Društvo

AVIONSKA NESREĆA KOD SMOLENSKA: Piloti ignorisali upozorenje Ruski mediji navode kako je pilot ignorisao savjete iz kontrole vazdušnog saobraćaja da se preusmjere na drugi aerodrom.

U avionu su pored predsjednika Poljske i njegove supruge bili i komandant poljske vojske, guverner Centralne banke, poslanici i vodeći poljski istoričari.

Premijer Poljske Donald Tusk izjavio je kako je pad aviona u kojem se nalazila najviša državna delegacija Poljske, najtragičniji događaj u istoriji njegove zemlje nakon Drugog svjetskog rata.

Poljska delegacija je letila iz Varšave na obelježavanje 70 godišnjice masakra kod Katinjske šume gdje su sovjetske snage počinile masakr nad hiljadama Poljaka tokom Drugog svetskog rata.

Šef poljske diplomatije Radoslaw Sikorski izjavio je, u intervjuu listu "Gazeta Wyborcza", da je prvi saznao za tragediju i da je o tome obavjestio Tuska, Komorowskog i Jaroslava Kaczynskog, bivšeg premijera i brata blizanca predsjednika Kaczynskog. 
-Premijer je, kada je saznao za razmjere tragedije, zaplakao, dodao je Sikorski. 
Ministar Sikorski je kazao i da bi na popodnevnoj vanrednoj sjednici vlade trebalo da bude potvrđeno da Komorowski preuzima dužnost šefa države. 
-Takođe, ostali smo bez komande oružanih snaga jer su u ovoj tragediji poginuli komandanti svih rodova oružanih snaga, pa će i tu morati da se donesu odluke - konstatovao je poljski ministar. 
Poljski predsjednik je bio glavnokomandujući oružanih snaga, ali je njegova uloga, kako su primjetile agencije, uglavnom simbolična. 
Prema pisanju poljske štampe, obaveze guvernera Centralne banke Poljske trebalo bi da preuzme Skripeskyjev zamjenik. U crkvama širom Poljske se održavaju opela, a u 19 sati će varšavski nadbiskup služiti zaupokojenu misu u katedrali u Varšavi. 
Pred Predsjedničkom palatom su se okupile hiljade ljudi da polože cvijeće i zapale svijeće. Pred okupljene su izašli funkcioneri predsjedničkog kabineta i zajedno se pomolili za pokoj duša žrtava nesreće.

VOZANJE STUDENATA: Tri miliona maraka za spašavanje GRAS-a

Odluka Besima Mehmedića, premijera Kantona Sarajevo, da donira tri miliona maraka gradskom prevozniku GRAS-u za jeftiniji studentski prevoz čisti je predizborni trik i taj bi novac mogao završiti u predizbornoj kampanji Stranke za BiH. Ko ne vjeruje – evo dokaza


Vlada Kantona Sarajevo, odnosno njen premijer Besim Mehmedić, odlučili su dati tri miliona maraka sarajevskom javnom prevozniku GRAS kako bi studenti imali jeftiniji prevoz. Tako su odlučili da će i ove godine izdvojiti nula maraka za popravljanje studentskih domova. Još su odlučili da će Sarajevo biti vjerovatno jedini grad na svijetu koji za prevoz studenata izdvaja duplo više nego za razvoj nauke.

Do sada su studenti plaćali 33 marke mjesečnu prevoznu kartu a sada će za godišnju izdvajati samo 50 maraka a važit će im i dok budu na jednomjesečnom zimskom ili tromjesečnom ljetnom odmoru.


Jeftinije samo u izbornoj godini

Cifra od tri miliona maraka, čini se, izabrana je proizvoljno ili je to maksimum kojeg je iz kantonalnog budžeta mogao izvući Mehmedić. On je još prošle godine studentima obećao skoro 15 miliona maraka za besplatan prevoz a onda mjesecima studentima, nakon redovnih protesta, obećavao sve manje, sve do tri miliona maraka. Da ova cifra nema nikakve veze sa studentima nego sa GRAS-om pokazuje sljedeća računica: ako niko od studenata ne kupi godišnju kartu GRAS će opet dobiti svoja tri miliona. Ali ako svi studenti odluče kupiti ove karte tada će GRAS biti u minusu jer je premijerova ranija računica bila da za besplatne karte treba više od 12 miliona maraka. Ovako će na njegova tri studenti sa svojih 50 maraka dodati još dva miliona, što je ukupno pet, ili oko sedam manje od potrebnog!

Da je bilo imalo namjere da se pomogne studentima novac za karte ne bi bio na listi prioriteta. Samo Studentski centar u Sarajevu odnosno dva studentska doma duguju više od milion maraka: 80 hiljada za struju, 150 hiljada za plin i 30 hiljada za vodu a dug dobavljačima hrane je nedavno premašio milion. Vjerujemo da ste primijetili da su svi ovi troškovi upola manji od novca izdvojenog za karte.

Znamo već odgovor premijera koji danima izbjegava razgovarati sa novinarima Žurnala: to su studenti iz drugih kantona i neka im plate njihove Vlade. Ali zašto to onda nije problem sa kartama jer je upravo njima najpotrebniji jeftiniji prevoz!?

