Društvo

IZBORNA OBEĆANJA: Ekonomski rast i razvoj
HEĆO RIJEŠIO MISTERIJU: Korumpiran sam tim se dičim

Hećo je dakle javno priznao kako postoje kompanije koje finansiraju kampanju njegovog ministarstva, uoči samih izbora

Faksimil odgovora Vahida Heće TI-u

Razriješena je misterija oko naručivanja i plaćanja kampanje “Nije kasno za bolji život” u kojoj se promovira svijetlija nam energetska budućnost u Federaciji BiH. Nagađanja ko je platio, ko je naručio i kome treba priča da milijarde stoje vani, samo ih S BiH mora pokupiti, razriješio je sam ministar energetike, industrije i rudarstva u Vladi Federacije Vahid Hećo. Priznao je, javno, kako postoje krugovi koji njemu sada plaćaju milione da jednog dana dobiju poslove vrijedne nekoliko milijardi.

Više od mjesec dana su građani Federacije BiH obavještavani kako će Hećo i Stranka za BiH zaposliti hiljade ljudi i donijeti milijarde stranih investicija u zemlju. Mi ne moramo ništa raditi, naše je samo da stavimo iksić pored imena Harisa Silajdžića i, ako nam nije mrsko, ispred Stranke za BiH.

Onda je Transparency International postavio pitanje: S obzirom na oprečne izjave iz kojih ponovo nije jasno iz kojeg izvora je finansirana kampanja, TI BiH smatra da ministar Hećo duguje građanima objašnjenje:

  • ko je finansirao kampanju Elektroprivrede,

  • koliko je utrošeno na nju, te

  • koja je agencija, i na koji način, odabrana da kreira i sprovede kampanju?

Pošto su na reklamama bili potpisane Elektroprivrede BiH i HZ HB logično je bilo za pretpostaviti da su oni finanasirali makar dio kampanje. No, kažu da nisu. Nije ni Vlada Federacije, barem prema riječima premijera Mustafe Mujezinovića.

Hećo je pokušao da se brani šutnjom ali nije izdržao. Obzirom na sadržaj pismenog odgovora koji je poslao u TI BiH, bolje bi mu bilo da je istrajao u nastojanjima.

... obavještavamo vas da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije pokrenulo navedenu kampanju na zahtjev menadžera pojedinih firmi koje su i finansirale kompletnu kampanju, a iz razloga što su našli interes u ovim projektima i očekuju da će i njima biti pružena prilika da dobiju poslove na istim, što bi bilo na korist ovom Ministarstvu, elektroprivredama i svim menadžerima uključenim u ovu kampanju, a sve za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine.

Ujedno vas obavještavamo da ovo Minisitarstvo nije učestvovalo u raspisivanju javnog poziva za izbor najpovoljnije ponude za implementaciju navedene javne kampanje, niti je na bilo koji drugi način učestvovalo u ocjenjivanju i izboru najboljeg ponuđača, kao ni finansiranju iste.

Hećo je dakle javno priznao kako postoje kompanije koje finansiraju kampanju njegovog ministarstva, uoči samih izbora. Kampanju koja kaže ako Hećinoj stranci date glas biće para, posla..., ma svega. Oni se, dakle, nadaju da će postati “strateški partneri” Stranke za BiH i dobiti poslove od nekoliko milijardi, i ko zna šta sve još.

Ako i druga ministarstva krenu Hećinim putem, uskoro bi mogli imati firme koje podržavaju gradnju GAK-a nadajući se da će dobiti tendere za nabavku medicinske opreme ili trgovce automobilima koji finansiraju kampanju bezbjednosti u saobraćaju ne bi li lakše prodali svoje skupocjene automobile državnim institucijama i ministrima.

Al' to nije korupcije, zar ne.

UZOPI U BiH: Vlasti su trebale raditi svoj posao kako su se i obavezali

U Izbornoj 2010 godini Unija za održivi povratak i integracije u BiH želi probuditi nadu i entuzijazam među izbjeglim i raseljenim licima, te ih uvjeriti da je njihova pregovaračka snaga relevantan i odlučujući factor u izbornom procesu. Ovim nastojimo upoznati javnost sa realizovanim/nerealizovanim obećanjima političkih partija u protekle četiri godine.

Također, želimo podsjetiti aktuelne sadašnje vlasti da su trebale raditi svoj posao na način na koji su se obavezali potpisivanjem Platforme IRL 2006 – 2010., a buduće izabranike upozoriti da je proces povratka najosjetljiviji segment u BH društvu i da još uvijek nije završen.

Ukupni rezultati: Negativna ocjena 51,5%; Pozitivna ocjena: 48,2%

 

Kvalitet primjene Ustava BiH u odnosu na prava raseljenih lica i povratnika su predstavnici mjesnih zajednica ocjenili umjereno negativnona.Rezultate dajemo na osnovu tabelarnog pregleda i prikazanog grafikona.

Ukupni rezultati: Negativna ocjena:51,2 %; Pozitivna ocjena:48,5 %

Poštovanje ljudskih prava raseljenih lica i povratnika umjereno negativno su ocjenile mjesne zajednice Rezultate dajemo na osnovu tabelarnog pregleda i prikazanog grafikona.

Ukupni rezultati: Negativna ocjena: 60,4%; Pozitivna ocjena:39,3 %

Realizaciju procesa povratka prognanika i raseljenih lica predstavnici mjesnih zajednica ocijenili izrazito negativno.

 

(UZOPI BiH/zurnal.info)

 

 

TIBiH: Monitoring koliko su stranke utrošile u kampanju

Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH) sa zvaničnim početkom izborne kampanje pred opće izbore kreće s monitoringom tokom kojeg će se, uz pomoć agencije za praćenje i analizu medija, pratiti količina i tip oglašavnja političkih stranaka u elektronskim i štampanim medijima, te količina sredstava koje su partije utrošile na kampanju.

Monitoring predizborne kampanje uključit će uzorak od deset političkih partija: Stranka demokratske akcije (SDA), Stranka za BiH, Stranka za bolju budućnost (SBB), Socijaldemokratska partija BiH (SDP), Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ), Hrvatska demokratska zajednica 1990. (HDZ 1990), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Srpska demokratska stranka (SDP), Partija demokratskog progresa RS (PDP RS) i Demokratska partija (DP).

