Istraga

NAJOPASNIJE CESTE U BiH: Smrt na točkovima

Gotovo pa nema dana a da mediji, bilo televizija ili dnevne novine ne izvijeste o nekoj teškoj saobraćajnoj nesreći sa fatalnim posljedicama.Statistike su porazne a policijski izvještaji poslije nesreće uglavnom govore da su glavni krivci sami vozači, što je u jednu ruku tačno. Ali vrlo malo se govori o katastrofalnim bosanskohercegovačkim cestama, koje spadaju među najopasnije u Evropi. Žurnal je na osnovu EURORAP-ovog izvještaja označio potencijalno najopasnije dionice.

udes_fffAnaliza EURORAP-a je surova i poražavajuća, a kaže da je od ukupno 121 posmatranih dionica, čak 68 njih, ili 56 posto spadaju u ceste visokog rizika iz čega proizlazi da na tim dionicama postoji velika vjerovatnoća da će se dogoditi saobraćajna nesreća sa fatalnim posljedicama. A takvih nesreća na cestama u BiH ne nedostaje. One uglavnom ispunjavaju naslovne strane dnevnih novina, često sa eksplicitnim fotografijama unesrećenih tijela i smrskanih vozila. Iz JP Direkcija za ceste kažu da su krivci uglavnom sami vozači.
-Uzrok nastanka prometnih nezgoda zahtjeva dubinsku analizu istih, a dosadašnja istraživanju pokazuju da je čovjek jedan od najčešćih uzročnika nastanka prometnih nezgoda. JP Direkcija cesta FBiH uključila u ovaj projekat kako bi dala doprinos u realizaciji i kako bi pomogla da se ukaže na veliki broj nezgoda sa smrtno stradalim i povrijeđenim licima.

Objašnjavaju da ukoliko je cesta izgrađena sa velikim brojem krivina i velikim usponima ne znači da je nesigurna ukoliko ima adekvatnu prometnu signalizaciju i opremu ceste. Najčešće se dešava da vozači ne poštuju signalizaciju.

Zasigurno je da su vozači velikim dijelom odgovorni za katastrofalno stanje na bh. Cestama. Za njihovo discipliniranje postoje nadležne institucije, mi smo tu da ukažemo ono što je evidentno - loše puteve.

EURORAP-ova identifikacija najugroženijih i najopasnijih dijelova magistralnih cesta se zasniva na osnovu evidentiranih pokazatelja sigurnosti (broj saobraćajnih nesreća, broj poginulih osoba, broj teže povrijeđenih osoba na pojedinim dionicama cesta, kao i prosječni godišnji dnevni saobraćaj-protok saobraćaja).

Pogledajte koji su to najopasniji putevi i zbog čega. I oprez prilikom vožnje.

 

OLOVO – BJELIŠ (M18)

1

Ova dionica se nalazi na magistralnom putu Sarajevo - Tuzla i trenutno se vrši rekonstrukcija na ovoj dionici. Prema riječima zamjenika komesara policije Olovo Amira Džinića ova dionica je bila mjesto učestalih saobraćanih nesreća sa fatalnim posljedicama. Uzroci su uglavnom bili greške vozača, ali i to da je cesta zaista opasna, zbog oštrih krivina, nepreglednosti kao i nagiba. Tokom rekonstrukcije se desilo i nekoliko saobraćajnih nesreća koje su uglavnom uzrokovane pogrešno postavljenom signalizacijom. Na sreću, tada nije bilo težih posljedica.

 

KAMENICA - BIHAĆ (M5)

2

Prema EURORAP-ovom istraživanju vjerovatno najopasnija dionica. Kako nam je rečeno iz MUP-a Unsko-sanskog kantona cesta je izrazito ravna, pa se zbog teških saobraćajnih nesreća u kojima su posljedice uglavnom teško povrijeđeni ili poginuli krivi sami vozači. Postoji velika mogućnost preticanja, što je ujedno i glavni krivac za fatalne nesreće. Zbog velike opasnosti na ovoj dionici je postavljen i fiksni radar kako bi se regulisala brzina motornih vozila.

 

CAZIN, SKOKOVI, GRAHOVO, KARLOVAC (granica sa Hrvatskom, M4.2)

3

Opasna zbog jako puno oštrih krivina i slaboj preglednosti tako da vozači moraju biti posebno fokusirani na vožnju. Radi se o naseljenom području, pa se od vozača zahtjeva povećana koncentracija. Nerijetko se na ovoj dionici dešavaju nesreće sa najtežim posljedicama. Također, treba napomenuti da se radi o prevoju.

 

NEVIĆ POLJE – NOVI TRAVNIK (M16.4)

5

Opasna zbog velikog broja oštrih krivina. Iako se radi o dionici koja nije mnogo prometna, vozači se često prevare, pa zbog neprilagođene brzine dolazi do izlijetanja.

 

MASLINE – LJUBINJE (M6 i M17.3)

6

Izrazito opasna dionica posebno za manje iskusne vozače. Na ovoj dionici su posebno opasne dvije okuke, a na jednoj od okuka postoji velika mogućnost izlijetanja. Također, treba spomenuti i neadekvatnu signalizaciju na ovoj dionici.

 

JEZERO - JAJCE (M5)

7

Ova dionica je posebno opasna zbog velikog broja krivina. Vozači bi prilikom vožnje trebali biti posebno koncentrisani jer pored brojnih i oštrih krivina i nepreglednosti, radi se i o jako uskoj cesti.

 

LANIŠTE – ČAĐAVICA (M5)

8

Loša signalizacija.

(zurnal.info)

IDENTITETI SAFETA ORUČEVIĆA: Ko je milioner Azem Došljak

Dugogodišnji radnik na imanjima mostarskog biznismena Safeta Oručevića nadomak Sarajeva gradi etno selo vrijedno 12 miliona eura!

Među 11 milijardi vrijednim poslovima predstavljenim na Sarajevo biznis forumu u aprilu, ponajviše je pažnje prisutnih investitora pretežno iz arapskih zemalja izazvao projekat gradnje etno sela u podnožju Bjelašnice. U selu Korča kod Tarčina, tridesetak kilometara od centra Sarajeva, firma Korča d.o.o. već je kupila 60 dunuma zemlje a navodno bi s proljećem, odmarališni kompleks već trebalo da dobije prve konture. Investitor planira izgraditi 40 objekata, kućica za odmor projektovanih u etno stilu, hotele, restorane i prostor za stare zanate. Sve bi to, prema prvim procjenama koštalo oko 12 miliona eura!

