Društvo

BREZA-REAKCIJA(2): Direktor se ne smije miješati u izbor svog nasljednika

Fehim Čengić, direktor osnovne škole Safvet-beg Bašagić iz Breze poslao je reakciju na naš tekst o izboru direktora ove škole. Na naše navode da je otvoreno bio protiv jednog od kandidata kaže da to direktor škole ne može raditi i da ne može imati utjecaja na izbor direktora. U reakciji ističe ponos učenicima svoje škole i negira da su se nelagodnosti zbog nacionalne pripadnosti porodici Cvjetković dešavali u ovoj školi, što u tekstu nije ni rečeno ali je možda nedovoljno istaknuto da su se te nelagodnosti dešavalo u školi Enver Čolaković.

PISMO FEHIMA ČENGIĆA

Predmet: Izjava,

Osjećam dužnost i obavezu kao direktor OŠ „Safvet-beg Bašagić“ Breza da se oglasim i dam komentar na izjave nastavnice Emice Cvjetković, a koje su objavljene u okviru članka „Može li Hrvat biti direktor“, novinara Semira Mujkića.

Na optužbu da sam kao direktor škole vodio otvorenu kampanju protiv gospođe Cvjetković, te da sam osporavao pravo kandidovanja bilo kome van škole „Safvet- beg Bašagić“ želim da kažem slijedeće:
* Direktor škole nije član školskog odbora, niti ima prava glasa prilikom izbora.
* Direktor škole ne može imati uticaja na pravo bilo koga ko želi da se prijavi na konkurs, niti je to moguće (konkurs je javan,objavljen u dnevnom listu „San“ i svaki državljanin BiH ima pravo da konkuriše).
* U dijelu teksta u kojem gospođa Cvjetković navodi doživljene neugodnosti po pitanju odlaska u Švedsku, te pritisaka na njenu djecu da pišu slovo h tamo gdje čak ni po pravopisu nisu obavezni i sl. nije istaknuto ime škole u kojoj se to desilo.

Zbog mogućih špekulacija izjavljujem da škola „Safvet- beg Bašagić“ nema nikakve veze s tim dešavanjima, jer gospođa nije uposlenica naše škole, niti su njena djeca pohađala istu. Tvrdim da u našoj školi nisu moguća takva dešavanja.
* Na Nastavničkom vijeću održanom dana 23.03.2010. godine, kao direktor škole dobio sam podršku cijelog kolektiva da uputim ovaj demant i da u svoje ime, kao i u ime svih uposlenih u školi, izjavim iskreno žaljenje što gospođa Cvjetković smatra da nije dobila podršku većine samo zbog svoje nacionalne pripadnosti.
* Škola „Safvet-beg Bašagić“ ponosna je na svoje učenike i kolektiv, a posebno na rezultate u odgojno obrazovnom radu.
* Ne želimo naglašavati nacionalnu strukturu kolektiva jer nam to nije nikada bilo važno, važno je znati da naš kolektiv čine ljudi i nadamo se da će to i drugi shvatiti.

Direktor škole

Čengić Fehim,prof.

(zurnal.info)

BELMA BULJUBAŠIĆ I JASNA DURAKOVIĆ: Ah, taj nepotizam, ima ga i previše

Asistentice na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Belma Buljubašić i Jasna Duraković reagirale su na naš tekst o nepotizmu na njihovom fakultetu i pritom navele nekoliko primjera koji ppotvrđuju našu konstataciju kako je ova visokoobrazovna institucija, prije svega, dobro razvijen porodični biznis

Fakultet političkih nauka u Sarajevu

Na poziv da se čitaoci Žurnala uključe u naše istraživanje o nepotizmu na fakultetima očekivali smo da nam se, prije svih, jave studenti sa Sarajevskog univerziteta. Vjerovali smo da bi na ovu temu mogli reagirati i roditelji studenata, ili oni koji su nedavno završili svoje studiranje i dobro su upućeni o stanju na sarajevskim fakultetima... Naravno, ova tema je potencijalno interesantna i svim stručnjacima koji su pokušali da se zaposle na nekom od fakulteta u Sarajevu, ali nisu prošli zbog nedostatka “akademske tradicije”, kako taj kriterij naziva profesor Hidajet Repovac. Nažalost, osim nekoliko komentara na ovu pojavu niko od direktno ugroženih se nije javio. Ali smo zato dobili više nego interesantno reagiranje od asistentica sa Fakulteta političkih nauka Belme Buljubašić i Jasne Duraković koji u cjelosti prenosimo u dodatku ovog teksta. Asistentice, autorice ovog reagiranja, ne negiraju navode iz našeg teksta ali nam zato skreću pažnju na greške koje zaista smatramo ozbiljnim propustima i zbog toga se iskreno izvinjavamo našim čitaocima. Uz nadu da ćete nam oprostiti ove greške, pozivamo vas da uživate u ovom iscrpnom insajderskom izvještaju o nepotizmu na FPN-u.

