Muzika

VRATIĆE SE VALTER: Preslušali smo novi album Dubioze kolektiv “5 do 12”

Ako ste do sada voljeli pjesme Dubioze kolektiv, trebali biste ih od 5 do 12 voljeti još više. Meni se čini da nikada nisu bili zanimljiviji. Nema praznog hoda, pjesama koje popunjavaju prostor, sve bi mogle imati ulogu singla

Zamislite zemlju u kojoj Dubioza kolektiv pjevaju isključivo zanosne ganja ljubavne poeme, a mi ne slušamo tekstove, samo se cerekamo u refrenima i plešemo uz ritam basa. Dok preslušavamo novi album (kupili smo dva primjerka, jer idemo na ljetovanje pa se plašimo da pijesak s plaže može izgrebati CD) raspravljamo o uticajima koji su vidljivi u novim pjesmama, o razvoju zvuka, njegovom mjestu u kontekstu moderne, slojevitosti produkcije, nedostatku ili višku nadahnuća, dizajnu omota i novom outfitu članova benda.

SRETNI SMO

Sretni smo, okruženi čoporom djece vesele kao na Fisher Price reklamama, žene nam tračaju kroj kaputa Angeline Jolie a mi pišemo posljednje upozorenje direktoru naše male firme jer nije uskladio povećanje plata sa rastom konvertibilne marke. Članovi Dubioze brinu svoje brige, neki od njih su ogrezli u new age misticizmu, drugi, ovisni o adrenalinu, traže smiraj duha u ekstremnim sportovima, treći pišu knjige o tantričkom seksu ili učestvuju u kreiranju stalne postavke novoizgrađenog krila muzeja savremene umjetnosti.

A sve zajedno, majčinskom ljubavlju ušuškava nas naša ljubljena zastava, grije toplina zlatnog trougla, a svjetlo njenih zvjezdica obasjava nam put u još bolju budućnost.

U NURU DEMOKRATIJE

A dok nije tako, dok živimo u ovom nuru demokratije, meni je nemoguće normalno pisati o njihovom novom albumu. Mogu pokušati i navesti uobičajene detalje:

Nakon albuma "Firma ilegal" (Ekipa, Menart, PGP RTS) iz 2008. godine koji je doživio izvrstan prijem kod publike i kritike u regionu i nakon blizu stotinu odsviranih koncerata u 2008. i 2009. godini, Dubioza kolektiv se odlučio za stvaranje još jednog albuma na bosanskom jeziku.
Album "5 do 12", četvrti studijski album Dubioza kolektiva je sniman u Sarajevu u studiju Skirlibaba, a producent albuma je Brano Jakubović. Na albumu se kao gosti pojavljuju frontman Plavog orkestra Saša Lošić - Loša te makedonski bend Superhiks.
Za razliku od prethodnih izdanja Dubioza kolektiva, album "5 do 12" će biti dostupan za besplatan download sa web site-a
dubioza.org od 12. aprila 2010 godine.

I to je sve, ali toliko možete i sami pročitati na njihovoj službenoj stranici.

MATRIX TABLETE

Jednostavno me razoružava njihov društveni angažman, upornost u pokušajima da otvore oči svojoj publici, da im daju tabletu koja otkriva svu brutalnost matrixa u koji su upleteni. Oni su talentiraniji i pametniji od zloglasne sarajevske pop rock škole svih naraštaja. S lakoćom bi mogli, na nivou dnevne norme, isporučivati prigodne hitove i puniti Koševo il zeničku Arenu, kupovati jahte i padati s višnje. Zarad obraza, izabrali su teži put.

Njihovi refreni su konkretniji i precizniji od zaključaka sa sesije nezavisnih intelektualaca pa i od većine mudrolija svekolikog bosanskohercegovačkog kolumnističkog zbora. Pokušaću ih imitirati, biti sasvim konkretan i precizan, pa ponuditi odgovarajuće dokaze za svoje tvrdnje.

DOKAZI

Dakle, na samom početku 5 do 12 samostalno se uključuju u našu seriju tekstova o nepotizmu na fakultetima i pjevaju um klade valja, štela caruje, poso ćeš da dobiješ kada masno daruješ.

Već u narednoj pjesmi s lakoćom otkrivaju: Novo vrijeme novi ljudi, okupator novi, motivi su im isti, pravim imenom ih zovi, izađi na ulicu za sebe se izbori, vazduh treperi ko da nebo gori, pa u refrenu sasvim efektno zakucavaju: Vratiće se Valter, jebaće vam mater.

I za bauk recesije imaju spreman prigodan refren: Vlada uvijek isto svira, narod uvijek isto bira, ovdje nikad neće biti mira, u novčaniku pola marke sija, recesija, a ko ni do tada nije razumio problem mu svode na egzistencijalnu ravan pa u drugoj pjesmi zavape: Zbog svjetske krize nemam za rizle, nemam ni ganje aman, baš bi mi sjelo taman. Ako neko spas očekuje od MMF-a, neka mu zablude raznese naredni refren: MMF uvijek ide na blef, malo pune, a onda prazne ti sef, da bi konačno poentirali sa: Budi svoj, budi borac, jer tvoj je znoj, a oni broje novac!

Veliki je broj sličnih primjera rasuto na devet pjesama koliko ima album 5 do 12. S obzirom da je potpuno besplatan, mogu vas domaćinski pozvati da ih sami s užitkom potražite, ali mislim da će i ovako škrt izbor biti dovoljan da potkrijepi moju tvrdnju.

HISTERIČNA ZABAVA

Naravno, bez brige, na 5 do 12 vas ne očekuje samo skup parola. Izvinjavam se ukoliko ste pomislili da je ovo čemeran album. U Dubiozi ima dovoljno duha da se u ovo doba samoljubive ozbiljnosti nasmiju i vlastitim slabostima i pronađu svijetle strane crnog jada. Razveselile su me ganja posvete, a pjesmu Balkan funk, koja zatvara album, doživio sam kao dernek do kraja svijeta, histeričnu zabavu koja slijedi nakon depresije.

Da zaključim: ako ste do sada voljeli pjesme Dubioze kolektiv, trebali biste ih od 5 do 12 voljeti još više. Čini mi se da nikada nisu bili zanimljiviji. Nema praznog hoda, pjesama koje popunjavaju prostor, sve bi mogle imati ulogu singla. Dub, ska i reggae i dalje čine osnovu zvuka, harmonika povremeno osvježava, a gitare često bude najljepše uspomene sa novovalnih ploča iz kutije, koju planiram svečano otvoriti čim skupim pare za odgovarajuće pojačalo uz gramofon.

SVAKO DOBRO BOSNO I HERCEGOVINO

Redakcija Žurnala želi vam neometan download i ugodno slušanje, uz prigodan pozdrav: Svako dobro Bosno i Hercegovino!


(zurnal.info)



KULTNI VINILI: PJ Harvey, Dry

Album Dry objavljen je početkom 1992. godine i do danas je ostao neprevaziđen u mnogim segmentima

Pojava Polly Jean Harvey na svjetskoj muzičkoj sceni početkom '90. godina nije bila pretjerano zapažena. Međutim, djevojka koja dolazi iz malenog sela pod nazivom Corscombe, koje se nalazi u zapadnom Dorsetu, vrlo brzo je iznenadila sve kritičare i privukla veliki broj simpatizera.