Za ovih deset stranaka TIBiH će pratiti, i o tome redovno izvještavati javnost, koliko su i na koji način trošile sredstva za predizbornu kampanju, te na samom kraju uporediti ove podatke sa zvaničnim podacima koje su stranke dale Centralnoj izbornoj komisiji.

Tokom predizborne kampanje TIBiH će nastaviti i s redovnim praćenjem svih nepravilnosti i zloupotreba stranaka u svrhu predizborne promocije, s ciljem da glasačima pruži što više informacija, kako bi mogli držati stranke odgovornim za svoje postupke.

TIBiH, također, na dan početka predizborne kampanje još jednom apelira na stranke da se odgovornije i transparentnije ponašaju prema svojim glasačima i na taj način pokažu spremnost i volju za unapređenje oblasti finansiranja političkih partija, saopćeno je danas iz te nevladine organizacije.


(Fena)

DNEVNIK KAMPANJE: U osvit bitke

Danas je počela još jedna predizborna kampanja. Nema sumnje, biće prljavija nego ijedna do sada.

U osvit bitke predsjednica Centralne izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić upozorila je učesnike da će energično biti sankcioniran govor mržnje, koji bi mogao inicirati nasilje ili širenje mržnje. Također, kandidati su zamoljeni da se uzdrže od korištenja antidržavne i nacionalističke retorike i svih izjava koje dižu tenzije. U suprotnom, upozorila je, Komisija ima ovlaštenja da naplati novčanu kaznu do 10.000 KM, ukloni ime kandidata s liste ili poništi ovjeru političkog subjekta.
Ne vjerujem da će ovo zaustaviti ključne borce. Jer, ako im se uskrati antidržavna i nacionalistička retorika, šta im je drugo preostalo? Kako privući letargični puk? Pornografija, striptizete, turbo folk, besplatni iftari, steone junice, motokultivatori, thompsoni i merlini vrlo brzo će dosaditi. Što bi rekao jedan moj prijatelj – ne može se ni burek svaki dan jesti. Kako onda održati pažnju do kraja kampanje?

Ništa lakše nego vratiti se staroj, dobroj ratnoj prošlosti (čiji je zločin veći), nastaviti sa manipulacijom strahom (oni se hoće otcijepiti a mi im ne damo), pa svršiti sa predziđima, bogumilima i pansrpstvom.

Cijena od 10.000 maraka za to zadovoljstvo – prava sitnica. Sve ostalo ići će preko naših leđa.

(zurnal.info)

NOVI IMOVINSKI KARTONI: Premijer Dodik izdržava sina milionera Prema podacima iz danas objavljenih imovinskih kartona, prihodi kandidata na predstojećim izborima su veći, a imovina brojnija nego u ranijim godinama. Neki od zvaničnika primjer su da bavljenje politikom za kratko vrijeme može dovesti do bogatstva.
Igor i Milorad Dodik

Igor Dodik, sin premijera Republike Srpske (RS) Milorada Dodika je milioner koji u prošloj godini nije zaradio niti marke. Prema izjavi o imovinskom stanju koju je Igor potpisao u julu ove godine, on nije imao prihoda, ali jeste imovinu vrijednu 2.686.404 KM. Njegov otac, premijer Dodik u svojoj izjavi navodi da svog sina izdržava.

Igor navodi da je vlasnik 50 posto firme Fruit Eco, te svoj udio procjenjuje na 2.625.095 KM. Osim toga, vlasnik je automobila vrijednog 50.000 KM i računa u Hypo banci na kojem se nalazi 10.804 KM.

Fruit Eco je 2008. godine dobila kredit Investiciono-razvojne banke RS od 3 miliona KM, a odobrio ga je Kreditni odbor akcionara banke na čijem se čelu nalazi premijer Dodik.

Ovo je samo dio imovine koju je četveročlana porodica Dodik navela u danas objavljenom imovinskom kartonu za 2010 godinu.

Oni su, kao i porodice ostalih kandidata za oktobarske izbore bili dužni Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (BiH) dostaviti popunjene obrasce o imovinskom stanju. Za razliku od ranijih godina, ovaj put su morali detaljnije opisati razne novčane prihode, ušteđevinu, dionice, kao i kreditne obaveze, pokretnu i nepokretnu imovinu, uz preciziranje njene vrijednosti.

Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu porodica Dodik je procijenila na 5.760.867 KM. Ako ovom iznosu dodamo ukupne prihode od plata, poljoprivrednog imanja i rente u iznosu od 305.220 KM, dobijamo cifru od 6.066.087 KM ukupnog bogatstva Dodikovih u 2009. godini.

Po visini prihoda i vrijednosti nekretnina u porodici prednjači Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i ovogodišnji kandidat za predsjednika RS.

Mirko Okolić (Foto:CIN)Njegova imovina, naveo je u kartonu, vrijedi ukupno 2.850.505 KM. U to spadaju kuća u Beogradu vrijedna 1,7 miliona KM, kuća u Laktašima od 300.000 KM, dva stana u Beogradu vrijedna ukupno 600.000 KM i stan u Laktašima od 110.000 KM. Iste nekretnine Dodik je prijavio i prije četiri godine, no njihova vrijednost je u međuvremenu značajno porasla - stanovi u Beogradu su prije četiri godine vrijedili 160.000 KM, a stan u Laktašima 30.000 KM.

Milorad Dodik je prijavio i ukupnu prošlogodišnju platu od 59.220 KM, prihode od poljoprivrede u ukupnom iznosu od 80.000 KM, te rentu za kuću u Beogradu od 100.000 KM.

U njegovom vlasništvu nalazi se automobil vrijedan 100.000 KM. Premijer RS je dioničar Banje Laktaši, kao i sva tri člana njegove porodice, sa jednakim udjelima od po 0,003924 posto. Svaki od udjela vrijedi svega 505 KM. Milorad Dodik ima i 10.000 KM na računu u Novoj banci Banja Luka.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je prošle godine objavio tekst o imovini premijera RS u kojem je otkrio da je Dodik 2008. godine uzeo od Pavlović International banke kredit od 1.468.373 KM na rok otplate od osam i pol godina. U ovogodišnjem imovinskom kartonu Dodik je potvrdio zaduženje u ovoj banci ali je naveo da je dužan 1,7 miliona KM i da je kredit reprogramiran na rok otplate od 20 godina.

