Istraga

Korupcija u BiH se vidi i iz Brisela

Korupcija u BiH je i dalje ozbiljan problem, posebno unutar vladinih struktura, dok se prijetnje nevladinim organizacijama i medijima koji istražuju slučajeve korupcije nastavljaju”, navodi se u najnovijem godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH.

Angažman domaćih vlasti u borbi protiv korupcije tokom poslednjih godinu dana Evropska komisija je službeno ocijenila kao “mali napredak”. Prevedeno sa diplomatsko-birokratskog rječnika, “mali napredak” se čita kao, tapkanje u mjestu bez prevelike želje i spremnosti da se nešto ozbilnije promijeni.

Lista zamjerki u oblasti borbe protiv korupcije koju je Evropska komisija uputila domaćim vlastima je podugačka. Tako se upozorava da “da nema efektivnih istraga, procesuriranja i presuda kod osumnjičenih za korupciju na najvišem nivou”.

Ovo za građane BiH i nije neka novost jer su i sami svjedoci da i nakon medijskog objavljivanja desetina korupcijskih skandala povezanih sa političarima različitog kalibra ili se ne dešava apsolutno ništa ili se slučajevi godinama razvlače po sudovima bez ikakvog vidljivog rezultata u vidu sudskih presuda.

Kriminal bez kazne

To je jasno i Evropskoj komisiji, pa se u izvještaju konstatuje da je dio problema “slaba koordinacija anti-korupcijskih napora na državnom nivou”, “raspoloživi metodi koji se mogu primjenjivati u slučajevima korupcije ne koriste se efikasno dok saradnja između policije i tužilaštva mora biti ojačana”.

Problem nisu samo policija i tužilaštva jer jer u obavljanju svog dijela posla kod procesuiranja korupcijskih slučajeva, po ocjeni EK, sudstvo je “sporo”.

EU je posebno zabrinuta zbog izostanka presuda u procesuiranim slučajevima korupcije.

Oblasti u kojima je korupcija u BiH najprisutnija su godinama iste, "javne nabavke, izdavanje različlitih  odobrenja i dozvola, zdravstvo, energija, transportna infrastruktura i obrazovanje", navodi se u izvještaju EK.

Među razlozima zbog kojih korupcijske afere prolaze bez kazni za glavne aktere su i “nekvalitetni dokazi prezentirani sudovima”, što znači da branioci optuženih bez problema uspjevaju oboriti bombastične optužnice a njihovi klijenti iz sudnica izlaze uzdignuta čela kao nevini ljudi, kojima nikakva krivica nije dokazana.

Drugi razlog za krađu i pljačku bez kazne je mnogo ozbiljniji. I pored višegodišnjih kontinuiranih reformi pravosuđa u BiH, koje su sve odreda proglašavane uspješnim, i dalje političari utiču na rad tužilaca i sudija.

Pravosuđe pod uticajem politike

Politički uticaj na na pravosudni sistem i dalje je razlog za zabrinutost. Osporavanje nadležnosti pravosudnih institucija na nivou države od strane Vlade Republike Srpske je neprihvatljivo i duboko zabrinjavajuće. Politički uticaj tokom procesa imenovanja novih sudija Ustavnog suda FBiH takođe je razlog za zabrinutost”, konstatuje Evropska komisija u svom izvještaju.

Za obračun sa korupcijom u BiH trebat će očigledno puno više i vremena i truda nego što je do sada uloženo, barem kada je riječ o stvaranju zakonskog okvira i odgovarajućih institucija.

Tako je nakon što su u Parlamentu BiH odbačeni amandmani na državni zakon o finansiranju političkih partija, ovo pitanje više nikada nije stavljeno na dnevni red. Tako i dalje imamo situaciju da su izabrani zvaničnici po važećem zakonu obavezni da prijave svoj angažman kao i angažman bliže rodbine na funkcijama u drugim institucijama i preduzećima kao i o imovini kojom raspolažu.

Zakon ćutanja štiti kriminalce

Kako su to uočili eksperti EK, jedini problem je što “ne postoji efektivna kontrola podataka o prijavljenoj imovini niti su predviđene adekvatne sankcije” u slučaju kršenja zakonskih odredbi. Dodatna prepreka razotkrivanju slučajeva korupcije unutar državnih institucija je “sistemska greška” koja odvraća poštene službenike od prijavljivanja slučajeva kriminala i korupcije, jer nema zakonskog okvira koji bi ovakve savjesne i poštene službenike na adekvatan način zaštitio od osvete razotkrivenih kriminalaca.

Ukoliko domaći političari vjeruju da će priča o borbi protiv korupcije brzo biti gurnuta u zapećak, varaju se. Politička pat pozicija u BiH i narasle tenzije trenutno jesu prioritet za međunarodnu zajednicu ali će ovo pitanje prije ili kasnije biti riješeno a tada borba protiv korupcije i konkretni rezultati biti jedan od ključnih pokazatelja napretka BiH ka EU.

Uostalom, među najvažnijim uslovima za ukidanja viza za građane BiH, EU je postavila donošenje odgovarajućih zakona i uspostavu institucija za borbu protiv korupcije, što nije razveselilo domaće političare. Ako su domaći političari i njihovi birači već navikli na korupciju, EU nije.

Na suzbijanju korupcije EU ne insistira toliko zbog apstraktnih principa i prevelike brige za dobrobit građana BiH, već zbog jednostavne činjenice da ne želi dopustiti da novcem EU, kojeg bi u narednim godinama u BiH trebalo biti sve više, upravljaju korumpirani domaći političari.

(zurnal.info)

 

 



VISOKO OBRAZOVANJE I KORUPCIJA: Budžetskih 15 miliona za 40.000 studentskih glasova Vlasti u Kantonu osmislile su perfidan način kako da se sarajevskim studentima u izbornoj 2010. godini vozaju džaba, da GRAS dobije 15 miliona budžetskih para, a premijerova stranka glasove visokoškolaca

Stranka za BiH preko premijera Kantona Sarajevo Besima Mehmedića za 15 miliona budžetskih maraka kupuje studentske glasove u Sarajevu!!! Pored toga, kadrovi te stranke su pronašli način kako da iz budžeta Kantona Sarajevo izvuku milione. Svoje nečasne namjere maskirali su u tobožnje popravljanje standarda sarajevskih visokoškolaca koji bi se naredne godine trebali vozati džaba. Prijedlog Studentskog parlamenta da se studenti 2010. mogu vozati besplatno u vozilima javnog prevoza pored premijera Besima Mehmedića, svesrdno su podržali i predstavnici GRAS-a. Zašto i ne bi kada će iz budžeta Kantona Sarajevo dobiti 15 miliona KM, koliko navodno košta da se 40.000 studenata sarajevskih fakulteta može besplatno koristiti njihovim uslugama.

HILJADU MARAKA ZA NAUKU

Ovaj projekat vlasti u Kantonu Sarajevu i volšebnog Studentskog parlamenta trebao bi zaživiti nakon ralizacije projekta elektronskih kartica čije će troškove preuzeti Univerzitet u Sarajevu.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko sporno kada da se u ovom istom kantonu, ne bi godišnje za razvoj nauke izdvajalo bijednih milion i po maraka. Dakle, za razvoj nauke deset puta manje para nego za besplatno vozanje studenata po gradu.

Ova odluka od predstavnika Studentskog parlamenta pravdana je time kako je u cijeloj Evropi normalno da studenti imaju besplatan javni prevoz. Zaboravljaju pritom da te zemlje isto tako recimo za razvoj nauke izdvajaju nekoliko stotina puta više novca nego za studentski prevoz.

Podaci, koliko se kod nas iz budžeta izdvaja za razvoj nauke više su nego poražavajući. Prema riječima Berka Zečevića, predsjedika Sindikata Univerziteta u Sarajevu za razvoj nauke se izdvaja mizernih 1.500.000 KM.

-Radi se o smiješnim sumama. Na cijelom Univerzitet postoji oko 1.500 asistenata i profesora. I ti ljudi trebaju poticaj za svoje naučne radove. Međutim, taj novac se raspoređuje dalje, u razne fondove. Onda se raspiše konkurs, postoji komisija koja određuje ko će dobiti pare za naučne projekte, i na kraju se sve svede da stotinjak profesora dobije po 15.000 KM, što je naravno nedovoljno za bilo kakav ozbiljan naučni rad - kaže Zečević.

