Istraga

INSPEKTORI STRANKAMA: Lijepili ste skidajte

Petnaest političkih stranaka nakon proteklih izbora kažnjeno je zbog prljanja, šaranja i oštećivanja zgrada, i lijepljenja plakata bez dozvole. No, ni nakon toga neke od njih nisu ispunile zakonsku obavezu I uklonile plakate s nelegalnih površina. Kako nalaže član 11 Zakona o komunalnoj čistoći:

utvrđena je zabrana pranja, šaranja, oštećivanja zgrada, javnih vodovodnih, telefonskih, sanitarnih i drugih uređaja i njihovih dijelova, blaćenje izloga i fasada prilikom pranja ulica, lijepljenje plakata bez dozvole i izvan mjesta određenih za tu svrhu”. U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove objašnjavaju da su, pored izdatih prekršajnih naloga, donesena i rješenja kojima je naređeno uklanjanje bespravno postavljenih plakata. Ipak, i slučajnom prolaznikku groz grad jasno je da ove uredbe nisu ispoštovane. Umjesto da nakon izbora, kao što zakon i nalaže, stranke uklone vlastite predizborne plakate, Sarajevo je prljavije nego ikada.   

 

 

 

 

 

 

 

Kazna utvrđena Zakonom o komunalnoj čistoći za počinioce prekršaja iznosi od 500 do 3.000 KM, a za odgovorno lice od 200 do 700 KM, očito je preniska da bi se neke od stranaka zamarale čišćenjem smeća iza sebe. Zbog toga se jedan broj njih nije ni odazvao upozorenju koje je poslala Kantonalna inspekcija pa su doneseni zaključci o dozvoli izvršenja prinudnim putem. Što u ovom slučaju znači da će smeće umjesto stranaka pokupiti redari JKP Rad:

- Troškovi izvršenja rješenja idu na teret političke stranke – kažu u inspekciji.

 

 

 

                                                                        

A osim nelegalno postavljenih plakata Sarajlije od jutros uveseljava i čestitka novoizabranom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću:

- Čestitam na pobjedi, predsjedniče – poručuje se putem bilboarda iz kompanije Heco.


(zurnal.info)

PLJAČKA FABRIKE DUHANA MOSTAR (2): Gdje je nestao Nikola Prce

Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački FDM-a finansijski inspektori dostavili su Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još u aprilu 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost

 U Mostaru niko ne zna gdje je „nestao“ Nikola Prce. Bivši ga saradnici iz Fabrike duhana Mostar (FDM) nisu viđali u gradu proteklu deceniju. Prce je nekadašnji šef računovodstva u FDM-u a kada je rat njegove kolege odveo svakog „na svoju stranu Neretve“, dobio je malo više ovlasti u kompaniji. Nikola Prce je raspolagao i s pečatom Fabrike duhana Mostar. Pa ipak, pitaju Prceove bivše kolege zašto istraživanje uzroka propasti FDM-a tražimo i u njegovim „sitnim“ mutnim poslovima. „Od 1999. godine su nama kola krenula nizbrdo, od kada se razni lobiju sa podrškom u SDA i Stranci za BiH počinju otimati za fabriku. Što ne pitate u Sarajevu kome je smetala FDM? Ko će se sad sjetiti šta je bilo u ratu i prvih poslijeratnih godina“, kažu nam.

Izgubljeni u propisima

Od Prceovih mutnih rabota je zapravo pljačka FDM-a i počela. U izvještaju Finansijske policije Federacije nakon istrage provedene u FDM-u tokom 2005. godine, navedeno je da je Prce bio jedan od bivših direktora firme registrirane pod imenom „Tvornica duhana“ d.d. Mostar. Iako u vrijeme revizije finansijskih knjiga FDM-a Prce uopće nije bio njihov uposlenik, federalni finansijski inspektori su evidentirali i štetu koju je on svojevremeno načinio sumnjivim poslovima sa imovinom Fabrike duhana Mostar, zahvaljujući onom pečatu kojeg spomenusmo na početku priče. U izvještaju je jasno navedeno kako je Prce izvjesnom Krešimiru Ćoriću za 150. 000 KM prodao zgradu odmarališta radnika FDM-a u Gradcu u Hrvatskoj. FDM je je 2000. godine na Općinskom sudu u Mostaru pokrenula spor protiv Ćorića radi raskida kupoprodajnog ugovora, međutim, nekretnine koje je Prce „kao svoje“ preprodao Ćoriću, radnicima FDM-a nikada nisu vraćene niti je Prce ikada bio pozvan na odgovornost.

Na sreću Nikole Prcea, osim nelegalne prodaje zgrade odmarališta, ne može ga se teretiti za krađu mašina iz pogona FDM- jer mu i taj plan nije pošao za rukom, pa ga se bivše kolege ponajviše sjećaju po nakani da se mašine iz pogona „spase od ratnih dejstava“ i prevezu u Ljubuški. Na sreću mašine su ostale u pogonima pa je odmah nakon rata pokrenuta i proizvodnja većih količina cigareta, uglavnom za domaće tržište. Već zaboravljenu mostarsku Drinu nemali je broj konzumenata, u vrijeme besparice prvih poslijeratnih godina, kupovao i jer je bila jeftinija od sarajevske. Radnici kažu kako se fabrikom u to vrijeme upravljalo domaćinski. Na čelu FDM-a bio je Senad Milavić, sve do februara 1999. godine kada je penzioniran. Na čelu FDM ga je zamijenio Esad Pobrić.

Pozajmice iz radničkih džepova

Na Pobrićevo rukovođenje FDM-om, jednako kao i na rukovođenje njegovog nasljednika Bakira Pekušića posebno su bili fokusirani federalni finansijski inspektori tokom istrage 2005. godine. Nakon saznanja kako razlog drastičnog smanjenja vrijednosti kapitala kompanije (sa 21 milion u 2002. godini na 15 miliona u 2005. godini) nije loša prođa proizvoda FDM-a na domaćem tržištu već loše poslovanje uprave kompanije, Tužilaštvo BiH je naložilo Finansijskoj policiji Federacije da istraži poslovanje od 2002. do 2005. godine. Sumnjive fakture za tone cigareta isporučenih kupcima za koje se naknadnom provjerom utvrdilo da uopće ne postoje i to a po cijenama daleko ispod tržišnih, kompaniju su još u tom periodu dovela na rub likvidnosti. Pa ipak menadžment se odlučuje čak na pozajmice drugima. Jedva su, i to nakon pokretanja sudskog spora 2003. godine, uspjeli povratiti 110.000 KM pozajmice FK Velež. Pozajmica od 40.000 KM „Slobodnoj zoni“ Mostar, međutim nikada im nije vraćena. Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački kompanije finansijski federalna finansijska policija je dostavila Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još 20. aprila 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost.

