Mali životopisi
Koliko je balkona s kojih si gledao svijet?
Ne mislim da sam ja turist u svijetu, nikada nigdje nisam išao da bih vidio, nego da bi mi se dogodilo. Nisam gledao ono što se od gosta u New Orleansu očekuje, nisam odlazio da bih posjetio "poznata" mjesta. Nisam tražio ništa novo, priželjkivao sam da mi se ponove neki važni osjećaji, recimo - čudo ljetnog jutra u novom gradu, kafana koja postoji samo da se ja tog jutra pojavim u njenoj sjenovitoj bašti.
PISMA S JUGA
Neretva
Pročitajte esej iz svježe objavljene zbirke Marka Tomaša "Pisma s juga" (VBZ, Zagreb)
Mali životopisi
Kad si nigdje, nadomak si svemu
Svoj moralni kod si gradio na jednostavnoj pretpostavci: sam si odgovoran za sve što ti se dogodi. Tako si lakše mogao izaći na kraj sa svojim ljutnjama, bio je to način kultiviranja vlastite agresivnosti. Ali u osnovi ta je pretpostavka netačna, zato što nam se život događa mimo naših odluka, i vrlo rijetko našom voljom.
O knjizi Dobri dani
Putovanje Gastarbajter - ekspresom
Dobri dani su nužno potrebni Balkanu, svim njegovim ideologijama, očevima, majkama i školama
Mali životopisi
Sreća piše bijelom tintom
Ja sam sebi lik iz romana koji još nisam do kraja pročitao.
O romanu Odlazak, Andreja Nikolaidisa
Utjeha srdžbe
Srdžba koju „čujemo“ cijelim romanom Odlazak nije negativno markirani impuls već postaje konstitutivni dio pisca koji nije bezrazložno ljutit već pravedan u svojoj ispravnoj ocjeni postojećeg društvenog poretka
Mali životopisi
Pejzaži u dimu
Bio sam u Zvonu, večeras smo moj drug Saša Bukvić i ja otvorili njegovu izložbu fotografija. “Pisci u Zvonu, 1988 – 1992”. Bilo je zanimljivo. Vratio sam se trideset i više godina u prošlost. Izložene fotografije pokazuju moj svijet iz kasnih osamdesetih, puno prijatelja, a mnogi od njih više nisu živi
Pjesme Lidije Deduš
Privatni big bang
U Čitaonici Žurnal predstavljamo pjesme Lidije Deduš iz zbirke "Razglednice iz prašnjave republike"
Mali životopisi
Stvari koje bi nam mogle zatrebati
Sjedimo uz otvoreni prozor kroz koji ulaze i izlaze ose, a sada i jedan leptir.
I već je vrijeme da se ide, ustanem, okrećem se oko sebe, gledam u stare stolice, pitam:
„Gdje kažeš da je ovdje sjedio Zuko Džumhur?“
Povratak u Reims
Grad uvreda
„Telo radnice, kako stari“, piše Eribon, „u svakom pogledu pokazuje šta je istina klasne egzistencije“. Njen život, mahom lišen ljubavi, a pun prinude, uronjen je u svakodnevno nasilje, gde je prezir način života, a „ponižavanje drugih lako i jednostavno kao disanje“.