Rođena 1969. godine u Bridportu, odgajana je na maloj farmi ovaca gdje su na njen budući estradni put u velikoj mjeri utjecali majka i otac koji su bili kamenozidar i skulptor. Međutim roditelji su je također uveli i u magični zvuk bluza, jazza i art rocka. Sama je navela u jednom intervju za Rolling Stone (1995) izjavila da su u velikoj mjeri na njen muzički pravac uticali John Lee Hooker, Howlin Wolf, Jimi Hendrix i Captain Beefheart. Kasnije je svoju pažnju davala bandovima koji su nadolazili i označavali vrijeme u kojem su djelovali. Sve to je bilo odlična podloga za ono što će kasnije i sama raditi.

RASTJERIVANJE GOSTIJU

Muzičko obrazovanje je sticala kroz osmogodišnji studij saksofona. Nakon završene škole, sa 17 godina, počinje da piše prve pjesme. Njeno muzičko interesovanje je u to vrijeme bilo bazirano uglavnom na irskoj folk muzici iz koje je crpila najveću inspiraciju.

U januaru 1991. godine formira svoj prvi tročlani band, a pridružili su joj se Rob Ellis na bubnjevima i Ian Olliver na bas gitari. Ubrzo imaju svoj prvi koncert koji je neslavno završio. Vlasnika Sherbone's Antelope Hotela zamolio ih je da prekinu svirku jer su za kratko vrijeme rastjerali goste. U to vrijeme PJ Harvey upisuje Central Saint Martins College of Art & Design u Londonu nadajući se da će to biti njena odrednica za budućnost.

Međutim, u oktobru 1991. godine za nezavisnu izdavačku kuću Too Pure objavljuje svoj prvi singl pod nazivom Dress koji je klasična PJ. Harvey numera sa brzim ritmom i cjepkajućim gitarski rifovima uz odlično vođenje same numere na bubnjevima. Dress veoma dobro prolazi kod kritike i ulazi u uži izbor za singl sedmice u časopisu Melody Maker, a na proljeće objavljuje još jedan singl pod nazivom Sheela Na Gig koji će iste godine biti također objavljen na njenom debut albumu pod nazivom Dry. Drugi singl se kreće na liniji prvog singla gdje PJ Harvey sa svojim predivnim glasom, fuziranim gitarama i sumanutim bubnjevima zasjeda na 9. mjesto USA Billbordove Modern Rock top liste.

Album Dry objavljen je početkom 1992. godine. Kurt Cobain izjavljuje da je to album koji može naći mjesto među 50 najboljih albuma ikad objavljenih. Kritike se kreću od tvrdnji da je to sjajan novi rock do mišljenja da se radi o albumu koji se snima samo jednom u sto godina. Album uskače u pravo vrijeme kako bi se pridružio tadašnjem Albinijevskom muzičkom dobu jer PJ Harvey i sama na albumu u velikoj mjeri koristi noise izražaj koji je u to doba bio na vrhuncu muzičkih zbivanja.

OH MY LOVER

Postaje izuzetno tražena na mnogim TV stanicama pa ubrzo nastupa u kultnoj emisiji 120 minuta (MTV) sa pjesmom Sheela Na Gig i konačno otvara vrata uspjeha. Prema tvrdnjama mnogih PJ Harvey je izuzetno teška osoba za saradnju. Uglavnom nema nikakvu konverzaciju sa saradnicima, izuzetno je šutljiva i po prirodi zatvorena osoba. Prilikom snimanja albuma Rid of Me, po tvrdnjama Stevea Albinija, jedina hrana koju je jela bio je paradajz i uz mnogobrojne javne ispade priskrbila je sebi epitet ekscentričnog muzičara.

Na albumu Dry nalazi se 11 numera koje su klasični primitivni atak na post punk sa velikim primjesama garage blues rocka. Veoma dobro kombinuje sve to sa svojim tekstovima koji nisu jednostavni koji znaju podobro da uzdrmaju slušaoca, naročito slušateljice.

Album otvara ljubavna pjesma Oh My Lover sa svojim garage-blues gitarskim uvodom i njenim plačnim glasom. U određenoj mjeri se na albumu muzički naslanja na Sonic Youth i ako joj to nije bila sigurno namjera. Druga numera na albumu je O Stella gdje čvrste i rastrzane gitare sa teškim fuziranim zvukom i njenim pomalo cvilećim vokalom album polako pokazuju šta se može očekivati na prvencu PJ Harvey.

Na kompletnom albumu veoma dobro kombinuje akustičnu gitaru sa električnom, pjesme odsvirane u toj kombinaciji ne gube na snazi i čvrstini. Gitarska linija na numeri Happy and Bleeding polako se približava specifičnom zvuku Nine Inch Nailsa. Već na ovom albumu koristi u ograničenim količinima i gudače koje je odsvirao Chas Dickie iz banda Van der Graaf Generator. U pjesmi Plants and Rags sinhronizovano koristi gudačke instrumente koji u kombinaciji sa akustičnom gitarom stvaraju u velikoj mjeri kakofoničan zvuk. Sam kraj ostavlja za numere Fontain i Water koja u jednoličnom ritmu drži slušaoca u djelomičnom polusnu da bi taj polusan ubrzo bio razbijen čvrstim gitarskim rifovima i pumpajućim zvukom bas gitare. Sve baš onako kako i sam naziv pjesme kaže. Kao talasanje vode.

PJ Harvey poslije ovog albuma nastavlja sa intenzivnim radom pa snima još osam oficijelnih albuma za koje se može reći da su promjenljivog kvaliteta. Kvalitet posljednjih albuma nije na nivou onoga što je snimila na samom početku ali za nadati se da će ipak shvatiti da je ono što je radila na početku karijere jedini recept za uspjeh.


(zurnal.info)




TRANSKRIPT: Chat sa Dubioza kolektivom

Brano Jakubović i Vedran Mujagić iz benda Dubioza kolektiv razgovarali su sa čitaocima Žurnala tokom dvosatnog online chata, ponajviše o novom albumu, nastupima i oktobarskim izborima. Prenosimo najzanimljivije dijelove trećeg chata u serijalu Razgovora u balkanskoj krčmi.

Osman: s'a ima?

Dubioza_kolektiv: novi album

Osman: eki to?!

Dubioza_kolektiv: od ponedeljka na www.dubioza.org

CharlesManson: hocel ko kupit gibson les paul, black beauty?

Osman: hoce'l biti kakvih spotova?

Dubioza_kolektiv: i to djaba

Osman: kako dzaba

Dubioza_kolektiv: bice spotovi od maja

jasna: pozdrava dubiozi, kad dolazite za austriju

Osman: gdje je tu profit?

Dubioza_kolektiv: lijepo odes i skines i slusas

van_der_shux: nidje

Dubioza_kolektiv: ako ti se svidi tu je profit

Osman: da li to znaci da ce biti novih koncerata

Dubioza_kolektiv: u maju pocinju koncerti neznamo sad tacno kad smo gdje sve ce biti na myspace uskoro

Osman: jesu'l opet narodnjaci ili ce biti nesto za pravu sarajevsku raju?

Dubioza_kolektiv: u sarajevu 4.6

CharlesManson: koji je za vas najbolji bend s prostora bivse juge u zadnjih 30 godina

Osman: naravno, salim se

Dubioza_kolektiv: sch,let 3,edo majka,laibach,atheist rap..........

CharlesManson: to zadnjih 30 godina?