Osim premijera i njegovog sina izjave o imovinskom stanju su dostavili i supruga Snježana i kćerka Gorica Dodik Trišić.

Supruga Snježana je u prošloj godini, kao kooperant zajedničkog poljoprivrednog imanja zaradila 45.000 KM, a uz spomenute dionice u Banji Laktaši, prijavila je i poslovni prostor procijenjen na 100.000 KM, te automobil Peugeot 407 vrijedan 30.000 KM. Prijavila je da duguje 100.000 KM firmi u čijem se vlasništvu nalazi poslovni prostor.

Kćerka Gorica je vlasnik firme Trinity Media & Consulting vrijedne 92.874 KM. U prošloj godini zaradila je 21.000 KM, ali na računu u NLB Razvojnoj banci nije ostalo mnogo - Gorica je prijavila da se na njenom kontu nalazi svega 74 KM.

Kao i njen otac Milorad, Gorica je također dugoročno zadužena. Komercijalnoj banci je obavezna vratiti dva kredita: 95.000 KM do 2022. godine i 47.417 KM do 2018. godine.

Udvostručili vrijednost imovine

Porodica Dodik nije jedina koja je u znatnoj mjeri imala korist od bavljenja politikom svog člana. Kandidati Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke za BiH Šemsudin Mehmedović i Ekrem Ajanović su u proteklih osam godina profitirali kao poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Mehmedović je svoju imovinu 2002. godine procijenio na 232.000 KM. Činili su je garsonijera od 50.000 KM, dionice vrijedne 150.000 KM, te 22.000 KM gotovine. Ove godine Mehmedović je svoju imovinu procijenio na najmanje 451.275 KM. Danas je vlasnik dva stana ukupne vrijednosti 351.275 KM, zemljišta u opštini Doboj Jug u vrijednosti od 40.000 KM, kao i Audija A6 od 60.000 KM. Prijavio je da ima novac na računu u banci i dionice, no nije naveo iznose.

Vrijednost Ajanovićeve imovine je također udvostručena u protekle četiri godine. Ajanović je 2006. godine prijavio nekretnine u vrijednosti od 380.000 KM. Na listi su se našli kuća od 100.000 KM, vikendica od 40.000 KM, 60 duluma zemlje u vrijednosti od 180.000 KM, te dva dućana vrijedna ukupno 60.000 KM.

Ove godine u imovinskom kartonu Ajanović navodi da njegova imovina vrijedi 805.000 KM, te da je u prošloj godini zaradio 89.409 KM. Ajanović je u međuvremenu postao vlasnikom garsonijere i jednoiposobnog stana u Sarajevu, jednoiposobog stana u Tešnju, a vrijednost njegove kuće porasla je na 250.000 KM. Prijavio je i ušteđevinu od 60.000 KM.

Ajanovićeva supruga Dževdeta, redovna profesorica Filozofskog fakulteta u Sarajevu u prošloj je godini zaradila 61.000 KM, a u kartonu za 2010. prijavila je i stan u Sarajevu od 220.000 KM. Ovu nekretninu Dževdeta nije navela 2006. godine.

Nikola Špirić (Foto:CIN)Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i kandidat SNSD-a za Parlament BiH, u 2002. godini je prijavio automobil od 20.000 KM, štedne uloge od 102.258 eura i 83.383 švicarska franka, te staru deviznu štednju od 50.000 KM, stan u Sarajevu, te zemljište i dio porodične kuće u Drvaru, čiju vrijednost nije precizirao.

U kartonu za 2006. godinu naveo je samo stan i automobil, bez tačne vrijednosti. Međutim, u izjavi koju je morao predati komisiji Parlamenta BiH kao kandidat za Vijeće ministara naveo je mnogo više: u samo četiri godine visina njegovog štednog uloga se gotovo utrostručila – iznosila je oko 378.300 eura i 18.140 KM. Prijavio je i troiposoban stan u Banjaluci, dvoiposoban stan u Novom Sadu, te dvoiposoban stan u Beogradu čiji je vlasnik njegov sin.

U imovinskom kartonu prije Opštih izbora 2010. Špirić je prvi put javnosti dao na uvid te podatke, a osim dva vlastita stana, vrijedna 120.000 KM i 75.000 KM, i sinovog vrijednog 150.000 KM, prijavio je i automobil Audi A6, te porodično imanje čiju je vrijednost procijenio na 40.000 KM.

Ukupna vrijednost štednih uloga mu je smanjena na 48.060 eura, 38.600 dolara i 85.000 KM, ali ovoga puta za kćerku Jovanu, koja nema vlastitih prihoda, navodi da je vlasnica stana u Austriji, vrijednog 400.000 KM.

U proteklih osam godina postepeno se povećavala i imovina Borjane Krišto, aktualne predsjednice Federacije BiH i kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za člana Predsjedništva BiH. U imovinskom kartonu iz 2002. godine ona je pored ličnih primanja za sebe i supruga Branka navela i ušteđevinu u ukupnom iznosu od 60.000 KM, te stan i nekretninu u BiH ne navodeći njihovu vrijednost ni lokaciju.

Četiri godine kasnije prijavila je kuću u izgradnji, bez navođenja vrijednosti, da bi njen suprug kao kandidat HDZ-a za Općinsko vijeće Livno u 2008. godini naveo da posjeduju kuću vrijednu 400.000 KM.

Sa 60.000 KM u 2002. godini njihova ušteđevina je četiri godine kasnije porasla na 70.000 KM, u 2008. je iznosila 100.000 KM, a u 2010. - 150.000 KM.

Hamdija Lipovača, načelnik Općine Bihać i kandidat Socijaldemokratske partije (SDP) za Parlament BiH u imovinskom kartonu iz 2002. godine nije prijavio imovinu. Dvije godine kasnije navodi naslijeđen stan od 60.000 KM, auto Laguna II od 52.000 KM, te račun u banci od 28.000 KM.

U 2008. godini vrijednost stana je povećana na 80.000 KM, dok je iznos na banci za četiri godine uvećan na 200.000 KM. Prijavio je i automobil vrijedan 60.000 KM, polovicu porodične kuće od 150.000 KM, kuću na moru od 100.000 KM i zemljište vrijedno 5.000 eura. U tom kartonu naveo je i kredit od 200.000 KM koji treba izmiriti do 2028. godine.