Mehmedić je danas ponosno izjavio kako mu je drago da je i ovaj studentski problem riješen!? Koliko zaista brine o studentima i drugim građanima svog kantona najbolje pokazuje ovogodišnji budžet, jedva usvojen: za rješavanje problema maloljetničke delinkvencije ide 100.000 maraka; smještaj i ishranu studenata 60 hiljada; studentskom centru 800 hiljada; informatizaciji osnovnih i srednjih škola 40 hiljada...

Ni ove godine nije bilo novca za obnovu Mašinskog, Stomatološkog, Filozofskog i Fakulteta političkih nauka.

Sa druge strane, studenti su zadovoljni, sami su to priznali, bilo kakvim podsticajem od kantona. Sada će se jeftinije prevoziti a uradili su nešto i za buduće generacije studenta. Samo što je premijer nekako zaboravio reći da naredne godine neće biti podsticaja. Jednostavno, u projekcijama budžeta za 2011. i 2012. godinu nema stavke sufinansiranje javnog prevoza za studente. Doduše, ne piše da se takvi poticaji daju samo u izbornim godinama. Provjerili smo da se možda ne radi o zabuni u zvaničnom ovogodišnjem budžetu ali 1,3 miliona za javni prevoz ratnih vojnih invalida i šest i po za penzionere uredno stoje i u stavkama za sljedeće dvije godine. Na mjestu gdje trebaju biti tri miliona za studente - tek dvije crtice.

U želji da se što više dodvori studentima Vlada u svom saopštenju posebno naglašava da karte važe jednu kalendarsku a ne školsku godinu. Studenti je mogu kupiti bilo kada i važit će im i kada budu kući na odmoru. Time se, valjda, htjelo preduhitriti pitanje zašto se ovakva odluka donosi na kraju ljetnog semestra kada je studentima korisna još samo dva mjeseca. Očito je za premijera ovo bio zadnji rok da donese ovakvu odluku jer je prva sljedeća prilika za to u oktobru, kada počinju predavanja ali prođu opći izbori.

U budžetu još možemo vidjeti da će dug GRAS-a u naredne dvije godine porasti za skoro milion maraka. Ova javna firma je pogodna, osim za skupljanje glasova, i za namicanje novca za predizbornu kampanju. Revizorski izvještaji pokazuju da su prikazani prihodi i rashodi nejasni, netransparentni i nemarno urađeni pa tako novac u ovu firmu može ući i izaći poput studenta koji se šverca za prevoz u tramvaju.


Kome to premijer daje novac?

Posljednji dostupan revizorski izvještaj o poslovanju GRAS-a više liči na indeks takozvanih vječitih studenata nego izvještaj o radu kompanije sa prihodima većim od 50 miliona maraka – na ispitima poslovanja uglavnom se padalo.

Po našem mišljenju, zbog efekata koje na finansijske izvještaje imaju stavke navedene u prethodnom pasusu, finansijski izvještaji ne prikazuju istinito i objektivno, po svim bitnim pitanjima, finansijski položaj  Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća „Gras“ d.o.o. (...) u skladu sa Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja, piše u izvještaju Ureda za reviziju institucija u Federaciji. Zaposlenici GRAS-a jedini u Sarajevu imaju pravo na potpuno besplatan prevoz. Uz akreditaciju se mogu voziti bez ograničenja. Vjerovatno su i jedini koji uz to još svaki mjesec dobiju 75 KM za prevoz!? Isplata ove naknade vršena je i za vrijeme godišnjeg odmora uposlenika. Po navedenom osnovu u 2008. godini isplaćeno je 1.633.425 KM, od čega je 1.154.851 KM iskazano kao troškovi prevoza.

Da stvar bude još paradoksalnija ove isplate nastavljene su i kada je, zbog finansijske krize, prestalo izdavanje akreditacija za prevoz zaposlenima. Navodno su mogli zadržati te akreditacije zbog ulaska u firmu ali kako objasniti da nema novca za štampanje kartica a ima milion i po za karte koje navodno plaćaju zaposleni.

Revizijom nabavki utvrdili smo propuste i nepravilnosti u provedenim postupcima i procedurama. U 2008. godini provedeno je 1.024 postupaka, a zaključeno 994 ugovora, u vrijednosti od 18.028.342 KM. Veći broj nabavki nije proveden u skladu sa procedurama propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH, njegovim provedbenim i vlastitim aktima. Sredstva nisu korištena transparentno i na efikasan način. Uprava GRAS-a uglavnom voli dogovarati poslove direktnim dogovorima bez objavljivanja tendera. Kada su ga već morali raspisivati uglavnom su tenderi bili neregularni, zaključak je revizorskog izvještaja.

Ugovor sa zemunskim Ikarbusom od pet miliona maraka kao da se morao sklopiti bez obzira na sve. Uslovi tendera su mijenjani i nakon njegove zvanične objave, Ikarbus nije davao popust što je bio jedan od uslova a rokovi isporuke su ostali nejasni. Ipak, GRAS odbija žalbe dva druga ponuđača i bira Ikarbus iako nije ispunio sve tražene uslove.