Osman: kako vi komentarisete to sto na vasim kocertima uvijek ima i previse publike a na izborima nigdje niko normalan

CharlesManson: gdje je ekv, sarlo, orgazam, mitar subotic...?

Dubioza_kolektiv: treba poceti naplacivati karte na izborima mozda dodju

Dubioza_kolektiv: bile su tackice.......

CharlesManson: obojeni program

Dubioza_kolektiv: ..........

Dubioza_kolektiv: :)

Osman: jesu to te tackice

Dubioza_kolektiv: ti si pitao za bend.. ne za bendove

CharlesManson: u pravu si

Dubioza_kolektiv: mozemo do sutra imena pisati

Osman: kada cete u Banja Luku?

Dubioza_kolektiv: kad nas zovne neko ..

CharlesManson: s kim pricamo, jel brano?

Dubioza_kolektiv: brano i vedran

Dubioza_kolektiv: 1/4 dubioze

Dubioza_kolektiv: a bio je i van_der_shux....

Dubioza_kolektiv: to je senad - bubnjar

Dubioza_kolektiv: a on pobježe

CharlesManson: ilegalac

Dubioza_kolektiv: kriminalac

Osman: da li je tacno da vas placa sdp?

Dubioza_kolektiv: ne smije dugo boraviti na jednom mjestu da ga ne uhapse...


Ko je ba islamofobičan?

CharlesManson: ja sam cuo da ih placa masonska loza iz londona, vatikan i mao ce tung

Dubioza_kolektiv: svi nas plaćaju.. sdp, sda, snsd, hdz

Dubioza_kolektiv: a sad nam ponudu salje i sbb

Dubioza_kolektiv: peru pare preko nas

Dubioza_kolektiv: Charles, nemoj ofirat...

Osman: mislim to bi samo bio plus za sdp, to bi pokazalo kako imaju stila

CharlesManson:

Dubioza_kolektiv: stila i para

Osman: hocel to jasna, treba li pomoc?

jasna: sve najbolje za novi album, voli vas diaspora... dodji te i do nas...bilo bi super

Dubioza_kolektiv: dođemo mi.. al tamo najmanje dijaspore bude

Dubioza_kolektiv: uvijek dođu "domorodci"

Dubioza_kolektiv: a naša dijaspora zakaže

Osman: fakat, da li vas vise slusaju dijasporci ili u publici ima

Osman: drugih

Dubioza_kolektiv: doduše... sad je u skandinaviji bilo super

Dubioza_kolektiv: 50 % i jedni i drugi

Osman: jesu to oni isti sto glasaju za sbih

Dubioza_kolektiv: jasna ako si u becu mi dodjemo cesto u klub ost

CharlesManson: osmane jarane de ba jebote politika

Dubioza_kolektiv: neka osmana

jasna: ne mi ne glasamo vise za bosnu, jer smo morali uzeti dudji pasos

Osman: ok, hajmo o jemmatu

Dubioza_kolektiv: sto crna jasna?

Dubioza_kolektiv: osmane vrati na politiku

no8: selamalejk

Osman: vise ne glasate za sda nego za hajdera

Dubioza_kolektiv: rahmetli hajdera

jasna: pa ako heces da napredujes moras a nasim pasosom nemozes nikud

Dubioza_kolektiv: desničar koji je zijanio na povratku iz gej kluba....

Osman: ah, da selam za brata no8

CharlesManson: jaranice s nasim pasosem ne mozes ni do hadzica

Dubioza_kolektiv: baš me čudi to za naš pasoš...

Osman: sta fali hadzicima

Dubioza_kolektiv: ništa

Dubioza_kolektiv: ima malo viška radijacije ali to nema veze...

Osman: bosnjacki las vegas

CharlesManson: to je ilidza

Osman: svjetle u mraku

Dubioza_kolektiv: what happens in vegas, stays in hadžići

Osman: ne ilidza je najnoviji pazar

CharlesManson: satan panonski je ziv

Dubioza_kolektiv: new york,new pazar

Dubioza_kolektiv: najnoviji pazar, predgrađe teherana

no8: koliko bunta ima u novom albumu (kakav je?) i moze li barem dijelom proizvesti ono sto je suti i trpi?

Osman: jesmo to malo islamofobicni

Dubioza_kolektiv: nismo... to je posao ftv-a

Osman: islam off obicni

no8: hej! islamofobi, imam pitanje

CharlesManson: cekaj malo ba, evo ja sam musliman, zasto su islamofobicni?!

Dubioza_kolektiv: ma nemoj sad slusamo ga vec mjesecima u ponedeljak na www.dubioza.org pa ti vidi mi vise neznamo

Osman: kazu da su na albumu samo ljubavne pjesmice

CharlesManson: album ima promjese islamofobije no8

Dubioza_kolektiv: album ima sličnu tematiku kao i prošli albumi... jer je motivacija slična

no8: tasty!

Dubioza_kolektiv: nije se previše promijenila situacija

no8: moze li proizvesti i izvesti ljude na ulice?

Dubioza_kolektiv: a ostaje da vidimo šta nas čeka u oktobru

Dubioza_kolektiv: a i do oktobra

Dubioza_kolektiv: ljude očigledno ne možeš ni puškom istjerati na ulicu... moraju samo skontati da trebaju izaći

no8: koji god da je skup protest pusta se suti i trpi ili dosta... a ima tomee

Osman: kome je do ljudi na ulici nek ode u strosmajerovu ima iih na tisuce

CharlesManson: u strosmajerovoj zlatni papagaj, tata placa sve racune

Dubioza_kolektiv: gleda li ko od vas MTV?

Dubioza_kolektiv: adria... regionalni?

Dubioza_kolektiv: u subotu u 20:30 je premijera albuma

Sandra: Gledamo.

CharlesManson: jeste to izasli u televizoru?

Dubioza_kolektiv: sa live koncertom iz Skirlibaba studija

Dubioza_kolektiv: tek ćemo izaći

Dubioza_kolektiv: prvo iz televizora pa onda iz paštete

MediokritetNo: Jel Adisa živa?

Dubioza_kolektiv: sviramo na T mobile In Music festu u Zagrebu

Dubioza_kolektiv: dolaziš?

pashtashuta: aaaaa fakat, zaboravio na in music

Dubioza_kolektiv: Split, Quasimodo je beton!

Dubioza_kolektiv: Adisa trenutno radi sa bendom La Cherga

Dubioza_kolektiv: i vjerovatno će se uskoro čuti malo više o tom projektu..

Dubioza_kolektiv: imaš i na njenom myspace-u neke demo snimke njene...


Borba za našu stvar

Dubioza_kolektiv: album je od ponedeljka na www.dubioza.org na besplatnom downloadu i na neki nacin je nastavak price firma ilegal bar se nama tako cini

Osman: il su vasa publika backovici, mehmedovici, brankovici

ja: jeli balkanfunk pjesma sa novog albuma

Dubioza_kolektiv: svirali u tiburgu

tilburg: kad dolazite ponovno u tilburg

tilburg: ili tiu negdje u blizini

Dubioza_kolektiv: balkan fank je zadnja stvar na albumu

ja: ono je pre pre bolesno

Osman: evo, i ovi sto su na chatu, nidje veze

pilence: koja pesma ce biti prvi singl?

Dubioza_kolektiv: neznam kako se klub zvao ima i neki veliki skate park unutra

pilence: posto radim na radiju

Dubioza_kolektiv: vidi vidi vidi je prvi singl i vec se vrti na stanicama

pilence: ok, hvala lepo.

pilence: pozdrav iz vojvodine!