U imovinskom kartonu za Opšte izbore 2010. Lipovača je prijavio dva naslijeđena stana ukupne vrijednosti 160.000 KM, a vrijednost kuće na moru je udvostručena i sada iznosi 200.000 KM. Ovoga puta navodi i vikendicu od 30.000 KM, auto Hyundai od 40.000 KM, polovicu naslijeđene kuće od 150.000 KM i poslovni prostor (poklon od oca) od 10.000 KM.

Iznosi novca na računu i kreditnog zaduženja ostali su isti - po 200.000 KM.Hamdija Lipovača (Foto:CIN)

Njegov stranački kolega i zastupnik u Skupštini Brčko distrikta Izet Banda u imovinskom kartonu iz 2004. godine je naveo ušteđevinu od 25.000 KM, kuću od 100.000 KM, vikendicu od 20.000 KM i automobil Golf 2 od 2.000 KM. Četiri godine kasnije prijavio je samo kuću iste vrijednosti i vikendicu kojoj je vrijednost porasla na 30.000 KM.

Međutim, u najnovijem imovinskom kartonu vrijednost Bandine kuće je dvostruko uvećana – na 200.000 KM, a osim nje prijavio je i 5 duluma zemlje od 50.000 KM, poslovni prostor od 110 metara kvadratnih čiju vrijednost je procijenio na 35.000 KM, Škodu Fabiu od 15.000 KM, te 70.000 KM novca na računu u banci.

I imovinski karton porodice poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Parlamentu BiH Mirka Okolića je postao sadržajniji, kako po količini prijavljene imovine tako i po njenoj vrijednosti.

Okolić je 2006. godine prijavio stan od 106.000 KM, auto od 20.000 KM, kao i 18.000 KM na računu. Četiri godine kasnije stan vrijedi 180.000 KM, Okolić vozi Audi A6 od 30.000 KM, na računu ima oko 30.000 KM, a uspio je uštedjeti i 58.681 euro. Ove godine imovinu je prijavila i njegova kćerka Neda. Ona je vlasnik poslovnog prostora od 88 kvadratnih metara koji je procijenjen na 180.000 KM. Neda je prijavila Golfa 6 vrijednog 40.000 KM i platu za deset mjeseci prošle godine u ukupnom iznosu od 4.600 KM.

(CIN)

VIDEO: Kako su uništene firme u Tuzlanskom kantonu
Magazin Žurnal objavljuje snimke spceijalne emisije 60 minuta o propalim firmama i obespravljenim radnicima u Federaciji BiH u nekoliko nastavaka. U prvom dijelu prenosimo priču o uništenim firmama u Tuzlanskom kantonu uz saglasnost autora priloga Avde Avdića i urednika Bakira Hadžiomerovića.

(60minuta/zurnal.info)

ISTRAŽIVANJE: Za 275 godina nećemo imati nezaposlenih!

Foto: IlustracijaSadašnjim vlastima trebalo bi 275 godina da iskorijene nezaposlenost, zaključak je najnovijeg istraživanja Agencija za lokalne razvojne inicijative ALDI iz Goražda.

Vlasti Bosne i Hercegovine su u posljednje tri godine, za politike zapošljavanja iz svojih budžeta izdvojile 367 miliona KM, što predstavlja svega 1,5 procenata ukupnih budžetskih sredstava u mandatnom periodu, navodi se u ovom izvještaju.

Vlasti se mogu pravdati da su u toku svog mandata povećale dio budžeta za zapošljavanje ali se za četiri godine radi o svega 26 miliona maraka dok su u istom periodu povećali budžete za skoro dvije milijarde maraka.

Najsramotniji je odnos državnih institucija prema zapošljavanju pa su za četiri godine izdvojili svega 12 miliona maraka što je tek 0,24 posto novca potrošenog u budžetu.

Vlada Milorada Dodika sa 138 miliona maraka za zapošljavanje uradila je više za nezaposlene od Federalne Vlade ali je to i dalje tek 2,3 posto od novca kojeg je Republika Srpska potrošila u posljednje tri godine. U Federaciji je još gore. Tek 1,7 posto novca iz budžeta ide za podsticaje zapošljavanja i to je skromnih 120 miliona za četiri godine kada se procenti pretvore u konvertibilne marke. Tome treba dodati i 96 miliona kojih je deset kantona izdvojilo za zapošljavanje od 2007. godine.

Ukupna budžetska izdvajanja za zapošljavanje  u periodu od 2007. do 2010. godine (u milionima KM)Za sav ovaj novac broj nezaposlenih u posljednje četiri godine se smanjio tek za 7441 osobu. Računica kaže da je za svako radno mjesto u prosjeku izdvojeno oko 50.000 maraka. Na ovaj način vlastima bi do potpunog iskorjenja nezaposlenosti trebalo 275 godina i dvije i po milijarde maraka. U predizbornom mjesecu 511.783 osobe u BiH traže posao.

- Generalni zaključak o efektima budžetske potrošnje u oblasti zapošljavanja u protekle četiri godine jeste da su vlasti Bosne i Hercegovine značajno zanemarile pitanje zapošljavanja te da u proteklom mandatu nisu ostvarili nikakav značajan efekat na poboljšanje ukupnog stanja u oblasti zapošljavanja – zaključak je članova ALDI-ja.

(zurnal.info)





TI BiH: Zloupotreba sredstava u predizborne svrhe

Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH) osuđuje sve češće zloupotrebe javnih sredstava u svrhu predizborne stranačke promocije te apeluje na političke stranke da se odgovornije odnose prema novcu poreznih obveznika, čije interese bi trebalo da zastupaju.

Podstaknut nedavnom kampanjom Elektroprivrede BiH i Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, pod sloganom ''Nije kasno za bolji život'', za koju je na prvi pogled jasno da je iskorištena u predizborne svrhe, TIBiH je uputio Elektroprivredi zahtjev za informacije o javnom pozivu za izbor najpovoljnije ponude za provođenje kampanje te kriterija ocjenjivanja ponude, izboru najboljeg ponuđaca i cijeni ugovorenih usluga.

Elektroprivreda je odgovorila da ovo preduzeće nije učestvovalo u organizovanju kampanje, pa je samim tim nije ni finansiralo, s napomenom da se ove informacije mogu dobiti u resornom ministarstvu.