REAGIRANJE

Poštovani gospodine Karić,

Svrha ovog maila nije da demantujemo ono što ste napisali u vezi nas i našeg rada na Fakultetu političkih nauka, već da Vam skrenemo pažnju da je Vaš tekst veoma štur informacijama.

Naime, u oba slučaja tačno ste napisali ko su naši roditelji, ali imate i manje greške. Belma Buljubašić radi na FPN od 2006. (dakle, ne odnedavno) i nije asistent profesoru Stjepanu Šimiću već tri godine, a predmet Novinarstvo u mass medijima odavno ne postoji.

S obzirom da je tekst koji ste napisali mjesavina dva članka koja su izasla u Danima i Slobodnoj Bosni prije nekoliko godina, vidljivo je da niste ništa novo napisali, već ste uglavnom prepisali.

Međutim, zaboravili ste pomenuti i ostale slučajeve nepotizma, a kojih je uistinu i previše na našem fakultetu.

Evo, mi ćemo Vam pomoći. Naglasićemo da ne govorimo o kvalitetu rada naših kolega, već ovo naglašavamo zato što smatramo da je  tako ispravno. Ako već nas dovodite u ovaj kontekst, red je da spomenete i druge.

Dakle:

Tetak Asima Mujkića je prof. Omer Ibrahimagić, otac Dine Abazovića, Mirsad, također je predavač FPN-a, a prof. Ivan Cvitkovic čiji je Dino Abazović bio asistent je njegov tetak, prema tvrdnjama većine zaposlenika.

Također, tu su i Borjana Miković, kćerka Milanke Miković (profesorice na Odsjeku za socijalni rad), Emir Vajzović, sin Hanke Vajzović (šefice Odsjeka za žurnalistiku), Osman Sušić, sin Hasana Sušića, Sanela Bašić Čekić ( stric joj je Smail Čekić), a pomenuću i Jelenu Brkić Smigoć, kćerku Miljenka Brkića, profesora na Filozofskom fakultetu, te Nedžmu Džananović, kćerku bivšeg dekana Fakulteta islamskih nauka, Ibrahima Džananovića.

Također, dugododišnji profesor na predmetu Statistika i demografija, Hasan Zolić, koji je odnedavno u penziji, bez ikakvog konkursa angažovao je svog sina kao saradnika u nastavnom procesu. I profesor Ćamil Huseinbašić je bez provedene procedure angažovao svog sina Samira Huseinbašića u nastavni proces.

Osim toga, veliki broj radnika (od spremaćica pa do administracije) je u rodbinskoj vezi sa nekim od zaposlenika na Fakultetu političkih nauka.

Dakle, ne radi se o našoj sujeti, već mislimo da bi jedan glavni i odgovorni urednik trebao detaljno i sveobuhvatno provjeriti ono o čemu piše.

Također, Ferid Buljubašić nije zastupnik u Skupštini Sarajevskog kantona, a to svakako možete provjeriti kad već niste.

Srdačan pozdrav,

Belma Buljubašić i Jasna Duraković

BRITANSKA ŠTAMPA: "Arogantni" Izrael; Netanyahu kao Hudini Ne događa se često da Britanija protjera nekog izraelskog diplomata; zadnji put se to dogodilo 1988. godine i taj slučaj je vrlo brzo zataškan, konstatira The Guardian u osvrtu na protjerivanje izraelskog diplomata iz Londona nakon što su, kako se vjeruje, izraelski agenti koristeći krivotvorene britanske putovnice ubili Hamasova zapovjednika u Dubaiju

Ovaj put šef diplomacije David Miliband održao je u parlamentu govor bez presedana, u kojem je praktički optužio izraelsku vladu da je sudionik u protuzakonitoj, terorističkoj zavjeri. Guardian tim povodom ocjenjuje u srijedu da se Izrael ponaša arogantno i sebi previše dopušta.
Krivotvorenje britanskih putovnica je djelo zemlje koja vjeruje da može raditi što hoće kada progoni svoje neprijatelje, a istovremeno tvrditi da pripada demokratskim zemljama u kojima se poštuju zakoni, naglašava
Guardian.
No sukob s Londonom je trenutno najmanji problem s kojim se Izrael suočava, konstatira
The Times. Ako je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahua ikada bila potrebna vještina političkog Hudinija, onda je to bilo u utorak na sastanku sa američkim predsjednikom Barackom Obamom.
Svjestan činjenice da ne može politički preživjeti otvoreni rat s Washingtonom, ključnim saveznikom u neprijateljski nastrojenom svijetu, premijer Netanyahu nije se smio upuštati u otvoreni prkos predsjedniku Obami u pogledu izgradnje židovskih naselja na okupiranoj palestinskoj zemlji.
Pokušao je to učiniti s Billom Clintonom prije više od deset godina i vrlo brzo je ostao bez posla, podsjeća
Times.
Istovremeno, nije smio baš tek tako popustiti pred američkim zahtjevima da obustavi gradnju, jer se njegova vlast temelji na podršci koalicije ultranacionalističkih i ortodoksnih stranaka koje su sumnjičave u pogledu namjera Obamine administracije.
Obje strane su se sada dovele u neugodan položaj, ali vjerojatno će Izrael morati naći rješenje za najgori diplomatski sukob s Washingtonom u posljednjih nekoliko desetljeća, smatra
Times.