Kontrola finansijskih knjiga FDM-a je, nažalost, uslijedila već kada je kapital kompanije zbog dugogodišnjeg lošeg poslovanja skoro prepolovljen. Vlada Federacije, nakon svih propalih pokušaja privatizacije i nema previše opcija za odluku o sudbini FDM-a. Dugovanja su premašila vrijednost kapitala kompanije a tržište je odavno zaboravilo mostarsku Drinu. Ko bi se usudio investirati u fabriku dužnu oko 12 miliona KM i preuzeti odgovornost za 80 radnika kojima se godinama duguju plate i doprinosi? Gasi se još jedna fabrika u BiH. Međutim, jednako poražavajuće zvuči i saznanje da su dokazi o krivcima za propast FDM-a završili u gomili sličnih spisa koji još uvijek samo kupe prašinu u ladicama mostarskih tužilaca.

U nastavku: Mostarsko-sarajevski lobiji u ratu zbog FDM-a; koliko su štete FDM-u nanijeli bivši direktori Esad Pobrić i Bakir Pekušić

(zurnal.info)

IZBORNA KRAĐA: U RS i mrtvi glasaju

Preko 60.000 nevažećih glasačkih listića pobudilo je sumnju u regularnost izbora. Stranka PDP-a traži istragu dok izborne komisije imaju opravdanje za sve


Prije dvije godine 5. oktobra izborna mafija poništila je volju osam hiljada Banjalučana, bacajući je u kantu za smeće, kako bi kandidatima SNSD-a na lokalnim izborima omogućila novi, neprikosnoveni četvorogodišnji mandat u skupštini grada. To se desilo, uprkos činjenici da je čak 11 posto glasačkih listića proglašeno nevažećim. Izborna komisija, kao ni drugi državni organi, nisu preduzeli ništa da se odgovorni za ovu bezočnu krađu kazne, što je za posljedicu imalo da se strašna prevara desi dvije godine kasnije, na netom održanim opšim izborima.

OBRAĐENI GLASAČI

Sve govori da je u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH Mladen Ivanić brutalno pokraden, ali po svemu sudeći neće se učiniti ništa da se ta prevara sankcioniše, a trenutno stanje stvari promijeni. Ovoga puta oko sedam hijada Banjalučana ispalo je nepismeno, a na nivou RS, čak 60.000 građana su isti takvi. Niko od njih nije znao da popuni najjednostavniji listić na kojem su se nalazila svega tri imena: sem narečenog Ivanića, kandidati su bili Nebojša Radmanović, iz SNSD-a i Rajko Papović iz Kalinićevog „Saveza za demokratsku Srpsku“. Zahvaljujući „nepismenima“, Radmanović nišani fotelju u Predsjedništvu, a osnovna poruka je da na izbore više ne vrijedi izlaziti, jer postoje snage koje taj čin u potpunosti obesmisle.

-Meni ovakav srpski član Predsjedništva BiH ne treba, za PDP srpski član Predsjedništva nije onaj koji je krađom došao na to mjesto. Ako ostane ovakav izborni proces, ja nikada više neću nekoga birati niti davati nekome mogućnost mene da bira, jer je besmisleno da ja glasam za nekoga, a onda strepim da li će taj glas biti poništen ili ne“-rekao je za „Žurnal“ potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović.

Brojni su načini izborne prevare, a najčešći je sa listićem koji kruži: izvuče se jedan glasački listić prije izbora i popuni se na željeni način. Takav listić daje se „obrađenim“ glasačima, koji ga odnose na biračko mjesto, ubacuju u kutiju, a odatle se vraćaju sa nepopunjenim materijalom, koji predaju organizatorima posla. Nakon što to učine, dobijaju novčanu nadoknadu, uobičajenih 20 KM (kada „zagusti“ cijena ide i na 50 KM), a cijeli proces se nastavlja do kraja izbornog dana. Drugi način je isplata za „uslikan“ glas, mobilnim telefonom, a od ove godine uvedeni su i „nepismeni“ u mnogo većem broju nego na prethodnim izborima.

Kako je šetajući listić prespor sistem, oni koji su spremni prodati glas dobijaju pratioca do biračkog mjesta. Tu navedu da su nepismeni, te da im je pratilac potreban da bi im pomogao pri popunjavanju listića, na šta imaju zakonsko pravo. Nakon što pratilac utvrdi da je glasanje obavljeno po dogovoru, slijedi isplata, a on odlazi na sljedeće biračko mjesti, gdje ga čeka novi „nepismeni“ klijent. I tako od mjesta do mjesta, a prevaru i kupovinu glasova je nemoguće utvrditi, jer ne postoji način da se to učini, niti je moguća kontrola koliko pojedinac može nepismenih opismeniti.

DESETINE PRIGOVORA

-Izborna krađa je veoma organizovana aktivnost, koju mogu spriječiti jedino ljudi koji su u CIK-u kada analiziraju rezultate. PDP je reagovao na mnogo biračkih mjesta, ali je našim posmatračima bilo teško kontrolisati cijeli proces. Možete zamisliti jednog posmatrača koji treba da nadgleda deset članova biračkog odbora, koji su sinhronizovani, organizovani i koji razvrstavaju glasačke listiće. To je mašinerija, koju je jeko teško razotkriti, ali je potpuno jasno da se ovdje desilo nešto što svakom ozbiljnom čovjeku u CIK-u treba da bude potpuno jasno - da se na najednostavnijem glasačkom listiću pojavio najveći broj nepravilnosti. Kada imate deset posto nevažećih listića i 60 hiljada nevažećih glasova, to je znak da se odmah mora pokrenuti istraga i ustanoviti zašto je to tako“, naveo je Borenović.

Uobičajeni načini su zamjena popunjenih listića nepopunjenim, dopisivanje križića, križanje kompletnih listića specijalnim olovkama u prstenovima (srbijanski specijalitet), ubacivanje glasačkog materijala nakon završetka izbornog procesa... U ovim situacijama kupuju se članovi biračkih odbora (cijena do 500 KM), a prevara je već tradicionalna, jer se dešava na svim izborima od rata naovamo. Borenović tvrdi da su na nekoliko glasačkih mjesta, uglavnom u selima oko Banjaluke, u izbornoj krađi organizovano učestvovali, ne samo članovi biračkih odbora, nego pojedinci koje je za to zadužio SNSD, među kojima i neki od viđenijih privrednika.