Planovi za etno selo kakvo Bosna još nije vidjela, nastali su mnogo prije održavanja sarajevskog biznis Foruma. Firma Korča d.o.o. osnovana je navodno samo zbog ovog projekta a podatak iz registra Općinskog suda u Sarajevu kazuje da je registrirana još 10. juna 2009. godine. Vlasnik firme čije ime u javnosti nikada nije spomenuto je Azem Došljak. Koliko je bio raspoložen za razgovor o svom milionskom poslu pokazat će nam slijed priče nakon upućenog mu prvog telefonskog poziva. „Čut ćemo se u ponedjeljak dok izvršim neke pripreme za razgovor“, reče nam, nakon čega je prošlo puno ponedjeljaka a da se nije javio. Zapravo se tek javlja na jedan poziv s nepoznatog mu broja mobitela ali ponovo nije u prilici za razgovor. „Ma, zatekli ste me u Hrvatskoj. Na službenom sam putu. Čim se vratim ja ću se vama javiti“. Nikada se nije javio.

Dok se skoro dva mjeseca „igramo gluhih telefona“ saznajemo, međutim i ponešto o tajnovitom graditelju. Azem Došljak je po profesiji moler. Porijeklom je s Kosova ali njegova porodica godinama živi u sarajevskom predgrađu. Godinama je bio zaposlen kod mostarskog biznismena Safeta Oručevića. Obavljao je razne poslove a navodno je bio domaćin Oručevićevih imanja. Stoga bi veoma zanimljivo bilo čuti životnu priču Azema Došljaka. O tome kako mu je pošlo za rukom da nakon skromne plate, uspije u Sarajevu osnovati svoju firmu, kupiti 60 dunuma zemlje i započeti posao vrijedan 12 miliona eura?!

PUSTA KANCELARIJA

Azem Došljak je nakon osnivanja svoje firme „Korča“, u poslovnoj zgradi u ulici Đoke Mrđana u središtu Tarčina iznajmio kancelarisjki prostor. Uposlenici okolnih trgovina, međutim, kažu kako ga uopće ne poznaju te da u kancelariju nikada niko ne dolazi. Moguće da je tako, jer se na svaki poziv na registrirani broj telefona ove firme, gotovo redovno aktivira signal za fax.

(zurnal.info)

 

GODINA POVRATKA BOGU: 2,5 miliona izbjegličkih para otišlo za crkve i džamije

Novac namijenjen za povratak izbjeglica Komisija za izbjeglice i raseljena lica je preusmjerila za obnovu vjerskih objekata, pa čak i onih koji su već obnovljeni

Od 13,5 miliona KM za održivi povratak, skoro tri miliona otišlo je na obnovu vjerskih objekata BiH, sva tri naroda. Da stvar bude jasna – radi se samo o ulaganjima u 2010. godini. Odluku o dodjeli ovih sredstava donijela je Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH. Bilo je tu obnove crkvi, parohijskih domova, potpođavanja, kupovine zvona i izgradnje munara. Kapelice na grobljima, župni uredi i medžliski prostoti, novoobnovljene crkve i domovi časnih sestara u ovoj godini često su bili važniji od škola, bolnica i drugih nepotrebnih ustanova. Iako često nemaju nikakve veze sa povratkom, vjerski objekti nalaze se visoko na listi prioriteta. Primjera radi, zbog čega bi samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru imao veze s povratkom? U isto vrijeme, Hrvatima koji se vraćaju u RS nije odobren nijedan povratnički projekat!

SRBI: 805.000 KM

To što je u naselju Zaplanik u Opštini Ravno po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo samo troje stanovnika srpske nacionalnosti, nije spriječilo nadležne da u 2010. izdvoje 10.000 KM za obnovu pravoslavne crkve. Čak ni to što je Saborna crkva u Sarajevu odavno u odličnom stanju nije Komisiji bio znak da sredstva preusmjeri u, naprimjer, izbjegličko naselje. Naprotiv, za obnovu ove obnovljene crkve ove godine izdvojeno je čak 100 hiljada KM! Tek pet hiljada manje, “samo” 95.000 KM, izdvojeno je za obnovu Saborne crkve u Čapljini. Popis ne završava tu, negdje 10, na drugom mjestu 20, 30 ili 50 hiljada, lista je podugačka: crkva u Vukosavlju – 40.000 ili crkvu u Poplatu, 30.000 za parohijski dom u Bihaću, 20.000 za crkvu na Bradini, za one u Blagaju i na Palama po 40 hiljada, u dobojskim Rudancima 20, parohijski dom u Nišićima 40... Od skoro pet i po miliona namijenjenih za održivi povratak za Srbe u Federaciji BiH čak 805 hiljada KM izdvojeno je za obnovu crkava i parohijskih objekata.

HRVATI: REKORDNIH MILION I 600 HILJADA KM

U poređenju sa svojim komšijama Hrvatima Srbi su malo potrošili. Od dva miliona i 300 hiljada KM za povratak Hrvata u 2010. u Federaciji, za obnovu vjerskih objekata, parohijskih kuća i drugih sličnih ustanova potrošeno je više od milion i šesto hiljada KM. Samo 780.000 otišlo je na izgradnju puteva, kultunih ustanova i obnova škola. Primjera radi, za obnovu Gospinog svetišta u Kondžilu u Tesliću izdvojeno je 50.000 KM, obnovu Župne univerzalne dvorane u Župi sv. Ilije proroka u Brodu 40.000. Za sve ove radove uspijeva se uštedjeti na drugoj strani. Obnova cijele seoske škole u okolini Tomislavgrad koštala je koliko i “završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u rimokatoličkoj crkvi svetog Juraja Mučenika” u Derventi – 20.000. Za duplo više novca usješno je saniran Župni ured u Zavidovićima, sitnica – 40.000 KM. Kako su se raspoređivala sredstva između duhovnih i svjetovnih potreba, zorno svjedoči i primjer Šamca. Za obnovu crkve u Srednjoj Slatini dato je 20.000 ali je za rekonstrukciju doma kulture s čitaonicom dato duplo manje – 10.000 KM. Čak se i za sredstva koja nisu data u svrhu dogradnje, obnove i izgradnje vjerskih objekata ne može reći da su poslužila za potpuno svjetovne svrhe. Dio obnovljenih puteva vodi ka crkvi, župnom uredu, groblju ili samostanu: Od Križ Brda do mjesnog groblja, a u ovih 780 hiljada ulaze i rekontrukcije i obnove kuće časnih sestara, izgradnje grobljanskih kapela, put ka pastoralnom centru i sl.