Slično je i sa kupovinom minibusa od Daustrucka iz Splita plaćenih skoro milion maraka. GRAS je u tenderu tražio da njihov proizvođač ili prodavac ima servis u Sarajevu kako bi mogao ispoštovati garanciju ali kako to Daustruck nije imao, GRAS je na kraju pristao servisirati minibuse u svojim servisima.

Prevozom onih famoznih 18 tramvaja iz Holandije napravljen je nezapamčen presedan.

Iako se radilo o uslugama transporta tramvaja iz Amsterdama do Sarajeva, jedan od objavljenih kriterija bio je garantni rok, piše u revizorskom izvještaju.

A da nije problem prošvercati ni milionske iznose pokazuje primjer nabavljanja goriva za autobuse. Svake godine GRAS od kompanije Green Oil kupuje naftu u vrijednosti od pet miliona maraka. Mada se radi o basnoslovnoj cifri ne postoji način kontrole potrošenog goriva.

Dostavljena dokumentacija iz koje se vidi samo zaduženje po svakom vozilu na bazi brojčanika iz pištolja za punjenje goriva, ne predstavlja praćenje potrošnje goriva. Priloženi spisak – pregled izdatog pogonskog goriva od pumpne stanice nije dokaz o potrošnji, već o izdavanju goriva, a ni priloženi Prijedlog normativa potrošnje goriva iz januara 2009. godine nije dokaz o praćenju potrošnje goriva, navodi se u izvještaju Ureda za reviziju.

Također, revizori su utvrdili da zbog zastarjelog sistema prodaje karata ne postoji transparentan način kontrole stvarno prodanih jednokratnih ili mjesečnih karata. Studenti se mogu jedino nadati da će drugačije biti sa novcem navodno izdvojenim za njihovo kvalitenije studiranje kroz jeftiniji prevoz. Za 50 maraka godišnje moći će se voziti u vozilima u prosjeku starim 18 godina: starost tramvaja je 29 godina, trolejbusa 21 godina, autobusa 15 godina i minibusa 8 godina.

(zurnal.info)

MOSTAR: Umjetnost u podijeljenim gradovima
DRUŠTVO PISACA BIH: Godišnja nagrada Mili Stojiću Foto: VijenacZbirka poezije Mile Stojića "Među zavađenim narodima" izabrana je za Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za najbolje književno djelo objavljeno u 2009. godini.

Odluku je donio tročlani žiri u sastavu Ivan Kordić (predsjednik) te Nihad Agić i Amir Brka. Najbolje književno djelo biralo se iz oblasti poezije, proze, esejistike te književno-historijskih i esejističko-filozofskih studija.

Kako je na današnjoj konferenciji za medije Društva pisaca BiH u Sarajevu naveo Ivan Kordić, u uži izbor ušlo je pet djela - esej Esada Durakovića "Stil kao argument", novela Miljenka Jergovića "Volga, Volga", roman Zilhada Ključanina "Švedsko srce moje majke", te poezije Kemala Mahmutefendića "Bestijarijum" i Mile Stojića "Među zavađenim narodima".

Navodeći obrazloženje odluke, član žirija Nihad Agić istaknuo je da je Mile Stojić u najnovijoj zbirci pjesama uveo opću promjenu i izrazitu tendenciju ka odbacivanju i odustajanju od vlastite poetike prakse. To se najčešće manifestira na razini diskursa, zatim forme, kompozicije i stila pjesama.

Prezentirajući način na koji Stojićeva poezija komunicira sa savremenim kulturnim trenutkom, Agić smatra da se to najbolje može iščitati iz pjesme "Eksponati iz muzeja književnosti".

"U njoj, on tradicionalno ili klasično poetsko pismo smješta u muzej književnosti i svodi ga na muzeološki eksponat, što posredno sugerira ideju o zastarjelosti ili prevaziđenosti ovakvog načina pisanja, "onog što odiše formalinom i raspadanjem", te okretanje savremenom iskustvu pisanja u novim medijima", kazao je on.

Godišnja nagrada Društva pisaca BiH za najbolju knjigu iz oblasti književnosti za djecu i mlade u 2009. godini pripala je Ismetu Bekriću za knjigu bajki "Drveni konjić".

O ovoj je nagradi odlučivao je žiri u sastavu Nenad Radanović (predsjednik) te članovi Atif Kujundžić i Ljubica Ostojić.

U najuži izbor žiri je uvrstio i slikovnice Fadile Nure Haver "Zlatna trzalica" te Alije H. Dubočanina "Srećine igračke".

Radanović je, prezentirajući obrazloženje žirija, naveo da se Bekrić smatra najglasovitijim pjesnikom za mlade u cjelokupnoj bh. savremenoj literaturi. Istaknuo je da se djelo "Drveni konjić", uz ranija sjajna dostignuća, nametnulo samo od sebe po posvemašnjoj izuzetnosti.