BREZA - REAKCIJA: Kako mi je pobjegla direktorska fotelja Na adresu redakcije stiglo je pismo Ahmeda Karamuta, nastavnika informatike iz brezanske škole Safvet-beg Bašagić u kojem tvrdi da je magazin Žurnal o njemu pisao “neistinite činjenice” u tekstu o izboru direktora u ovoj školi. Moramo priznati da se slažemo sa nastavnikom i kandidatom za direktora Karamutom kada kaže da smo u tekstu navodili činjenice koje po svojoj definiciji ne mogu biti neistinite.

 

U svakom slučaju nastavnik informatike nije se morao trošiti šaljući pismo poštom jer je tekst moguće komentarisati direktno, a naši službeni e-mailovi su ispravni, provjerili smo za svaki slučaj. Bolje od toga, mogao se udostojiti razgovarati sa nama prije pisanja teksta, što smo ga ljubazno zamolili a on odbio uz opravdanje da ne vjeruje novinarima.

Prije nego što je demantirao naše “neistinite navode”, Karamut je stao u odbranu svog šefa, direktora Fehima Čengića. Tvrdi da nam je osoba od koje smo dobili informaciju da direktor nije u školi “podvalila apsolutnu neistinu”. Informaciju smo dobili od sekretara škole, pa ako je direktor Čengić zaista bio u školi onda to može značiti samo da je namjerno izbjegao razgovor ili da nas je njegov sekretar slagao.

U drugom dijelu pokušaja demanta Karamut tvrdi i dokazuje da ima pravo učestvovati na konkursu!? U tekstu kojeg pokušava demantovati nigdje nije navedeno da on ne ispunjava uslove konkursa. Ono što su potvrdili svi članovi Školskog odbora jeste njihova dilema da li Karamut ispunjava uslov neprekidnog petogodišnjeg staža. Njegova tvrdnja da “stručni ispit, broj godina radnog iskustva i slične stvari nisu relevantne za konkursnu proceduru...”, u najmanju ruku je čudna. Ako stručnost i sposobnost nisu važne, šta jeste? Možda nacionalnost ili stranačka pripadnost?

Karamut vrlo pažljivo tvrdi da “za vrijeme trajanja procedure za izbor direktora škole” nije prijetio nikome. U našem tekstu nije izričito navedeno vrijeme “prijetećih” prepiski sa kolegama. U interesu nastavnikove “časti” bolje bi bilo ne objaviti pismo suprugu Alme Frljak, nastavnice ove škole, od prije dvije godine.
-
Mom suprugu je poslao pismo i protokolisano je u školi, gdje ga možete naći – potvrdila nam je danas Frljak i dodala da ona nije pismo okarakterisala kao prijeteće i da ne stoji iza tih riječi: Zapravo ne znam ni ko Vam je to rekao i ne želim ni s kim nikakav spor, jer mi to moje zdravlje ne dopušta.

Ovu informaciju provjerili smo sa nekoliko izvora i ona je tačna. Ali, ako je to potrebno, načinićemo i dodatni napor i potražiti kopiju spornog pisma. Nadamo se da će rukovodstvo škole biti ljubazno da nam ga ustupi.

Čitajući ostatak demanta, umjesto ispravki, samo su potvrđene naše sumnje da je direktorsko mjesto već bilo namijenjeno Karamutu.

Nisam dobio potrebna tri glasa Školskog odbora kako bih sjeo u direktorsku fotelju”, objašnjava Karamut svoju žal što nije došao u priliku da uljepša i poboljša školovanje brezanskim mališanima.

Kaže da nije bilo “pravde i poštenja” jer Frljak nije “prenijela volju svoje baze”, odnosno nastavnika koji su većinom glasali za njega. Čini se da je Karamut pomiješao izbor predsjednika sindikata škole kojeg biraju nastavnici i direktora kojeg samostalno bira pet članova Školskog odbora.

Dakle, radi se o vrlo neobičnom demantiju koji, uglavnom, potvrđuje sve navode iz našeg teksta. Ipak ćemo ga objaviti i to zato što se radi o zabavnom štivu. Roditeljska pažnja: obratite pažnju na pismenost ovog prosvjetnog radnika!