Dubioza_kolektiv: mozes je vec skinuti sa www.dubioza.org

Teeja: dubioza, kad cete u sarajevo da znan svratit ili eventualno mostar?

Teeja: posto znan da cu cekat jos godinu dana da dodete u st

Dubioza_kolektiv: 4.6 koncert u domu mladih

Dubioza_kolektiv: 22.7 koncert u mostaru

Dubioza_kolektiv: jeli iko slusao vidi vidi vidi?

CharlesManson: ejsam ja 328 puta

Dubioza_kolektiv: iii

CharlesManson: dobra ba, kakva moze biti

Dubioza_kolektiv: dakle ti si jedini slusao

Dubioza_kolektiv: ostali nista

Teeja: obviously

Teeja: not..

CharlesManson: pa ja je cuo ima bruka dana, na 202ojci bila

Dubioza_kolektiv: www.dubioza.org haj pustite je odmah pa mi recite valjal

Teeja: ja cu ti poslat na PM jel valja kad mi se vec bude dalo slusat

Teeja: Evo, dogovoreno je 4.6. dolazim u Sarajevo...

Teeja: Can't wait!

CharlesManson: super cekam te na satrom mjestu

Dubioza_kolektiv: ok vidimo se na koncertu

Teeja: bogami moga, koliko god sam obisla koncerata ovo mi je najdrazi dernek na kojem sam bila.. ne znan jesam li na nekom drugom koncertu ispustila toliko znoja i izgubila toliko glasa

tina: mene jos zanima zasto ne davate singlove jedan po jedan na sajt, bilo bi puno lakse izdrzati=)

Dubioza_kolektiv: zelimo ipak da ostane forma albuma iako je download u pitanju ipak pjesme nekako dobro funkcionisu zajedno

tina: ok, hvala!

CharlesManson: osmane ne salji mi poruke lascidnog sadrzaja

CharlesManson: eto drugovi sve sam rastjero, sad mozete rahat da se vratite svojim dnevnim aktivnostima

Dubioza_kolektiv: a osman

Osman: spava

Dubioza_kolektiv: to je njegov zadatak

tina: neznam dali ima ovo veze.... ali kad ste tako politicki angazovani, pa mozda ne steti da kazem... u sloveniji ima jedna cura od koje tata je vec tri godine zatvoren u cuzi u turskoj.... i niko u sloveniji, vlada, niko joj ne zeli pomoci, jer to nije "nasa stvar"....

Osman: ko svaki posten neprijatelj

tina: mozda ne steti ako se i vi malo informisete o tome

tina: http://www.facebook.com/#!/group.php?gid=112938045392785&ref=nf

CharlesManson: valjo drogu i pao

tina: vise medijskih osoba znaje, bolje

Osman: mi smo 20 godina u zatvoru pa ko nam pomaze

CharlesManson: ma valjo drogu ba garant

CharlesManson: balkanska ruta

tina: da zbog droge, ali nije dobio ni prevodilaca ni nista

Osman: to nije razlog da se ide u zatvor

tina: i nije znao da je droga

tina: to je cesto kot sofera

tina: *kod

Dubioza_kolektiv: evo sada ce i kraj ovog chata bilo mi je ugodno

CharlesManson: takodje, hvala vam

Teeja: ja ne bi ni znala za to da nije bilo linka na fejsu.

Dubioza_kolektiv: zelim vam ugodan download i brzu konekciju SVAKO DOBRO BOSNO I HERCEGOVINO

Osman: koliko ima stvri na novom uratku?

Teeja: tnx i vidimo se u sarajevu.

CharlesManson: al je moglo i bez onih lascidnih poruka

Silvija: ljudi... jos 5 min... pozdravljam vas sve... čarls tebe posebno... pozzz Dubiozo!

CharlesManson: vozdra svim

Dubioza_kolektiv: PIS LJUDI

CharlesManson: silvija imas broj javi se

Osman: hej, allahimanet

tina: cao.

Silvija: naravno!

(zurnal.info)

AUDIO: Damir Avdić Diplomatz, Bratstvo i jedinstvo

Damir Avdić Diplomatz objavio je na svojoj myspace stranici singl Bratstvo i jedinstvo i tako najavio novi album Život je raj. Damirovu muziku nemoguće je opisati u nekoliko redova teksta pa za sve koji do sada nisu imali priliku čuti jedinstven zvuk diplomca hardcore škole, toplo preporučujemo slušanje emisije Riff i riječ na ovom linku, prije ili nakon slušanja singla Bratstvo i jedinstvo.

{audio}/images/mp3/bratstvoijedinstvo.mp3{/audio}

(zurnal.info)

 

MUZIKA The Fall, Your Future Our Clutter

Mark E. Smith i na svom 28. albumu ne razočarava fanove, a na kraju im poklanja ispovjest praćenu elektronskom torturom

Jedan od najproduktivnijih indie i post-punk bandova, The Fall, ove je godine objavio svoj 28. studijski album.

Band osnivaju Mark E. Smith koji je ujedno i jedini konstantni član banda, Martin Bramah, Una Baines i Tony Friel, a naziv daju prema romanu Alberta Camusa. Na početku su lutali između Cana, The Velvet Undergrounda i Captain Beefhearta, a uz obilnu upotrebu opijata ovu mješavinu su pretvarali u čisti haos. Osnovnu karakteristiku samom bandu daje glas i način pjevanja Mark E. Smitha. Druga karakteristika je ponavljanje muzičkih dionica, zvuk gitara i socijalni tekstovi.

Za april mjesec je planiran izlazak njihovog najnovijeg izdanja pod nazivom You Future Our Clutter čije su snimanje u Liverpulu završili u protekloj godini, a zajedno su ga producirali lider benda Mark E. Smith i Ross Orton. Nakon prvog preslušavanja je velika vjerovatnoća da će vam se album učiniti monotonim. Taj osjećaj sam i ja dobio nakon samo jednog slušanja. Međutim nakon drugog ili trećeg preslušavanja albuma, stvara se sasvim druga slika i pojačava osjećaj koji se može pojaviti samo na albumima koji imaju istinsku vrijednost. Da li zbog godina ili problema sa zdravljem Mark E. Smith uglavnom pjeva o bolesti, bolnicama i doktorima što se nadamo neće dotičnog poslati u muzičku penziju jer svakako ima još uvijek u sebi materijala s kojim će nas razveseliti u budućnosti.

Na albumu se nalazi devet numera.

O.F.Y.C. Showcase počinje sa karakteristično nerazumljivim Markovim mumljanjem i ravnim ujednačenim ritmom bubnjeva koji se do kraja pjesme ne mijenja. Karakteristika cijelog albuma je dugo trajanje pjesama pa i ova traje skoro 6 minuta. Mark E. Smith veoma pametno i taktički u pjesmu ubacuje efektirane zvukove i povremeno se oglašava sa sintisajzerom što predstavlja veoma efikasno otvaranje njihovog novog albuma.

Bury Pts. 1 + 3 nam opet donosi nešto novo. Produkcijski prvi dio numere je svjesno urađen prljavo. Mark E. Smith navodi da je to novi pravac u snimanju koji se može uporediti sa stavljanjem lanca oko vrata. Međutim nakon 1:39 trajanja numere sve se vraća na čisti The Fall zvuk sa ženskim pratećim vokalima i sirovim zvukom gitara.