-Za sve je postojala koordinacija za Gradskom izbornom komisijom. Veliki dio ljudi u biračkim odborima predložila je GIK, obrazlažući da se radi o iskusnim ljudima, koji su se pokazali aktivnim u prethodnim izbornim procesima. Ti ljudi su, međutim, toliko uvježbani i dobro organizovani da im je dovoljna stotinka sekunde da učine glas nevažećim ili ubace listić, što je lako utvrditi provjerom sa identifikacionog spiska glasača i CIPS-ove lične karte“, istakao je Borenović. On kaže da je bilo momenata kada je na biračka mjesta ulazilo po 20 ljudi, koji su ignorisali primjedbe PDP-ovih posmatrača da to nije dozvoljeno.

-Napisali smo na destine prigovora i čekamo da vidimo šta će biti. Očekivali smo da će velika izlaznost u gradu, anulirati izborni inžinjering na selima, ali se pojavila ogromna količina nevažećih listića, što CIK mora ispitati - istakao je Borenović.

KAO U DOBA ENVERA HODŽE

Predsjednik GIK Banjaluka Aleksandar Radeta za „Žurnal“ tvrdi da je razlog za veliki broj glasačkih listića za srpskog člana Predsjedništva BiH taj što postoje ljudi koji nisu bili ni za jednu od tri ponuđene opcije – ni za Radmanovića ni za Ivanića ni za Papovića, a željeli su da glasaju za ostale nivoe vlasti.

-Oni imaju pravo da ne glasaju za taj izborni nivo ili da ubace prazan, neoznačen glasački listić ili da glasaju za sva tri kandidata i da niko ne dobije glas - naveo je Radeta. On kaže da je u Banjaluci ukupno bilo 6.639 nevažećih listića od njih 94.081, navodeći da je GIK učinio sve da svim strankama obezbijedi iste uslove praćenja izbornog procesa. Radeta tvrdi (a to je odavno opštepozno) da su pojedine stranke kupovale mjesta u biračkim odborima od drugih stranaka, tvrdeći da je to radila i PDP.

Bilo je na ovim izborima i mrtvih koji glasaju, a slučaj u Krupi na Vrbasu, potvrđuje da su se vremena Envera Hodže vratila u Republiku Srpsku. U tom dijelu Banjaluke čak 98 posto upisanih birača je «glasalo», a njih čak 90 posto za kandidate SNSD-a Nebojšu Radmanovića i Milorada Dodika.

-Od onih koji su navodno izašli na izbore je 30 ljudi umrlo, a stotinu ljudi taj dan nije bilo u Krupi na Vrbasu. Mi sada to ispitujemo, čovjeka po čovjeka i podnijećemo krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu - naveo je Borenović. Prerevnosni esenedeovci pretjerali su na ovom mjestu i dali za pravo svima koji tvrde da su izbori, bar kada je u pitanju nivo predsjedništva BiH, pokradeni.

Borenović tvrdi da je na dan izbora van glasačkih mjesta bio u opticaju veliki broj glasačkih listića, koji su se prodavali glasačima.

Izborne krađe ne bi mogle biti u ovolikoj mjeri da ne postoji sprega stranaka i članova izborne komisije. U mnogim strankama skloni su optužiti Aleksandra Radetu da je esenesdeov igrač u izbornom procesu, što nikada nije ničim dokazano.

Činjenica je da su ekipe SNSD-a najjače u izbornoj krađi i da to čine već godinama. Međutim, ni u drugim strankama, posebno onim većim, nisu imuni na nelegalne radnje, a samo od (ne)sposobnosti «igrača» zavisi da li će dodatni broj glasova biti i odlučujući i odnijeti prevagu. Nema sumnje da su esenesdeove ekipe na proteklim izborima odnijele ubjedljivu pobjedu i na ovom polju.

(zurnal.info)

HDZ BiH: Treći entitet za HDZ-ove kandidate
PROGNOZE REZULTATA IZBORA U RS: Mladen Ivanić ulazi u Predsjedništvo BiH

Saradnik Žurnala analizira predizbornu atmosferu u Republici Srspkoj, kao i moguće rezultate općih izbora u BiH

Prostituisanje Borisa Tadića, predsjednika Srbije u Doboju na mitingu Saveza nezavisnih socijaldemokrata, garnirano ničim izazvanim procjenama IPSOS-a, iznesenim neposredno prije izbora (koje su odreda u funkciji SNSD-a), te prljava, gebelsovska kampanja nacionalsocijaldemokrata usmjerena protiv Mladena Ivanića i Dragana Čavića, svjedoči da je totalitarni, mafijaški režim Milorada Dodika u ozbiljnom strahu da bi sa vlasti mogao otići i demokratskim putem.

BORIS FRULAŠ I CECA PEVALJKA

Boris Tadić je instituciju predsjednika već odavno bagatelisao razvlačeći je po laktaškim kafanama, u kojima je sa Dodikom dogovarao udare na BiH, procjenjujući da je to najefikasniji način da se prikrije bjesomučna pljačka u RS i sunovrat države Srbije u svim aspektima njene spoljne politike. Sada je u Doboju, ugledajući se na pevaljku Cecu Ražnatović, krenuo sa nastupima na otvorenom, uz neviđene mjere obezbjeđenja, koje su izazvale potpuni kontraefekat od priželjkivanog. Sljedeći korak mu je, bez sumnje, skakutanje po stolovima u bircuzima, do kada će njegov i Dodikov Orkestar za sahrane već uveliko obaviti svoj prljavi posao – kremaciju svih mislećih u Srba.

Uz Dodika su i dežurni davaoci tuđe krvi major Vasilije i poručnik Grigorije (pukovnik Amfilohije je na službenom putu), ali teško da će spriječiti poraz njegovog štićenika Nebojše Radmanovića. Mladen Ivanić je pred pobjedom u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH i samo teška izborna krađa, (kojima je SNSD vičan), može onemogućiti taj događaj. Veliko paranje džempera kod Dodika izaziva strah, tjeskobu i paranoju, jer ga od statusa «gospodara BiH» svodi na poziciju preplašenog mišića, koji čeka kada će doći po njega omiljeni mu junaci sapunice «Ukinuti Tužilaštvo BiH». Slaba mu je utjeha, što je sasvim realna njegova pobjeda u trci za devastiranu, poniženu i zgaženu instituciju predsjednika RS, jer mu je jasno da je «čekanje zatvora» teže i od same robije. Bar on ima iskustva u tome. Ognjen Tadić, kandidat Koalicije «Zajedno za Srpsku» samo čudom može pobijediti, jer je dio esdesovaca učinio sve da mu skreše krila, kako bi sačuvali svoje jadne male pozicije genseka i njihovih evet efendija.