PISMO AHMEDA KARAMUTA

Poštovani gospodine Mujkić, u članku Žurnal online magazina koji je objavljen 20. marta 2010. godine, a pod nazivom: “BREZA: Može li Hrvat biti direktor” i čiji ste Vi autor navedeno je nekoliko neistinitih činjenica. Evo vam primjer jedne neistinite činjenice. Citiraću vaš navod u članku: “Čengićev komentar nismo mogli dobiti jer je na dan dogovorenog razgovora iznenada morao otići iz škole, kao i sutradan kada je otišao na džumu i poslije toga se nije vraćao na posao.”. Dakle, ustvrdili ste da se direktor škole nakon džume nije vraćao na posao. Lično sam svojim očima vidio direktora kako zajedno sa sekretarom škole oko 15,30 sati napušta školu. Moguće je da meni ne želite vjerovati, ali ima u našoj školi video nadzor i lahko se može provjeriti ova činjenica. Ovim ne želim da pravdam i branim direktora škole, neka se sam pravda i brani ako mu je stalo do njegovog ljudskog dostojanstva, ali želim da vam skrenem pažnju da vam je osoba koja vam je dojavila da se direktor škole nakon džume nije više vraćao u školu podvalila apsolutnu neistinu. Nakon navedenog logično se nameće samo od sebe sljedeće pitanje: Da li su i informacije koje su se pojavile o meni u vašem članku i koje ste dobili od drugih, a ne od mene, da li su i te informacije istinite ili neistinite?

Dakle, ovim zahtjevom želim da branim svoje ljudsko dostojanstvo od netačnih navoda koji su se pojavili o meni u vašem članku. Citiram vaše navode u članku: “Logičan je trebao biti i izbor između kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama, ima neuporedivo manje nastavnog iskustva i za kojeg nije bilo jasno ima li uopšte pravo učestvovati na konkursu...” Odmah na početku da razjasnimo da li sam imao pravo učestvovati na konkursu za direktora škole. Prilikom posjete kantonalnog inspektora za obrazovanje našoj školi u petak, 19.03.2010. godine zamolio sam sekretara da prenese inspektoru moju želju, da nakon obavljenog posla zbog kojeg je došao u školu, da želim razgovarati sa inspektorom. Kada sam pozvan na razgovor sa inspektorom u kancelariji direktora je bio prisutan samo još jedan nastavnik naše škole koji je također pitao nešto inspektora vezano za sebe. Pred tim nastavnikom, na moje insistiranje da mi pojasni da li su postojale zakonske smetnje za moju kandidaturu za direktora škole, inspektor mi je rekao da nisu postojale nikakve zakonske smetnje, te da ako želim ponovo imam pravo konkurisati u ponovljenom konkursu za direktora škole. Dakle, ako ne vjerujete meni možete zatražiti od mene ime i prezime prisutnog nastavnika kao i njegov kontakt telefon i provjeriti gore navedene činjenice. Možete direktno kontaktirati i kantonalnog inspektora za poslove obrazovanja, te također i kod njega provjeriti gore navedene činjenice. Znači, sve činjenice u vašem članku, a koje ste naveli za moj stručni ispit, broj godina mog radnog iskustva i slične stvari nisu relevantne za konkursnu proceduru i ispunjavanje općih i posebnih uslova konkursa, te nisu bile zakonska smetnja što sam bio kandidat za direktora škole u prvom konkursu, te neće biti zakonska smetnja ako želim biti kandidat za direktora škole u drugom tj. ponovljenom konkursu.

Sve gore navedeno nije uopće vrijedno trošenja mog i vašeg vremena ili vremena čitalaca Žurnal online magazina, ali činjenica da sam u vašem članku okarakterisan kao “kandidat koji otvoreno prijeti svojim kolegama”, te kako “Alma Frljak nije željela govoriti o prijetnjama koje je dobijala od svog kolege” zahtijeva moju reakciju. Smatram da ste tim navodima neprovjereno i neopravdano ukaljali moju čast pred čitaocima Žurnal online magazina. Ovdje odgovorno tvrdim, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, da za vrijeme trajanja procedure za izbor direktora škole nisam ni jednog člana Školskog odbora pa time ni Almu Frljak čak ni kontaktirao, pa ni molio, a ne daj Bože da sam nekoga od njih ucjenjivao ili prijetio im kako bi meni dali svoj glas. Svi su punoljetne i pametne osobe, dali su svoj glas za kandidata za koga su smatrali da bi bolje obavljao dužnost direktora škole. Hvala onim članovima Školskog odbora koji su prenijeli volju svoje baze i meni dali svoj glas, a ne zamjeram ni onim članovima Školskog odbora koji su glasali protiv mene. Nisam dobio potrebna tri glasa Školskog odbora kako bih sjeo u direktorsku fotelju. Izgubio sam nedostajući treći glas Alme Frljak koja nije htjela prenijeti volju 61,4% zaposlenih škole koji su glasali za mene prilikom tajnog izjašnjavanja o prijavljenim kandidatima. Moja protivkandidatkinja je dobila 19,3% glasova zaposlenih naše škole dok je isti toliki procenat tj. 19,3% bilo suzdržanih. Eto vidite i sami da je bilo pravde i poštenja ja sam trebao biti prvorangirani kandidat za direktora škole. Ne da mislim nego kao što vidite čiljenično vam dokazujem i smatram da sam oštećen daleko više od bilo koga u ovoj konkursnoj proceduri za izbor direktora škole, pa opet ne optužujem nikoga pa ni gospođu Frljak Almu.