TIBiH se odmah obratio nadležnom ministarstvu, tražeći iste informacije, međutim, iz ministarstva nije stigao nikakav odgovor, iako je zakonski rok za dostavljanje informacija istekao.

Činjenica da Elektroprivreda, pod čijim imenom se provodi kampanja, nije upoznata u vezi s informacijama o kampanji, te izjava premijera FBiH Mustafe Mujezinovića da kampanja nije finansirana iz budžeta FBiH, kao i da Vlada nije dala saglasnost, upućuju na jasan zaključak da su u ovom slučaju zloupotrijebljena javna sredstva u svrhu promocije Stranke za BiH, čiji član je ministar energije, rudarstva i industrije Vahid Hećo, saopćeno je iz TIBiH.

Finansiranje predizbornih kampanja iz državnog budžeta nije samo prisutno u FBiH.

Ponovnim emitovanjem filma ''Ponosni na Srpsku'' Vlade Republike Srpske, u kojem se promovišu dostignuća Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pred sam početak predizborne kampanje, postalo je i više nego jasno da je osnovna svrha filma veličanje lika Milorada Dodika koji je kandidat za predsjednika RS-a.

Novac za ovaj film, za čije emitovanje su zakupljeni udarni termini na gotovo svim TV stanicama u RS-u, izdvojen je od novca poreznih obveznika.

Neodgovornost prema javnim sredstvima pokazala je i Stranka demokratske akcije (SDA), plaćanjem radnika putem Uslužne zadruge Peskara, koja ne samo što nije registrovana, već prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, pojedine osobe koje su navedene kao radnici nikada nisu ni poslovale sa SDA, a veliki dio navedenih sredstava nije ni došao do krajnjih korisnika.

TIBiH poziva građane da uzmu u obzir navedene slučajeve u trenutku kada budu davali svoj glas strankama na izborima te da donesu glasačku odluku na osnovu stepena odgovornosti koji su stranke pokazale u proteklom periodu.


(Fena)

NENAD STEVANDIĆ – ZVIJEZDA PRELAZNOG ROKA: Student koji je zapalio žito Pripremao je rat na ovim prostorima, dijelio naoružanje, trgovao njime, formirao terorističke grupe, organizirao progone Bošnjaka i Hrvata..., a danas ovaj kandidat SDS-a na predstojećim izborima vergla priču o ugroženosti Srba i RS, potrebi obračunavanja, razdruživanja...

Nenad Stevandić: Karadžićev organizator rata

Ubijanje, premlaćivanje, ucjenjivanje i pljačkanje; podmetanje eksplozija, raznošenje..., a nakon toga slijedi progon.

Uvod nije nikakav predložak za akcioni film, već kratak opis «ručnog rada» Nenada Stevandića (koje li ironije, doktora po profesiji), koji je upražnjavao tokom predratnih i ratnih godina, sa posebnim akcentom na 1991. i 1992. ljeto Gospodnje. Svi navodi o Stevandiću izvučeni su što iz Haških dokumenata (svjedočenja), što iz dokumenata organa (VRS i MUP RS) Republike Srpske (koji su u posjedu «Žurnala»), u kojima se još navodi da je Stevandić bio «umiješan u kriminalne aktivnosti i upotrebu paravojnih policijskih snaga u izvršavanju njihovih zločina».

NOVA AKVIZICIJA

Stevandića mnogi danas doživljavaju kao «novu akviziciju» Srpske demokratske stranke, što je nonsens, jer je dotični kriminalac i ratni zločinac, (istina nepresuđeni), jedan od osnivača SDS-a u Krajini i osoba koja je prije rata i na samom njegovom početku žarila i palila Banjom Lukom (u bukvalnom smislu te riječi) i odlučivala o životu i smrti mahom nesrba, ali i pojedinih Srba. Od tada do danas on je prešao dug put - preko «lidera» sopstvene strančice, člana kombi partije Nikole Špirića (za Banju Luku i Krajinu), člana kombi partije Predraga Lazarevića (Srpska stranka), lažnog političkog analitičara - pa sve do «mlade nade» Mladena Bosića, zadužene za, kojeg li licemjerstva, borbu protiv korupcije. Jednostavnije rečeno, Nenad Stevandić je pripremao rat na ovim prostorima, dijelio naoružanje, trgovao njime i sa «drugom stranom», formirao terorističke grupe (što su se obučavale u Pančevu, Nišu, Dedinju...), naređivao progone muslimana (Bošnjaka) i Hrvata, zločine nad njima, pljačkanje, dizanje u vazduh njihovih objekata i automobila, organizovao njihov progon iz Banje Luke, (dobar dio svojih kriminalnih aktivnosti debelo je naplatio), a danas ta kreatura vergla priču o «ugroženosti» Srba i RS, potrebi obračunavanja, razdruživanja..., valjda se spremajući da ponovo žari i pali, kao što je i činio. Ali sa pozicije narodnog poslanika, jer je kandidovan na listi SDS-a.

Isti taj Stevandić danas otvoreno laže o svojoj prošlosti (vidi okvir), tvrdeći da «ni luk jeo, ni luk mirisao», kenjkajući da je tada «bio premlad», «zelen»; sve, samo ne goropadni zlikovac željan novca i tuđe krvi. A bio je to, bez ikakve dileme.

RAZGOVOR SA KARADŽIĆEM

Tokom 1991. godine, Stevandić je pripadnike najgorih kriminalnih strukura iz Banjaluke slao put Srbije na trening u tamošnjim centrima Republičke državne bezbjednosti, gdje su obučavani za rukovanje eksplozivom, oružjem i pripremani za izvođenje terorističkih akcija u ovom gradu. Stevandić je sve to vrijeme bio na direktnoj liniji sa šefom srbijanskog DB-a Jovicom Stanišićem, a nikada tu bliskost nije ni krio. Istovremeno je bio i na direktnoj vezi sa Radovanom Karadžićem, haškim optuženikom i zatvorenikom, a sadržaj njihovih presretnutih razgovora najbolje argumentuje sve iznesene činjenice. Stevandić, (osim monstruoznosti posjeduje i izvanrednu količinu poltronstva koje ne preza upotrijebiti u komunikaciji sa šefovima), u jednom od razgovora snishodljivo obavještava Karadžića da «Jovici (Stanišiću, op.aut.) nosi brdo materijala» o događajima na teritoriji Krajine. U drugom, pak, razgovoru, Stevandić Karadžiću tvrdi da grupe koje on kontroliše ne čine nikakve kriminalne aktivnosti, već to rade kohorte Anđelka (Grahovca, u to vrijeme jednog od čelnika banjalučkog SDS-a).