BOŠNJACI: 265.000

Za obnovu i izgradnju vjerskih objekata izdvojeno je “samo” 265.000 KM, i to za obnovu džamije u Bijeljini, Bosanskom Brodu, Jajcu.... Zanimljivo je ipak da je za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno čak 400.000 KM.

Podsjećamo, u BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Zaposleno je samo 1 posto povratnika. 47.000 je nezbrinutih porodica. 2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije. Svima njima ostaje da se mole Bogu za neko bolje sutra, u novim, okrečenim i svježe potpođenim bogomoljama.

(zurnal.info)

OD BUDŽETA DVA MOSTIĆA: Sve za Dodikove jarane i kumove Skupština Grada Banje Luke donijela je Odluku o izgradnji puta i mosta koji služe jedino za potrebe Stankovićeve firme i za to izdvojila preko 450 hiljada maraka

Da bi ste u Republici Srpskoj postali uspješan privatni preduzetnik, i opstali kao takav, morate da ispunite dva ključna uslova- da budete viđeniji član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (po mogućnosti član Glavnog odbora) ili da imate rodbinske, prijateljske ili kumovske veze sa glavnim šefom Miloradom Dodikom. Ukoliko ste srećnik, pa ispunjavate oba uslova, za vas prepreke ne postoje- poslovi će ići kao po loju, a ako vam, kojim slučajem, zatreba pristupni put ili most do vlastitog preduzeća , ne brinite, tu su partijski kamaradi da državnim parama riješe vaše probleme.

COSA NOSTRA

Upravo na ovaj način su izgrađeni put i most u banjalučkom naselju Derviši, koji vode tačno do građevinskog skladišta firme “Interkont comerc”, koja je vlasništvo tajkuna Budimira Stankovića, uvaženog člana SNSD-a i kuma Milorada Dodika. Odluku o izgradnji puta i mosta, koji služe jedino za potrebe Stankovićeve firme, donijela je Skupština Grada, koja je za te namjene izdvojila skoro 454 hiljade maraka. Da ostane sve u krugu prijatelja, radovi izgradnje puta i mosta povjereni su firmi “Niskogradnja” Laktaši, čiji je vlasnik Ljubo Ćubić, jedan od omiljenih Dodikovih graditelja.

Izgradnja mosta rađena je 2008. godine, u skladu sa regulacionim planom za predmetnu lokaciju i Programom zajedničke komunalne potrošnje, koji je usvojila skupština Skupština Grada Banja Luka. Most za pristupnom saobraćajnicom ima karakter javnog puta. Poslije sprovedene javne nabavke, posao na izvođenju radova dobilo je preduzeće ‘Niskogradnja’, a vrijednost radova na izgradnji mosta iznosila je 453. 955, 27 konvertibilnih maraka”, navodi se u odgovoru iz Administrativne službe grada na upit “Žurnala” o razlozima zbog kojih se Grad odlučio da finansira izgradnju ceste i mosta koji su potrebni samo jednom čovjeku.

Dodik i DavidovićPRIVATNO OD OPŠTEG ZNAČAJA

Predsjednik nevladine organizacije “Forum roditelja” Borko Džajić tvrdi da se ne radi o saobraćajnici koja je od opšteg značaja, već o klasičnoj zloupotrebi budžetskih sredstava u privatne svrhe. Džajić tvrdi da se samo dvadeset metara od mosta i ceste izgrađene za Budimira Stankovića nalazi ruinirani most, preko kojeg vodi izrazito frekfentna saobraćajnica prema Laktašima. On navodi da je upravo taj most trebalo je da bude rekonstruisan, ali da su sredstva preusmjerena u drugom pravcu zahvaljujući kriminalnim akrobacijama gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića i načelnika Odjeljenja za komunalnu i stambenu oblast Budimira Balabana.

-U ovom slučaju, oni su prevarili odbornike u Gradskoj skupštini. U prijedlogu odluke o izdvajanju sredstva navedena je načelna odredba o izgradnji mosta kod objekta “Kristal”. Zaista, samo dvadesetak metara od mosta koji je izgrađen za privatno skladište Stankovića nalazi se most kojeg treba sanirati, a koji je od opšteg značaja i interesa jer povezuje Banjaluku sa Laktašima. Usvajajući načelnu odluku o izgradnji mosta na toj lokaciji stvoren je manevarski prostor da se izgradi most i 500 metara asfalta, koji vodi do privatnog građevinskog skladišta tajkuna Budimira Stankovića- navodi Džajić. On tvrdi kako je to očit primjer ogranizovanog kriminala, u koji su upleteni ljudi iz gradske uprave i tajkun Budimir Stanković, član Glavnog odbora SNSD-a i Dodikov kum.

KUM JE NAJPREČI

Džajić tvrdi da je Stanković nezakonito dobio i gradsko zemljište na kojem je sagradio građevinsko skladište, koje je potom na korištenje ustupio Dodikovom zetu (suprugu Dodikove rođene sestre). Predsjednik banjalučkog “Foruma roditelja” ovaj slučaj prijavio je pravosudnim institucijama, iako ne vjeruje da će tužilaštva i sudovi krenuti u obračun sa kriminalom i kriminalcima.

-I ovaj slučaj će, kao i mnogi slučajevi očitog kriminala i korupcije u RS, ostati netaknuti zbog korumpiranosti tužilaštava i sudova- ističe Džajić.

On navodi da su gradonačelnik Banjaluke Dragomir Davidović i njegova desna ruka za raznorazne mahinacije Budimir Balaban odgovorni za milionske štete nanesene budžetu grada zbog preusmjeravanja para iz gradske kase za finansiranje privatnih projekata svojim poslovnim i stranačkim prijateljima. O tome nadležne institucije ćute, valjda zbog uvjerenja da se u prijateljske, rodbinske i kumovske veze ne treba miješati. Pogoto kada se zna ko je glavni kum.

(zurnal.info)

GALANTNI BESIM MEHMEDIĆ: Donirao saudijske milionere, školovao saradnike i asfaltirao šumske puteljke

Izvršna vlast Kantona Sarajevo prevazišla je sebe u drskoj rastrošnosti! Prema najnovijem izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH ministri su milione pojeli i popili, za naše pare školovali su se saradnici, donirani su saudijski milioneri i asfaltirani šumski putevi

Sudeći po upozorenjima javnih revizora, nije najveći problem što je Kanton Sarajevo prošle godine potrošio naših 681 milion maraka. Više zabrinjavaju nalazi o načinu na koji je novac trošen. Revizori kažu da izvještaj Budžeta Kantona Sarajevo za 2009. godinu ne prikazuje istinito i realno stanje imovine i obaveza jer je čak 18 miliona KM uknjiženo mimo knjigovodstvenih pravila!