"Bekrić je naprosto takav stvaralac čiji svaki novi prilog dominira okruženjem vlastitim smislom, bez snažnih i direktno ukazanih didaktičkih poruka, nego autentično isposredovanih signala-putovođa kojim se djeluje na svijest i savjest djeteta, na plemenitost i dobrotu zbog kojih jedino i vrijedi živjeti", kazao je on.

Nagrade će dobitnicima biti uručene u maju, uz prateću izložbu svih djela članova Društva pisaca BiH objavljenih u prošloj godini.

(Fena)

Dubioza kolektiv preuzima MTV

Dubioza kolektiv u subotu preuzima MTV – od 20 sati i 30 minuta će prikazati video snimak cijelog albuma 5 do 12 koji zvanično izlazi u ponedjeljak.

Svi zainteresovani za premijerno slušanje još jedne nove pjesme (nakon singla "Vidi vidi vidi"), prije samog izlaska albuma, mogu to učiniti već u subotu u 20:30 na regionalnim MTV kanalima, kada će biti emitovan MTV Live "Dubioza kolektiv iz Skirlibaba studija" u sklopu Dubioza weekend-a na MTV-u, kažu iz Dubioze.

Za one koji ne mogu pratiti program MTV-a osiguran je video-stream na stranicama www.mtv.rs, www.mtv.com.hr i www.mtv.si. Repriza je u nedjelju 11. aprila od 20 sati.

Večeras će u emisiji Takeover Dubioza, prošlogodišnji kandidati za MTV Best Regional Act nagradu, predstavit će svoje omiljene spotove.
Što su članovi grupe Dubioza kolektiv izabrali za vas, pogledajte u emisiji MTV Takeover u petak, 9. aprila od 20 sati i 30 minuta, na regionalnom MTV-ju, piše na stranici MTV-ja.

Album 5 do 12 je najnoviji studijski album Dubioza kolektiva i snimljen je u Sarajevu u studiju Skirlibaba, a producent je Brano Jakubović. Na albumu se kao gosti pojavljuju frontmen Plavog orkestra Saša Lošić Loša i makedonski bend Superhiks.

Izdavačka kuća Menart će 12. maja objaviti posebno multimedijalno izdanje albuma 5 do 12, na kojem će se, pored pjesama sa albuma, naći i remixi koje potpisuju Elemental, Vuneny, E-base, Hain Teny Diskobajagi i ostali te video zapis Dubioza kolektiv iz Skirlibaba studija.

(zurnal.info)

OPOZICIJA U REPUBLICI SRPSKOJ: Čekajući Harisa U SDS-u su samozadovoljni zbog straha koji sije moguće udruživanje sa vodećom mafijom na Balkanu, te se uljuljkani u slatke mračne snove, nevješto brane načelno odbijajući saradnju, pri tom ostavljajući diskretno odškrinut Pandorin poklopac

Milorad Dodik je u grčevitoj potrazi za «Harisom Silajdžićem»! Svakodnevno, istrajno, energično, vulgarno, bezobzirno, licemjerno, cinično, jadno... i ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva Milorad Dodik traga za «Harisom» koji bi mu poput onog Harisa Silajdžića iz 2006. uspješno otpjevao bek vokale, gusto protkane nacionalističkim jodlovanjem i šovinističkim ojkanjem, i omogućio mu da na otvorenoj sceni pobere gromke aplauze i još gromkije glasove zaluđenih/ sluđenih/ lakovjernih/ nezrelih/ neosviještenih/ onesviještenih/ zrelih/ osviještenih/ šoviniziranih/ frustriranih...

DODIK:U traganju za Harisom Silajdžićem UMILNI OSMIJEH FRANKEŠTAJNA

Dodiku treba težak verbalni predizborni sukob sa Bošnjacima (svi su oni «Haris»), kako bi opstao i nakon oktobra 2010. i nastavio pljačkati one koje navodno štiti. Ovdašnji Lažni Mesija strgao je odavno burku socijaldemokrate, nabacio umilni osmijeh Frankeštajna, ogrnuo se leševima sunarodnjaka i, teško gazeći po kostima i grobovima drugih, krenuo u odsutnu bitku za još jedan mandat na slobodi. Nekrofilna politika koja ponovo ubija već ubijene, masakrira teško masakrirane, siluje višestruko silovane, muči neljudski izmučene, kolje odavno zaklane, pljuje po grobovima, ruši grobnice, oskrnavljuje spomenike... nacifikuje cijeli jedan narod..., naopako će završiti. Tu nema dileme, ali pitanje je kada?! Kao što je pitanje i ko će ga zamijeniti, ko je ta vajna opozicija, spremna suočiti se sa lešinarima i hijenama, koji su gotovo proždrali budućnost ovog naroda i već osakatili najmanje tri generacije koje tek treba da se rode?!