«To su uglavnom momci koje niko nije kontrolisao. Nijedan tu nema moj. Nijedan tu nema od ovih momaka što su bili dole, povratili se sa obuke, nijedan tu nema od momaka što su se vratili iz borbe», kaže Stevandić Karadžiću, potvrđujući na taj način da je on taj koji zna ko ide na obuku i ko je istu završio.

UBISTVO STEVILOVIĆA

Tokom te 1991. godine, Stevandić nije samo slao kriminalce na obuku u Srbiju i komunicirao sa Karadžićem i Stanišićem, već je intenzivno, prema

srpskim svjedočenjima u Hagu, naoružavao mahom Srbe.

-Stevandić je organizovao naoružavanje i bio zapovjednik i odlučivao ko će da prima i koliko oružja i municije, bio zadužen za sve moguće transakcije. Dva tri puta sedmično u Drvaru je nadgledao distribuciju oružja - tvrdi jedan od svjedoka i ističe da ga je često viđao u društvu sa Stojanom Župljaninom (haškim optuženikom i zatvorenikom) i Simom Drljačom i njegovom grupom. Ove informacije se odnose na kraj juna i početak jula 1991. godine.

Stevandić je tada, prema svjedočenjima, optuživan da nije naoružavao samo Srbe, već da je oružje prodavao i Hrvatima i muslimanima (Bošnjacima), uzimajući ogromne pare. Sve to, kako svjedoci navode, otkrio je pukovnik Milan Stevilović, koji je ubijen u zasjedi kod Kotor Varoši 5. juna 1992. godine.

-Javna je tajna, bar se tako po Banjaluci pričalo, da ubistvo Stevilovića nisu organizovali Hrvati, ni muslimani, već Stevandić i njegova grupa - navodi jedan od haških svjedoka. Istu priču «Žurnalu» je potvrdilo nekoliko izvora u Banjoj Luci, ali je činjenica da ove optužbe protiv Stevandića nikada nisu dokazane. Slično je i sa ubistvom inspektora Miodraga Šušnice. Stevandić je saslušavan i u ovom slučaju i to 06.10.1993. godine.

CRVENI KOMBI

Stevandić je bio i član ratnog štaba Autonomne regije Krajina Srpske Republike BiH, zajedno sa presuđenim ratnim zločincem Radoslavom Brđaninom, generalom Momirom Talićem, Stojanom Župljaninom., Rajkom Kuzmanovićem (sadašnjim predsjednikom RS)... i brojnim drugim, a u to vrijeme već je uveliko komandovao Srpskim odbrambenim snagama (SOS), koje su Banjalukom i Krajinom haračile i listom progonile muslimanski i hrvatski živalj, pljačkajući, paleći, dižući u vazduh, riječju ubijajući. Jedan od specijaliteta SOS-a bio je podmetanje oružja u muslimanske i hrvatske kuće, da bi nakon toga upadala policija i «otrkivala» neprijatelje, a SOS-ovci su nalazili i «hranu» za zloglasni Crveni kombi (bio pod kontrolom policije) u kojem su, godinama, premlaćivani i masakrirani nesrbi.

«Srpske odbrambene snage iz Banje Luke pod komandom su Stevandić Nenada, koji je ujedno i predsjednik srpskog sokolarskog društva. Znatan uticaj na SOS imaju privatni biznismeni i neki rukovodioci iz SJB i SNB u CSB Banja Luka, a SOS-u se priključilo dosta banjalučkih kriminalaca. Dio formacije SOS ušao je u formaciju specijalnog odreda milicije CSB BL, ali se ne nalazi pod stvarnom kontrolom komande odreda i CSB», navodi se Informaciji o paravojnim formacijama na području Srpske republike BiH, upućene Glavnom štabu Vojske SR BiH, 28. jula 1992. godine.

Danas Stevandić demantuje da je bio komandant SOS-a, vadeći se na mladost i mrtve.

«Svaki navodni dokument na osnovu koga se tvrdi da sam ja bio komandant SOS-a ili bilo koje formacije je neistinit i nerelevantan jar ja nisam imao podređene u toku otadžbinskog rata, pa shodno tome nisam mogao nikome komandovati», tvrdi Stevandić (vidi okvir). Međutim, on otvoreno laže, jer je niz svjedoka iz tog perioda «Žurnalu» potvrdilo ono što piše u dokumentu koji smo citirali, a iste tvrdnje iznijeli su i brojni svjedoci u procesima koji su se odvijali i odvijaju u Haškom tribunalu.

POD KOMANDOM STEVANDIĆA

Kakve sve užase su činili SOS-ovci, najbolje je da kažu sami. U nastavku donosimo dio svjedočenja jednog od pripadnika ove terorističke formacije, čije ime ne navodimo iz razumljivih razloga, ali je redakciji poznato.

Prema njegovim riječima, prvi zadatak SOS-a bio je spriječiti JNA da odveze naoružanje iz Banje Luke i «ostavi Srbe bez mogućnosti odbrane», a «drugi zadatak je bio istjerati muslimane, Hrvate i Albance iz grada». Junački, nema šta. «Herojstva» tek slijede.

«Dana 03.04.1992. godine bio sam pozvan da u toku noći zajedno sa drugim pripadnicima SOS-a blokiramo sve prilaze gradu. Rečeno nam je da niko ne smije ući i izaći iz grada, čak ni vojska. Vi znate šta se tada dogodilo, pa ja ne bih o tome govorio. Od tog dana ja sam kao pripadnik SOS-a radio po naređenjima Ringa, Pante i Stevandića. Ja sam formirao grupu od tri člana kojom rukovodim. Vi znate da je sa mnom Jugo i još dva momka. Nama su rekli da rušimo objekte muslimanima i drugim nacionalnostima koji su protiv Srba i da ih zastrašujemo da se iseljavaju», navodi ovaj svjedok i pripadnik SOS-a, ne libeći se da kaže da mu je Stevandić komandovao. Isti taj Stevandić ga je opomenuo da je «provaljen» i da mu je vrijeme da se skloni.