Više od trećine prošlogodišnjeg budžeta Kantona Sarajevo ( 246,9 miliona maraka) potrošeno je na plaće i naknade uposlenicima. Osim toga su, na sastancima, prijemima i koktelima ministri i službenici pojeli i popili dodatnih pola miliona maraka! Većina računa za reprezentaciju pravdana je iz institucija u nadležnosti Ministarstva kulture i sporta. Iz revizorskog izvještaja moglo bi se naslutiti da je „biznis kartice“ za plaćanje reprezentacije koristio ko je stigao. Pa ipak, nije to ništa za naše prilike ako se uporedi s nevjerovatnom sumom potrošenom samo za honorare i usluge po osnovu ugovora o djelu.

Čak 5,3 miliona maraka završilo je u džepovima „eksperata“ za koje javni revizori nemaju jasan uvid da li je riječ i o uposlenicima u Kantonu, odnosno da li su im posebno plaćani i radni zadaci iz opisa radnog mjesta. Najviše je honorara podijeljeno iz institucija u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i nauke, Ministarstva saobraćaja, Ministarstva prostornog uređenja, Ministarstva za boračka pitanja, Uprave za civilnu zaštitu, Kantonalnog tužilaštva, Općinskog suda, Sarajevske filharmonije i Spomenika prirode Vrelo Bosne.

MINISTAR BUDŽETSKIM NOVCEM ŠKOLOVAO SARADNIKE

Kanton Sarajevo od 2007. godine ima svoj Ured u Briselu u kojem je za predstavljanje Kantona imenovan Dino Elezović. Zanimljivo je da ugovor Elezoviću u junu 2009. godine produžava Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša. Ugovor je trebao da važi do kraja decembra i za tih šest mjeseci je kantonalnom predstavniku u Briselu određena plata od 24.000 KM. Elezović, međutim, što je bio obavezan po ugovoru, resornom ministarstvu nikada nije poslao dva tromjesečna izvještaja o svom radu koji bi opravdao budžetski trošak za njegov angažman.

U istom su ministarstvu „počastili“ prošle godine i svoje članove u Koordinacionom odboru za provođenje kantonalnog plana zaštite okoliša. Mimo planiranog Budžeta su naknade članovima Odbora uvećane s prijašnjih 900, na 2000 KM!

Iako su javni revizori godinu prije upozorili kantonalne vlasti na nezakonito finansiranje institucija kojima Kanton nije osnivač, ponovo je 1,1 milion maraka iz budžeta završilo na računu Akademije nauka i umjetnosti BiH. Neopravdano je 245.000 maraka doznačeno i sarajevskoj privatnoj osnovnoj školi All Walidein Gazzaz, čiju je gradnju finansirao poznati saudijski biznismen Hussein Bakry Gazzaz.

Nije, doduše, bilo konkretnih zamjerki na trošenje 65 miliona maraka doznačenih fakultetima Univerziteta Sarajevo. Međutim, upozorili su revizori, za taj novac kao ni preostalih 56 miliona koje fakulteti zarade samofinansiranjem, nemoguće je uopće utvrditi gdje je završilo jer fakulteti još uvijek nisu uključeni u trezorski sistem poslovanja?!

Samo za sufinansiranje magistarskih radova i doktorskih disertacija Ministarstvo obrazovanja i nauke izdvojilo je prošle godine 700.000 maraka. Međutim, nema dokaza o krajnjoj namjeni uplaćenog novca niti kriterijima po kojima je novac dijeljen. U pojedinim su ministarstvima dijelili i sami sebi pa je tako uposlenik Ministarstva za pitanje boraca, samo na osnovu odluke ministra dobio 6.000 maraka za postdiplomski studij. Još dva uposlenika su za doškolovavanje dobili 3.500, odnosno 2.500 KM.

U Uredu za reviziju institucija FBiH upozorili su da nema validne dokumentacije ni za brojne izdašne grantove isplaćene iz budžeta pojedinih ministarstava. Sarajevska regionalna razvojna agencija SERDA nikada nije dostavila izvještaj o utrošku 275.000 maraka niti u dokumentaciji dostavljenoj javnim revizorima postoji trag o načinu na koji je potrošeno 625.000 KM dodjeljenih Fondu za stipendiranje djece poginulih boravca, IKRE.

DIREKCIJA ZA PUTEVE ASFALTIRALA ŠUMU

Nisu revizorima podastrti ni dokazi o krajnjim korisnicima 13,7 miliona isplaćenih za pomoć KJKP Gras. Iz ovog javnog preduzeća poslali su kopije raznih specifikacija po kojima revizori nisu mogli utvrditi da je novac trošen onako kako je trebalo. Još je zanimljiviji slučaj sa sarajevskim Toplanama. Njima je za pokriće poslovnih gubitaka prošle godine isplaćeno 11, 9 miliona maraka. Međutim, novac im je najprije uplaćen pa je naknadno dostavljena dokumentacija iz Toplana i Vlade KS o potrebi da se pomogne ovom preduzeću?!

Najviše izdataka za tekuće održavanje prošle je godine iskazala Direkcija za puteve KS. Više od 7 miliona maraka. Međutim, našlo se tu i dosta poslova plaćenih a da nema validne dokumentacije. Poput asfaltiranja šumskog, kamionskog puta na Ivan planini, posla vrijednog skoro 100.000 maraka. Revizori su utvrdili da je riječ o poslu koji je Direkcija sa preduzećem Sarajevo šume sklopila još 2008. godine a da je ugovor Direkcije i Sarajevo šuma sklopljen naknadno, tek u januaru 2009. godine.

U izvještaju o Budžetu Kantona Sarajevo objavljenom iz Ureda za reviziju institucija FBiH tek početkom novembra, na desetine je zamjerki na nezakonito knjiženje troškova ali i na nedostajuću dokumentaciju o procedurama za dodjelu i krajnjim korisnicima. Jednako kao i za krupnije izdatke revizori upozoravaju i na desetine „sitnijih“ poslova za koje nema pokrića. Primjera radi, Crveni križ je u ljeto prošle godine čistio korito rijeka Bosne i Miljacke i za te su namjene potrošli 33.000 maraka. Nikada, međutim, nisu dostavili izvještaj koji bi potvrdio da je zaista toliko koštala samo hrana za pripadnike Oružanih snaga koji su bili angažirani u akciji čišćenja. Revizorima nikada nije dostavljana ni dokumentacija kako je zapravo potrošeno 70.000 maraka koje je Zavod za javno zdravstvo isplatio firmi Sanitacija d.o.o. za preventivnu deratizaciju.