Čuda se dešavaju: sjetimo se izgradnje Piramida, Babilonske kule, pobjede Rajka Kuzmanovića u trci za predsjednika, objavljivanja sabranih nepismenih nedjela Milana Ljepojevića, Rajka Vasića u tangama..., pa zbog toga i Tadićev poraz nije baš sto posto siguran. Ali je sigurno da vladajuća oligarhija u sastavu SNSD - DNS (Demokratski narodni savez) - SP (Socijalistička partija) nakon trećeg oktobra neće imati natpolovičnu većinu u ovdašnjem parlamentu, niti kontrolni ucjenjivački paket u predstavničkom domu Skupštine BiH. Uprkos vašars0kim atrakcijama, oličenim u Borisu Frulašu i Ceci Pevaljki, masnim šatorima prepunim još masnijeg pečenja, toplog piva, oznojenih tjelesina i ustajalog urina, te plakatiranju kompletnog entiteta po principu «crveno je da ne može crnje», SNSD će osvojiti 31-32 mjesta u Narodnoj skupštini RS, što je pad za 9-10 mandata u odnosu na izbore održane 2006. godine. Socijalistička partija, na čijem čelu je presuđeni kriminalac Petar Đokić, prepoloviće se i implementirati jedan mandat, dok će DNS Marka Pavića jedini zabilježiti rast i osvojiti pet mjesta, umjesto dosadašnjih četiri. Pavić, poznat i kao Marko Polo (pola meni pola tebi), vrlo vješto je iskoristio udare opozicije po SNSD-u i zagrabio u neodlučno biračko tijelo, ne štedeći ni ića ni pića, a ni para.

U KORIST VLASTITE ŠTETE

Što se opozicije tiče, SDS je lidersku poziciju prepustio Mladenu Ivaniću i njegovom PDP-u. Mladen Bosić, (koji u kampanji ima katastrofalan nastup, neubjedljiv do mjere potpune dosade), nije iskoristio brojne propuste vlasti omeđene teškim kriminalom i bezočnom pljačkom i snažnije zatalasao biračko tijelo, tako da SDS neće polučiti značajno bolji rezultat negoli prije četiri ljeta. Ipak će nešto rasti, a bingo im je 18-20 poslanika. Bosićev poslovični bijeg od odgovornosti i sklonost poltronima doveli su ga u poziciju žrtve Dragana Ćuzulana, (generalnog sekretara SDS-a), i njegove tračerske/kvazisavjetničke grupe, koju krasi diletantizam, plitkoumnost i, nerijetko, imbecilizam, a direktna posledica takvog «rada» je neokupljanje opozicije pod jednim kišobranom. Bio je to i najžešći udarac Ognjenu Tadiću, koji teško da će preživjeti. Uz sve to, Ćuzulan & Baba Sere do te mjere su unakazili marketinški nastup SDS-a, da se stiče utisak da ova stranka i ne postoji (sva sreća da postoje Izborne hronike). Dalje, njihov predsjednički kandidat nema nikakvu kampanju, a čak ni njegov slogan, (Razuman izbor), nije utisnut u materijale stranke. Ognjen Tadić, što se tiče Ćuzulana & Baba Sera, kao da je pao sa Marsa. Kada se Ćuzulan & Baba Sere pomnože sa ratnim zločincem Nenadom Stevandićem, rezultat SDS-a u Banjaluci je nula, što Dodiku daje gotovo nedostižnu prednost. Sreća po ovu stranku je što su regionalni lideri (Bijeljina, Istočno Sarajevo...) odbili da implementiraju idiotluke iz centrale i što su, mimo vrha, napravili svoje nezavisne kampanje i pokrenuli stare mehanizme, te je SDS u poljednjih desetak dana značajno živnuo. Konačno je to uvidio i Bosić, zabranio Ćuzulanu da se petlja u kampanju u Hercegovini (gdje mu je baza), ali kasno se Mladen odluči za Razuman izbor.

12 ISPRAVNIH I ČETIRI POKVARENA KIŠOBRANA

Ćuzulanovo orgijanje sa Baba Serama najbolje je iskoristio Mladen Ivanić, čiji će PDP ostvariti najbolji rezultat do sada. Ivanićevi pikovi Branislav Borenović, Siniša Đorđević, Zoran Tešanović i Sretko Vučurević, vode nevjerovatno agresivnu kampanju koja je dala odlične efekte. Čak je i Ivanić napustio udobnu kožu političara koji «pazi na riječnik» i upustio se u otvoreni obračun bez milosti sa dodikovcima, što ga je i dovelo na prag pobjede. Takav nastup (nerijetko i rigidniji) Draganu Čaviću i njegovoj Demokratskoj pariji, izvan svake razumne sumnje, donose priželjkivani cenzus, što znači najmanje tri do četiri poslanika u NSRS, dok će Ivanić imati 10-11 mjesta. Radikali Milanka Mihajlice, (za kojeg je ostalo nepoznato da li se u promotivnim spotovima krsti ili soli), takođe će dobaciti do tri mandata, dok Narodna demokratska stranka Krste Jandrića uzima sigurno jedno poslaničko mjesto, a ukoliko uspiju da pređu cenzus i sva tri. Stranke, čije su centrale u Sarajevu, zauzeće osam pozicija, od čega će SDP BiH i SDA imati po tri mandata, a Stranka za BiH će pasti na dvije stolice.

Sem narečenih, u izbornoj trci učestvuje i Koalicija Naša stranka – Nova socijalistička partija Zdravko Krsmanović. Ta priča je toliko otužna, da se drhtavim prstima ukucava. Od silnog «intelektualnog» potencijala, Naša stranka je iskoristila fizičku snagu Bojana Bajića koji nosa kamenčine pred jednim snimateljem i jednim nosačem stativa i to naziva kampanjom. Miljevići i njemu slični miljevići izgledaju kao kulise, a sam Krsmanović, (koji je za samo šest mjeseci od nove nade političke scene dospio do dna političke deponije) nedodoljivo podsjeća na pajaca, kojeg treba još jednom naviti do kraja kampanje. Jadni koliko i oni su SNS-ovci Tome Nikolića; to malo stado bezveznjakovića, što je «Big» lideru iz Srbije priredilo nastupe pred 12 ispravnih i četiri pokvarena kišobrana (najlon kesa nije bilo u publikumu). U ovu grupu nebitnih spada i Savez za demokratsku srpsku Dragana Kalinića, koji je sebi dozvolio da na kraju političke karijere bude Dodikova krpa za brisanje cipela. Uprkos svemu izrečenom 3. oktobra izađite na izbore i tako ne dozvolite da vam drugi kreiraju budućnost.

IMOVINA POLITIČARA: Kako postati tajkun za četiri godine

Svjedočimo ekonomskom fenomenu: naši političari su se za samo četiri godine uspjeli pretvoriti u prave tajkune. Sve je moguće uz izdašnu zemlju i naivan narod. Provjerite sami

Kaži šta si imao, a šta za protekle četiri godine stekao i znat ću ko si. Mogao bi to u BiH biti brzi test za definiranje moralnog profila naših političara. Kuće, stanove, skupocjene automobile steći tek za trajanja samo jednog mandata ...?

