politike. Kako nam je objasnila Alić, sve što su oni radili bila je koordinacija i uvezivanje kantonalnih ministarstva, i zbog toga joj, kako kaže, nije do kraja jasno zašto se pojavio zahtjev za ukidanjem ministarstava.
- Kantoni su uvijek imali nadležnost nad osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem i mi smo tu samo koordinirali – objašnjava Alić ali dodaje šta bi se izgubilo ukidanjem ministarstva: Prije svega bi se izgubilo na fondovima za nauku, na istraživanjima i strategijama za sve.

Iz Federalnog ministarstva za kulturu i sport kažu da još uvijek ne žele komentirati presudu jer je nisu zvanično dobili ali je njihov nezvanični stav da ova odluka suda ne mora značiti i ukidanje ministarstva već samo onih dijelova koji su sporni a ostavljanje ministarstvima nespornih nadležnosti. Takvi su recimo Fond za kienematografiju i zaštita kulturnog naslijeđa.

 

Manja bara, još više krokodila

Ni pobjednici na izborima SDP još uvijek nema zvaničan stav a njihov Savjet za ustavno-pravna pitanja će u narednih nekoliko dana analizirati ovu odluku. Damir Mašić, federalni poslanik i član SDP-a, smatra da bi ukidanje ministrstava bio korak nazad. On objašnjava da se SDP zalaže za obrazovanje, kulturu, sport i nauku na državnom nivou ali da bi sada bolje bilo prebaciti ove nadležnosti na federalni a ne spuštati ih na kantonalni nivo.
- Nije idealno ali bi bilo bolje – kaže Mašić čiji je zaključke da se promjenama Ustava nadležnosti nad obrazovanjem i kulturom dadnu Federaciji te ukidanje prakse dvije škole pod jednim krovom Parlament već ranije usvojio ali se ništa nije uradilo: Obrazovni sistem je jedan od najlošijih segmenata društva.

DSC_0354On nije želio “nagađati” šta bi mogli biti razlozi Borjane Krišto ili interesi HDZ-a u ovom slučaju, ali pretpostavlja da bi tome mogla biti kriva klima među federalnim poslanicima.
- Jedan od razloga bi mogao biti razvijanje klime u Parlamentu Federacije da se o ovim temama diskutuje i da se napokon uhvati u koštac sa ovim problemima – objašnjava Mašić.

Međutim, reklo bi se da je razlog prije novi način raspodjele ministarskih mjesta. Do sada je u Vladi Federacije osam mjesta pripadalo Bošnjacima, pet Hrvatima i tri predstavnicima srpskog naroda. Sa dva ministarska mjesta manje, HDZ se vjerovatno nada većem broju fotelja za hrvatske predstavnike ali nema sumnje da se rasprava u Parlamentu neće završiti samo na ustavnosti dva ministarstva. Prije nego što je i formirana, čini se da federalna Vlada već može predvidjeti svoju prvu krizu, i to onu ustavnu.

Ustavni sud do dana pisanja ovog teksta nije primio niti jedan drugi zahtjev za provjerom ustavnosti postojanja drugih federalnih ministarstava.

(zurnal.info)

KOGA JE JASMIN MAŠIĆ NAVODIO NA PROSTITUCIJU: Studentice ili prostitutke? Jasmin Mašić je kriv, piše u presudi Apelacijskog vijeća Kantonalnog suda u Tuzli, zbog krivičnog djela – navođenje na prostituciju. No, koga je Mašić navodio na prostituciju – ne piše na službenoj stranici Kantonalnog suda u Tuzli

Ponedjeljak je dan kad pravna država stiže u Bosnu i Hercegovinu. Ili, možda, i nije?

Dvije godine od hapšenja, bivši vozač u Vladi Tuzlanskog kantona Jasmin Mašić je osuđen. Kriv je, piše u presudi Apelacijskog vijeća Kantonalnog suda u Tuzli, zbog krivičnog djela – navođenje na prostituciju. No, koga je Mašić navodio na prostituciju – ne piše na službenoj stranici Kantonalnog suda u Tuzli. I u tome i jeste problem.

OSUĐEN ILI OSLOBOĐEN?