 

(zurnal.info)

 

REPUBLIKA SVESRPSKA: Opelo za opoziciju

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija

Opozicija u Republici Srpskoj (RS) razbijena je još prije oktobarskih izbora, a glavna rola u toj priči pripala je lideru najveće opozicione stranke Mladenu Bosiću.kon što su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpska demokratska stranka (SDS) prije nekoliko dana utvrdili političku platformu zajedničkog djelovanja u zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine, postalo je jasno zbog čega je Bosić prije izbora odbio insistiranje tadašnjih koalicionih partnera iz Partije demokratskog progresa (PDP) i Srpske radikalne stranke RS (SRS RS) da se u sporazum o partnerstvu unese i odredba prema kojoj će ove stranke, bez obzira na izborene rezultate, ostati u koaliciji i nakon izbora.

FOTELJU ZA OBRAZ

Predsjednik Demokratske partije (DP) Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija.

-Prije izbora sam tvrdio i znao da su Dodik i Bosić postigli tajni dogovor oko postizborne koalicije. Zbog tog dogovora Bosić nije pristao na moj predlog da se opozicione stranke u koalicionom sporazumu eksplicitno izjasne da posle izbora neće praviti koalicione i partnerske odnose sa SNSD-om, bez obzira na izborni rezultat - kazao je Čavić za Žurnal.

Nagla promjena u dugogodišnjim odnosima SNSD-a i SDS, koji su arhetip prirodnih političkih neprijatelja i prestrojavanje na kolosjek zajedništva, u potpunosti je promjenila odnos snaga na političkoj sceni RS. Tim više što se radi o najvećoj opozicionoj partiji, koja ulazi u političko savezništvo sa najvećom vladajućom strankom.

-To je napravilo opštu pometnju na političkoj sceni RS, sa najgorim i najcrnjim efektima po opozicione stranke. Imam osjećaj da je zavladao strah u redovima mnogih stranaka, posebno kod nekih ljudi u opozicionim strankama, od tog partnerstva između SDS i SNSD. Ljudi se jednostavno boje biti u opoziciji u takvim odnosima unutar RS - smatra Čavić.

On takođe tvrdi da će SDS i SNSD ući u koaliciju, ne samo na državnom nivou, već da će zajedno formirati vlast i u RS.

-Demokatska partija neće biti dio vladajuće strukture, nego će biti opozicija režimu, bez obzira ko ga čini. Svaka stranka koja uđe u savez sa SNSD-om postaje sastavnio dio režima, i to gori dio režima, jer su do juče kritikovali režim, a danas su sa režimom napravili dogovor samo zato da bi dobili nekoliko fotelja ili udomili nekoliko svojih kadrova - konstatuje predsjednik DP-a.

ĐERIĆ (NE) IDE

Smatra se kako će u opoziciji ostati i Ivanićev PDP, mada ne treba isključiti mogućnost da jedan dio nezadovoljnih u toj partiji ponudi usluge SNSD-u.

-Može se desiti da Milorad Dodik uputi sledeću poruku PDP-u: ta stranka može biti partner SNSD-u pod uslovom da na njenom čelu nije Mladen Ivanić. Onda će nastati veselje. Moguće je da je SNSD nekim ljudima iz PDP-a, gladnim i žednim vlasti, obećao određene pozicije ako u stranci izazovu turbulencije, što bi bio korak dalje u rasturanju preostale opozicije u RS Opozicija je vrlo vješto razbijena, a za ljude iz SDS-a, kada shvate da su prevareni, biće kasno - smatra Čavić.

Izvor “Žurnala” iz SDS-a tvrdi da u toj stranci ima mnogo onih koji se protive partnerstvu sa SNSD-om, ali da je sada ostalo malo prostora za manevrisanje.

Dodik i Bosić vješto su postavili klopku SDS-u. Stranka je stavljena u zalog za navodno svesrpsko jedinstvo, od kojeg će jedinu korist imati Dodik, koji će učiniti sve da on i njegovi bliski saradnici budu amnestirani od teških kriminalnih djela i bjesomučnog trošenje narodnih para- kazao je ovaj izvor.

Prema njegovim riječima, koaliranje sa SNSD-om u konačnici će skupo koštati SDS.

Moguće je dalje osipanje stranke i odlazak onih funkcionera čiji želudac ne može svariti koaliciju sa Dodikom. S druge strane, šansa SDS u budućnosti bila je jedino u opozicionom djelovanju. Kao partneri SNSD-a biće potpuno u sjeni, a sve poene navodnog svesrpskog saborovanja pokupiće Dodik”, naglasio je isti izvor.

Dobra stvar u cijeloj postizbornoj priči u Republici Srpskoj je ta što će sve maske pasti, a to opoziciji daje šansu da počne djelovati na zdravijim osnovama. Nema sumnje da će biti novih preplivavanja ljudi iz opocije u SNSD, prije svega iz Ivanićeve PDP, koja je na oktobarskim izborima polučila loš izborni rezultat. Nevjerne tome u toj stranci sada zamjeraju Ivaniću što je u martu 2009. godine odlučio da izađe iz vladajuće koalicije i pređe u opoziciju. Već tada su neki od kadrova PDP-a, poput aktulenih direktora Fonda PIO RS Zorana Mastila i Fonda za zapošljavanje Boška Tomića, okrenuli leđa Ivaniću i potražili knjižice SNSD-a da bi zadržali direktorske funkcije. Poslednjih dana špekuliše da će PDP napustiti Zoran Đerić, jedan od najviših funkcionera ove stranke, kako bi “vratio dugove” braći Čolović sa Sokoca, esenesdeovcima koji su finansirali njegovu predizbornu kampanju. Izvor iz vrha PDP-a, međutim, tvrdi da od Đerićevog odlaska iz stranke neće biti ništa i da takve informacije plasiraju oni koji žele da izazovu potrese stranci i dalje oslabe opoziciju.