«Ja želim da prekinem sa ovim poslom, jer me je pozvao Stevandić i rekao da prestanem sa radom, jer će me uhapsiti milicija. Takođe mi je rekao da je moja lada-niva provaljena», tvrdi on.

UBISTVA U REŽIJI SOS-a

Kakve sve užase su činili SOS-ovci, najbolje potvrđuje podatak da su oni koji su ih otvoreno podržavali, rukovodstvo takozvane AR Krajine, čelnici iz vojske i politike, zahtijevali njihovo rasformiranje i to nakon što su njihovi pripadnici napali stanicu milicije. O tome u svojim odgovorima svjedoči i Stevandić, podvodeći to pod sukob «komunista i srba», a ne narko dilera i policije, koja im je oduzela drogu, što je istina i što Stevandić odlično zna, jer je on te ubice i regrutovao. U tekstu pod naslovom «Krvava pouka», («Glas», 15. maj 1992. godine), nepotpisani autor okomio se na SOS, optužujući ih za noćne eksplozije, pucanje, «tipovanje» žrtava i brojne druge terorističke, kriminalne i nezakonite aktivnosti. Ovaj tekst je i najbolji demanti Stevandićevih tvrdnji da je «SOS bio vojna formacija». U «Glasu» iz tog vremena mogu se pronaći brojne vijesti o eksplozijama, progonima, pucanju i brojnim drugim kriminalnim radnjama izvršenim nad muslimanima i Hrvatima, ali nijedna vijest o kažnjavanju počinilaca. SOS-ovci su ubili Ivicu Beneša, brata čuvenog boksera Marijana Beneša, zatim zlatara Skendera Čivjaka, ugostitelja Mujčin Zlatana; Muju Smailagića ubili su sa leđa u po bijela dana ispred Harbašove pekare (kafana «Dva ribara»), Emina Husedžinović zaklana je na kućnom pragu... O nedjelima SOS-ovaca mogli bi se napisati tomovi, ali je činjenica da niko od njih do sada nije odgovarao za zločine koje su počinili.

Oni su ubili i Midhata Rušidija, rođenog 1959. godine, teškog invalida koji je u trenutku kada je odveden, već tri godine bio u penziji (radio u «Glasu»). Rušidi je odveden 28.07.1992. godine, iz kafea «Cepelin», gdje je to jutro otišao na kafu. Odvezen je u «hondi» metalik boje, bez registarskih tablica. Njegovo tijelo nađeno je u Kotor Varoši trinaest godina kasnije, a ukopan je 29.06.2005. godine. Niko od članova njegove porodice nije htio da govori za «Žurnal» iz straha za ličnu sigurnost. Srpski izvori za «Žurnal» tvrde da je smaknuće Rušidija naložio lično Stevandić, što on demantuje.

Brojni zločini počinjeni u Banjoj Luci (tvrdi se da je ubijeno od nekoliko stotina, pa čak do hiljadu Banjalučana nesrba) neće ostati nekažnjeni, u to nema nikakve dileme. Otvorene su brojne istrage, a u njihovom epicentru je Stevandić, ma šta on tvrdio o tome. Njegov pokušaj povratka u politiku u stvari je pokušaj skrivanja od odgovornosti za nedjela koja je počinio. Nema šanse da mu to pođe za rukom.

 

 

INTERVJU - NENAD STEVANDIĆ:

«Žurnal» je Nenadu Stevandiću uputio pitanja, na koja je on i odgovorio, proprativši ih nizom «komentara» na račun potpisnika ovog teksta. Sve njegove odgovore i «komentare» objavljujemo bez ikakvih redakcijskih intervencija, ali moramo primijetiti da obiluju nevjerovatnim bijesom, nevjerovatnom mržnjom, nevjerovatnim lažima i nevjerovatnim strahom. Umjesto bilo kakvog osvrta na Stevandićev odgovor, dovoljno se zapitati da li nevin čovjek ima potrebe za tolikim bijesom, mržnjom, lažima i strahom?!

Žurnal: Prema dokumentima koji su u posjedu «Žurnala», vi ste početkom rata u BiH bili komandant Srpkih odbrambenih snaga (SOS) u Banjaluci. Da li je SOS bila vojna, policijska ili paravojna formacija?

STEVANDIĆ: Kako u uvodu navodite da posjedujete dokumenta da sam ja bio komandant Srpskih odbrambenih snaga i od toga polazite kao od aksioma, prvo vam moram odgovoriti da to nije istina, već još jedno od niza podmetanja iz razloga koje ne mogu trenutno potpuno da definišem, ali mogu da navedem sumnju da nisu radi objektivnog informisanja javnosti kako vi kažete. I ranije sam bio predmet paraobavještajnih, parapolicijskih i paranovinarskih insinuacija i bio optuživan da sam od komandanta crvenih beretki, specijalnog agenta i sl. I to se redovno događalo u predizborno vrijeme kao i sad. Žao mi je što mi niste omogućili uvid u dokumente koje navodite jer bih tada imao pojma o čemu se radi i bio u mogućnosti da tačnije odgovorim. Ovako vaša pitanja mi liče na saslušanje ili rialiti emisiju. Svejedno sam spreman da vam odgovorim jer naravno postoji i mogućnost da se ne radi o onome u šta opravdano sumnjam.

Svaki navodni dokument na osnovu koga se tvrdi da sam ja bio komandant SOS-a ili bilo koje formacije je neistinit i nerelevantan jar ja nisam imao podređene u toku otadžbinskog rata, pa shodno tome nisam mogao nikome komandovati

Ko su bili pripadnici SOS-a?