Zavirite u imovinske kartone nekih od izbornih kandidata i procijenite sami.

 Aktuelni premijer Republike Srpske Milorad Dodik i u narednom bi mandatu htio biti u izvršnoj vlasti RS-a. Predsjednik SNSD-a kandidat je za predsjednika Republike Srpske. Prema podacima koje je dostavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, prošle je godine najmanje zaradio od premijerske plate, "samo" 59.220 KM . Više mu je novca donijelo bavljenje poljoprivredom, oko 80. 000 KM a od iznajmljivanja kuće u Beogradu, Dodik je prijavio zarađenih 100.000 maraka. Posjeduje dva stana u Beogradu i stan u Laktašima ukupne vrijednosti 1,1 milion KM, porodičnu kuću u Laktašima vrijednu 300.000 KM, te kuću u Srbiji čija se vrijednost procjenjuje na nevjerovatnih 1,7 miliona KM.

Prvi među najbogatijima

Dodikov privatni automobil košta 100.000 KM, a među "sitnije" prihode je u svom imovinskom kartonu upisao 505 KM vrijedne dionice u Banji Laktaši te 10.000 KM ušteđevine na računu Nove banke. Dddddoik je i kreditno zadužen pa će Pavlović banci, 1,7 miliona maraka vraćati narednih 20 godina. Prijavio je Dodik uredno i da je supruga Snježana na zajedničkom poljoprivrednom imanju prošle godine zaradila 45.000 KM, da ima poslovni prostor vrijedan 100.000 KM i da vozi u Pežo 407 od 30.000 maraka. I Snježana ima dionica u Banji Laktaši koliko i Dodik a njena ukupna kreditna zaduženja iznose 100.000 KM. Sin Igor Dodik suvlasnik je firme Fruit eco, dake 2, 65 miliona KM. Vozi automobil koji košta 50.000 KM. Kćerka Milorada Dodika, Gorica Dodik Trišić, u prošloj je godini zaradila 21.000 KM . Između ostalog je vlasnica firme Trinity media and Consulting a napisala je da firma vrijedi 92. 874 KM.

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić kandidat je za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Radončić je u svoj imovinski karton upisao da je vlasnik Grupacije Avaz ali nije naveo ukupnu vrijednost kompanije. Prema okvirnim rocjenama riječ je o više stotina miliona maraka. Prema sudskom registru samo firma Avaz d.o.o. Sarajevo košta 13,9 miliona KM. Vlasnik je 22 posto kapitala Grafičko-izdavačke kuće OKO a najavljujući, zajedno sa kompanijom Robot iz Sarajeva gradnju poslovnog centra u Tuzli, Avaz-Robot centar , kazao je da će radovi koštati oko 50 miliona KM. Svojoj je sestri Raziji Fehratović prošle godine darovao 96 posto udjela u vlasništvu Dječije i omladinske štampe d.d. Sarajevo. U imovinskom kartonu koji je Radončić prijavio CIK-u piše da je tokom 2009. godine i u prvih sedam mjeseci 2010. zaradio 27.000 KM , što je u prosjeku 1.421 KM mjesečno. Ali je zato Radončić prošle godine samo od dividende zaradio pola miliona maraka. Vlasnik je kuće od 240 metara kvadratnih u okolini Sarajeva, vrijedne 350.000 KM. Radončićeva supruga Azra je u prošloj godini i tokom prvih sedam mjeseci 2010. godine zaradila plate u ukupnom iznosu od 25.000 KM. Vlasnica je i kuće čiju je vrijednost procijenila na 250.000 maraka. Azra Radončić, također je vlasnica 50.000 metara kvadratnih zemljišta, čija je cijena oko 200.000 maraka.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić, kandidat za zakonodavnu vlastu BiH posjeduje kuću i poslovni prostor u Bosanskom Šamcu ukupne vrijednosti 300.000 KM. Vlasnik je i stana u Sarajevu a samo vrijednost ove nekretnine procjenjuje se na 106.000 maraka. Tihićeva supruga Jasminka navodno nema privatne imovine ali je zato njegov stariji sin Anvar 2004. godine postao vlasnik stana od 48 kvadrata u ulici Ejuba Ademovića. Stan je platio 76.000 KM. Dvije godine kasnije, kupio je još jedan stan od 106 kvadratnih metara u Alipašinoj ulici za 198.000 KM. U stanu trenutno žive Tihić i njegova supruga. Lider SDA također posjeduje 1.920 kvadratnih metara zemljišta u Bosanskom Šamcu. Njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH iznose 6.050 KM pa je dakle samo za plate i ostale naknade tokom prošle godine zaradio oko 72.000 maraka.

Lider Stranke za BiH, Haris Silajdžić, nakon aktuelnog mandata planira na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništvu BiH provesti i naredne četiri godine. Ponovo je Silajdžićev imovinski karton "najskromniji" među kartonima ovogodišnjih izbornih kandidata. Od plate iz državnog Predsjedništva je prošle godine zaradio ukupno 70. 313 KM. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, Silajdžićeva zarada od novebra 2006. do juna 2010. iznosi 200.380 KM. Mjesečno je, dakle zarađivao po 4.554 KM. Tokom čeverogodišnjeg perioda Silajdžićeva mjesečna primanja su se povećala sa 2.610 KM na sadašnjih 6.284 KM. Silajdžić tvrdi da nema dionica niti da je vlasnik luksunih roba a da pored plate u Predsjedništvu na raspolaganju ima samo službeni WV Passat. Silajdžić je vlasnik stana u Ulici Ferhadija a ove je godine u svoj imovinski karton upisao i stan od 181 metar kvadratnih, koji u ulici Rizaha Štetića koristi njegova sestra sa porodicom. Vrijednost stana procjenjuje se na oko 270.000 KM.

I Nebojša Radmanović iz SNSD-a bi da još četiri godine provede u Predsjedništvu BiH. U odnosu na podatke koje je Radmanović dostavio CIK-u uoći prošlih općih izbora 2006. godine, njegov se kućni budžet ulaskom u državno Predsjedništvo znatno uvećao. U prošloj je godini samo na ime plata Radmanoviću isplaćeno 78.764 KM. U imovinskom je kartonu prijavio strosoban stan u Banjoj Luci od 115 kvadrata, vrijedan 250.000 KM. Dvije garaže koje posjeduje koštaju ukupno 20.000 maraka a Radmanović je i vlasnik zemljišta sa vikendicom ukupne vrijednosti 50.000 maraka. Na bankovnom računu Radmanović ima 18.900 maraka. Njegova supruga Dijana vlasnica je stana od 100.000 KM u Crnoj Gori a na isti iznos je procijenila i vrijednost kuće koju posjeduje u BiH. Supružnici Radmanović su u karton CIK-a uredno naveli i koje umjetnine posjeduju ali nisu upisali njihovu vrijednost.