Da li je to ona opozicija koja kaže: «Dodik dobro štiti srpske nacionalne interese, samo je problem što je kriminalac»?! Takvi ne trebaju nikako i nikada da dođu na vlast, jer su gori od mafijaške strukture koja dominira, iz prostog razloga što samo idiot može vjerovati da prevejani kriminalci mogu štititi bilo koje i bilo čije interese, sem sopstvenih. Uz sve to, ni ono –kriminalac - im puno ne bi smetalo, pod uslovom da su oni ti koji artikulišu vlast na takav način.

Pitanje je i da li u opoziciji uopšte postoje oni koji smatraju da Dodikovo svakodnevno i sistematično spaljivanje «njihovih leševa», jedino doprinosi daljem poniranju običnog svijeta u živo blato i prijeti da ga u tom blatu zauvijek ostavi?! Takvih ima, ali zbog nametnutih stereotipa ne smiju to glasno i jasno reći. To ne zači da je problem u stereotipima i onima koji su ih vaspostavili, već u inima koji «spaljivanje leševa» osuđuju «u sebi», nemajući lične hrabrosti da to učine i javno. S ćutolozima se ne može nikud, naprijed ponajmanje, jer salonska politika, koja ostaje u četiri zida, doprinosi isključivo destrukciji i idealno je opravdanje političkim mesožderima da nastave svoj krvavi posao.

Dodik i ČavićKOLAC I SREBRENI METAK

Prenemaganje nije otpor, a opozicija u Republici Srpskoj se prenemaže, mediokriteti-mudroseri se međusobno «nadigravaju» ispaljujući prazne parole, pokazujući nejake, oklembešene mišice prijete floskulama («ko nije sa nama, taj je protiv nas»), cičeći jedni na druge da su baš oni «strine» koje treba ova raja, a u stvarnosti se plaše svoje sjene i odavno pušu i na ladno, iako ih vruće nikada nije ni dokačilo. Svađaju se oko funkcija koje ovakvim pristupom neće nikada dobiti, dijele ono što nemaju, pozivaju se na ono što ne znaju i tako redom, oko za cvike, zub za protezu... Niko od njih ne zna šta posle Dodika, još manje kako ga srušiti. Za razliku od Dodika koji je imao cilj da stvori mafijašku državu u čemu je uspio, a sada teži ka tome da joj što više produži vijek trajanja, opozicionari su bez ikakvog cilja. To ne može biti samo rušenje Dodika, jer to nije cilj, već potreba. Trebalo bi, valjda, narodu reći šta ga nakon pada Vučije jazbine očekuje, a opozicija o tome nema pojma.Takvi raji ne trebaju, jer bi im došli kao «crijevna napast» nakon teške dijareje. Što mu dođe na isto, jer su svi već odavno dehidrirali.

Dok se oni prenemažu, Dodik nastavlja da zabija kolac u srce narodu (srebrenim metkom će ga potvrditi), a sam se sebi čini nejakim da dovrši taj posao. Svjestan je kakvo je zlo počinio, čim se plaši nebitnih, te trči od vrata do vrata nudeći koalicije, saradnju, bratstvo, srpstvo, nacijedinstvo..., bez kamata, koje će na naplatu doći nakon izbora. Svi strahuju od njegove koalicije sa SDS-om, kao da može gore od ovoga. Već je najcrnje, pa bi se takvo agregatno stanje samo produžilo. U SDS-u su samozadovoljni zbog straha koji sije moguće udruživanje sa vodećom mafijom na Balkanu, te se uljuljkani u slatke mračne snove, nevješto brane načelno odbijajući saradnju, pri tom ostavljajući diskretno odškrinut Pandorin poklopac. Slijepi kod očiju, ne vide da je Dodik ponovio njihove tragične greške i da će zbog njih postradati, kao što su i oni postradali. Ne pada im na pamet da se ograde od njegovog divljanja, što samo govori da se jesu olinjali, ali im je ćud ostala ista. Zaboravili su da ni zla kob koja ih prati neće nestati, dok se ne suoče sa onim što su ini u njihovo ime počinili. A počinili su ništa dobro. Mazohizam je najbolja zamjena za sadizam, poruka je iz tog tabora.

Bosić i TadićŠTA JE PISAC HTIO DA KAŽE?

Ako su nam šansa srpski radikali, ta jadna šačica neostvarenih fašista, bolje da nas nema, ali je sasvim normalno zapitati se gdje su i šta rade kilavi pdp-ovci i nejaki dp-ovci (može i obratno brale)?! Zašto pred Dodikovim divljanjem ćute oni za čije je vlasti (Mladen Ivanić, Dragan Čavić, Dragan Mikerević) jasno rečeno šta se desilo u Srebrenici, čime je povučen jedan jedini državnički potez od 90-ih na ovamo, potez koji je trebao oprati obraz Srbima i potez koji je pokazao da Srbi nisu kolektivno fašisoidni, genocidni sluđeni krvoloci, ali da i u tom žitu ima otrovnog korova?! Ćute zbog stereotipa, plašeći se da će ostati bez biračkog tijela. Moglo bi se zaključiti da ni sami ne vjeruju da postoji srpska većina koja osuđuje ono što su oni javno osudili. Tragedija bi bila kad bi bilo tako, a tako nije. Gotovo pedeset posto je onih koji ne izlaze na izbore, jer smatraju da nemaju za koga glasati. Ti traže hrabre, a oni koji su nespremni iznijeti jedan hrabar, ljudski, državnički potez do kraja, smatrajući ga najznačajnijim dijelom sopstvenog političkog portfelja, a nikako opterećenjem, ne mogu se svrstati u tu grupaciju.