(zurnal.info)

 

REAKCIJE NA TEKST O EKONOMSKOM FAKULTETU: Bračna ponuda Mehmeda Jahića

Nakon što smo objavili tekst o korupciji i nepotizmu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, redakciji Žurnala pristigle su brojne reakcije. Dekanat i dalje šuti na navode da su se pretvorili u vrlo profitabilnu visokoškolsku instituciju koja za milionske zarade preko studentskih džepova nikome ne polaže račune. Zato je, međutim, profesor Mehmed Jahić svojom gestom prema autorici teksta, kazao o sebi ali o ovoj instituciji, i više nego treba

ukrasnijahic

Nakon objavljenog teksta o Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na redakcijski e-mail Žurnala, između ostalog, stiglo je i pismo studenata koje potvrđuje naše pisanje o bahatom odnosu uprave fakulteta prema studentima koji se usude pobuniti što su njihovi džepovi postali glavni izvor milionske zarade fakulteta.

Riječ je o pismenoj korespodenciji studenata i dekana Ekonomskog fakulteta Veljka Trivuna, bolje rečeno njihovom pokušaju da sa dekanom razgovaraju o promjenama pravila studiranja i upisa u novoj 2010/11 školskoj godini.

"Mi Vas molimo i od Vas , kao i od odgovorne uprave očekujemo da ćete pozitivno odgovoriti na naš zahtjev i održati sastanak s nama u toku ove sedmice. Želimo da kroz partnerski i mentorski odnos (studenti-profesori) ostvarimo komunikaciju i smirimo strasti te dobijemo precizne odgovore i neka moguća rješenja za probleme s kojima se susrećemo", napisali su između ostalog studenti dekanu Trivunu 30. oktobra.

Na ovaj zahtjev dekan Trivun studentima piše: "Mogu vam slobodno reći da neću podleći Vašim kontinuiranim pritiscima i prijetnjama i zato upoznajem sve nastavnike oko Vaših zahtjeva..."

Nadalje dekan studentima sugerira "da se radi zaštite svojih prava obrate resornom ministru". "Što se mene tiče, završili smo svaki oblik komunikacije" poručuje dekan VeljkoTrivun svojim studentima.

IDITE U KISELJAK

trivunpismo

Posljednji pasus u dekanovom pismu potvrđuje priču članova Vijeća studenata Ekonomskog fakulteta da svaki Trivunov odgovor završava ultimatumom. Tako i u ovom pismu Trivun sudentima na kraju pisma poručuje:

"Ako niste zadovoljni našom institucijom, iskreno vam sugerišem da se odmah prepišete na vrlo renomirane institucije u bližem okruženju, u Kiseljaku, Travniku, Istočnom Sarajevu". Dakle, poruka je jasna. Postoje dvije opcije: ili ništa ne pitaj, ili idi s fakulteta! Ne čudi onda što studenti tek na internetskim portalima i to anonimno progovaraju o svojim problemima. Dekanu je ionako svejedno šta pišu novinari, bar ako je suditi po dosadašnjim reakcijama. Studenti Ekonomskog fakulteta su još dobro prošli jer na Žurnalov zvaničan pismeni zahtjev za razgovor nikada nije stigao službeni odgovor. Na skoro pa ponizno insistiranje novinarke da se sastane s dekanom, stizali su odgovori ili da je dekan bio zauzet poslom, ili da je na putu...

Kada je kolega pokušao fotografisati unutrašnjost zgrade fakulteta, na ulazu ga je sačekala svita uposlenika. Otišao je i do dekana da pita može li fotografisati, da bi mu ovaj tek rekao: "Tako bi ti došao i mojoj kući da slikaš! Nije se dekan Trivun obazirao mnogo na opasku kako je fakultet javna institucije te da nije dekanovo privatno vlasništvo. Poslao je kolega naknadno i službeni zahtjev za dozvolu za fotografiranje. Ona službenica za odnose s medijima, što smo je danima zvali zbog obećanog razgovora s dekanom, saopćila je kako je novinarka Žurnala imala "veoma lošu komunikaciju" s fakultetom i na službeni zahtjev za fotografisanje nikada nije odgovorila.

ŠTA JE S REVIZORSKIM IZVJEŠTAJEM

Jedan od naših čitatelja nas podsjeća na revizorski izvještaj o finansijskom poslovanju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (posljednji ikada urađen) za 2004. godinu. Podsjetimo, revizori su tada utvrdili netransparentno trošenje milionskih iznosa koje fakultet zarađuje samofinansiranjem. Od 8, 2 miliona maraka, samo 1, 9 miliona fakultet je dobio iz kantonalnog budžeta. Sav preostali novac fakultet je zaradio od studenata.

Revizori su još tada upozorili upravu fakulteta na praksu da dodatni rad profesorima moraju plaćati kao prekovremeni rad a ne da im za taj posao isplaćuju visoke honorare. Upozorili su federalni revizori i na neuobičajenu praksu za javnu instituciju da neutrošeni novac deponuju u komercijalnim bankama i zarađuju na kamatama.

Taj je novac, podsjetimo, podijeljen uposlenicima u vidu beskamatnih kredita za stanove. Upozoreno je u revizorskom izvještaju i na enormno trošenje na službena putovanja, reprezentaciju...

Niko, naravno, nikada nije odgovarao za to a riječ je o milionskim iznosima na računu fakulteta. Zašto bi se onda sekirao profesor Mehmed Jahić zbog "prozivki" studenata o sumnjivim razlozima male prolaznosti na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo. Nije se nasekirao ni zbog pjesme koju su studenti o njemu napisali i postavili na Youtube a čiji refren kaže: Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...

TRANSPARENTNI JAHIĆI

U tekstu o Ekonomskom fakultetu postavljeno je i pitanje da li je isključivo stručnost bila kriterij po kojem su se među nastavnim osobljem našla čak tri Jahića. Umjesto odgovora profesor Jahić je nakon objavljenog teksta telefonirao autorici i srdačno joj zahvalio?!

"Baš vam hvala za onaj naslov, neka se zna koliko nas Jahića ima po fakultetima, koliko smo pametni i obrazovani".

"Pa dobro, možda smo se malo poigrali s naslovom ali da li su vaše riječi krivo interpretirane, izvučene iz konteksta, zloupotrijebljene...", pitam profesora.

Nakon ironične zahvalnice, iako očekivana, nije uslijedila kritika.

"Ne, naprotiv! Vrlo korektno ste sve prenijeli. Samo ste trebali napisati i da sam vas ja jedini primio da razgovaramo", kaže profesor Jahić.

"Hajte, molim vas. Pa još trebamo da hvalimo nekog što razgovara s nama. Zar ne bi fakulteti, odnosno profesori trebali biti još transparentniji", pitam profesora Jahića.

"Ja sam uvijek bio transparentan, ja sam ponosan što nas Jahića ima toliko po fakultetima. Prvi Jahić koji se bude ženio daću mu vaš broj telefona".