Zamjenik predjednika HDZ-a 1990 Martin Raguž, na ovogodišnjim se izborima odlučio na utrku za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Protekle četiri godine bio je zastupnik u Parlementu BiH. Ukupna primanja u protekle četiri godine, bar prema podacima koje je Raguž dostavio CIK-u, iznosila su 200.000 KM. U Parlamentu BiH je tokom 2009. godine mjesečno zarađivao 6.281 KM, dakle ukupno 75.376 maraka za cijelu godinu. Kandidat za hrvatskog člana državnog Predsjedništva je u imovinskom kartonu naveo i da posjeduje stan u Mostaru vrijedan 200.000 KM te automobil koji košta 35.000 maraka. Naveo je i kredit u Raifaisen i Unicreditbanci od 120.000 maraka koje mora vratiti do kraja ove godine. Supruga Martina Raguža, Marina izjavila je da posjeduje stan u Sarajevu vrijedan 80.000 KM, vikendicu u Hrvatskoj od 150.000 KM te 10.000 ušteđevine na bankovnom računu.

Aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH, SDP-ovac Željko Komšić, u svom je imovinskom kartonu prijavio prošlogodišnju zaradu od 62. 562 KM te još 4.740 KM kojih je primio kao naknadu za odlikovanje Zlatni ljiljan. Komšić posjeduje stan u Ulici Azize Šaćirbegović u Sarajevu vrijedan 70.000 maraka. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, ukupna Komšićeva zarada u Predsjedništvu za protekle četiri godine iznosila je 193. 400 maraka. U svom imovinskom kartonu je naveo identične kreditne obaveze kao i prije četiri godine: u CBS banci kredit od 98. 571 KM koji treba otplatiti za deset godina, te u Volks banci zaduženje od 24.547 KM koje treba vratiti do 2016. godine. Komšić je imao još jedan kredit od 10. 623 marke u Turkish Ziraat Bank, ali je njegova otplata trebala biti okončana u augustu ove godine.

Kuće, stanovi i vikendice

Kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je protekle četiri godine proveo u zastupničkoj klupi Parlamenta BiH. U rubrici imovinskog kartona o godišnjim primanjima, Izetbegović je naveo da su ukupna njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH tokom prošle godine 81.273 KM. Sa suprugom Sebijom je suvlasnik porodične kuće vrijedne 150.000 KM te stana od 100.000 maraka. Automobil koji vozi procijenio je na 20.000 KM a u podacima koje je dostavio CIK-u napisao je da kreditno zadužen za skoro 70.000 KM. Bakirova supruga je, također navela da je vlasnica samo polovine stana i porodične kuće a u stavci o godišnjim primanjima dostavila je podatak o 69.369 KM koje je na ime plata i honorara zaradila u protekloj godini. Automobil gospođe Izetbegović za 5.000 maraka je skuplji od suprugovog a njena kreditna zaduženja u Raifaisen banci iznose nešto više od 22.000 KM.

Mladen Ivanić, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) kandidirao se za člana Predsjedništva BiH. Aktuelni je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Ivaniću je u prošloj godini na ime plata isplaćeno 83.000 maraka a još 5.000 maraka je prošle godine zaradio od honorara. Vlasnik je stana u Banjoj Luci od 95 kvadrata, koji je procijenio na 140.000 maraka. Posjeduje vikendicu u Crnoj Gori vrijednu 40.000 maraka te automobil Mercedes 320 CDI za 10 hiljada maraka skuplji od njegove vikendice. Ivanić je prijavio i 61.000 KM ušteđevine na bankovnim računima ali i dva kredita u NLB banci, u ukupnoj visini od 60.000 KM. Ivanićeva supruga Gordana u Beogradu posjeduje stan od 45 kvadrata čija se vrijednost procjenjuje na oko 110.000 KM, ali je i ona kreditno zadužena za 90.000 KM. Kćerka Mladena Ivanića vlasnica je stana vrijednog 100.000 maraka. Prema podacima Parlamenta BiH Ivanić je u protekloj godini ukupno zaradio 102. 100 KM što ga čini drugim najplaćenijim parlamentarcem u BiH.

Borjana Krišto iz HDZ-a BiH, aktuelna je predsjednica Federacije a na ovogodišnjim općim izborima je njena stranka odlučila istaknuti za kandidatkinju za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Krišto je u imovinskom kartonu dostavljenom CIK-u navela da je za plate i naknade na čelu Federacije tokom prošle godine zaradila ukupno 36.339 KM. Navela je u imovinskom kartonu vlasništvo nad porodičnom kućom i automobilom Toyota ali nije precizirala njihovu vrijednost. Zato je precizno navela da je kreditno zadužena u Unicredit banci za 60.000 KM. Borjanin suprug Branko Krišto je tokom prošle godine zaradio oko 52.000 maraka. Vlasnik je porodične kuće i Audija A 4 za koji, kao i supruga nije naveo koliko vrijede. Branko Krišto je također, u istoj banci kao i supruga, kreditno zadužen za 90.000 maraka.

 (Za tekst korišteni podaci Centra za istraživačko novinarstvo)

 

 

 

 

 

 

 

Dossier KOLAPS KUĆE SRPSKE: Lista opljačkanih preduzeća

Privreda u Republici Srpskoj nalazi se u najvećoj krizi od postojanja entiteta. Najveći privredni kombinati grcaju u dugovima, a u teškoćama je čak i Slobodan Stanković kojem je Dodik obezbijedio 700 miliona budžetskog novca

Izborni slogan Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa lokalnih izbora održanih 2008. godine “Moja kuća Srpska” evoulirao je u ovogodišnji “Srpska zauvijek”. Milorad Dodik i njegovi stranački kamaradi u poslednje dvije godine svojski su se potrudili da iz “ kuće srpske” počiste stotine miliona maraka narodnih para i prebace ih u svoje srpske džepove. Posle velikog četvorogodišnjeg pospremanja, u kojem je vladajuća garniture raznosila i šapom i kapom, od naroda se traži da im povjeri novi četvorogodišnji mandat u kojem će Republiku Srpsku imati samo za sebe i dodatno je osiromašiti.