Dakle, da zaključim ovaj zahtjev. Gospodine Mujkić zamjeram vam što ste me u vašem članku okarakterisali kao “kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama”, a apsolutno sam siguran da nemate nikakve dokaze za to. Sami ste naveli da “Alma Frljak nije željela govoriti o prijetnjama koje je dobijala od svog kolege” što znači da Vi ne posjedujete nikakve dokaze o tim prijetnjama kojih naravno nije ni bilo. Na osnovu čega i kojih dokaza ste me onda u svom članku okarakterisali kao “kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama”. Ja vas stoga gospodine Mujkić pozivam da demantirate te sporne dijelove vašeg članka, a ako kojim slučajem imate bilo kakve dokaze da sam ja “kandidat koji otvoreno prijeti svojim kolegama” da ih javno objavite. U slučaju da ne demantirate gore navedene navode, ja ću najvjerovatnije kod nadležnog suda tužiti gospođu Frljak Almu za uvredu časti, a vaš članak i vas kao autora informacije pozvati za svjedoke u svojoj tužbi.

U prilogu vam dostavljam vaš članak.

S poštovanjem !

Karamut Ahmed

(zurnal.info)

BANJA LUKA: Hapšenja zbog prodaje kapitala u Medicinskoj elektronici

Privedeni su direktor banjalučke “Medicinske elektronike” Željko Katalin, radnici tog preduzeća Dragan Cerovac i Nikica Bajić, te VD direktora IRB RS Bojan Golić i jedan od suvlasnika “ME” Mile Radišić

Pripadnici Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS priveli su jutros na saslušanje direktora banjalučke “Medicinske elektronike” Željka Katalinu i radnike tog preduzeća Dragana Cerovca i Nikicu Bajića.

Prema informacijama iz Specijalnog tužilaštva, priveden je i vršilac dužnosti direktora IRB RS Bojan Golić, kao i jedan od suvlasnika “Medicinske elektronike” Mile Radišić.Uhapšeni su osumnjičeni za krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa privatizacijom “Medicinske elektronike”.

Propadanje “Medicinske elektronike” traje već godinama, a jedan od razloga je što se objekti ovog preduzeća nalaze na atraktivnoj lokaciji u centru grada, na koju su oko bacili lokalni tajkuni. Pod pritiskom radnika, u oktobru 2008. godine Vlada RS je najavila kupovinu Medicinske elektronika kojoj su, grcajući u milionskim dugovima, bili blokirani svi računi. Radnici su se tada umireni najavom da je RS zainteresovana za ulaganje, a Poreska uprava RS je povukla zahtjev za stečaj zbog neizmirenih poreskih obaveza.

IRB RS, iznenada, sredinom jula prošle godine, odlučuje sav državni kapital prodati banjalučkom biznismenu Mili Radišiću.

Bojan GolićKomisija za hartije od vrijednosti RS podnijela u septembru prošle godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Nikice Bajića i Dragana Cerovca zbog „snižavanja cijene akcija Medicinske elektronike“.Njih dvojica osumnjičeni su za manipulaciju na tržištu i snižavanje cijene Medicinske elektronike, nakon čega je IRB RS banjalučkom biznismenu Mili Radišiću, inače bliskom prijatelju premijera RS Milorada Dodika, prodala 35 posto državnog kapitala u Medicinskoj elektronici za 183 hiljade KM. Riječ je o ukupnom državnom kapitalu u ovom preduzeću, odnosno o akcijama Akcijskog fonda i Fonda za restituciju RS.

Inače, Bajić je bio šef Odjeljenja za plasmane pravnim licima u Investiciono-razvojnoj banci RS, dok je Cerovac bio šef Odjeljenja za upravljanje hartijama od vrijednosti u IRB RS. Nakon suspenzije u IRB RS, obojica su ekspresno zaposlena u “Medicinskoj elektronici”.

Osnovni sud u Banjoj Luci donio je u februaru ove godine rješenje o otvaranju prethodnog stečajnog postupka u ovom preduzeću po zahtjevu grupe radnika “Medicinske elektronike”, kojima je, po Radišićevom nalogu, bilo zabranjeno da dolaze na svoja radna mjesta.

(zurnal.info)

SLAVUJ O PRAZNICIMA: Dan najveće nesreće Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH obavio je raspravu o principima Prijedloga zakona o praznicima BiH, koji je predložio poslanik SDP-a BiH Denis Bećirović.

Predloženim zakonom predviđeno je da državni praznici BiH, osim Nove godine i Prvog maja, kao međunarodnih praznika, budu: 1. mart - Dan nezavisnosti BiH; 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope; 22. maj - Dan pristupanja BiH u članstvo Organizacije ujedinjenih naroda; 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova; 27. juli - Dan ustanka protiv fašizma u BiH i 25. novembar - Dan državnosti BiH.

Predloženi zakon o praznicima BiH definira i neradne dane u BiH za vrijeme vjerskih praznika.

Za poslanike stranaka iz Republike Srpske predloženi zakon je neprihvatljiv, a posebno su sporna tri datuma: 1. mart - Dan nezavisnosti BiH, 25. novembar - Dan državnosti BiH i 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova.