Mexico Wax Solvent, za razliku od prethodne dvije numere, kreće sa sasvim drugačijim i relativno laganim tempom gdje bas gitara sa procesiranim zvukom i pratnjom jednoličnog bubnjarskog ritma samo još više doprinosi utisku da Mark E. Smith vjerojatno neće nikada odustati od svoje provjerene taktike. A to je monotono i jednolično pjevanje koje uz nogu prati na isti način odsvirana muzika.

Cowboy George je numera koja je snimljena u potpunosti u špageti vestern stilu. Galopirajuće cupkajući ritam prati cijelu pjesmu uz opet prepoznatljivo Markovo pjevanje.

Hot Cake ponovo kreće sa teškim gitarskim zvukom, odrednica ove numere je rockabilly. Marku se kao prateći vokal pridružuje treća supruga i član banda Elena Poulou koja daje znatno drugačiju boju.

Y.F.O.C. / Slippy Floor je opet jedna klasična The Fall pjesma gdje nas brundajući i na momente težak i neodređen zvuk bas gitare vodi skoro do polovine pjesme da bi se to opet pretvorilo u sveopšte The Fall ludilo koje se na kraju završava sa bendžom i isječkom iz telefonskog razgovora.

Chino je za mene svakako jedna od najupečatljivijih numera sa albuma. U dosta momenata muzički podsjeća na Jesus Lizard sa fuziranim noise slide zvukom gitare i opet prekrasnim tonom bas gitare. Ostaje vremena i za elektronsko nadopunjavanje pjesme sa raznim elektronskim efektima koji dvokanalno se šire kroz cijelu numeru. Sigurno jedna od najupečatljivijih numera na albumu.

Funnel of Love je cover verzija hit pjesme od Wande Jackson iz 1961. i koju su u to doba nazivali još i kraljicom rocka. Pjesma je odlično uvedena u The Fall formu, dobila je savremeni zvuk ne odstupajući u velikoj mjeri od samog originala.

Weather Report 2 zatvara ovaj briljantan album. Pjesma kreće sa nježnim i blagim gitarskim početkom koji je veoma dobro uklopljen sa mračnom podlogom. Nekoga pjesma Weather Report 2 može podsjetiti na njihovu numeru iz 1990. godine sa albuma Extricate pod nazivom Bill is Dead i koja je napisana povodom smrti oca Mark E. Smitha. Međutim nakon skoro 2,5 minute možemo shvatiti da od lijepog završetka albuma nema ništa. Pjesma se pretvara u redavanje Mark E. Smitha o njegovom životu, porodici i životnom okruženju. Navodeći : „Nobody has ever called me sir in my entire life“. Sve je to propraćeno sa izuzetno teškim elektronskim zvukom koji je teško odslušati do kraja. Nakon skoro sedam minuta turobne atmosfere Mark E. Smith privodi album kraju i ne razočarava armiju svojih fanova.

(zurnal.info)

GIL SCOTT - HERON: Kako revolucija jede svoje pjesnike

Album I'm New Here Gila Scotta - Herona traje samo 28 minuta, ali one spadaju među najdojmljivije u istoriji popularne muzike. Nekadašnji revolucionar pjeva o jeseni svog života, snage za parole više nema

Album I'm New Here Gila Scotta - Herona traje samo 28 minuta, što je u vrijeme gigabajta, mp3 plejlista i produženih remiksa skandalozno kratko vrijeme. Ali, sadržaj je toliko bogat kao da je čitava jedna diskografija kondenzirana u njemu. Tih 28 minuta moraćemo svrstati među najdojmljivije u istoriji popularne muzike. Brzo prođu, ali ostavljaju žestoke posljedice. Heron ih je pripremao šesnaest godina, na nekim od najružnijih mjesta na planeti - zatvorima, ludnicama i centrima za odvikavanje. Za to vrijeme, na ovom svijetu o njemu se pleo mit, nazivali su ga kumom rapa i crnim Dylanom i štampali mu lik na majicama. Ali, niko, ama baš niko, nije se sjetio da mu odnese kilu narandži u posjetu. Jer, kako pjeva u New York Is Killing Me: Osam miliona ljudi / al’ nijednog prijatelja.

- Ljudi su mislili da sam nestao. Da li ste ikada vidjeli nekoga ko je nestao? To je dar za koji nisam znao da ga posjedujem. Tako nešto me čini super herojem, zar ne? - gorko se šalio u jednom intervjuu.

Ipak, bilo je neke koristi. Političkim angažirani raperi vole začiniti svoje pjesme Gilovim samplevima. Isplaćena autorska prava pomagala su mu da lakše prebrodi suha finansijska razdoblja.

...

Rođen je u Chicagu 1949. godine. Majka mu je bila bibliotekarka, a otac sportista s nadimkom Crna Strijela koji je igrao za Celtic FC. Gil je rastao s bakom u Tennesseeju, a u New York je preselio nakon njene smrti, kada je imao 13 godina.

U školi su uočili da ima dar za pisanje, pa je osvojio stipendiju za Lincoln University. Tamo je sreo Briana Jacksona, s kojim će godinama sarađivati. Zajedno su stvorili karakterističan spoj soul i jazz tradicije, bluesa i govorne poezije.

Prije 40 godina, Gil Scott - Heron govorio je i pjevao zaneseno kao propovjednik, s tim što je on bio usmjeren na ovozemaljske probleme, na crnu svakodnevnicu afroameričke populacije. Bio je mlad, lijep, glasan i bijesan. Vrhunac njegovog repertoara svakako je pjesma The Revolution Will Not Be Televised, koju ozbiljni kritičari smještaju u sam vrh savremene američke poezije.

...

Vremenom, čovjek koji je tako dobro secirao stvarnost oko sebe, više nije bio u stanju da je podnosi. Problemi sa alkoholom i drogom postajali su sve teži, nastupi su otkazivani, termini za snimanja prolongirani. Sve dok, konačno, više niko živ nije ozbiljno računao na njega. Uslijedila su hapšenja...

U oktobru 2001. godine bio je osuđen na godinu dana zatvora zbog posjedovanja kokaina. Odbio je rahabilitacijski program i prihvatio zatvorsku kaznu. Dvije godine poslije, detektivi William Velasquez i Michael Pardo, uočili su kako ulicom mili zeleni Ford. Iz njega je izašao neugledno obučen crni muškarac, sijede kose i brade, koji je prišao lokalnom dileru i karakteristično se rukovao s njim. Detektivi su pretresli starca i pronašli nešto više od grama kokaina i dvije lule za crack. Zbog kršenja uslovne kazne sudija je Herona odmah uputio na dvogodišnju kaznu zatvora. Advokati su tvrdilio da neobično rukovanje ne može biti razlog za pretres i da se radi o rasističkim predrasudama policije. Novinari su u zatvoru pitali Gila da li smatra da su mu prilikom hapšenja povrijeđena ljudska prava.

- Cijeli život osjećam da su povrijeđena moja ljudska prava – odgovorio je pjesnik.

...

Mit o razočaranom kumu rapa, zainteresirao je Richarda Russella, DJ-a i vlasnika etikete XL Recordings, za koju snimaju White Stripes i Radiohead. U junu 2006. posjetio je Herona u zatvoru. U dnevniku je zapisao da ga je fascinirao kontrast između živopisnog Gila i ispranog zatvorskog okruženja.