Naime, Jasmin Mašić godinama je bio angažovan kao vozač profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu. Uhapšen je 10. septembra 2008. godine i optužen za krivično djelo navođenje na prostituciju i krivično djelo prevara. Suđenje je bilo zatvoreno za javnost, no, unatoč tome, mediji su saznali da je tužiteljica Dijana Milić na završnim riječima odustala od dijela optužnice koji se odnosio na navođenje na prostituciju. Mašića je, stoga, prvostepeni sud osudio samo zbog krivičnog djela prevare koje je počinio tako što je kćerki Faruka Balijagića uzeo novac za sređivanje ispita koji ona nikad nije položila. Žalba je nakon toga uložena, i drugostepeni sud je ukinuo presudu. Dijani Milić je, potom, oduzet predmet i dodijeljen tužitelju Mensuru Topčiću. I onda potpuni preokret.

Jasmin Mašić je u drugostepenom postupku oslobođen odgovornosti za krivično djelo (prevara) zbog kojeg je bio osuđen u prvostepenom postupku, dok je istom presudom osuđen za krivično djelo (prostitucija) od kojeg je, u prvostepenom postupku, tužiteljica odustala. Malo nejasno, zar ne?

Ali ta nejasnoća je ništa u odnosu na nejasnoće iz saopćenja Kantonalnog suda u Tuzli. Tamo, naime, piše da je Mašić osuđen zbog krivičnog djela navođenje na prostituciju. No, koga je Mašić navodio na prostituciju – ne piše.

Studentice ili prostitutke, pitanje je sad.

Ako su u pitanju prostitutke, onda profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu mogu biti mirni. U tom slučaju oni bi samo bili korisnici usluga, što prema Krivičnom zakonu F BiH nije krivično djelo.

Ako su, pak, u pitanju studentice, ova presuda je, ustvari, presuda Fuadu Saltagi, Bajri Goliću, Zdravku Lučiću, Nijazu Durakoviću i Enesu Durmiševiću. Jer, ako su, prema presudi, žrtve, u ovom slučaju studentice, pružale seksualne usluge navednoj petorci, profesori su počinili krivično djelo spolni odnošaj zloupotrebom položaja i ovlasti iz člana 205 Krivičnog zakona Federacije BiH.

KLOPKA ZA BALIJAGIĆE

Stoga, prije donošenja konačnog zaključka treba sačekati da Sud napiše presudu. Ali i prije „opismenjavanja“ presude, jedna se stvar može zaključiti. Ova presuda najmanje odgovara Faruku Balijagiću, “advokatu iz odvjetničkog ureda”. Naime, u prvostepenom postupku, njegova kćerka Belma je tvrdila da je

sa Jasminom Mašićem dogovorima da mu preda nekoliko stotina eura kako bi položila ispit kod Bajre Golića. S obzirom na to da nije uspjela položiti ispit, a da je prethodno, u dogovoru sa ocem Farukom predala novac, Belma se odlučila na drugu varijantu: s bratom Adnanom je dogovorila da fizički napadnu Mašiću kako bi vratili novac. O svemu je, naravno, bio upoznat i Faruk Balijagić. Kada nisu uspjeli, Balijagići su priču plasirali u javnost.

Dakle, pošto je drugostepni sud utvrdio da Balijagićeva kćerka nije prevarena, tužilaštvu ne preostane ništa drugo osim da podigne optužnicu protiv Faruka Balijagića i njegove kćerke i to zbog krivičnog djela davanje mita. Inače, prije pola godine inspektori SIPA-e su napisali prijavu protiv Balijagića, ali rukovodsvo Regionalne kancelarije Tuzla, sa Ivicom Divkovićem na čelu, na insistiranje tužiteljice Dijane Milić ne želi prijavu uputiti Kantonalnom tužilaštvu Tuzla.

No, ipak saznajemo da bi do kraja novembra ova prijava mogla biti upućena Tužilaštvu, jer, osim tužiteljice Milić, u ovaj predmet uključeni još i tužitelji Stjepan Ćaćić i Dragan Radovanović. Ćaćić je, naime, ovih dana iz Federalnog tužilaštva dobio kompletan predmet u elektronskoj formi sa svim dokazima koji su, prilikom slanja krivičnih prijava protiv profesora i jedne studentice, bili skriveni. Zbog toga se očekuje da Kantonalno tužilaštvo Tuzla u narednih petnaest dana donese naredbu o provođenju istrage protiv Lučić Zdravka, Golić Bajre, Saltaga Fuada, Durmišević Enesa, Duraković Nijaza, Omerbegović Seada, Džambić Nedžada i Ledenko Šejle.