Poslanik SNSD-a Slavko Jovičić Slavuj je kazao da je 1. mart dan najveće nesreće za srpski narod.

Poslanik PDP-a Branko Dokić smatra da predlagač ovaj zakon nije predložio s namjerom da on „prođe“, nego s nekom drugom namjerom.

I za njega je 1. mart kao dan nezavisnosti BiH neprihvatljiv, jer je, kako je kazao, to dan „koji nas je definitivno uveo u rat“. Naveo je da u predloženom zakonu nema 21. novembra koji je „donio mir“.

Poslanik HDZ-a 1990. Vinko Zorić je kazao da će poslanici te stranke podržati zakon u prvom čitanju, ali je najavio da će imati puno amandmana.

Poslanik SDS-a Mirko Okolić je, ističući da predloženi zakon vjerovatno neće dobiti prolaznost jer ga neće podržati poslanici stranaka iz RS-a, predložio zaključak da Predstavnički dom formira komisiju za izradu zakona o praznicima BiH u kojoj bi sudjelovali predstavnici svih političkih stranaka.

(Fena) 

ZENICA: Povrijeđeno 13 rudara
UKLJUČITE SE: Nepotizam na fakultetima - Katedra u naslijeđe (1)

 

Univerzitetski profesori vole da su im “djeca na oku”, pa zapošljavaju svoje potomke na fakultetima na kojima oni predaju. Neki su sigurniji ako im djeca asistiraju, drugi zapošljavaju svoje supruge, treći prijatelje... Provjerili smo ko su i šta rade zaposleni profesori i asistenti na familijarno-jaranskom preduzeću zvanom Univerzitet u Sarajevu. 

Ukoliko smo nekoga izostavili, možete dopuniti tekst u rubrici komentari

 

Ismet GrboKada na ulazu u zgradu Fakulteta političkih nauka ne bi bilo table s natpisom “Univerzitet Sarajevo...”, neupućeni posjetilac bi mogao pomisliti kako se tu radi o razgranatom porodičnom biznisu, vrlo unosnom, gdje su rodbinske veze gušće nego grane na porodičnom stablu kraljevskih porodica. Možda bi za čitaoce ovog teksta bilo lakše da nabrojimo profesore i asistente koji tamo nemaju “nekog svog”, ali bi to onda bilo očito amnestiranje masovnog nepotizma. A Fakultet političkih nauka u Sarajevu je možda i najbolji primjer familijarno-jaranskog zbrinjavanja kadrova i njihovih familija; preko leđa poreskih obveznika.

PORODIČNO PRAVO

Kako svi smradovi dolaze iz, kako se to kaže, “predjela glave”, tako je i Ismet Grbo, bivši dekan ovog fakulteta, inače angažiran kao profesor na predmetu Opća sociologija, na vrhu ove familijarno-kadrovske piramide nepotizma i samovlašća. Za vrijeme svoje vladavine, Grbo se, bez posebnih provjera, vrlo brzo nakon što je svojoj studentici Amili Šljivo dodao časno prezime Grbo, potrudio da ispred njenog imena stoji titula mr., a ubrzo i dr., pa u skladu s tim i adekvatno mjesto na fakultetu gdje je on šef.

Inače, uspjeh u karijeri, Grbo najmanje može zahvaliti svom naučno istraživačkom radu. Grbin odlučujući kvalitet je bila činjenica da je devedesetih godina (onih “deset najtežih s njima”) bio portparol Stranke demokratske akcije. A kako iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena, tako je i Grbo odlučio da njegov uspjeh u karijeri adekvatno prate i ljubavni uspjesi. U skladu s tom maksimom, dekan je svoju studenticu Amilu pretvorio u svoju bolju polovinu, a odmah potom i zaposlio je kao asistenticu kod profesorice Emine Kečo na predmetu Opća komunikologija. Nedugo nakon toga, gospođa Grbo je i doktorirala, a sada je već i profesor Novinarske deontologije na FPN.

Da moć i uticaj profesora Grbe ne završava na kapiji Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, dokazao je kada je svoju kćerku (iz prvog braka-da ne bude zabune) Zinku Grbo zaposlio na Pravnom fakultetu, gdje trenutno radi kao docent na predmetu Privredno pravo.

Pored očitog nepotizma u svom mandatu dekana FPN-a, Grbo je ostao upamćen i po tome što je kao dekan ovog fakulteta, sa grupom studenata iz Ministarstva odbrane sklopio ugovor o “studiranju pod posebnim režimom”. Poseban režim je podrazumijevao da se vojni kursevi za oficire Vojske Federacije priznaju kao dvije godine fakulteta, dok su preostale dvije godine studija na Odsjeku za sigurnost, “budući oficiri studenti” završavali, u prosjeku, za osam mjeseci. Cijena “ubrzanog studiranja” na Grbinom fakultetu koštala je oko 5.000 KM. Povodom ovog slučaja formirana je komisija koja nikada nije dala konkretne rezultate, što i ne treba mnogo da čudi jer većina kadrova u vladajućim strankama je po sličnom principu završavala turbo-fakultete.