Nakon 16 godina diskografske neaktivnosti Gilu se dopala ponuda energičnog producenta. Znao je da nema snage sam učiniti veliku promjenu u karijeri. Nije se prevario. I producent je bio oduševljen radom sa legendarnim pjesnikom, mada nisu svi momenti bili ugodni.

- Gil ignoriše poslovno poimanje vremena. Ništa mu ne znače planirani termini. Na snimanja je kasnio satima, ponekad se nije pojavljivao danima, ali kada se konačno pojavi sve smo mu opraštali.

Svaki dan proveden s Heronom, Russell naziva jedinstvenim, skoro natprirodnim, iskustvom.

...

Rezultat njihove saradnje je izvanredan. Album je toliko jednostavan da se na momente učini da svako može isto uraditi u kućnom studiju, ali već naredne sekunde postidite se zbog te pomisli. I'm New Here nije ploča (ovakvim dokumentima ne priliči naziv CD) koja će oduševiti ljubitelje raskošnih produkcija, studijskih trikova i lebdećih zvučnika. Ovo je album koji bi mogao savršeno funkcionirati i na tranzistorima s jednom slušalicom.

Uočljivo je da nisu razmišljali o uspjehu na prvu loptu. Russellovi aranžmani su minimalistički, a Heron je u svojim ispovjestima sasvim direktan. Nema tu nerazmrsivih metafora, rafalne paljbe - sve je kristalno jasno, jednostavno, precizno i na neki način podsjeća na Sabatova pisma iz knjige Otpor. Ima tu još čudnih stvari. Prilikom preslušavanja čini se da je nemoguće cijepati album na singlove, da 28 minuta traži punu posvećenost. A onda pogledate na You tube spot Me and the Devil i shvatite da pjesma dostojanstveno funkcionira i sama. Inače, ova pjesma je klasik bluesera Roberta Johnsona, koja kao da je napisana za našeg povratnika: You may bury my body /Down by the highway side/So my old evil spirit/Can greyhound/ Bus that ride.

Pjesma New York Is Killing Me, podsjeća na napjev sa folk igranke, a Russell je ispod njega podvukao samo ritam dlanova. Blues I’ll Take Care Of You, nekada je pjevao Bobby Bland i nakon ove izvedbe potrudiću se da pronađem originalnu.

U govornim dijelovima jako je ubjedljiv, uspijeva iznijeti priču poput vrhunskog glumca. U On Coming From A Broken Home prisjeća se djetinjstva s bakom, a u Running objašnjava zašto je oduvijek imao osjećaj da ga neko progoni.

Godine su izmijenile Gilov glas, taman koliko i njegov lik. Istrošen je, umoran, često blizu pucanja. Ali, taman takav odgovara albumu. Gil Scott pjeva o jeseni svog života (Žikica Simić), snage za revolucionarne parole više nema.

...

Kada sam čuo da je Gil Scott - Heron objavio novi album imao sam isti osjećaj kao kada mi se nedavno javio drug iz JNA, kojeg nisam vidio decenijama, još od kako sam razdužio uniformu. Nisam se sreo s njim jer se nisam pretjerano trudio da nam uskladim obaveze, kako se to već kaže. Sad kada razmišljam o tome, vjerujem da sam se plašio šta ću zateći, da će me uplašiti šta je vrijeme učinilo od mog nekadašnjeg druga. Gdje je bio, šta je radio tokom ovih crnih godina, jel mu obraz ostao čist, kako sada razmišlja, imamo li više zajedničkih tema? Mislio sam kako će za sada biti bolje da ga ostavim tamo gdje jeste, u sjećanjima, gdje je bezgrešan i perfektan. Plašio sam se razočarenja.

Kod Gil Scotta - Herona bio sam mnogo hrabriji, valjda sam manje riskirao. Već po fotografiji sa omota albuma naslućivao sam šta me čeka. Ni traga od ciničnog mladića sa afro frizurom, bio je to umorni starac koncentriran na Marlboro u ustima. Odmah se vidi da mu nije do zajebancije. Susret je, kao što svjedočite, bio iznimno prijatan. Vrijeme jeste učinilo svoje, stariji smo i depresivniji, ali bar imamo o čemu da razgovaramo.

...

 

 

 

 

The Revolution Will Not Be Televised -- Gil Scott Heron (1975)

You will not be able to stay home brother
you will not be able to plug in, turn on and drop out
you will not be able to lose yourself on skag and skip
skip out for beer during commercials
Because the revolution will not be televised
The revolution will not be televised
the revolution will not be brought to you by xerox
in 4 parts without commercial interruption
The revolution will not show you pictures of Nixon
blowing a bugle and leading a charge by John
Mitchell, General Abrams and Spiro Agnew to eat
hog moss confiscated from a Harlem sanctuary
The revolution will not be televised
The revolution will not be brought to you by the
Schaefer Award Theatre and will not star Natalie
Wood and Steve McQueen or Bullwinkle and Julia
The revolution will not give your mouth sex appeal
The revolution will not get rid of the nubs
The revolution will not make you look five pounds
thinner because The revolution will not be televised brother
There will be no pictures of you and Willie Mays
pushing that cart down the block on the
dead run
or trying to slide that color television into a stolen
ambulance
NBC will not be able to predict the winner at 8:32
or the count from 29 districts
The revolution will not be televised
There will be no pictures of pigs shooting down
brothers in the instant replay
There will be no pictures of young being
run out of Harlem a rail with a brand new process
There will be no slow motion or still life of Roy
Wilkens strolling through Watts in a red, black and
green liberation jumpsuit that he had been saving
for just the right occasion
Green Acres, The Beverly Hillbillies and Hooterville
Junction will no longer be so damned relevant and
women will not care of Dick finally gets down with
Jane on Search for Tomorrow because black people
will be in the street looking for a brighter day
The revolution will not be televised
there will be no highlights on the eleven o'clock
news and no pictures of hairy armed women
liberationists and Jackie Onassis blowing her nose
The theme song will not be written by Jim Webb,
Francis Scott Key nor sung by Glen Campbell, Tom
Jones, Johnny Cash, Engelbert Humperdinck of The
Rare Earth
The revolution will not be televised
The revolution will not be right back after a message
about a white tornado, white lightning, or white people
You will not have to worry about a germ in your
bedroom, the tiger in your tank, or the giant in you
toilet bowl
The revolution will not go better with Coke
The revolution will not fight germs that can cause
bad breath
The revolution WILL put you in the driver's
seat
The revolution will not be televised, will no be televised
will not be televised
The revolution will be no re-run brothers
The revolution will be live

IN MEMORIAM: Alex Chilton

Njihov zvuk su najčešće pojednostavljivali opisom mješavina melodija Beatlesa i Beach Boysa, ali svi koji su čuli bar album Third/Sister Lovers ili makar pjesmu September Gurls znaju da to baš i nije tako jednostavno

 

Alex Chilton, pjevač, gitarista i lider kultnog benda Big Star, preminuo je u svojoj 59. godini.

Big Star su uvježbavali set listu za nastup na SXSW festivalu u Austinu, kada je Chiltonu pozlilo. Prebačen je u bolnicu u New Orleansu, gdje je i preminuo od posljedica srčanog udara. Vijest o njegovoj smrti javnosti je prenio bubnjar benda Jody Stephens.