"Šta želite da kažete", pitam jer nisam sigurna da sam uopće dobro čula.

"Pa, neka nas ima i više. A ko zna možda i vi budete kakva asistentica".

Donekle prihvatim šalu i kažem profesoru kako je to nemoguće, jer nemam veze s ekonomijom.

"Pa, možete biti asistentica na Fakultetu političkih nauka".

"Valja platiti 10.000 KM postdiplomski studij, profesore", pokušavam završiti razgovor i dalje oprezna jer čekam kritiku.

"Pa, Jahići su toliko bogati da bi vas oni mogli i školovati".

"Nema potrebe za tim", kažem profesoru uz molbu da okončamo razgovor jer pričam na mobitel i vozim.

Ako ništa sad bar vjerujem profesoru da se dobro osjeća kao Jahić.

(zurnal.info)

PRIVATIZACIJA AGROKRAJINE: Otmi, prevari i prodaj Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“: prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je imala pedesetak radnika i ostvarili su preko 100 hiljada maraka dobitka, sada imaju deset radnika i gubitak od milion maraka

Milorad Dodik je odmah po drugom dolasku na vlast, marta 2006. godine, poništio prodaju izdavačke kuće „Glas“ i preprodao je Željku Kopanji, odnosno konzorcijumu koji je on oformio, a čiji je jedan od nosilaca bio i Slobodan Stanković. Uz „Glas“, Kopanja je dobio i prodajnu mrežu, te je tako, suprotno zakonima, ostvario monopol u ovom segmentu. Međutim, nije mu to bio cilj, već da se kupovinom „Glasa“ dokopa zemljišta, koje je pripadalo ovoj firmi, na kojem je Dodikov medijski tajkun namjeravao da zajedno sa Stankovićem izgradi poslovno-stambene objekte. Kriza je učinila svoje, Kopanja ne zida, Dodik se razišao sa njim, jer nema više para da plaća Kopanjine propale firme, (a uz to mu i ne trebaju više usluge ovog mešetara); redakcija „Glasa Srpske“ pridružena je redakciji „Nezavisnih novina“...

MAFIJAŠKA SRPSKA

Zašto je ovo bitno? Zato što je to bila jedina poništena privatizacija, jer je ona koja joj je prethodila oglašena kriminalnom. Nakon što je „Glas“ prepustio na nemilost svom „ljubimcu“, Dodik je osnovao Komisiju za hartije od vrijednosti, sa ciljem, kako je tada tvrdio, vraćnja privatizacije u zakonske okvire i progon mešetara, koji su kupili desetine firmi. Komisija je potrošila milione, mahom neuspješno progoneći Mladena Ivanića zbog privatizacije „Kristal“ banke; progoni su pali u vodu, a Komisija je prije par nedelja, kroz usta svog čelnika, zatražila da bude ukinuta?! Potpun i promašaj! Na sve to, Dodik je lakonski izjavio da je Vlada RS učinila sve i optužio tužilaštva i sudove da su krivi za krah rada Komisije. Tu je tačka i to je znak da niko ništa neće uraditi da bi se privatizacvijsko pljačkanje bar u nekoj mjeri sankcionisalo, odnosno neće odgovarati niko od kriminalaca koji su počinili strašna nedjela, opljačkali milione i uništili živote hiljada i hiljada radnika i njihovih porodica, ostavljajući ih na ulici i bez sredstava za život. Koga briga?! Bitni su bili politički poeni u kampanjama, a Dodikova priča o grešnim sudovima i tužilaštvima je licemjerstvo, jer ih on i njegov režim u potpunosti kontrolišu. Republika Srpska je mafijaška tvorevina, tu dileme nema i takva će biti, kako stvari stoje, još decenijama. Ali, tražili ste, gledajte. Potvrđuje to i oslobađajuća presuda Vrhovnog suda RS ubici Rajku Saviću, koji je strijeljao Branislava Garića, a najteža sankcija mu je oduzimanje pištolja na šest mjeseci.

PORODIČNI POSAO

Čemu, onda, da se nadaju svi izvarani i opljačkani nakon ovog besramnog čina? Ničemu. Obijanje pragova entitetskih institucija u potrazi za pravdom je Sizifov posao i dobro dođe za „ubijanje“ vremena u opštoj besposlici i nemanju pametnijeg posla. Primjer koji slijedi pokazuje u kolikoj mjeri je sve korumpirano i kriminalizovano, jer niko ništa iz vlasti neće i ne želi da preduzme, člak i kada su situacije potpuno čiste i kada se zna da je riječ o notornmim kriminalcima. Slučaj privatizacije „Agrokrajine“ i svega onoga što se dešavalo pet godina nakon toga, ukazuje da je Dodikov potez o poništenju privatizacije „Glasa“ i njegovog poklanjanja Kopanji bio, u stvari, nasilnički akt, a formiranje Komisije tek poza, koja bi takvo i slična nasilnička djela trebalo da opravda. Što se i desilo.

„Agrokrajina“ je privatizovana 2005. godine, a od tada do danas je to nekada uspješno preduzeće postalo ruina, a oni koji su ga kupili bogataši. Naravno, radnici su na ulici, imovina se krčmi, a niko od entitetskih funkcionera i ne pomišlja da reaguje i spriječi brutalnu otimačinu. „Agrokrajinu“ je kupio Radivoje Karalić, pater familias, čiji su članovi ili u zatvoru ili na sudovima. Njegova supruga Mirjana izdržava višegodišnju kaznu zbog malverzacija sa firmom „Da Gor“ i višemilionske utaje poreza, u koje su bili uključeni i sinovi Danijel i Goran. Dok supruga guli robiju, Radivoje, sa ostatkom familije, guli „Agrokrajinu“, izvlačeći iz nje milionske dobitke, iako je vlasnik svega 20 posto kapitala, koje je kupio za bagatelu starom deviznom štednjiom. Saučesnici u ovim nečasnim radnjama su mu, osim sina Danijela, i rođaci Zrnići, koji su svi, odreda, članovi uprave, iako to po zakonu ne mogu biti. Šema pljačke je standardizovana i javnosti predstavljena en puta, ali nikom ništa, jer odgovornima u Komisiji za hartije od vrijednosti i Investiciono-razvojnoj banci RS, na pamet ne pada da prekinu lanac pljačke, premda postoje svi relevantni dokumenti, koji bi Radivoja trebalo da pošalju ženi.