On navodi primjer iz Hrvatske gdje profesori dobijaju po 15.000 kuna godišnje samo za kupovinu knjiga, stučnih časopisa, simpozije... Poređenja o ulaganjima u razvoj nauke bila bi, u najmanju ruku, neozbiljna.

Pitali smo Zečevića i za komentar o izdvajanju ovolike sume novca za besplatan prevoz studenata, na šta je on samo uzdahnuo i dodao: Ma nemam šta komentarisati, sve sam rekao!

BOLJE SE DŽABA VOZAT', NEGO DŽABA UČIT'

No, da se mi vratimo na Stranku za BiH i ovaj populistički stav premijera Mehmedića koji želi udovoljiti studentima. Velid Alibašić, čan izvršnog odbora Studentskog parlamenta, i koordinator ovog projekta otvoreno kaže: “Predizborna je godina, pa mislim da ako ikada primoramo vladajuću strukturu onda je to sada”, i nastavlja: ”Bolje išta nego ništa, da se ne kaže da Studentki parlament ništa ne radi.”

Miroslav Živanović, iz Centra za ljudska prava pri Univerzitetu u Sarajevu smatra kako ima mnogo nejasnoća u ovom slučaju: “Razumijem ja da se treba poboljšati studentski standard, i ja sam za to. Ali, pitanje je šta se ovdje želi postići. Da li su u prvom planu studenti ili GRAS?”

Živanoviću je u najmanju ruku čudno da se toliko novca izdvaja za besplatan prevoz.

On navodi da je razumljivo da se u trenutnoj situaciji obezbjede besplatne karte za kino, pozorište, poneki koncert...

-Ja bih radije uložio milion maraka da se napravi kvalitetan menedžment GRAS-a. A s druge strane ja ne mogu da vjerujem da ti ljudi u GRAS-u na ovaj način koriste svoju monopolističku poziciju - zaključuje Živanović.

Vlast u Kantonu Sarajevo vjerovatno očekuje da ovim potezom izvuće dvostruku kotrist: 15 miliona budžetskih para bit će uplaćeno GRAS-u, gdje instalirani menadžment već ima svoje ljude koji znaju šta će dalje s tim parama, a istovremeno će to prikazati kao brigu Stranke za BiH o problemima studentske populacije. Za pamet ovdje ionako niko ne mari. Što pokazuje onih planiranih milion i po za razvoj nauke.

Vlast je odavno svjesna da su domaći studenti korumpirani. Jer, lakše je kupiti diplome nego učiti. Konačno, strankama na vlasti korisniji su izvozani studenti, nego pametni inžinjeri, profesori, doktori...

Navijanje: Pakao u Širokom Brijegu

Na press konferenciji u MUP-u ZHK održanoj kasno naveče u nedjelju, objavljeno je da je udarac tupim predmetom u glavu uzrok smrti mladića iz Sarajeva. U životnoj opasnosti se nalazi i osoba inicijala A. H. iz Sarajeva koja je zadobila prostrelnu ranu u predjelu trbuha.

MUP ZHK je objavio da je sukob počeo nakon što je upotrebom vatrenog oružja od strane navijačke skupine “Horde zla” ispred porodične kuće povrijeđen Željko Zadro (59).

Zapadnohercegovački policajci tvrde da su navijači iz Sarajeva došli pripremljeni za izazivanje nereda.

- Trgali su predmete, metalne šipke, neki su počeli navlačiti fantomke na glave... Znači, željeli su sakriti svoj identitet i izazvati sukobe s građanima, izjavio je glasnogovornik MUP-a ZHŽ-a Damir Čutura.

Horde Zla”, navijačka skupina FK Sarajevo po povratku iz Širokog demantirala je navode iz MUP-a ZHK. Organizovani su protesti koji imaju za cilj da prisile FMUP da pronađe počinioce ubistva Vedrana Puljića, da se pronađu osobe koje su iz vatrenog oružja ranile više navijača, traži se prestanak jednostranog izvještavanja o sukobima u Širokom, smjena odgovornih u MUP-u kao i u Nogometnom savezu BiH koji je omogućio istovremeno odigravanje dviju visokorizičnih utakmica, s obzirom da MUP nema kapaciteta da kvalitetno obezbjedi ni jednu.

Najavljeno je da će se protesti i blokada grada Sarajeva odvijati sve do ispunjenja njihovih zahtjeva.

Horde zla: Bila je to sačekuša

Navijač FK Sarajeva, koji je želio ostati anoniman, ispričao je za Žurnal priču o događanjima u Širokom brijegu koja se uglavnom ne podudara sa zvaničnom izjavom MUP-a Zapadno-hercegovačkog kantona.

-U Široki smo krenuli kao i na sva druga gostovanja. Svaka priča o pripremama za bilo kakav obračun je totalna laž. Razlika jeste da bismo u čast 22. rođendana Hordi Zla raširili naš transparent i to je sva “priprema” za demoliranje Širokog Brijega o kojoj priča MUP ZHK.

Na ulazu u Široki autobusi su razdvojeni u dvije grupe. Bio sam u grupi koja je zadržana. Nakon nekog vremena javljeno nam je da je prva grupa napadnuta u Širokom i da ima povrijeđenih. Nakon navaljivanja dozvoljeno nam je da se spojimo sa prvom grupom u kojoj je već bio veliki broj povrijeđenih.

Autobus je konstantno kamenovan uz put do mjesta sukoba, a policija je bacila suzavac pred vrata autobusa. Odmah po izlasku slijedilo je kamenovanje.

U Širokom se nije dogodio sukob navijačkih skupina, to je bila pripremljena sačekuša za navijače FK Sarajeva, od strane stanovnika Širokog i policije. Nemoguće je da se neorganizovano u tako malom mjestu desi najveća tragedija bh fudbala.

Raja iz prvog autobusa je zasuta kamenjem čim su došli do stadiona. Dokaz organizovane sačekuše jeste da su lokalci bili naoružani pištoljima i automatskim naoružanjem.

Zašto navijači Širokog nisu ušli na stadion pred sami početak utakmice kao i uvijek? Zašto nije organizovan dovoljan broj policajaca jer su već znali koliko nas dolazi?

Nakon što smo napadnuti, nakon što je povrijeđeno više naših navijača, u samoodbrani smo čupali šta smo stigli da se možemo zaštiti i to nam je bilo jedino oružje. To se jasno vidi iz izjava MUP-a ZHK. Ovo što je se dogodilo bilo je izrežirano na nacionalističkoj osnovi. Skandirali su “ubij, zakolji, da turčin ne postoji”!

Molili smo policiju da ih zaustave, da ih spriječe da nas kamenuju. Policija ni u jednom trenutku nije pokušala da ih spriječi.

Bilo je k'o u ratu, čuo sam hiljadu pucnjeva. Svi smo bili krvavi. MUP nije ni pokušao da nas zaštiti od kamenovanja na povratku. Koliko je policija kvalitetno odradila svoj posao govori i to da su igrači morali se kriti u svlačionicama sve do četiri-pet sati popodne sati, opisuje događaje u Širokom brijegu naš sagovornik.

Škripari: Nismo mogli gledati kako Horda uništava naš grad

Na internet stranici Mi hrvati pripadnik navijačke skupine Škripari, sa pseudonimom Torpedo iznio je svoju verziju događaja:

- Osobno sam bio u blizini "mjesta zločina". Srećom na vrijeme sam sklonio automobil s parkinga koji je bio podosta udaljen od stadiona, ali bez obzira na udaljenost, rušilačke horde iz Sarajeva i dotle su dopirale u svome uništavačkome pohodu. 
Vjerujte mi, svi vi koji niste bili tamo, scene koje su se jučer događale na ulicima oko stadiona “Pecara” nisu bile ništa blaže nego one u ratnim filmovima. Iz Sarajeva se najavljivalo maksimalno 150 "navijača" Sarajeva, a stiglo ih je preko 500. Kako su uz sebe ponijeli pištolje i razne predmete s kojima se mogu nanijeti ozlijede zaključak je jasan - većina njih je krenula u uništavanje Širokog Brijega. Sukob je eskalirao kada su "navijači" Sarajeva čovjeka staroga 59. godina ranili na kućnome pragu. Je li to iskazivanje ljubavi prema svome klubu?
Što se onda dogodilo? Podrazumijeva se da Širokobriježani nisu mogli samo mirno stajati i gledati kada rušilačka horda uništava naš grad. Puno su nas puta agresori htjeli pokoriti i uništiti, ali se hrvatski puk Hercegovine uvijek hrabro branio i suprotstavljao osvajačkim hordama. 
Započinje sukob Širokobriježana sa Sarajlijama koje policija do dolaska specijalaca nikako nije mogao obuzdati. Čak ih ni vatrogasni šmrk nije puno ometao. Lete boce, kamenja, baklje, čak se puca iz vatrenog oružja. Epilog svega: desetine ozlijeđenih i jedan poginuli. Eto kako se sve završilo. Jedan život je ugašen zahvaljujući prije svega sarajevskim “Hordama zla”.
Ali, sarajevski i bošnjački mediji naravno imaju drugu verziju. “Horde zla” su, kao došli mirno bodriti svoj klub, a onda su ih građani Širokog Brijega isplanirano napali puškama, pištoljima i ostalim predmetima. Smiješno je čitati kako govore da su ih policajci i igrači NK Široki Brijeg gađali kamenjima? Da budem iskren od njih ništa bolje nisam ni očekivao. Po njihovim dobro utvrđenim "šablonima" jadni Bošnjaci i svi ostali "normalni građani" BiH opet su žrtve hrvatskih nacionalista iz Hercegovine, kako neki znaju reći i "Ustaša".
Ja dobro znam da njihova verzija događanja nema nikakve veze s istinom, zato i vama dragi čitatelji savjetujem da ne nasjedate na njihove izvještaje i svjedočanstva.