Hasan ČengićZa vremena svoga dekanovanja Grbo, nekadašnji glasnogovornik Stranke demokratske akcije, zaposlio je i Fahiru Fejzić-Čengić, suprugu stranačkog kolege Hasana Čengića, bivšeg prvog logističara Armije BiH. Zatvorski suužnik Alije Izetbegovića, ratni nabavljač oružja za Armiju RBiH tokom rata, bivši potpredsjednik federalne Vlade i ministar odbrane, i također bivši, član glavnog odbora Stranke demokratske akcije, sigurno nije morao da moli svog portparola da mu uhljebi suprugu. Supruga političara sa crne liste SAD-a, na Fakultetu političkih nauka bez problema je dobila priliku da predaje studentima žurnalistike, gdje je i dan danas, i predaje Teoriju informacija.

I DESNI I LIJEVI

Ne bi bilo dobro da se pomisli kako na Fakultetu političkih nauka zapošljavaju ljude bez ikakvih pravila. Da bi neko postao asistent na FPN-u on zaista mora zadovoljiti najstrožije kriterije. Naravno, najvažniji preduslov je da imate nekog od familije među profesorima – po mogućnosti oca ili majku, ili da ste, u najgorem slučaju, udati za dekana. No, to nije ni blizu dovoljno. To najbolje pokazuje primjer nekadašnjeg dekana Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu Hidajeta Repovca, inače redovnog profesora na FPN-u, na predmetu Sociologija kulture. Sama činjenica da profesor Repovac prima platu i na Fakultetu političkih nauka, nije bila dovoljan preduslov njegovoj kćerki Validi Repovac da se zaposli kod pomenutog profesora Ismeta Grbe. Da ne bude zabune Valida Repovac nije primljena na FPN kao viši asistent, zbog Grbine kolegijalnosti ili njene stručnosti. Ona je na putu do nazahvalne pozicije asistenta morala da zadovolji nekoliko, vrlo strogih kriterija i zbog toga zauvijek mora biti zahvalna svom ocu što je profesor na istom tom fakultetu i svojoj majci što ju je rodila u Sarajevu, mada ne smije ostati dužna ni svom dedi... Jasno je zbog čega treba biti zahvalna svom ocu, ali zašto majci i šta ima dedo s tim? Pa, zato što je, kako to prije nekoliko godina tata Hidajet objasni novinarima Dana, njegova kćerka Valida ”jedina Sarajka koja je uspjela da dođe na poziciju asistenta na Sarajevskom univerzitetu.” Što je, mora se priznati, vrlo teško postići jer su, kako kaže profesor Repovac “sva ostala mjesta zauzeli ljudi koji su došli bogzna otkud”.

Hidajet RepovacNo, ni to što je rođena u Sarajevu, što joj je otac profesor i bivši dekan, nije garantovalo kćerki Validi da će “nastaviti akademsku tradiciju svoje porodice”, jer kako rekosmo strogi kriteriji tamo vladaju. Pa je nesretna Valida Repovac, pored toga što joj je otac profesor na istom tom fakultetu i što je sama među asistentima pridošlicama, morala dokumentovati svoje porijeklo i dokazivati ko joj je dedo, nana, tetka... Ali na njenu sreću i po tim kriterijima je Valida bila podobna, što je tata Repovac priznao kada je kolegama iz Dana prijetećim tonom naglasio da je “Validin deda bio reis!”, pa je potom dodao: “Je l' vi znate ko je bio moj pradjeda, kakva smo mi porodica...” Zaista, ko ima pravo postavljati pitanja o stručnosti i kvalitetu kadrova na ovom fakultetu pored ovakvog porodičnog backgrounda?!

Nijaz DurakovićPrilikom zapošljavanja na ovom fakultetu očito je najvažniji kriterij želja tamošnjih profesora da im se ne osuši akademska porodična loza. A da ljubav prema porodičnoj lozi nema politički predznak pokazao je i profesor Nijaz Duraković. Veliki ljubitelj porodične loze, nekadašnji član Predsjedništva R BiH, pa predsjednik SDP-a, a potom član raznih stranaka, kako lijeve tako i desne profilacije, vrlo je gorljiv kada treba prozivati političare za korupciju i nepotizam. Ali mu to ne smeta da na odsjeku žurnalistike, na fakultetu gdje predaje “Uporedne političke sisteme” i “Međunarodne odnose”, zaposli svoju kćerku Jasnu Duraković kao višeg asistenta.

Sličnih moralnih dilema nema ni nekadašnji Durakovićev partijski kolega iz SDP-a Ferid Buljubašić. Istina, Ferid Buljubašić, nekadašnji ministar odbrane FBiH, a sada predstavnik opozicije u Skupštini Sarajevskog kantona, nije direktno zaposlen na FPN-u, ali njegova supruga Suada Buljubašić jeste i predaje na Odsjeku za socijalni rad. A na tom istom fakultetu je odnedavno zaposlena i Belma Buljubašić koja asistira profesoru Stjepanu Šimiću na predmetu Novinarstvo u mass-medijima. I kako sada očekivati da će opozicija mijenjati nešto kada preuzme vlast u ovoj državi, ako u svojoj kući podržavaju nepotizam.