Penzioner po radničkoj glavi

U Republici Srpskoj trenutno je zaposleno 245 hiljada radnika, za koje se plaćaju dažbine državi, dok je broj penzionera narastao na 227 hiljada. Jednog penzionera po jednom radniku teško bi izdržala i Švajcarska, pa će situacija uskoro biti neizdrživa. Samo prije 16 mjeseci slika je bila značajno drugačija- u RS je bilo 302 hiljade zaposlenih, a 192 umirovljenika. Prosta računica govori da je u tom period bez posla ostalo 57 hiljada ljudi. Uz to, Vlada RS je velikom broju penzionera, koji su imali posebne dodatke zbog učesća u ratu, ukinula povlastice, umanjujući im značajan dio mjesečnih primanja. Trend povećanja broja penzionera i smanjenja zaposlenih nastaviće se, što je ravno katastrofi, posebno s ozbirom na činjenicu da je u RS trenutno oko 200 hiljada ljudi bez posla. Sve ukazuje na to da će penzije u postojećem iznosu moći da se isplaćuju do kraja godine, a da se na proljeće može očekivati socijalni bunt. Da slijedi kolaps, dalo se naslutiti u ovoj i prošloj godini, jer se sve to vrijeme Fond PIO RS zaduživao kod komercijalnih banaka i Vlade da bi redovno isplaćivao penzije. Vlada je, zarad očuvanja socijalnog mira, skinula desetine miliona maraka sa tzv. escro i prebacila ih Fondu PIO, koji je tonuo u dubiozu iz koje nema šanse da se izvuče.

Čak i Stanković grca u dugovima

I privredni trendovi govore da se katastrofa neumitno približava. Nekadašnji banjalučki privredni giganti, poput “Incela”, Jelšingrada” i “Čajeveca” odavno su ruinirani, a Pivara je očajnom stanju. Fabrika duvana je pred likvidacijom jer je dužna million i 300 hiljada maraka više nego što je vrijednost njene imovine, a otpuštanje radnika iz ovog preduzeća počeće ove sedmice. Banjalučka “Fruktona” valjda je jedina od firmi na svijetu koja je proizvodila “pepsi”, a zatvorena je, dok su njeni radnici završili na ulici. Svijetlog i optimističnog primjera nigdje, čak ni među firmama bliskim vlasti. Preduzeće glavnog Dodikovog neimara Slobodana Stankovića “Integral inžinjering”, koja je po raznim osnovama i za razne poslove dobila oko 700 miliona maraka budžetskih para, već sedam mjeseci ne isplaćuje plate svojim radnicima. Bez posla su ostali i radnici banjalučke Robne kuće “Boske” i NIŠP “Oslobođenje”, koji su za bagatelu prodati srbijanskom tajkunu Miroslavu Miškoviću. Na SNSD-ovom horizontu “kuće srpske” nema završenog autoput Banjaluka-Gradiška, iako se zbog njegovog svečanog predizbornog “otvaranja” u zeleno ofarbala zemlja pored puta, a od obećane dionice puta Banjaluka-Doboj nema ni traga.

Vladika Grigorije ostao bez posla

Na jugu, još tužnije. U trebinjskom “Novoteksu” bez posla je ostalo 800 radnika, sve zbog zakulisnih radnji SNSD-a, koji na tom slučaju gradi predizbornu kampanju i podmeće opoziciji u Trebinju. “Novoteks” je prezadužen, baš kao i tamošnja Industrija alata Trebinje (IAT) u kojoj od nekadašnjh dvije hiljade radnika, radi tek njih 800. IAT sada umjesto alata proizvodi kekse, a njegov većinski vlasnik, Dodikov prijatelj, Rodoljub Drašković, državi niti plaća doprinose niti izmiruje dugove za isporučenu struju, koji su narasli na tri miliona maraka. U gabuli je i firma “Popove polje”, čiji je vlasnik eparhija Zahumsko-hercegovačka, odnosno vladika Grigorije. Bez posla je i “Metalac” i njegovih 150 radnika, kao i 200 radnika trebinjskog “Autoprevoza”. I u ostalim hercegovačkim mjestima nije ništa bolje- u Gacku je propao projekat izgradnje termoelektrana sa ČEZ-om, bilećka “Kovnica” je pred stečajem, a prevoj Čemerno, za čiju revitalizaciju je firmi Slobodana Stankovića unaprijed isplaćeno 750 miliona maraka, čemeran je kao i prije početka radova.

Propast Istočnog Sarajeva

Nekadašnji fočanski gigant “Maglić” je na koljenima, a ništa bolje ne stoje firme na području Istočnog Sarajeva- “Energoinvest” u Lukavici, UNIS na Sokocu, “Famos” i Novorez na Palama. Na ulici su ostali i radnici Fabrike obuće u Knežini kod Sokoca, kao i radnici Fabrike za preradu krompira i kožare na Sokocu. Vlada RS je uložila šest miliona maraka u “Novu Romaniju” na Sokocu, što su bačene pare, jer preduzeće nije stalo na noge, isto kao rogatički TPR (Tvornica prečistača Rogatica), u koji je iz budžeta upumpano tri miliona KM. Javno preduzeće “Šume Srpske”, čija je direkcija na Sokocu, grca u gubicima teškim desetine miliona maraka, a sve dublje tone i zvornički “Birač”, iz koje su litvanski vlasnici izvukli milione maraka. Osim što su uništili “Birač”, Litvancima se prašta i to što ne uplaćuju dažbine državi i ne izmiruju dug za struju Elektro Bijeljini, koji je porastao na više miliona maraka.

Opljačkane Željeznice

Hvalospjevi vlastodržaca o Rafineriji u Brodu, kao pokretaču cjelokupnog privrednog razvitka RS, još su jedna od prevara aktuelnog režima. Činjenica je da su gubici Rafinerije mnogo veći nego u vrijeme kada je bila u državnom vlasništvu, a cijela priča o uspješnoj privatizaciji svela se na sledeće – Rafinerija je kupila sama sebe i uz to se zadužila kod ruskih vlasnika. Rafinerija bi do kraja sledeće godine trebalo da izmiri 130 miliona maraka obaveza prema budžetu RS, što je praktično nemoguće, pa će i taj novac biti izgubljen. Pred kolapsom su i Željeznice RS, opljačkane i devastirane prethodnih godina, bez ikakve šanse za oporavak. Nijedna od radionica ovog predzuceha već mjesecima ne radi, jer nemaju dijelova, a firma preživljava samo zahvaljujući velikim kreditima koje podiže. SNSD-ova vlast je u Željeznice, Elektroprivredu i Pošte Srpske pozapošljavala nove radnike, isključivo za članskom knjižicom te stranke, ali oni na posao mogu da računaju do izbora, jer im posle 3. oktobra slijede otkazi.

Puste ledine

Možda neki još vjeruju da su Srbi nebeski narod, ali se se u nebo neće vinuti sa trebinjskog, sokolačkog i bijeljinskog aerodroma, jer su na mjestima gdje su, po Dodikovom obećanju, trebali da niknu, ostale puste ledine. Zbog svega rečenog ovakva “kuća srpska” ne treba nikome, pogotovo ne zauvijek.