Kažu, to su bili navijači Sarajeva? 
Jesu li to oni što su jučer boli noževima slučajne prolaznike? Jesu li to oni što su razbijali izloge, prostorije kluba i automobile? Ili oni koji su tukli žene i bake ispred njihovih kuća?  To su sigurno i oni koji su htjeli zapaliti benzinsku crpku, a i crkvu ako stignu? Tu vjerojatno spadaju i oni koji su zapalili policijsko auto?
Da ne zaboravim, tu spadaju i oni koji su odgovorni što jedan od njih više nije živ i što se više desetina ljudi trenutno nalazi u bolnicama u Mostaru i Sarajevu! 
Da, to su ti "navijači" Sarajeva, vjerne Horde zla!

FK
Široki brijeg: Huligani, a ne žrtve

Fudbalski klub "Široki Brijeg" odbacio je odgovornost za nerede i optužio navijače iz Sarajeva da su nasilničkim ponašanjem izazvali sukob u kojem je ubijen mladić Vedran Puljić iz Sarajeva.

- Žalosno je da pojedini mediji od huligana, koji su u Široki Brijeg došli s očitom namjerom izazivanja izgreda, pokušavaju napraviti žrtve, navodi se u saopštenju kluba koje je potpisao predsjednik Zlatan Mijo Jelić.
Kako tvrde u FK
Široki Brijeg navijači iz Sarajeva su počeli izazivati nerede pola sata prije početka utakmice, napali su zamjenika komandira Policijske uprave Široki Brijeg, a od prodavača ulaznica na stadionu oteli su torbu sa novcem.
-
Fudbalski klub "Široki Brijeg" je preduzeo apsolutno sve što je kao domaćin bio obavezan da uradi u skladu sa propisima i pravilima organizacije jedne prvenstvene utakmice Premijer lige BiH – navodi se u saopštenju kluba.
Klub je uputio saučešće porodici preminulog mladića i pozvao nadležne institucije da preduzmu sve što je potrebno kako bi se stalo u kraj huliganima i kako se tragični događaji nikada više nigdje ne bi ponovili.

(zurnal.info)



VLADA RS: 234 hiljade maraka za grobnicu Milana Jelića

 

Kako se navodi u izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS o poslovanju generalnog sekretarijata Vlade Republike Srpske u 2008. godini, među kapitalnim investicijama u prošloj godini pod stavkom “nabavka građevinskih objekata” našla se i izgradnja grobnice za bivšeg predsjednika RS, Milana Jelića na groblju u Modriči.

 

Za izgradnju grobnice, kako su utvrdili revizori, iz budžeta RS potrošeno je 235.684 maraka, a potom je vlasništvo nad grobnicom sa Vlade RS prebačeno na opštinu Modriča.

Nije se štedilo ni na sjedištu aktuelnog predsjednika RS, Rajka Kuzmanovića, pa je u prošloj godini rekonstrukcija i uređenje “Palate Republike”, porezne obveznike koštala 6,8 miliona maraka. Radilo se o poslovima ugovorenim još 2007. godine, a računi su za plaćanje pristigli 2008. godine.

Sami građevinski radovi koštali su 4,5 miliona maraka dok je opremanje zgrade progutalo 1,7 miliona maraka. Aktuelni predsjednik, ali i svi budući predjednici RS, više se ne mogu žaliti da su tokom obavljanja funkcije bili u mraku, s obzirom da je samo na rasvjetu sjedišta Predsjednika RS potrošeno je 273.319 maraka, ali je ugovor kojim su precizirani detalji ovog posla službeno klasifikovan kao “tajna” pa misterija basnoslovno skupe rasvjete ostaje nerazjašnjena.

Top lista neradnika: 1. Desnica Radivojević, ministar trgovine

Federalni premijer i njegovi ministri su na godišnjem - još od januara. Tako barem pokazuju rezultati analize Centra civilnih inicijativa o polugodišnjem radu federalne Vlade objavljene prije nekoliko dana. Ministri i oba premijera nadmašili su jedni druge: ove godine rade manje i lošije nego prošle. Završavanjem svake četvrte planirane zadaće, ovo je jedno od najlošijih polugodišta federalne Vlade još od njenog nastanka.
CCI je izračunao da su za šest mjeseci, od skoro hiljadu radnih sati na raspolaganju, članovi Vlade na zasjedanje potrošili tek 80. Njihov “rad” nas je koštao više od pola miliona maraka, tačnije, svaki sat zasjedanja Vlade košta 6.250 maraka. Ovo su samo njihove satnice, a piće, hrana, prevoz i plate, te troškovi njihovih savjetnika, sekretarica, vozača i ostalih u preglomaznoj birokratiji nisu uračunati što je građane Federacije u prvih šest mjeseci krizne 2009. koštalo preko 50 miliona maraka.
Naši ministri, očito, ne vole raditi zimi, pa su u prva dva mjeseca ove godine predložili svega 11 zakona. U martu su se konačno počeli zagrijavati, ali se iz broja usvojenih zakona vidi da su se “hladili” već krajem mjeseca i, pretpostavka je, počeli planirati svoje godišnje odmore. Sudeći prema njihovom ponašanju ranijih godina nešto efikasniju federalnu vlast možemo očekivati u septembru i mjestimično u novembru i decembru. Značajnijim promjenama i razvedravanju političke i ekonomske situacije u FBiH teško da se možemo nadati, ako je suditi po izvještaju CCI-a.

1. Desnica Radivojević, ministar trgovine

Radivojević je na vrhuncu ekonomske krize u prvih šest mjeseci ove godine na sjednicama Vlade predložio samo deset mjera i usvojio tek dva zakona a uspio je da izostane sa sedam od ukupno 23 sjednice Vlade. Za taj period ovo je ministarstvo planirano svega jedan zakon o unutrašnjoj trgovini, čiji je nacrt i usvojen. Broj izostanaka, neoprostivo mali broj usvojenih zakona i pasivnost na sjednicama osigurale su Radivojeviću krhku titulu najvećeg neradnika u Vladi Federacije BiH.

Mjesečna plata: 3.089,86 KM

Polugodišnja primanja: 25.123,52 KM

Izostanci: 7

Učešće u radu Vlade: 1.8%

Usvojeni Zakoni: 2

Neoprostivo: Pasivnost ministra koji je imao najveću odgovornost za ublažavanje ekonomske krize. Na vrhuncu krize, ili ako hoćete na dnu, ministar Radivojević je izjavio da građani trebaju da štede i manje troše. Ova je teorija možda dobra za pojedinca ali jako loše za ekonomiju i sasvim suprotno mišljenjima svjetskih ekonomskih stručnjaka koji smatraju da bi povećano trgovanje moglo oživiti ekonomiju.

Veoma bitna Strategija ekonomskog razvoja Federacije nije usvojena u analiziranom periodu a rad na ovom projektu započeo je još sredinom 2007. godine. Koordinator je bilo upravo Radivojevićevo ministarstvo.

Tip neradnika: Piljar

Admir Kapo, predsjednik Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”

-U trgovini je toliko problema da to ne možete ni zamislit. Evo naprimjer nama toliko potreban zakon o trgovačkim pravilima nije donesen. To je samo primjer, nijedan zakon koji bi našim proizvođaćima išao na ruku nije donesen. A to sve ide u korist stranim trgovačkim centrima koji mogu da rade šta hoće, jer im naša vlast to dozvoljava. Ne mogu nikako biti zadovoljan radom ministra Radivojevića, jer nije ništa urađeno u resoru u kojem je on ministar.