SILA BOGA NE MOLI

Kriminalna firma „Da Gor“ preimenovana je u „Duvan promet“. Njen stopostotni vlasnik je Nada Zrnić, sestra zatvorene Mirjane Karalić, majka Bojana Zrnića, člana UO „Agrokrajine“, supruga Žarka Zrnića, akcionara ove firme, i svastika Radivoja Karalića, vlasnika 20 posto akcija i direktora preduzeća, koji je na to mjesto imenovan falsifikovanjem dokumenata. Kada su se stvari ovako lijepo poredale, lako je doći do milionske zarade. „Agrokrajina“ izdaje svoje poslovne prostore „Duvanu“ po bagatelnim cijenama, a oni im liferuju robu po višestruko naduvanim cijenama i od njih stvaraju svoje dužnike. Uz to, „Duvan“ podiže milionske kredite kod banaka (dva miliona maraka samo u jednom slučaju), a pod hipoteku stavlja nekretnine „Agrokrajine“. Krediti se ne vraćaju, a „Agrokrajina“ će platiti stečajem. Nakon toga će se pojaviti Karalići sa novcem izvučenim preko „Duvana“, a od onih kredita, za bagatelu otkupiti stopostotno vlasništvo u „Agrokrajini“. Tako će se dokopati i firme i miliona, a da nisu ni marke uložili. Karalići novac izvlače i preko kreditiranja samih sebe, tako što uzimaju stotine hiljada maraka iz blagajne, kojima se gubi svaki trag. Novac se vodi kao beskamatni kredit, a nikada se ne vraća, niti postoje osiguranja za njegov povratak. A i zašto bi, kada je sve njihovo, kako smatraju.

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“ u ovih pet godina. Prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je poslovala sa preko 100 hiljada maraka dobitka i imala pedesetak radnika, da bi krajem prošle godine bila u gubitku od milion maraka (što se zna) i upošljavala desetak radnika. Uz to, svi potezi Karalićeve uprave su nezakoniti, a Skupštine akcionara se održavaju jednom u dvije - tri godine. I tada se siluje zakon, jer Karalići i Zrnići zakon i ne poznaju, niti im treba, jer su oni zakon. Iz firme su izbačeni svi - od privatizacionih fondova do malih akcionara, premda imaju više vlasništva u „Agrokrajini“ od Karalića. Ali, sila Boga ne moli. Komisija za reviziju privatizacije nije našla za shodno da zatraži njeno poništenje u ovom slučaju; Komisija za hartije od vrijednosti upoznata je sa svim ovim malverzacijama, ali nije ništa preduzela, a zainteresovane da se kriminalu stane u kraj uputila je na Sud. Isti onaj za koji Dodik zna da neće ništa učiniti.

(zurnal.info)

UPOZORENJE IZ RS: Ubica Rajko Savić je na slobodi!

Rajko Savić, oslobođen optužbi za ubistvo zbog neuračunljivostiJedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

“Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

Branislav GarićUBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

“Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

UPOZORENJE IZ RS: Ubica Rajko Savić je na slobodi!

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

UBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

MUTAPČIĆ PROTIV GRAVITACIJE: Kakav kanton takav i komesar Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića”, je jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio ministar Omerbegović

Ma, ko kaže da su policajci glupi? Evo, tuzlanski komesar Nedim Mutapčić u stanju je pobiti čak i Isaaca Newtona i njegov zakon gravitacije.

Naime, pred pravosudnim organima Republike Srspke, u predmetu Milenko Lakić, Mutapčić je izjavio da je Lakićeva žrtva (policajac) hodala po plafonu. Pritisnut Mutapčićevim dokazima sud je oslobodio Lakića, kojeg su, nekoliko godina kasnije uhapsili pripadnici SIPA-e. Osumnjičen je da je član zločinačke organizacije Zijada Turkovića. Trenutno je u pritvoru, pa nije mogao vidjeti da je njegov spasilac, vještak opće prakse Nedim Mutapčić, ponovno imenovan za policijskog komesara MUP-a Tuzlanskog kantona.

-Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića - ustvrdio je jučer Sead Omerbegović, ministar.

I ovo je, možda, jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio Omerbegović.

Dakle, kanton u kojem predsjednika Nezavisnog odbora za izbor policijskog komesara predlaže osuđenik Mirsad Kukić, zaslužuje komesara koji ima toliko hrabrosti da svjedoči u korist kriminalaca koje njegova policija prijavljuje. (Predmet: Sakić Senad Sendi; krivično djelo: pokušaj ubistva).

Samo kanton u kojem funkciju ministra unutrašnjih poslova obavlja optuženik Sead Omerbegović, zaslužuje da ima policijskog komesara koji se ne libi pocijepati krivičnu prijavu svojih inspektora. (Predmet: Đug; krivično djelo: neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.)

Nijedan drugi kanton osim onog u kojem funkciju premijera obavlja optuženik Enes Mujić, ne zaslužuje da ima komesara koji uhapsi svoje inspektore zato što su nesmotreno zaplijenili 10 kilograma heroina. (Predmet: Fazlić i Janković; krivično djelo: zloupotreba položaja i ovlasti.)

Zar ijedan drugi kanton u kojem na čelu tužilaštva nije Šesenam Ćosić zaslužuje da na mjestu prvog čovjeka policije ima čovjeka koji je u stanju staviti u ladicu dokaze protiv najopasnijih narko-dilera? (Predmet: Emir Kodžaga; krivično djelo: međunarodna trgovina opojnih droga.)

Ima li pravo ijedan kanton, koji nema tužiteljicu Danicu Kovačević, da ima komesara koji u alkoholiziranom stanju može nekažnjeno slupati dva službena automobila?(Predmeti: Nedim Mutapčić 1 i Nedim Mutapčić 2; krivično djelo: ugrožavanje sigurnosti saobraćaja i oštećenje tuđe stvari.)

Kako ijedan drugi kanton, koji nema tužiteljicu poput Dijane Milić, može uopće razmišljati da na mjesto komesara dovede čovjeka koji je tako milostiv i koji svojim inspektorima oprašta to što omogućavaju ubicama da pobjegnu sa mjesta zločina? (Predmeti: Davor Blagojević i Mersed Hadžić Švicarac; krivična djela: ubistvo, ubistvo u pokušaju, izazivanje opće opasnosti, nanošenje lakih tjelesnih povreda, zloupotreba službenog položaja i ovlasti.)

Pošto Tuzlanski kanton ispunjava sve navedene uslove, Nezavisni odbor je odlučio da na mjesto komesara imenuje Nedima Mutapčića. Stoga, pješaci i vozači – oprez.

(zurnal.info)