(zurnal.info)

SCENARIJ PLJAČKE: Kako je sistematski uništavana Fabrika duhana Mostar (1)

Tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, zainteresirala se Finansijska policija. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku

Propao je i posljednji pokušaj da se novcem od prodaje državnog dijela kapitala u Fabrici duhana Mostar konačno ožive proizvodni pogoni ove kompanije. Agencija za privatizaciju (APF) FBiH zatvorila je 13. septembra javni poziv za prodaju 67 posto državnog kapitala FDM-a a da nije pristigla ni jedna jedina ponuda. Zbog dugovanja koja su već premašila vrijednost kapitala kompanije, jedini zainteresirani kupci pobjegli su glavom bez obzira a zbog nelikvidnosti FDM-a ni Agencija za privatizaciju više nema opcija za oglašavanje prodaje. U konačnici će Vlada Federacije BiH odlučiti da li je stečaj i u ovom slučaju neminovan.

Ko je „otjerao“ kupce

Pomoćnik direktora Agencije za privatizaciju FBiH, Hamdija Kulović, kazao je za Žurnal da teoretski postoji mogućnost da se izbjegne stečaj za FDM ali samo u „najoptimističnijoj verziji“ Vladine odluke. „Vlada može odlučiti da pomogne FDM ali bi prethodno trebalo uraditi iscrpnu analizu o krajnjim finansijskim efektima takvog poteza. Dakle, trebalo bi procijeniti koliko je u ovom trenutku uopće moguće pokrenuti proizvodnju u FDM-u, koliko je to isplativo, da li je u ovom tenutku moguće vratiti FDM u tržišnu utakmicu, ima li kompanija kadrove koji bi to uspjeli realizirati, dakle koliko bi eventualna Vladina finansijska pomoć u konačnici imala pozitivne rezultate. Nažalost, mislim da su šanse za takvu Vladinu odluku veoma male“. Nimalo ohrabrujući izvještaj o FDM-u, Agencija za privatizaciju će do kraja sedmice dostaviti federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Malo ko vjeruje da će nakon sadržaja pisma iz APF-a, resorni ministar signalizirati Vladi da za FDM još ima spasa.

Prema posljednjem finansijskom izvještaju urađenom za 2008. godinu, dugovanja Fabrike duhana Mostar iznosila su 8 miliona KM. U tom se periodu gasi i ono malo proizvodnih mašina, uprava već otvoreno diže ruke od kompanije a pri pokušaju telefonskog poziva u FDM telekom operater vam već tada saopćava da ste birali nepostojeći broj. Privatizacijski pokušaj sa firmom Pazardžik BT iz Bugarske ubrzo je propao.

U APF-u procjenjuju da su trenutna dugovanja FDM-a već viša od 12 miliona maraka i da su već premašila vrijednost ukupnog kapitala kompanije. Zbog toga su se „povukli“ i ranije jedini zainteresirani kupci, turski May Group, German tobacco iz Njemačke i ukrajinski Luckyexim. Više ni onih preostalih 80 uposlenika FDM-a koji su godinama strpljivo čuvali svoju fabriku ne vjeruju da bi se bilo ko, ponajmanje Vlada Federacije, nakon svega upustila u finansijsku vratolomiju spašavanja mostarske fabrike.

Jedno od kratkoročnih rješenja koje bi ubrzo moglo uslijediti za FDM je prodaja dijelova fabrike kako bi se riješila dugovanja radnicima. Odluku o tome donosi isključivo Nadzorni odbor kompanije, ako uopće još postoji, a APF bi samo proveo postupak prodaje. U tom slučaju kupac ne bi bio uslovljavan vrstom djelatnosti koju bi obavljao u pogonima.

Da li će se još razmatrati opcija da mostarsku fabriku pripoji Fabrika duhana Sarajevo, vidjet ćemo. Za vrijeme mandata bivše federalne Vlade, dok je Hadžipašić bio premijer, imali smo čvrstva obećanja da će taj proces početi, međutim, to se do danas nije dogodilo“, kaže Kulović. U ovim je trenucima, tvrdi Kulović, još manje vjerovatan takav poslovni aranžman za FDM. Fabrika je osiromašena, preopterećena dugovima a veliki broj radnika FDM-a još jedino vjeruje da će im biti namirena dugovanja za doprinose kako bi mogli ostvariti pravo na penziju.

Milioni završili na računima fiktivnih firmi

Sudeći po tome kako se gazdovalo Fabrikom duhana Mostar, njena je sudbina bila zapečaćena još prije deceniju. Još tada je bilo jasno da je FDM nekome „smetnja“ na tržištu. Nažalost, tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije samo u periodu od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama drastično smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, poslovanjem kompanije se po nalogu Tužilaštva BiH počinje baviti Finansijska policija Federacije. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku. Šta drugo može biti zaključak nakon nalaza finansijske policije da fakture za tone cigareta jednostavno nikada nisu naplaćivane. Istraga je finansijsku policiju odvela do adresa dužnika za koje se ispostavilo da su većinom nelikvidni a da neke adrese čak uopće nisu postojale. Ispostavilo se tada da FDM samo 910.650 KM FDM potražuje od izvjesne banke BANCOCOM iz Sarajeva za koju nikada nije utvrđeno da je registrirana. Za skoro 3 miliona maraka je FDM oštećena i prodajom cigareta „ispod cijene“ dvjema kompanijama sa Kipra, Dulwich Enteriperez i Funrick Trading. U ovim sumnjivim prodajama posredovale su i neke firme iz Srbije, Crne Gore i sa Kosova. Radnici su godinama nijemo posmatrali šta se radi a progovorili su tek kada je tadašnji direktor Nikola Prce registrirao odmaralište ovog preduzeća u Gradacu u Hrvatskoj ali pod imenom „Tvornica duhana“ iz Mostara a potom ga prodao izvjesnom Krešimiru Ćoriću iz Podaca. Počela je pobuna radnika ali je njen ishod bio jasan još u trenutku kada se uprava prestaje čak i truditi da kriminal u FDM-u bar prikrije.

U NASTAVKU: Gdje je „nestao“ bivši direktor FDM-a Nikola Prce; za čije je interese uništavana FDM...

(zurnal.info)

 

POLITIČKE KIRIJE: Stranke besplatno stanuju u Titovoj ulici

Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina

Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.

Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.

Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.

Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.

Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.

Prikrivali obavezu plaćanja rente

Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.

Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.

U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.

Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.

Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.

Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.

I novac i prostor

Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.

"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.

"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.

Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.

"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.

Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).

U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.

Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).

CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.

Ilegalni podstanari

Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.

"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.

CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.

Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.

Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.

U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.

(zurnal.info)



KAKO JE OPLJAČKANA FDBL: Zapali i popuši

Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa

Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.

VELIKI PLJAČKAJU MALE

Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.

DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK

Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.

 

SUKOB INTERESA

Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.

 

ALFA

Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.

 

ŠVERCER

Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.

 

PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI

Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.