Šta je pisac htio da kaže? Ništa, sem da je srpska politička scena istrijebljena, a da novih snaga nema ni iza horizonta. A to i nije neka novost.


ANALIZA CCI: Vlastima u Federaciji potrebne 24 godine da obave posao od samo jednog mandata

Ministri bez zakona, poslanici bez pitanja, to je najkraći zaključak novog izvještaja Centara civilnih inicijativa o radu federalnih vlasti u prošloj i protekle tri godine. Federalni poslanici i ministri redom su odani komunisti, ako je suditi po fiksnim platama bez obzira na učinak

Sadašnji sastav Vlade Federacije najgori je još od nastanka ovog entiteta Washingtonskim sporazumom 1994. godine i teško da će neki naredni uspjeti da obori taj neslavni rekord.

Najnoviji izvještaj Centara civilnih inicijativa o radu federalne Vlade i Parlamenta u prošloj i posljednje tri godine stavio je građane i novinare u nezgodan položaj: kako izabrati najgoreg od najgorih ministara? Da li je to Meliha Alić federalna ministrica obrazovanja i nauke bez zakonodavnih aktivnosti odnosno ijednog predloženog ili usvojenog zakona u posljednje tri godine; ili je to Edin Musić koji malo planira a ništa ne radi i nema niti jedan pripremljen zakon u tri godine; u užem izboru je i Gavrilo Grahovac, federalni ministar kulture i sporta, bez ijednog izglasanog zakona; i posljednji kandidat je ambiciozni ministar pravde Feliks Vidović koji svake godine obeća da će raditi kao svi ostali ministri zajedno a na kraju godine se vidi da je njegov nerad jednak neradu svih ostalih zajedno. Računica da ovoj vlasti trebaju 24 godine samo da završe posao predviđen za jedan mandat sasvim je dovoljna kritika za njenu smjenu. Umjesto toga, u neviđeno kratkom roku je pripremljen i stavljen na usvajanje zakon koji im povećava plate i obezbjeđuje penzije po njemačkim standardima. Bez imalo ustručavanja se može zaključiti da većina njih ne računa na novi mandat pa grabe što se ugrabiti da.


Sve ću ti obećati

Gavrilo Grahovac je nedavno podnio ostavku ali je tim činom samo pokazao svoju bahatost. Ostavku je podnio zbog problema sa stranačkim kolegama a u stvari ju je odavno trebao podnijeti zbog svog nerada bez premca. On je za tri godine htio da pripremi tek šest zakona ali je na sastancima Vlade usvojen tek jedan! U Parlamentu Federacije mu je pao i taj jedan zakon pa se čini da Grahovca, osim stranačkih kolega, ne vole ni parlamentarci.

Ne znamo šta o Vidoviću misle kriminalci ali ga svakako ne bi trebali mrziti jer se baš i nije potrudio da im svojim radom stane u kraj. On je ministar sa najvećim broj obećanih a neurađenih zakona u protekle tri godine. Samo u prošloj je njegov nerad skoro jednak neradu svih ostalih ministara zajedno! Htio je Vidović da u prošloj godini pripremi čak 23 zakona, duplo više od onoga što su planirale sve njegove kolege zajedno ali je godinu završio sa tek četiri pripremljena zakona.

Meliha Alić je, čini se, odlučila poštovati tradiciju pa se ni u prošloj godini nije zamarala zakonima. Jedini je ministar bez ocjene uspješnosti jer apsolutno ne postoje kriteriji po kojima bi mogla dobiti ocjenu. Istina, ministrica prosvjete dolazila je na časove ali nit se od nje nešto tražilo niti je ona pokazala interes pa je školsku godinu ostala neocjenjena. Ako bi se primijenili isti kriteriji, za njenog kolegu Edina Musića bi se jedino moglo reći: na mjesto, jedan. Neprolaznu ocjenu, odnosno nula posto urađenog u protekle tri godine, Musić je zaradio upornim izbjegavanjem da predloži jedan jedini zakon. Da se samo malo potrudio i iskoristio rupe u načinu ocjenjivanja poput ministra trgovine Desnice Radivojevića, mogao je zaraditi najbolju ocjenu. Desnica je sračunato godišnje obećavao po jedan zakon što i nije bilo teško ispoštovati.

Jedino Vjekoslav Bevanda, ministar finansija, svojim radom podsjeća na pristojnog ministra. Svake je godine planirao raditi na više od deset zakona i uspio završiti ukupno 23 njih od čega su samo dva pala na glasanju u Parlamentu. To, međutim, i dalje ne znači da je opravdao svoju platu veću od četiri hiljade maraka jer i dalje svake godine ima trećinu neurađenog posla.


Mandat ili penzija?