Muzičku karijeru Chilton je počeo u bendu Box Tops, koji mu je omogućio da okusi slavu koja sljeduje nakon prisustva na top listama, ali njegov pravi život počeo je s formiranjem benda Big Star, zajedno sa gitaristom Chrisom Bellom, bunjarom Stephensom i basisom Andyjem Hummelom. Njihov zvuk su najčešće pojednostavljivali opisom mješavina melodija Beatlesa i Beach Boysa, ali svi koji su čuli bar album Third/Sister Lovers ili makar pjesmu September Gurls znaju da to baš i nije tako jednostavno.

Sedamdesetih godina upućeni kritičari su hvalili njihove ploče, ali izostao je komercijalni uspjeh koji bi im omogućio ugodne dane, bez sekiracije. Njihov treći album prodavan je tako loše da je diskografska kuća odlučila da raskine ugovor. Uslijedio je tihi raspad.

Chilton je počeo da nastupa samostalno, po barovima i skučenim klubovima. Manjak publike donio je višak inspiracije koju je pošteno demonstrirao na albumu Like Flies on Sherbet. Negdje u to vrijeme producirao je prvi album Crampsa i počeo nastupati sa Tav Falcom. Uslijedio je mini LP Feudalist Tarts, gdje eksperimentira sa soulom, albumi High Priest, Black List, Clisches, a 1994. godine zajedno sa Alanom Vegom i Benom Vaughanom snimio je zločinački prešućenu ploču Cubist blues.

Nenadano je postao kultna figura kada su ga početkom devedesetih godina kao glavnog uzora počeli pominjati članovi R.E.M., i kada su Replacementsi na albumu Pleased To Meet Me objavili pjesmu Alex Chilton. Tada su već svi obratili pažnju na Chiltonov rad, Beck, Elliott Smith, Jeff Buckley, bendovi Whiskeytown, Wilco, Violent Femmes, Teenage Funclub, Bat For Lashes rado su snimali obrade klasika. Ponesen novim interesovanjem, Chilton je ponovo okupio bend s kojim je 2005. godine snimio album In Space, a prošle godine objavljen im je box set sa čitavom ostavštinom.

Prije četiri godine Chilton je nastupio u Beogradu. Evo šta je nakon koncerta zaključio Srba Srećković:

- Ok, svi smo čuli bizarne priče o čoveku zvanom destrukcija, mizeriji kao izvoru inspiracije, pesmama kreiranim posle mnogo alkohola i još više kokaina, lošoj distribuciji ploča, uništenoj karijeri, o Sister Lovers koja je na pravi način objavljena tek 15 godina nakon snimanja, misterioznom nestanku u uraganu Katrina. Sumnjam da bi bilo ko razočaran ovakvim njegovim nastupom bio očaran gledajući ga pre 30 godina negde u svetu.

Još nešto: zahvaljujući The Replacements, učenicima iz Mineapolisa, ovaj luzer sa talentom je postao nešto što prevazilazi sve te priče o ukletosti i životu na ivici sveta, kao i status većine ostalih opskurnih rock ‘n’ roll junaka: Aleks Chilton je postao PESMA.

I evo šta bi onda mogao da bude najprikladniji opis ovog koncerta: soundtrack sopstvenog života kakvim ga jedna pesma vidi ove 2006. Sve zajedno, neočekivano, čudnovato i poetično iskustvo, kao rock ‘n’ roll i kao sam život.

Završićemo skromnu posvetu ovakvim opisom i prepustiti vas uživanju u September Gurls.

(zurnal.info)

DUBIOZA KOLEKTIV: Novi album “5 do 12” će biti besplatan Novi album Dubioze kolektiv “5 do 12” bit će objavljen 12. aprila i pušten na besplatno snimanje sa njihove internet stranice. Singl “Vidi, vidi, vidi” možete poslušati ili snimiti sa naše stranice ili direktno sa www.dubioza.org. Nakon što je rečenica i ime emisije koju vodi Tarik Helić “Svako dobro Bosno i Hercegovino”, postala svojevrstan zaštitni znak njihovog posljednjeg albuma “Firma ilegal”, i nakon Dubiozinog više nego zanimljivog i neobičnog nastupa u ovoj emisiji, poznati voditelj ovog puta zvanično najavljuje cijeli album i svim fanovima Dubioze želi “brzu konekciju i ugodan download”.

Ovo je još jedno kratko i jasno djelo sa 9 pjesama, koje udaraju direktno u glavu. Korumpirani vlastodršci koji se brinu samo za svoje vlastite interese, birokratija, recesija, razorni nacionalizam i stanovništvo na rubu siromaštva (...) su inspirisali bend da napravi još jedan manifest otpora takvoj situaciji, kažu članovi Dubioze o svom novom albumu, drugom na našem jeziku.

Od izdavanja prošlog albuma Dubioza je odsvirala blizu stotinu koncerata. Četvrti album “5 do 12”, producirao je Brano Jakubović u studiju Skirlibaba. Na njemu su ugostili Sašu Lošića – Lošu iz Plavog orkestra i makedonski bend Superhiks.

Za razliku od ranijih albuma, bend je ovaj put odlučio komunicirati direktno sa publikom i zbog toga će ovo izdanje biti postavljeno na www.dubioza.org na besplatan download!, objašnjavaju iz Dubioze i dodaju da će se album, svakako, moći i kupiti na njihovim koncertima.

{audio}/images/mp3/VIDI VIDI VIDI.mp3{/audio}

Vidi, vidi, vidi - download.

(zurnal.info)


MUZIKA Black Rebel Motorcycle Club, Beat the Devil's Tattoo

Beat the Devil's Tattoo je konceptualno u potpunosti nejasan album, BRMC jednostavno ne znaju ponoviti formulu sa početka karijere