(zurnal.info)

KOSOR: Aleksandar Stanković vrijeđa i laže

U priopćenju za javnost putem odvjetničkog društva kojim je reagirala hrvatska premijerka Jadranka Kosor na emisiju HTV-a "Nedjeljom u dva" ocjenjeno je da je novinar Aleksandar Stanković iznoseći neistinite tvrdnje uvredljivog i klevetničkog sadržaja, koje su višekratno argumentirano demantirane, imao namjeru isključivo naškoditi njezinoj časti i ugledu.

O tom će slučaju biti informirano Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva i Programsko vijeće HRT-a, najavljeno je iz odvjetničkog društva "Šeparović, Špehar i Gavranić", pravnog zastupnika gospođe Kosor.

U priopćenju navode kako je Aleksandar Stanković u toj emisiji, u kojoj je gostovao novinar Drago Pilsel, prikazao nedavno emitiran prilog emisije "Hrvatska uživo", te je "sudbinu jedne nesretne obitelji povezao izravno s gospođom Kosor, konstruirajući tezu da je obitelji Drobac izbačena iz stana u Zagrebu, kako bi gospođa Kosor uselila u taj stan".

Nadalje, stoji u priopćenju, "novinar Stanković je iznio neistinitu tvrdnju da je gospođa Kosor taj stan stekla i otkupila nezakonito. I naposlijetku, Stanković je, zajedno sa svojim gostom, vodio fiktivan razgovor u kojemu je Drago Pilsel 'glumio' gospođu Kosor", odgovarajući na njegova pitanja.

"Svi navodi izneseni u emisiji u cijelosti su neistiniti, krajnje zlonamjerni i izraz su dosad nezabilježenog neprofesionalizma, jer nikada u praksi nije viđeno da se jedna emisija, u formatu urednik - gost, vodi samo radi blaćenja treće osobe, u ovom slučaju gospođe Jadranke Kosor", navodi odvjetničko društvo i napominje kako gospođu Kosor nitko prije emisije nije kontaktirao, niti tražio komentar na temu koja se pripremala.

Podsjećaju da je Jadranka Kosor višekratno demantirala takve i slične navode, no budući da su opetovano iznesene iste neistinite informacije ističu kako je gospođa Kosor stekla stanarsko pravo na stanu u Zagrebu, Šeferova 4, sukladno tada važećem Zakonu o stambenim odnosima i stan otkupila u cijelosti zakonito. Sve navedeno nedavno je u svom očitovanju potvrdilo i Državno odvjetništvo RH, ističe se u priopćenju.

"Osim, što se bez ikakvih argumenata osporava zakonitost prodaje stana, iznose se i grube neistine i klevete, s obzirom na to da je gospođa Jadranka Kosor uselila u prazan stan pa je krajnje neprofesionalno i neprihvatljivo povezivanje nje, na bilo koji način, sa sudbinom obitelji Drobac, s čime ona nema nikakve veze", stoji u priopćenju za javnost.

Odvjetničko društvo navodi da je "novinar Aleksandar Stanković svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela klevete jer je iznio neistinite tvrdnje uvredljivog i klevetničkog sadržaja, koje su višekratno argumentirano demantirane, što je njemu bilo poznato, a namjera mu je bila isključivo naškoditi časti i ugledu gospođe Jadranke Kosor".

"Hrvatska televizija, zbog postupanja svog novinara, odgovorna je temeljem Zakona o medijima, za štetu prouzročenu gospođi Kosor zbog povrede prava osobnosti s obzirom na to da joj je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled", stoji u priopćenju za javnost pravnog zastupnika gospođe Kosor.

(Fena) 

GALLUP: Reforma zdravstva će pogoršati život Amerikanaca Većina Amerikanaca vjeruje da će zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji je u nedjelju navečer prihvatio Predstavnički dom Kongresa, koristiti onima koji nemaju zdravstveno osiguranje, kao i obiteljima niskih prihoda, pokazalo je posljednje ispitivanje Instituta Gallup.

Amerikanci također vide više negativnih nego pozitivnih učinaka zakona na sve ostale društvene skupine.

Na ukupnom uzorku, 39 posto Amerikanaca je kazalo da će zakon donijeti pozitivne promjene, 13 posto da neće ništa promijeniti, a 44 posto smatra da će pogoršati stvari.

Rezultati koji pokazuju da više Amerikanaca vjeruje da će zakon u cjelini pogoršati stvari, a na poboljšati, za sve građane i njih osobno, u skladu je s ranijim Gallupovim ispitivanjima, koja su pokazivala negativan stav većine prema reformi zdravstva.

Rezultati ankete su od 17. marta, prije glasanja u Kongresu.

(Fena)