STEVANDIĆ: Nesporna je činjenica da su SOS su formirali rezervni oficiri Banjalučkog korpusa uz saglasnost djela komandnog kadra Banjalučkog korpusa. To se desilo nakon najave Jerka Doke, tadašnjeg ministra odbrane BiH da će svi koji ratuju u zapadnoj Slavoniji biti predmet krivičnog gonjenja. Ključnu i rukovodeću ulogu u realizaciji je imao Kapetan Slobodan Dubočanin po kome jedna ulica u Banjaluci danas nosi ime. To kao dugododišnji prijatelj njega i njegove porodice dobro znam. Radilo se o velikoj akciji sa više stotina učesnika tadašnje JNA koji su bili preteča nastanka VRS i preuzimanje odgovornosti za bezbjednost vojnika, njihove imovine i njihovih porodica u toku ratnih operacija u zapadnoj slavoniji. Smjene u gradu Banjaluci su brojale preko 500 vojnika i trajale su oko 15 dana koliko je otprilike trajao i sam SOS, pa sami procjenite ko je mogao da im komanduje i da ih sve zna i uveže. Ja sam tada bio student treće godine medicine, pa je potpuno neistinito, a i neinteligentno tvrditi da sam ja mogao da im komandujem. Ja za to nisam imao moći, znanja,i mogućnosti, a vjerujte ni namjere. Dakle to je bila vojna formacija Banjalučkog korpusa stvorena od vojnika i uglavnom rezervnih starješina u smjeni-odmoru, sa sredstvima veze, tehnike i sl. Dubočanina sam poznavao i napravio kontakt njega i Predraga Radića tadašnjeg gradonačelnika. Jedan od zahtijeva SOS- je bilo razoružavanje paravojnih formacija. Čak je u jednoj akciji u gradu izvršeno oslobadjanje stanice milicije mejdan-obilićevo, koju su bili zauzeli neformalni pojednici koji su se predstavljali kao SOS a koji su tom prilikom i ubijeni. (mislim da se radi o tri ili četiri osobe srpske nacionalnosti.)

Kasnije se ispostavilo da je u pozadini bio obračun u tadašnjoj JNA izmedju projugoslovenskih i prosrpskih struja u Banjalučkom korpusu a da su hvala bogu pobjedile prosrpske koje su sačuvale opremu i organizaciju Banjalučkog korpusa (i toliko puta pominjane rakete velike ubojne moći, čini mi se tipa LUNA ili sl.)

Da li su pripadnici SOS-a učestvovali u progonu Bošnjaka i Hrvata iz Banjaluke?

STEVANDIĆ: Na sjednicama kriznih štabova opštine i regije konstatovana su krivična djela razbojništava, krađa i ugrožavanja lica i imovine većinom Bošnjaka i Hrvata i identifikovani počinioci a utvrdjeno je da je motiv bio koristoljublje a ne nacionalna ili vjerska mržnja. Time se Banjaluka odvaja od npr. Sarajeva.

Takodje se sjećam da je na mostu KAB ubijen inspektor CSB (policije) srpske nacionalnosti koji nije stao na upozorenje a da je drugi inspektor (prezime Šušnica) ubijen u kafe baru Kajak takodje srpske nacionalnosti i to greškom.

Da li vam je poznata sudbina Midhata Rušidija iz Banjaluke?

STEVANDIĆ: Ne znam ko je Midhat Rušidija niti mi je poznata njegova sudbina.

Kakvi su bili vaši odnosi sa Jovicom Stanišićem, tadašnjim prvim čovjekom DB Srbije?

STEVANDIĆ: Moji odnosi sa Jovicom Stanišićem su privatne prirode tako da ne znam svrhu vašeg pitanja pa nemam potrebe da na njega odgovaram.

Da li ste u Tužilaštvu BiH saslušavani kao svjedok ili kao osumnjičeni povodom ratnih dešavanja u Banjaluci?

STEVANDIĆ: U tužilaštvu BIH nisam saslušavan kao osumljičeni, ali jesam dao izjavu u svojstvu svjedoka o dogadjajima van Banjaluke. Nadam se da vaša pitanja nisu dio plana ili namjere da to promjeni imputacijom dezinformacija i insinuacija na moju štetu makar ih vi nazivali dokumentima. To govorim i zbog toga što ste pitanja poslali preko mejla gradskog odbora SDS, iako vam je za kontakt bio dovoljan i moj telefon.

Takodje vas molim da ako već imate neke informacije koje moje ime dovode u vezu sa nečim nečasnim da iste proslijedite nadležnim organima bez medijske hajke ili harange sa ciljem kreiranja slike o meni i uticaja na navedene organe.

Da ne zaboravim pa budem predmet novih pitanja i podpitanja ako i niste pitali, saslušan sam i od strane haških istražioca, dva dana zaredom u Banjaluci u svojstvu svjedoka pre više od 5 godina.

Dakle, osim Vas, na pomenutu temu, još me niko nije osumljičio.

Nadajući se korektnom i cjelovitom prenošenju svega što sam napisao u odgovoru i istim takvim namjerama i svrsi vaših postavljenih pitanja, moram da kažem da sumnjam da je ovaj vaš upit samo nastavak preuveličavanja i izmišljanja srpske krivice i krivaca gdje se od srpskih generala i predsjednika krivica spušta do studenata, tinejdžera a nesporne i dokazane zločince nad Srbima zaobilazite jer ih u javnosti FBiH predstavljaju herojima, poput Ganića, Silajdžića, Dudakovića... odnosno čitavog političko-vojnog establišmenta FBiH.

Sada kada se i ta pandorina kutija u FBiH otvorila, vjerovatno se u tom entitetu javila potreba za reciklažom i multiplikovanjem ratne priče o* zlim Srbima* pa se svjesno ili nesvjesno pridružujete održavanju predstave o velilkosrpskoj krivici. Takodje se nadam da ne pokušavate da, svjesno ili nesvjesno, na ovaj način učesvtujete u stvaranju matrice za tužilaštvo BIH kao što je ta matrica stvarana za haški tribunal. Već su mi jednom sličnom akcijom pred izbore 2006 montirali, odnosno pokušali montirati skidanje sa liste (tada u režiji SDP), izmišljajući optužbe o mome statusu u toku otadžbinskog rata.

Pošto je većina srpskih generala, predsjednika i političkih lidera na ovaj ili onaj način mrtva ili utamničena, moglo bi se desiti da se u FBiH ostalo bez materijala za navedenu matricu pa ste možda i vi podlegli varijanti *daj šta daš*, makar i studenta. Pogotovu ako nisu politički podobni Sarajevskoj čaršiji, OHR-U, i par ambasada koji se trude da koaliciono upravljaju našim životima i sudbinama .Otežavajuća okolnost je naravno moja pripadnost SDS-u.

Srdačno,

dr Nenad Stevandić 17.08.2010.god.

(zurnal.info: Odgovori u intervju dostavljeni su u pisanoj formi i objavljujemo ih u cjelosti, bez redaktorskih intervencija)

(zurnal.info)