 

Mensud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH

-Gospodin Radivojević nije zadovoljio. Umjesto da bolje živimo, mi svake godine tonemo sve dublje i dublje. Mi nemamo uređeno tržište, što je u okviru posla pomenutog ministra, monopol trgovačkih centara je sve više prisutan, zbog čega nam cijene skaču, i opet je ministrov posao da to spriječi, crno tržište koje utiče na sve građane, na standard. Mnogo je problema u njegovom resoru, a on ništa ne rješava. I zbog toga ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Radivojevića.

Federalni ministar Desnica Radivojević svoju je političku karijeru uglavnom bazirao na činjenici da je jedan od rijetkih Srba u Stranci demokratske akcije. Zbog toga su ga često nazivali izdajnikom srpskog naroda. Na jednoj od sjednica federalnog parlamenta Radivojević je oštro reagovao na pitanje zašto u biografiji nije napisao šta je tokom rata radio u Srebrenici.

Bio sam u toku rata u Srebrenici, a nisam bio u Vojsci RS. Nađite mi takvog Srbina u Srebrenici!, odgovorio je tada Radivojević.

Radivojević, rođeni Srebreničan, po struci je diplomirani mašinac o inžinjer strojarstva. Prvi posao je radio kao profesor u Bratuncu od 1979. godine, a nakon odslušenja vojnog roka radi za Energoinvestovu Fabriku akumulatora u Srebrenici. Najduže se zadržao u Fabrici limene ambalaže, također u Srebrenici a odmah nakon rata postaje član Upravnog odbora Elektroprivrede Republike Srpske nakon čega se vratio u Fabriku limene ambalaže. U politiku zvanično ulazi 2000. godine kao predsjedavajući Opštinskog vijeća Srebrenice i nastavlja svoj političku uspon na mjestu potpredsjednika Federacije od 2002. do 2006. godine. U Predstavnički dom federalnog parlamenta je izabran 2006. odakle odlazi nakon godinu dana na današnje mjesto ministra trgovine.

Radivojević je magistar poslovnog upravljanja i finansijskog menadžmenta te ima odobrenu temu za doktorsku disertaciju.


O optužbi Mladena Ivanića da je bio član SDS-a: To nije istina. Pročitao sam članak u Politici. To je izjava gospodina Mladena Ivanića. Nikad nisam bio u SDS-u. U SNS-u sam bio i na kongresu u Doboju, 1996., gdje sam pozvan kao delegat, tražio da se ta stranka u potpunosti modernizuje. Vjerovao sam da će napraviti iskorak u politici, predsjednica RS bila je Biljana Plavšić, a Milorad Dodik premijer RS. Dodik se u to vrijeme deklarisao, po mom sudu pozitivno i vjerovao sam tom čovjeku tako da me danas iznenađuje njegov način sputavanja reformi koje se odvijaju, posebno policijske. Predložio sam da se prefiks “srpski” ukine i da SNS postane moderna stranka, da se na prostoru Srebrenice sagleda sve što je u ratu učinjeno i da se učini iskorak prema bošnjačkom narodu, da se napravi priznanje zločina i da se svi oni koji nisu učestvovali u tim zbivanjima distanciraju od njih. Međutim, bio sam jako naivan. Moj istup nije dobro primljen i isključen sam iz SNS. Tad je bilo malo ljudi koji su me podržavali, jedan od njih je bio predsjednik Opštine Srebrenica dr. Pavlović, danas je u SNSD. Mali je broj ljudi htio sa nama raditi na tom procesu.

O podjeli BiH: Postoje snage koje nas žele vratiti nazad i da nas podijele kroz nekakve etničke cjeline. Nisam zagovornik te ideje jer nije dobra za BiH. Ja zagovaram ideju pune multietničnosti a regionalizacije ne moraju biti četiri, može biti i više ekonosmkiih regija gdje žive svi građani. Mislim da se ta regionalizacija može uraditi i mislim da mi to možemo u prvoj fazi prebroditi samo uz pomoć Amerike. Ja vjerujem jedino Americi kao svjetskoj sili, bez obzira na ovu krizu ona ima snage da nam pomogne. Ona će nam vjerovatno u skorije vrijeme pomoći da riješimo traj ključni problem u BiH a to je bosanskohercegovački ustav. Sve ovo drugo bi bilo jedna loša poruka građanima BiH.

ZLATNI PARADAJZ: Žurnalovo priznanje najvećem neradniku u Vladi Federacije BiH

Magazin Žurnal pripremio je i priznanje za najvećeg neradnika u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Prvi na Top listi neradnika, prema ocjenama istraživanja CCI-a dobit će i zvanično priznanje za svoj nerad – Zlatni paradajz. Tako će titula najvećeg neradnika konačno dobiti svoj puni smisao, a dobitnik ove, ne baš prestižne nagrade, cijelog će života biti tituliran kao dobitnik Zlatnog paradajza, priznanja za nerad. Skulpturu zlatnog paradajza napravio je Admir Halilović, akademski kipar i vlasnik galerije B. Smoje.

Zašto zlatni paradajz? Zato što je bolje da im Žurnal na vrijeme uruči zlatni paradajz nego da ih ispred zgrade Vlade sačekaju mase nezadovoljnih ljudi sa gajbama pravog, trulog paradajza.

Nismo zaboravili ni najveće neradnike prema izboru čitalaca magazina Žurnal. Ministar koji dobije najviše glasova u našoj anketi dobit će plaketu i kilogram paradajza. Pretpostavljamo da plaketu neće staviti iznad svog radnog stola, a paradajz može iskoristiti po vlastitoj volji. Rekli bismo i savjesti, ali sumnja se da im je taj dio ličnosti amputiran još u ranom djetinjstvu.

 

2. Edin Mušić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica

Bez ideje, inicijative i realizovanog zakona u prvoj polovini 2009. godine.

Mjesečna plata: 2.946,58 KM
Polugodišnja primanja: 25.579,42 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,3%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Ministar Mušić očito smatra da je povratak završen a povratnici zbrinuti pa za njih na sjednicama Vlade ne radi gotovo ništa.

Tip neradnika: Kurir za javljanje u štab

Fadil Banjanović Bracika, predsjednik mjesne zajednice Kozluk

Evo ja sam trenutno u jednom povratničkom naselju Glodama, gdje se vodi težak život, to se treba vidjeti da biste se uvjerili. A ministri, premijeri, i svi bitrokratski radnici uživaju, slabo, odnosno nikako ne rade, nije ih briga ni za izbjeglice ni za običan narod. Generalna ocjena je da sam jako nezadovoljan radom svih ministarstava. Ono što ja zamjeram ministru Mušiću jeste što je previše mehak prema premijeru, ministrima, previše njih sluša, stranački je radnik. Vidite šta se desi, dignu se borci, njima milioni. Premalo se para daje za povratak i za izbjeglice, mogao bih i ja sad hiljede ljudi povest pred parlament, ali nisam takav, i mrzim ljude koji tako rade. Samo terenski rad i trud može pomoći, a ministar umjesto da se obrati Braciki koji je kooperativan on se nekom drugom obraća.

3. Meliha Alić, ministrica obrazovanja i nauke

Još jedno ministarstvo bez realiziranog zakona u prvih šest mjeseci ove godine. Budžet ovog ministarstva smanjen je sa 36 na samo sedam i po miliona što je svakako utjecalo na kvalitet rada ovog ministarstva ali nije smjelo utjecati na angažman ministrice Alić. Ona radi još manje nego prošle godine kada je radila jako malo.

Mjesečna plata: 3.092,46 KM
Polugodišnja primanja: 26.047,08 KM

Izostanci: 0

Učešće u radu Vlade: 1,6%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Niti sa zakašnjenjem ovo ministarstvo nije istrajalo na donošenju Pravilnika o načinu čuvanja i korištenja udžbenika pa je većina besplanih prošlogodišnjih udžbenika ove neupotrebljiva. Alićeva se ove godine nije izborila za besplatne udžbenike pa će njih ove godine dobiti samo Romi i učenici koji ih prošle godine nisu dobili. Svojom apatijom ministrica ni ove godine nije uspjela napraviti iskorak u poboljšanju katastrofalnog sistema obrazovanja.