Kada se sve sabere i oduzme ministri su planirali ukupno 285 zakona, uradili tek 122 a Parlament usvojio 62! Kako se parlamentarci uvijek žale na plate i do hiljadu maraka manje od ministarskih čini se da su tako i odlučili raditi - kada ministri sa svojim platama mogu raditi malo mi sa svojima možemo još manje! Tako smo dobili najgoru instituciju vlasti u cijeloj državi.

Parlament Federacije BiH u kontinuitetu je najneefikasnija institucija vlasti u BiH (posmatrajući entitetsko-državni nivo). I kao što smo ranije isticali, katastofalni rezultati njegovog i rada Vlade, jedan su od glavnih uzročnika i generatora krize u ovom entitetu. U 2009. godini, ovaj je parlament realizovao tek 21% zakona planiranih Programom rada. 26 od 121 planiranog, piše u izvještaju CCI-ja i dodaje kako je za tri godine usvojeno onoliko zakona koliko su trebali usvojiti za šest mjeseci.

Samo federalni poslanici vraćaju ovu zemelju, ili entitet da budemo precizniji, 20 godina unazad svakim svojim mandatom. Ovim tempom svoj posao završili bi tek 2030. godine. Umjesto toga, većina njih će vjerovatno na kraju ovog mandata u beneficirane penzije dok će ostali građani narednih 20 godina raditi da nadoknade vrijeme koje su oni potrošili. Čini se da su neki početak mandata shvatili kao prijevremenu penziju, ili bolje reći mirovinu.

Tri godine od početka mandata i nepunu godinu dana pred Opšte izbore u BiH, u Parlamentu Federacije je i dalje jedna poslanica koja tokom mandata nije niti jednom uzela učešće u raspravi, postavila poslaničko/delegatsko pitanje, pokrenuli inicijativu ili slično. Riječ je o Šagolj Magdaleni iz Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), piše u izvještaju o Šagoljevoj koja se pojavila tek na nekoliko sjednica: Niti jednom do sada predstavnici političke stranke iz koje dolazi (HKDU) nisu našli za shodno obrazložiti ovakav nezapamćeno indolentan odnos prema mandatu povjerenom od strane građana.

Fadil HamzićIpak, svakome treba pružiti priliku da se popravi. To najbolje pokazuje Fadil Hamzić, jedan od neaktivnih poslanika, koji je u trećoj godini svog mandata postavio prvo poslaničko pitanje. Čestitamo.

Podsjetimo da smo krajem prve godine mandata (2007.) imali gotovo anarhično stanje. Sjednicama je znalo neprisustvovati i po 30 poslanika, ne snoseći za to nikakve sankcije. Čak 15 poslanika i deset delegata za čitavu godinu dana nije uzelo učešće u bilo kojoj od Poslovnikom definisanih aktivnosti, osim prihvatanja prava (na različite nakande), koja su im po osnovu preuzimanja mandata pripala, navodi CCI.

Devet od 25 evidentiranih poslanika i delegata su iz Stranke za BIH, sedam iz SDA, po tri HDZ-a i Narodne stranke radom za boljitak, po jedan iz HDZ-a 1990, HKDU-a i SDP-a.

Bez obzira na nerad i izostanke parlamentarci su umjesto sistema plata po zaslugama, izabrali onaj iz komunističkog sistema koga na sjednicama i pauzama tako često kritikuju.

Tako su primanja poslanika/delegata na profesionalnom radu u prvih šest mjeseci 2009. godini u prosjeku iznosila između 4.500 do 5.000 KM mjesečno, a ista su sadržavala sljedeće: plata od 2.550 do 3.120 KM, topli obrok 300 KM, paušal nešto manje od 800 KM (u visini prosječne plate u FBiH), naknada za rad u radnim tijelima 37 KM (za profesionalno angažovane) i 75 (za poslanike koji nisu u radnom odnosu u PD), naknada za gradski prevoz 53 KM, naknada za odvojeni život 550 KM, naknada za troškove posjete porodici od 130 do 1.000 KM, ako ne primaju naknadu za odvojeni život koriste naknadu za korištenje ličnog vozila u iznosu od 100– 200 KM (za profesionalno angažovane), te od 50 – 700 KM (za poslanike koji nisu u radnom odnosu u PD).

Ovo bi ujedno bio i posljednji izvještaj o radu federalne vlasti pred oktobarske izbore. Za kraj odjavna špica poslanice Amile Alikadić Husović za koju je BiH “država za poželit'”.

(zurnal.info)

LJAJIĆ: Svaki deseti Srbijanac gladuje

U Srbiji čak 9,2 posto stanovništva odnosno 670 tisuća građana živi ispod granice siromaštva i s mjesečnim primanjima manjim od 8.300 dinara (oko 85 eura) doslovce gladuje, izjavio je za beogradski dnevnik "Press" od srijede srbijanski ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić.

Ljajić je rekao da je, po podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2009. godini bilo 9,2 posto građana koji žive ispod granice siromaštva, s prihodom manjim od 8.300 dinara mjesečno, a da je kod starijih iznad 65 godina taj postotak iznosio 10,1 posto, a kod nezaposlenih čak 19,3 posto.