O svim njihovim krivičnim djelima Žurnal je izvijestio sredinom juna ove godine.

(zurnal.info)

 

 

 

 

ŠOKANTNO! TRANSPARENTNA SIPA: Objavljena imena inspektora koji sudjeluju u najdelikatnijim istragama! Podatak da SIPA objavljuje na svojoj zvaničnoj web stranici imena operativaca koji sudjeluju u najsloženijim istragama u slučajevima organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina..., ne samo da je šokantan nego predstavlja klasičan primjer ugrožavanja ustavno-pravnog poretka države i bezbjednost bh. obavještajaca

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) odlučila je unaprijediti 75 svojih djelatnika. Čak 27 ih je dobilo čin viši inspektor, dakle, obavljat će najdelikatnije zadatke iz nadležnosti Agencije. Ostali su unaprijeđeni u inspektore, odnosno neznatan broj njih u čin viši narednik ili narednik. Objavljeno je to na zvaničnoj web stranici SIPA-e 20. oktobra.

Ugodno je saznanje da smo dobili još stručniji policijski kadar u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, još 27 viših inspektora, ali je istovremeno šokantno da imena operativaca koji sudjeluju u najsloženijim istragama organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, SIPA objavljuje na svojoj web stranici, dostupnoj bilo kome!?

INTERES JAVNOSTI ILI BUDALAŠTINA?

U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu navodno su u dilemi, kako da zaštite identitet svojih operativaca koji dobro znaju koliko im prepoznatljivo ime može pokvariti „posao na terenu“. Pitaju se, međutim, kako onda provesti javni konkurs za zapošljavanje? Kako provesti konkurs za čelnike Agencije a da budu transparentni prema građanima?

Kako je naš policijsko-sigurnosni sistem drugačije organiziran nego u Hrvatskoj, tamošnjoj Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA), umjesto naše Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), sudeći po nadležnostima, pandan bi prije bila SIPA. Pa, otvorite web stranicu SOA-e. Mislite da je moguće saznati tamo imena najvažnijih operativaca? Saznat ćete tek ime direktora , i to je sve. Imena i fotografija ima, ali samo bivših djelatnika. U šemi ustroja SOA-e, u rubrici operativa ni slova nema o zaposlenima. Tek štura natuknica o vrsti njihovih zadataka. Da li su zbog toga u hrvatskoj SOA-i sramotno netransparentni?

ZATVORENOST I NEPOTREBNA TAJNOVITOST

I Srbija bi trebala da se stidi što je njihova Bezbednosno-informativna agencije (BIA) hermetična i obavijena "velom tajnosti". Kod srbijanskih obavještajaca, za razliku od hrvatske agencije, iz organizacione šeme BIA-e na web stranici nećete saznati čak ni ko je direktor. Nema spiskova zaposlenih, ni na redovnom, pogotovo na na internom konkursu. Nema ni brojeva telefona rukovodilaca, pa ko želi komunicirati sa direktorom BIA-e, odnosno ljudima iz određenih sektora može poslati e-mail pa će tamo neko da vidi šta dalje. Kao i u Hrvatskoj, i za građane u Srbiji je, ako nemaju internet, otvoren dežurni telefon. Užasno netransparentno!


Mi smo valjda mnogo odmakli od susjeda pa ko je htio, samo ako je pratio konkurse od osnivanja SIPA-e do danas, potpuno transparentno mu je na uvid pružena organizaciona struktura Agencije. Komplatan spisak zaposlenih. U posljednjem slučaju, pored imena unaprijeđenih inspektora SIPA-e objavljena su i imena njihovih očeva. Valjda da ne bi bilo zabune oko identiteta. Nije navedena kućna adresa inspektora ali ako kome zatreba, transparentna SIPA im je pružila sasvim dovoljno „ulaznih“ podataka.

(zurnal.info)