Tip neradnika: Vuk na grani

Salih Pozder, predsjednik Vijeća roditelja Sarajevo

Njen rad ocjenjujem vrlo loše, ništa nije ispunila što je obećala. Obećala je pomoći da realizujemo obavezno srednje obrazovanje, ali to nije učinila. Šta god da smo tražili od nje nije nam udovoljila, tako da njenim radom ne mogu biti nikao zadovoljan.

Dženana Tanović-Hamzić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture

U svakom slučaju, ja kao predsjednica sindikata, onoliko koliko sam sarađivala sa minisitricom Alić, ta naša saradnja je bila na kulturnom nivou. Kada pričamo o suštini onda slobodno mogu reći da se ništa konkretno nije uradilo. Sve je otalo na riječima. Federalno ministarstvo obrazovana je inertno, ono ističe svoju koordinirajuću ulogu, ali oni tu ulogu nikako ne koriste. Ne mogu biti zadovoljna radom ministricom Alić, jer je mogla mnogo više uraditi za obrazovanje.

 

 

4. Velimir Kunić, ministar razvoja, poduzetništva i obrta

Pohvalno je usvajanja svih zakona zaostalih iz prošle godine do polovine ove ali je Kunić još jedan ministar bez ijednog realizovanog u prvoj polovini ove godine.

Mjesečna plata: 3.012,66 KM
Polugodišnja primanja: 25.616,23 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,8%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Intertnost prema zakonima o poticaju razvoja malog gospodarstva i garancijskom fondu u vrijeme recesije. Kunićevi ministarstvo je pripremilo radnu verziju Zakona o garancijskom fondu za mala i srednja preduzeća ali i ostalo samo na tome. Bezobrazno mali broj mjera ovog ministarstva i Kunićevo nezalaganje na sjednicama Vlade zagarantovali su mu visoko četvrto mjesto top liste neradnika u Vladi Federacije.

Tip neradnika: Kunić

 
Muris Nišić, direktor Razvojno-poduzetničkog centra Inkubator Lipnica

Nezadovoljan sam radom ministra Kunića iz jednog prostog razloga, a to je indolentnost prema malim obrtnicima i poduzetnicima. Naša firma je njegov nerad osjetila neoliko puta kada smo aplicirali sa dobrim projektima, ali oni su se oglušili. I jako sam žalostan kada pogledam situaciju u susjedstvu, oni za to izdvajaju pare, a naš ministar ne shvata da pomoć nama znači više radnih mjesta i manje gladnih usta.

5. Muhidin Alić, ministar unutrašnjih poslova

Bez realizovanih zakona u pola godine!

Mjesečna plata: 2.912,32 KM
Polugodišnja primanja: 25.312,97 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,8%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Nezainteresovanost za rješavanje sigurnosti koju su građani, čini se, po važnosti stavili na drugo mjesto nakon ekonomske krize. Ministar Alić je morao raditi više i biti aktivniji na sjednicama Vlade te insistirati na poboljšanju sigurnosti.

Tip neradnika: Foteljaš

 

 

Demir Mahmutćehajić, aktivista pokreta DOSTA

-Što se tiče Muhidina Alića, vrlo lako se može reći da se radi o jednom velikom neradiku. Pogledajte sigurnosnu situaciju u Sarajevu, ali i u cijeloj Federaciji pa ćete doći do poraznih rezultata. Droga se dila na sve strane, ubijaju se djeca po ulici i još mnogo toga groznog se dešava u ovoj zemlji. A priča o poboljšanoj sigurnosnoj situaciji je čista ubleha ministra, jer građani svakodnevno svojim očima gledaju porast kriminala. On je veliki neradnik, i treba konstantno ukazivati na to.

Halid Genija, Unija samostalnih sindikata policije Federacije Bosne i Hercegovine

-Ja sam policajac, a Muhidin Alić je ministar, pa mislim da nema smisla da ja dajem komentare o njegovom radu.

6. Zahid Crnkić, ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata

Bez realizovanih zakona u pola godine!

Mjesečna plata: 3.062,86 KM
Polugodišnja primanja: 26.245,71 KM

Izostanci: 1

Učešće u radu Vlade: 2.2%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Reforma boračko–invalidske zaštite nije ni približno završena, a stepen učešća ovog ministarstva na sjednicama Vlade Federacije BiH opada i ne obećava veći napredak, piše u izvještaju CCI-ja.

U posljednjih godinu i po dana Crnkić je realizirao samo dva zakona, njegovo ministarstvo najsporije planira budžet; nije realizirao tri planirana zakon o pravima branilačke populacije, fondu branilaca i pravima demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica.

Zakon o fondu branilaca je jedan od najviše najavljivanih, još sa početka mandata Vlade Federacije BiH. Trebao je biti okosnica projekta „Jedan zakon – jedan fond“, a na sceni imamo tek nekoliko donesenih zakona na prijedlog ministra Crnkića, a u vezi sa poboljšanjem položaja socijalnih kategorija demobilisanih branilaca, ratnih invalida i članova njihovih porodica, koji su doveli Federaciju BiH do finansijskog kraha, smatraju u CCI-ju.

Tip neradnika: Stranački satelit

 

Bajro Šahbazović, RVI

- Ja kao stopostotni RVI mogu govoriti o Zahidu Crnkiću kao jednom velikom neradniku i stranačkom pijunu. On za borce, invalide nije ništa učinio, on nema ni srca ni duše jer se radi, dakle, o činovniku a ne čovjeku. On ne zna kako je hodati sa drvenom nogom, nemati ruku, kako das živi čovjek koji je nesposoban da radi, a ima porodicu koju treba prehraniti onom crkavicom koju nam daju. I to nam žele smanjuti, a svoje plate ostaviti iste. Mi od ove zemlje ne tražimo ništa, osim da nam ostave našu invalidninu, a ministra Crnkića nije briga to što mi nemamo šta jesti.


Safet Redžić, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida BiH

-Ne mogu biti zadovoljan radom ministra Zahida Cenkića. Smanjivanje naknada našim korisnicima nikako ne ide u prilog ministru. Međutim, problem je u tome što se sa ministrom nikako ne možemo dogovoriti, on neće da uvaži naše zahtjeve, nego igra kako mu se kaže sa viših političkih instanci.


Izet Ganić, predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca

-Nemam razloga da budem zadovoljan pomenutim ministrom, on je samo satelit politike, koji izvršava naredbe. Ja sam u suštini nezadovoljan svim ministrima i političarima, a Zahid Crnkić je također jedan od njih.

 

 

 

7. Safet Omerović, ministar zdravstva

Doktor Omerović bavio se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti punih pola godine, tačnije samo njegovim nacrtom koji u analiziranom periodu još nije bio usvojen u oba doma Parlamenta. Spisak ostalih zakona kojima se ove godine trebao baviti Omerović najbolje opisuje njegov nerad i nemar:

  1. Zakon o zdravstvenom osiguranju u Federaciji BiH;

  2. Zakon o krvi i krvnim sastojcima;

  3. Zakon o transplataciji organa i tkiva u svrhu liječenja;

  4. Zakon o zaštiti prava pacijenata;

  5. Zakon o stomatološkoj djelatnosti;

  6. Zakon o apotekarskoj djelatnosti.

 

Mjesečna plata: 3.017,39 KM

Polugodišnja primanja: 25.850,86 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade : 3,3%

Usvojeni zakoni: 1

Neoprostivo: Jako bitan zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa i tkiva u svrhu liječenja, Omerović je mrcvario preko 220 dana i nije ga kao prijedlog poslao Parlamentu. Zbog “rada” ministra Omerovića smo od Evropske komisije dobili kritiku jer nemamo strategiju informisanja o zdravstvu.

Tip neradnika: Nemarni ljenjivac

 

 

8.Salko Obhođaš, ministar prostornog uređenja

 

Titulu neradnika Obhođaš nije izbjegao niti stopostnim učinkom u realizaciji planiranih zakona u prvih šest mjeseci 2009. godine. Obhođaš je planirao tek tri zakona u šest mjeseci pa uz učešće u radu Vlade od tek 3,3 posto zaslužuje solidno osmo mjesto na listi ministara neradnika.

 

  Mjesečna plata: 2.924,72 KM

Polugodišnja primanja: 19.506,15 KM

Izostanci: 0

Učešće u radu Vlade: 3,3%

Usvojeni zakoni: 3

Neoprostivo: Obhođaševo ministarstvo nije za 220 dana uspjelo pripremiti prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama, usvojenog u formi nacrta u federalnom parlamentu.