Grupu Black Rebel Motorcycle Club osnovali su Robert Turner i Peter Hayes 1995. godine u srednjoj školi. Zbližila ih je zajednička ljubav prema UK bandovima iz kraja ’80 i početka 90-tih (Ride, The Stone Roses, The Jesus & Mary Chain, My Bloody Valentine, itd.)
Međutim tek dolaskom bubnjara
Nicka Jagoa 1998. godine počinju sa ozbiljnim radom. Jago im je u potpunosti odgovarao pošto je dolazio iz Engleske, odakle se nakon završene umjetničke škole 1996. godine preselio u Ameriku. Sa nastupima kreću u novembru 1998. godine i prvo su nastupali pod nazivom The Elements ali ubrzo mijenjaju naziv u Black Rebel Motorcycle Club po filmskoj bandi Marlona Branda.
Tokom 1999. godine snimaju 16 demo snimaka i prodaju svih odštampanih 500 kopija, a potom se sele u Los Angeles. Ubrzo kreću sa svirkama koje dovode do toga da postaju grupa o kojoj se najviše govorilo u L.A. u to vrijeme. Lokalna radio stanica
Santa Monica, dio velikog KCRW-a, pravi kompilaciju sa snimcima zanimljivih grupa i među njima se nalaze i B.R.M.C. Ubrzo potom zainteresovanost za B.R.M.C. prelazi Atlantik i BBC Sheffield ih proglašavaju grupom tjedna dok braća Gallagher traže od njih da potpišu za njihovu izdavačku kuću.
Međutim oni se odlučuju za Virgin Records i u martu 2000. godine potpisuju ugovor. Nakon kraće turneje po Americi sa bandom
Dandy Warhols grupa ulazi u studio i kreće sa snimanjem svog prvog albuma koji objavljuju u martu 2001.godine pod nazivom “Black Rebel Motorcycle Club”.
Gitare, distorzija i feedbackovi su obilježja njihovog zvuka. Prvo što nam padne na pamet su
The Jesus & Mary Chain iz ranog perioda albuma Psychocandy iako je produkcija B.R.M.C. znatno ispeglanija što i nije čudo s obzirom na vremensku razliku. B.R.M.C. čak i fizički sa razbarušenim frizurama i odijevanjem u crno podsjećaju na braću Reid.
Kompletan zvuk ovog albuma je britanski i teško je povjerovati da grupa dolazi iz Amerike, a treba obavezno poslušati pjesme “As Sure As The Sun”, “Rifles”, “Head Up High”.
Nakon dvije godine koncerata i klupskih svirki B.R.M.C. u septembru 2003. godine objavljuju svoj dugoočekivani drugi album pod nazivom
Take Them On, On Your Own.
Odmah na prvo slušanje može se zaključiti da se u te dvije godine nije ništa promijenilo u muzičkom shvatanju trojke iz San Francisca. Muzički izraz im je dalje na tragu engleskih gitarskih bandova sa mračnom i izuzetno tegobnom atmosferom. Pjesme su u odnosu na prvi album za nijansu brže dok je produkcija u potpunosti ista kao i na prvom albumu. Politika polako ulazi u njihov opus (“U.S. Government”) ali ljubav ipak ostaje glavna tematika njihovih pjesama.
A potom dolazi 2005. godina i sigurno prekretnica u karijeri B.R.M.C.
Da sve ne bi bilo tako sjajno kao do tada potrudili su se sami momci iz grupe B.R.M.C. sa svojim trećim po redu albumom koji izlazi u augustu 2005. godine pod nazivom “Howl”. Zašto su svoj dobro provjereni koncept odbacili u stranu i pokrenuli nešto što je za većinu bilo najblaženo rečeno čudno, teško je reći. U jednom su sasvim uspjeli, a to je da su napravili nešto sasvim drugačije od onoga što su radili do tada. Na žalost mnogo lošije.
Na čitavom albumu preovladavaju blues i kantri motivi što je za mnoge bilo zaista razočaravajuće. Sa velikom lakoćom su ubili svoj do tada prepoznatljivi fuzirani zvuk. Na albumu ne postoji pjesma koja bi sa svojim ritmom zavrijedila i jedan pomak našeg tijela.

U 2007.godini objavljuju novi album pod nazivom Baby 81 gdje je primjetno da blijedi sjenka The Jesus and Mary Chain koja ih je pratila tokom čitave karijere. U odnosno na prethodni amerikanizirani album ovaj album ostaje na tom putu ali sa znatno manjom mjerom. Bubnjar Nick Jago ih 2008. godine napušta već po drugi put i na njegovo mjesto dolazi Leah Shapiro iz banda The Raveonettes.

Živi album objavljuju 2009. godine i najavljuju svoje novo izdanje za 2010. godinu.

Novi album pod nazivom Beat the Devil's Tattoo sadrži 13 numera i datum objavljivanja je 8. mart 2010. godine.

Ukoliko bismo željeli najjednostavnije opisati ovaj CD mogli bismo reći da je to koktel svega što su do sada radili. Album otvara naslovna numera koja nas opet vraća u vremena divljeg zapada gdje preovladava jednolični ritam i slide zvuk gitare. Pjesma potom prelazi u izuzetno čvrst garage zvuk i odlično najavljuje sam album. Međutim varijacije između pjesama su više nego evidentne. Tako druga pjesma pod nazivom Conscience Killer kombinuje stil prethodne numere sa JAMC zvukom i tvrdim garage gitarskim ritmom. Slijede beskrvna Bad Blood, brza i brujeća War Machine te neinventivna Sweet Feeling. Da ne bismo zaboravili njihova prva dva izdanja pobrinula se numera Evol koja ponovo prikazuje BRMC u svom nekadašnjem sjaju. Najbolja numera na albumu je svakako Mama Taught Me Better u kojoj je sadržano sve ono dobro što su BRMC do najnovijeg albuma snimili i prezentovali.

Na ovom albumu BRMC prave nešto još gore nego sa albumom Howl. Na Howl su se držali jednog stila koji su, bez obzira na sve, izgurali do kraja albuma. Beat the Devil's Tattoo je konceptualno u potpunosti nejasan album.


(zurnal.info)

MUZIKA These New Puritans, Hidden

These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.

Veliko je pitanje šta se moglo očekivati od novog albuma benda profila kao što je These New Puritans. Cijela muzička javnost je bila oduševljena sa njihovim prvim albumom pod nazivom „Beat Pyramid“ koji je objavljen 2008. godine. Ove godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom „Hidden“. Album će vjerojatno biti veliko razočarenje za mnoge. Međutim, ovo je jedan od onih albuma koji veoma teško sjedaju na prvo slušanje.

Ova četvorka iz Southenda, malog gradića koji se nalazi 30 kilometara od Londona, je svjesno i hrabro ušla u avanturu koja je proizvela album koji se od prvog razlikuje kao nebo i zemlja. Svjesno bježeći od poznate bolesti da drugi album liči na prvi, prouzrokovala je da su braća blizanci (Jack - vokal, gitara, kompjuteri i semplovi) i George Barnett (udaraljke) uz pomoća Thomasa Heina i Sophie Sleigh pretjerali u tom bježanju. Nakon prvog preslušavanja album je i na mene ostavio takav utisak da nisam ima nikakve više želje da ga opet preslušam. Međutim, zbog muzički siromašnog početka ove godine TNP su opet došli na red. I šta se dešava? Album tek nakon nekoliko preslušavanja daje pravu sliku i pokazuje da se suludi eksperiment i kompletna promjena stila itekako isplati. Hidden je album za male podrumske prostore koji uz veoma dobre video projekcije može da fascinira. Pjesme su im i dalje izuzetno jednostavne, uz upotrebu minimalističkih tekstova, koji svoje djelovanje na slušaoca imaju tek nakon dugotrajnih ponavljanja. Album im je producirao Graham Sutton (radio sa Bark Psyhosis) koji im je udahnuo komorni-art zvuk. Na albumu se nalazi 11 numera, prva „Time Xone“ ima duvačke instrumente i komorno-depresivnu atmosferu, „We Want War“ je numera čiji je zvuk najbliži njihovom prethodnom albumum u kojoj se nisu libili da ukomponuju plesnog industrijala, neo-folka i prije svega mističnosti koja je u potpunosti preuzela vodilju same pjesme. Pjesmu „Three Thousend“ nose teški udarci bubnja i slojevite vokalne dionice.

Druga polovica albuma ostavlja znatno jači utisak. Tematski se uglavnom naslanjaju na astrologiju, misticizam i grčku filozofiji što odlično pristaje veoma čudnom muziciranju tokom cijelog albuma. Na albumu je fantastično načinjen hibrid novog i starog, minimalizma i baroka, klasike i rokenrola, nikakav problem im ne predstavlja upotreba klasičnih harmonija, dječijeg hora ili pak primjena recitala u samim pjesmama. Kraj albuma zatvara prekrasna „White Chords“, koja u srednje laganom i za ovaj album čudno rezistentnom tempu, daje završni udarac ovom veoma dobrom i ujedno bez ikakve dvojbe čudnom albumu. Mnogi će im okačiti oko vrata tablu sa oznakom art-rock, ali These New Puritans napravili su snažan album, čiji se kvalitet povećava nakon svakog novog preslušavanja.

(zurnal.info)