Među najugroženijima su i djeca do 13 godina i samohrane majke, a na selu je postotak siromaštva za tri posto veći nego u gradu, ističe Ljajić.

Navodeći kako mnogi ljudi u unutrašnjosti žive u katastrofalnim uvjetima, ministar upozorava da postoje i brojne obitelji koje su u takozvanoj sivoj zoni siromaštva, jer imaju prihod samo tisuću dinara veći od graničnog, a problematično je i s mnogim siromašnim domaćinstvima na selu.

"Također, ima i starih siromašnih seoskih domaćinstava koja imaju po pola hektara zemlje koju ne mogu obrađivati, ali zbog toga ne mogu primati socijalnu pomoć. Tu se zakonska regulativa mora mijenjati", smatra Ljajić.

(Fena) 

Čestitka za Svjetski dan Roma Povodom 8. aprila - Svjetskog dana Roma, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH uputilo je čestitku svim Romima u našoj zemlji i svijetu.

U saopćenju iz kabineta resornog ministra Safeta Halilovića navodi se da se s usvajanjem Strategije za rješavanje problema Roma 2005. godine i Akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma i ostalih nacionalnih manjina 2004. godine BiH opredijelila da unaprijedi položaj romske populacije i pomogne njihovo brže uključivanje u društvo.

Vijeće ministara BiH je 2008. godine usvojilo Akcioni plan za rješavanje problema Roma iz oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite, u čiju izradi je bio uključen veliki broj predstavnika Roma i predstavnika nadležnih entitetskih, kantonalnih i općinskih institucija.

Usvajanjem ovih dokumenata BiH je ispunila uvjet za priključenje "Dekadi uključenja Roma 2005.-2015.“ i 4. septembra 2008. zvanično potpisala Deklaraciju o priključenju Dekadi.

Na inicijativu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, prvi put su prošle godine u državnom budžetu izdvojena tri miliona KM za rješavanje problema Roma u oblasti stanovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Isti iznos planiran je u budžetu za 2010. godinu.

Također, Ministarstvo je finansijski pomoglo entitetska i udruženje Roma iz Brčko distrikta BiH za obilježavanje 8. aprila.

U toku je implementacija budžetskih sredstava iz 2009. godine, iz kojih će biti izgrađeno ili sanirano oko 210 kuća u 17 općina na teritoriji cijele BiH.

Prema odobrenim programima za zapošljavanje Roma, a koji provode zavodi za zapošljavanje Republike srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta BiH, dosad je zaposlen 151 pripadnik romske manjinske zajednice u našoj zemlji.

U toku je i imunizacija romske djece na teritorije cijele zemlje. U cijelosti je krajem prošle godine proveden proces evidentiranja romskih potreba.

Evidentirano je 4.318 porodica kojima je potrebna pomoć u rješavanju problema stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja ili zdravstvene zaštite.

Švedska agencija SIDA je na temelju trasparentnosti procesa i metodologije koju je sačinilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdvojila dodatna dva miliona KM za stambeno zbrinjavanje Roma.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH poziva sve lokalne vlasti, romske i međunarodne organizacije da zajedno, kao i do sada, rade na ostvarivanju ovih ciljeva, saopćeno je.

(Fena)

TIMES: Šta Britanci žele u narednih pet godina Potvrda očekivane vijesti da će opći izbori u Velikoj Britaniji biti održani šestog maja uvjerljivo u utorak dominira naslovnicama svim vodećih britanskih dnevnika.

The Times piše da "počinje utrka" i već u podnaslovu ističe da su se i nastavnici u školama pridružili sindikatu zaposlenih u državnoj službi prijeteći štrajkom zbog planiranih otkaza višku zaposlenih.

Timesov uvodnik, posvećen istoj temi, razmatra kako će Britanija izgledati 2015. i ocjenjuje da "pravo pitanje" nije šta birači misle o strankama, već - šta žele Britaniji tokom sljedećih pet godina.

Daily Telegraph ističe u prvi plan da su obje vodeće stranke definirale način na koji će voditi predstojeću izbornu kampanju.

List citira poruku laburističkog lidera i premijera Browna da će konzervativci vratiti zemlju na put recesije - kao i obećanje lidera konzervativaca Davida Camerona da će se boriti za glas "velikoga ignoriranog" birača.

Uvodničar ovog lista smatra da je sasvim pogrešna stara izborna fraza kako su "obje stranke iste" i da postoji velika razlika između laburističke "velike vlade" i torijevskoga "velikog društva" - zbog čega su ovi izbori najvažniji izbori generacije, smatra Daily Telegraph.

Financial Times naglašava kako laburisti imaju četiri sedmice da prestigne konzervativce koji vode u istraživanjima javnog mnijenja.

Dnevnik The Guardian smatra da je premijer Brown potegao izbore u trenutku kada su se njegovi laburisti približili konzervativcima na samo četiri procentna poena u istraživanjima raspoloženja birača.

(Fena)