Tip neradnika: Zabušant

 

Nermin Pećanac, SDU

-Rad ministra Obhođaša je katastrofalan. No, nije on samo taj koji ne radi, nijedno ministarsvo ne radi kako treba. Pa ne donošenjem zakona o koncesijama BiH gubi ogroman novac, a to je u njegovoj nadležnosti. To je tipični stranački igrač koji brine samo za svoje interese. On svoj posao neće da radi, ali zato se gleda da se poveća PDV, lažu o ekonomskoj krizi... Radi se o jednom korumpiranom ministru koji ne radi svoj posao.

 

Ivo Lučić, predsjednik Speleološke udruge Vjetrenica-Popovo polje

-Imao sam iskustva sa ministrom Obhođašem 2007. godine kada se razgovaralo o prostornom uređenju Općine Ravno, koje je u najmanju ruku katastrofalno. Tada je ministar iznio svoj stav da se to mora promijeniti, te je obećao pomoć od Ministarstva. I kako to obično bude od svega rečenog ništa nije ispunio, tipično za našu zemlju i naše političare. A postoji i drugi problem, a to je nacionalno blago Vjetrenica, za koju snosi ogromnu odgovornost. I iz svega navedenog ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Obhođaša.

 

 

 

9. Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta

Bez realizacije ijednog zakona; ima najveću mjesečnu platu među ministrima.



 

 

Mjesečna plata: 3.178,15 KM

Polugodišnja primanja:  20.558,49 KM

Izostanci:0

Učešće u radu Vlade: 3,8%

Usvojeni Zakoni: 0

Neoprostivo Nemar prema Zakonu o pitanjima mladih FBiH čije usvajanje je obećao bivši premijer, pravednik Nedžad Branković. Ovaj zakon je u parlamentarnoj proceduri kao nacrt ali je rad na prijedlogu zakona prespor. Grahovac je zanemario i Zakon o sportu zaostalom još iz 2007. godine. Zbog ovih zakona mu je teško oprostiti paradiranje kulturnim manifestacijama sa brojnim zvijezdama i zanemarivanje svog posla ministra.

Tip neradnika: Glumac.

Husein Oručević, OKC Abrašević:

Što se tiče Federalnog ministarstva kulture moje mišljenje je da oni malo rade, puno ne rade. Konkretno, ja sam jako ljut što ove godine to isto ministarstvo na čelu sa Gavrilom Grahovcom nije nam odobrilo sredstva za koja smo aplicirali. Imali smo uredne papire, projekte, međutim, oni nam nisu pomogli iz nepoznatog razloga. Međutim, prošle godine nam je to isto ministarstvo pomoglo da se izgradi prostorija u kojoj smo smješteni, ali to je nije dovoljno. Sve u svemu, ovo ministarstvo kao i druga su tipična za ove prostore: malo toplo, malo hladno, suštinski nikako.

Predrag Pašić, direktor dječije škole fudbala Bubamara:

Nezadovoljan sam radom Gavrila Grahovca. Imao sam loše iskustvo sa njim i njegovim ministarstvom, kada je našoj školi obećao 10.000 KM pomoći. Postojale su čvrste garancije od ministra, međutim nisu ispoštovali dogovor, a i školu su doveli u nezavidan položaj. Gavrilo Grahovac je ministar koji obmanjuje ljude.
10. Feliks Vidović, ministar pravde

U prvoj polovini prošle godine radio jako malo. Ove - zvanično - radi još manje. Iz prošle godine prenio je 23 zakona, a ove realizuje po jedan svaka dva mjeseca. Platu, međutim, prima svakog mjeseca.




Mjesečna plata: 2.706,44 KM

Polugodišnja primanja: 24.139,65 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 4.2%

Usvojeni Zakoni: 2     

Neoprostivo: Bahat odnos prema problemu sigurnosti u BiH i nedostatak želje i truda da se poboljšaju uslovi i poveća kapacitet zatvora u BiH. U prvih šest mjeseci ove godine radio na samo tri zakona a zanemario je zakone o zatvorima i osnivanje odgojno-popravne ustanove za maloljetnike, što građani trenutno smatraju jednim od najvećih problema Federacije.
Ministar Vidović odugovlači sa izradom prijedloga zakona o Sudskoj policiji FBiH čiji je nacrt usvojen u Parlamentu prije više od 500 dana. Ovim zakonom bi se regulisao položaj, mjesto i uloga sudske policije i predsjednika Vrhovnog suda FBiH koji upravlja policijom. Povećanje zatvorskih kapaciteta od 20 posto do kraja godine otvaranjem zatvora u Tuzli i završetkom gradnje zatvora u Orašju i Bihaću tek su kap u moru nagomilanih problema ministarstva Feliksa Vidovića.

Tip neradnika: Nezainteresirani demagog.

Muhamed Džemidžić, Helsinški komitet

Posljednji njegovi istupi vezani za zatvore djeluju pomalo iritirajuće. Feliks Vidović je čovjek koji samo konstatuje, a ništa ne radi. On komentariše ono što svi znaju, a ne djeluje. U praksi on nije šta uradio otkako je ministar pravde.

Šemso Maljević, Akcija građana:

Jako sam nezadovoljan. Njegovo ime se stalno provlači kroz medije kao neradnik. Do sada je mogao mnogo više uraditi, ima funkciju, moć, odgovornost. On je oličenje bosanskohercegovačkog političara.

 

(zurnal.info)

EKSKLUZIVNO: Kako je Dodik kupovao medije

 

Vlada Republike Srpske u prošloj godini potrošila je 2,5 miliona maraka na direktno finansiranje medija, prije svega novinske agencije SRNA, dnevnog lista Glas Srpske, Radija Istočno Sarajevo.

Subvencije za medije su suviše ozbiljna stvar da bi se prepustile bilo kojem ministru pa su one u nadležnosti generalnog sekretarijata Vlade RS, što praktično znači pod direktnom kontrolom premijera RS, Milorada Dodika.

Najveći dio novca dobila je novinska agencija SRNA, 1,68 miliona maraka, koje su im isplaćivane u mjesečnim tranšama od po 140.000 maraka. U odnosu na 2007. godinu Vlada RS se pokazala izdašnijom pa je SRNA dobila 28 posto više novca. To što je 2008. godina bila godina lokalnih izbora, vjerovatno nije imalo nikakvog uticaja.

Posebno je zanimljiv slučaj finansiranja banjalučkog “Glasa Srpske”. Kao medij u vlasništvu države redovno je subvencioniran novcem iz budžeta, pa je tako u 2007. godini od Vlade RS dobio 851.000 maraka, što je 70.917 maraka mjesečno.

Krajem 2007. godine raspisan je tender za privatizaciju Glasa Srpske koji je okončan 28. novembra i gdje je najboljom proglašena zajednička ponuda “Nezavisnih novina” Željka Kopanje i kompanije Integral Inžinjering Slobodana Stankovića . Kupci su ponudili 3,8 miliona maraka za državni kapital te obećali ulaganja od dodatnih 4,5 miliona maraka tokom naredne tri godine.

Iako je bilo jasno da da Glas Srpske prelazi u privatne ruke, čime prestaju bilo kakve finansijske obaveze vlade prema ovom dnevnom listu, 7. februara 2008. godine, dakle samo mjesec dana uoči zvaničnog potpisivanja kupoprodajnog ugovora, Vlada RS udvostručuje mjesečni iznos subvencija za Glas Srpske.

Umjesto 70.917 maraka mjesečnih subvencija, kolikio je Glas Srpske primao u 2007. godini, taj iznos se sada podiže na 150.000 maraka, bez ikakve vidljive logike. Vlada se čak nije ni potrudila da barem nekim formalnim obrazloženjem kaže zašto je i zbog čega mjesečni iznos subvencija ovoj novini udvostručen.

Vladi RS se izgleda jako žurilo da se riješi budžetskog novca, pa iako se mjesečne subvencije za SRNA-u isplaćuju isplaćuju u dva dijela, svakih 15 dana, u slučaju Glasa Srpskog je napravljen izuzetak. Svih 300.000 maraka, koliko su ukupno iznosile subvencije za januar i februar, isplaćeno je odjednom tokom februara. Vjerovatno Vlada RS kao većinski vlasnik Glasa Srpske nije željela da se obruka pred novim vlasnicima i da im preda kompaniju sa praznim bankovnim računom.

U prošloj godini Vlada RS neočekivano je obradovala i Radio Istočno Sarajevo, koga je počastila sa 300.000 maraka knjižeči ovaj trošak samo ka “realizacija projekta JP radio Istočno Sarajevo”. To što ovaj projekat nije uopšte bio planiran u budžetu za 2008. godinu nije predstavljalo nikakv problem.

Iako Vlada RS već finansira entitetsku novinsku agenciju SRNA, ministri u Vladi RS izgleda baš i nisu bili nešto zadovoljni onima što dobijaju zauzvrat, pa su za svaki slučaj srbijanskoj novinskoj agenciji Tanjug, uplatili 41.160 KM “za usluge Tanjugovih servisa”.

Način na koji je Vlada RS i po kojim kriterijima trošila novac na subvencioniranje medija daleko je od transparentnog.

Kako se navodi u revizorskom izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, o poslovanju generalnog sekretarijata Vlade RS, kod sufinansiranja javnih medija “ova sredstva se ne planiraju pojedinačno, po namjeni ili po projektu, tako da su česti značajni transferi u toku godine između pojedinih pozicija. Osim toga “realizacija svih pojedinačnih pozicija u okviru ove grupe, takođe značajno odstupa od planiranih iznosa i namjena” navode revizori.

Jednostavno rečeno, medijima se novac dijelio bez bilo kakvog plana već se onako, u hodu, “odokativnom metodom” određivalo kome će se dati i koliko novca.

Dodatnu podršku medijima Vlada Rs pružala je i kroz svoju strategiju komunikacije za koju je ukupno izdvojeno 188.250 KM, gdje su se našli i plaćeni oglasi kojima je Vlada RS promovisala svoje uspjehe u medijima.

Problem je jedino što su revizori utvrdili brojne propuste, poput zanimljive prakse da se najprije izvrši plaćanje a tek onda potpisuju ugovori, kao i da se vlast nije zamarala sitnicma poput traženja izvještaja o načinu utroška dodjeljenog novca.

Za Vladu RS i njenog premijera, Milorada Dodika, 2,5 miliona maraka datih medijima u prošloj godini pokazalo se kao dobra investicija. Toliko dobra da je ove godine dobrim i poslušnim medijima namjenjeno duplo više novca, pet miliona maraka.

(zurnal.info)


PETICIJA: Vratimo Lukača na mjesto pomoćnika direktora SIPA-e

 

Direktor Mirko Lujić smijenio je Dragana Lukača sa mjesta pomoćnika direktora SIPA-e i načelnika kriminalističko- istražnog odjela, te ga postavio ga za šefa Odjela za zaštitu državnih objekata i osoba.

Na svojoj ranijoj poziciji Lukač je ostvario vrhunske rezultate. Njegovim radom nisu bili zadovoljni samo kriminalci i političari ogrezli u korupciji i pljački. To, nažalost, nije spriječilo direktora SIPA-e da svog pomoćnika prebaci na mjesto gdje njegovi profesionalni kvaliteti ne dolaze do izražaja.

Da se ne lažemo, Mirko Lujić nikada nije zaboravio kada je Lukač podnio izvještaj protiv premijera Republike Srpske Milorada Dodika.

Iskoristio je prvu priliku i uklonio Lukača sa mjesta na kojem bi ovaj mogao poremetiti pljačkaške planove korumpiranih političara. Odlaskom Lukača sa mjesta pomoćnika direktora I načelnika kriminalističko-istražnog odjela, političarima na vlasti u BiH ponovo je otvoren prostor za pljačku i rasturanje ono malo što je ostalo od države.

Da smjenom Lukača nije zadovoljan samo Milorad Dodik, najbolje pokazuju reakcije na sramnu odluku Mirka Lujića. Kao što i pretpostavljate, Lukač je dobio onoliko podrške vladajućih stranaka koliko i prijedlozi zakona za oduzimanje nelegalno stečene imovine ili zakon o formiranju agencije za borbu protiv korupcije. Dakle, ništa.

U svemu ovome najveću štetu imaju građani. Kako ne bismo ponovo bili nijemi promatrači i svjedoci kriminala najvećih mogućih razmjera, potpišimo peticiju za vraćanje Dragan Lukača na mjesto pomoćnika direktora SIPA-e za I načelnika kriminalističko-istražnog odjela.

Samo pravi ljudi na pravim mjestima građanima u BiH mogu vratiti samopouzdanje i vjeru da i ova država nekada dobije pridjev normalna!

Potpisanu peticiju dostaviti ćemo Mirku Lujiću, direktoru Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, kao i predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Nikoli Špiriću.

 

 Peticiju možete potpisati na:

http://www.petitiononline.com/lu180909/petition.html

(zurnal.info)

DODIKLAND: Obaveze privatnika plaćene državnim parama Kredit od 7,5 miliona KM, na devet godina, bez kamata, sa grace periodom od 4 godine. Gdje to ima? U Republici Srpskoj. Požurite, ponuda traje samo još dok je Dodik na vlasti

Treba vam kredit? Nekoliko miliona maraka, bez kamata, sa rokom otplate od devet godina, pri čemu sa vraćanjem kredita počinjete tek nakon četiri godine? Dobiti ovakav kredit u bilo kojoj banci je čista naučna fantastika, ali snovi postaju stvarnost ako se obratite Vladi Republike Srpske.

Nakon što je Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu prodata ruskom strateškom partneru, među dugovima koje je novi vlasnik trebao izmiriti našlo se i 7,4 miliona maraka starih obaveza prema opštini Bosanski Brod.

Novi ruski vlasnici su izgleda jako emotivno vezani za vlastiti novac, pa im se nikako ne odvaja od njega. U pomoć je priskočila Vlada RS.

Umjesto Rafinerije, koja je već postala privatna kompanija sa kojom Vlada RS vlasnički nema više ništa, dug od 7,4 miliona maraka prošle godine je platila Vlada RS. Novac je uzet sa posebnog računa na kome se nalaze pare dobijene prodajom Telekoma Srpske i te iste Rafinerije.

Kako je utvrdila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS u svom izvještaju za 2008. godinu, Vlada RS je nakon plaćanja obaveza rafinerije prema opštini Bosanski Brod, čitavu transkaciju kroz papire provela kao kredit rafineriji.

Možda ovo i ne bi bilo toliko sporno, da uslovi pod kojim je 7,4 miliona maraka pozajmljeno rafineriji u ruskom vlasništvu nisu jednostavno fantastični, naravno za Rafineriju i njene vlasnike.

Rok za vraćanje kredita je čitavih devet godina, pri čemu su prve četiri godine grace period, tj, rafinerija sa vraćenjem duga Vladi RS počinje tek od 1. jula 2011. godine, a i onda će dug vraćati u 60 mjesečnih rata.

Da sve bude zanimljivije, u situaciji kada poslovne banke u BiH svojim klijentim nemilice podižu kamate na kredite i na 10 posto gopdišnje, Vlada RS privatnoj kompaniji galantno pozajmljuje više od sedam miliona maraka – bez kamata.

O ovakvoj pozajmici bilo koja državna ili privatna firma u BiH može samo sanjati.

U čitavoj priči razloga za zadovoljstvo imaju samo novi vlasnici rafinerije nafte u Bosanskom Brodu jer su za sebe napravili odličan posao. Praktično su istim parama ispunili dvije obaveze, jer je Vlada RS dio novca dobijenog prodajom svog vlasničkog udjela u rafineriji, na ovaj način ponovo vratila kupcima koji su njime sa vrata sebi skinuli još jedan dug, koji su inače trebali platiti iz vlastitog džepa, svježim novcem.

Jedini koji su u ovoj neubičajenoj i nelogičnoj poslovnoj kombinaciji Vlade RS na gubitku su građani RS. U situaciji kada domaće kompanije otpuštaju radnike jer čak ni započete poslove ne mogu završiti zbog nedostatka povoljnih kredita, Vlada RS doslovno poklanja pare firmi, čiji se vlasnici, barem zvanično, kupaju u novcu.

Čak i da je taj novac ukožen u banku i oročen, što takođe nije najsretnije rješenje, porezni obveznici i budžet Republike Srpske prošli bi puno bolje. Uz šest posto godišnje kamate, koliko dobijau javna preduzeća iz FBiH koja svoje viškove novca drže oročene u poslovnim bankama, za devet godina na uloženih 7,4 miliona, na kamatama bi se zaradilo dva miliona maraka.

Ovako, budžet RS ostaje uskraćen za prihod od kamate, a nakon devet godina ako ovaj kredit i bude otplaćen, realno će ovih 7,4 miliona maraka vrijediti manje nego danas.

(zurnal.info)


 

IZLOŽBA: Sarajevski protesti

U Umjetničkoj galeriji BiH u četvrtak u 20,30 biće otvorena izložba fotografija 'Sarajevski protesti'. Izložbu čini 30 fotografija čiji su autori sarajevski fotografi Nino Maričić, Dženat Dreković, Velija Hasanbegović i Almir Panjeta. Tema izložbe su protesti koji su se održavali u Sarajevu proteklih nekoliko godina, od protesta nakon ubistva nedužnog dječaka Denisa Mrnjavca, preko protesta radnika, boraca i invalida pa do demonstracija protiv odluke Suda u Haagu o genocidu. Izložbu organiziraju pomenuti fotografi uz potporu Udruženja građana 'Zašto ne?' iz Sarajeva. Četvorica autora objektivima svojih aparata pratili su većinu protesta proteklih nekoliko godina te su svoja foto-svjedočenja odlučili spojiti na jednoj izložbi. 'Sarajevski protesti' pretpremijerno su izloženi ljetos u Mostaru, a nakon Sarajeva, izložba će gostovati u još devet bh. gradova, uz mogućnost gostovanja i u regiji.

Cilj izložbe je prikazati duh aktivizma, i volju građana i građanki da dignu glas te se izbore za svoja prava i vlastitu sigurnost. Iako je organizirana kao zaseban događaj, izložba 'Sarajevski protesti' u Sarajevu će biti prikazana u sklopu 'Dana aktivizma' čiji je cilj da se građani informiraju o aktivističkim inicijativama u BiH i Evropi. U sklopu 'Dana aktivizma' u Pozorištu mladih će u subotu biti održana projekcija dokumentarnog filma 'Demokratija u prijevodu' dok će se u holu Pozorišta moći pogledati izložba transparenata i ostale memorabilije koje su obilježile proteste posvećene borbi za sigurnost građana Sarajeva.

{slimbox images/Protesti/1.jpg,images/Protesti/1.jpg;images/Protesti/2.jpg,images/Protesti/2.jpg;images/Protesti/3.jpg,images/Protesti/3.jpg;images/Protesti/4.jpg,images/Protesti/4.jpg;images/Protesti/6.jpg,images/Protesti/6.jpg;images/Protesti/7.jpg,images/Protesti/7.jpg;images/Protesti/8.jpg,images/Protesti/8.jpg}

(zurnal.info)

Korupcija: Policajcu za mito 27 KM a profesoru na fakultetu 437 KM Korupcija u BiH nastavlja nezaustavljivo da raste. Od početka godine rast korupcije zabilježen je među ljekarima, policajcima, opštinskim službenicima, univerzitetskim profesorima, pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja Transparency International BiH “Percepcija građana o korupciji”.

 

Na vrhu liste korumpiranih našli su se ljekari i ostali zdravstveni radnici. U drugom kvartalu ove godine čak 13,1 posto građana obuhvaćenih anketom izjavilo je da su dali mito ljekarima, dok je tri mjeseca ranije taj procenat iznosio devet posto.

Svve više građana, njih 8,6 posto, svoje probleme sa policajcem rješavalo je na obostrano zadovoljstvo, uz poklon za “kafu”, dok je u prvom tromjesečju ovaj procenat iznosio 7,8 posto.

Ni u opštinu se više ne smije ići praznog novčanika, jer od posla inače nema ništa. U drugom kvartalu ove godine za podmićivanjem opštinskih službenika posegnulo je je 3,5 posto građana dok je u prva tri mjeseca ove godine taj procenat iznosio 2,5 posto.

Izgleda su i profesori na fakultetima postali strožiji, pa dok je u prva tri mjeseca ove godine 1,9 posto građana “plavim kovertama” plaćalo naklonost profesora, taj procenat je u drugom kvartalu ove godine porastao na 2,4 posto.

Zdravstvo najkorumpiranije, profesori traže najveće mito

Istraživanje Transparency International BiH obavlja se svaka tri mjeseca na uzorku od 1.500 građana iz svih krajeva BiH, po svim statističkim pravilima, pa ispitanici predstavljaju reprezentativan uzorak stanovništva BiH u svakom pogledu, od nacionalne, polne, do obrazovne strukture.

Kada se sve sabralo i oduzelo, došlo se i do prosječne sume novca koju su građani bili prisiljeni davati “ispod stola” da bi ili ostvarili ono na šta inače imaju prava ili da bi i sami isposlovali nešto mimo zakona.

Najmanje zahtjevni bili su policajci, koji su se zadovoljavali sa prosječnim mitom u vrijednosti od 27 maraka. Ljekari i medicinsko osoblje svoju brigu o pacijentima naplaćivali su mnogo skuplje, u prosjeku 247 maraka, što je približno trećina prosječne plate u BiH. Za one koji su bez posla ili zapsoleni na nisko plaćenim poslovima, ova suma je predstavlja puno više od trećine njihovih redovnih mjsečnih prihoda, ako takve prihode uopšte i imaju.

Za mito, pola plate

U odnosu na ljekare, opštinski činovnici pokazali su se skupljim kada je riječ o traženju mita, jer je njima u prosjeku plaćano 257 maraka po usluzi. Svoju spremnost na kršenje zakona i propisa najskuplje su naplaćivali univerzitetski profesori, jer su anketirani građani njima u prosjeku plaćali 437 maraka, što je više od polovice prosječne plate.

Pitanje na koje istraživanje Transparency International BiH ne nudi odgovor je šta je uzrokovalo ovaj rast korupcije. Ekonomska kriza i najave samanjenja plata zaposlenim u javnim službama, koji su onda odlučili da to kompenziraju kroz direktno uzimanje novca od korisnika njihovih usluga, ili su poučeni dosadašnjim iskustvima da krađe miliona maraka budžetskog novca prolaze bez ikavih posljedica, javni službenici riješili da “kad mogu svi” mogu i oni.

Vladajuće političke elite ipak mogu biti zadovoljni svojim rezultatima. Kontinuirano poigravanje strahom njihovih podanika od mogućnosti izbijanja novog sukoba u BiH te rast političkih tenzija, ostavili su posljedice i na način razmišljanja običnih ljudi, koji svojim teško zarađenim novcem i pune brojne budžete u BiH iz kojih se neštedimice zahvata i šakom i kapom i dijeli po stranačkim, rodbinskim i poslovnim kriterijima.

Iako su građani najgore ocijenili visoke državne dužnosnike za njihov doprinos borbi protiv korupcije, darujući im jedva ocjenu 1,9 rastuća korupcija u očima građana postaje manje bitan problem.

Privatizacija, stranke i entitetske vlade sinonimi za korupciju

 

Dok su u istraživanju provedenom u prvom tromjesečju ove godine pokazivala da su za građane najveći problemi nezaposlenost, korupcija, kriminal i nizak životni standard, između aprila i juna došlo je do promjene prioriteta.

Prema poslednjem istraživanju, građani i dalje kao najveći problem vide nezaposlenost iza koje slijede siromaštvo i politička nestabilnost, dok se korupcija kao problem našla tek na četvtom mjestu.

Kada se radi o tome u kojim oblastima života građani smatraju korupciju najraširenijom, velikih iznenađenja nema, Na prvom mjestu je ubjedljivo privatizacija, slijede političke stranke te Vlade Federacije BiH i Republike Srpske.

Kod upranja prstom u konkretne institucije, građani najkorumpiranijim smatraju carinu, poreske uprave FBiH i RS te telekome.

Iako političari redovno krive medije da ljudima “ubijaju volju za životom” i stvaraju opštu depresiju dok istovremeno prećutkuju pozitivne stvari, na žalost političara, sliku koju građani imaju o raširenosti korupcije u BiH, mediji najmanje utiču.

Mediji efiksniji od policije

Građani medije smatraju najefikasnijem oružjem u dosadašnjoj borbi protiv korupcije a potom policiju i nevladine organizacije, ali saznanja o raširenosti korupcije oko njih ne stvaraju na osnovu onoga što mediji objavljuju.

Da je slika o raširenosti korupcije u BiH rezultat samo medijskih napisa, ovo bi bila sretna zemlja. Na žalost, da o korupciji u BiH znaju samo na osnovu medijskih napisa izjavilo je tek 24,4 posto anketiranih, dakle manje od jedne četvrtine.

Čak 52,7 posto građana je ili samo bilo u prilici da daje mito ili je to morao neko od njihovih prijatelja ili poznanika. Očigledno, nisu im trebali mediji da im kažu da je korupcija ušla u sve pore života. To su otkrili i sami.

(zurnal.info)