Društvo

ZAGREB: Otvoreno veleposlanstvo Kosova Veleposlanik Valdet Sadiku i Stipe MesićVeleposlanstvo Republike Kosovo službeno je otvoreno u petak u središtu Zagreba u nazočnosti kosovskog predsjednika Fatmira Sejdiua i hrvatskog ministra za vanjske poslove i europske integracije Gordana Jandrokovića.

Kosovo je 17. veljače slavilo drugu godišnjicu neovisnosti, a predsjednik Sejdiu je doputovao u Zagreb u četvrtak na inauguraciju novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića tako da je "ovo bila dobra prilika za otvaranje veleposlanstva", izjavio je kosovski veleposlanik Valdet Sadiku.

Od proglašenja neovisnosti, Kosovo je priznalo 65 zemalja, a do sada je otvorilo 21 veleposlanstvo, rekao je veleposlanik.

Diplomatski odnosi između Hrvatske i Kosova uspostavljeni su 30. lipnja 2008. godine.

Veleposlanik Sadiku izjavio je da Kosovo ima odličnu suradnju s Hrvatskom.

"Za nas je Hrvatska vrlo važna zemlja. Ona je dobar model na koji se možemo ugledati i što se tiče integracije u NATO, što je cilj i Kosova kao neovisne države, i u Europsku uniju do koje Hrvatsku dijeli samo korak do članstva", kazao je.

Hrvatska je već ranije na Kosovu otvorila svoje veleposlanstvo.

(Fena)

AKCIJA U RS: Traže se zaposleni u javnim službama koji nisu iz SNSD-a Predočen interni dokument u kojem se od lokalnih organizacija traži da obave raspravu i ocijene rad direktora koje je SNSD postavio u preduzećima i javnim ustanovama, te da utvrde koliko je svaki od njih zaposlio aktivista i članova te stranke

 

Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika postigao je najbolje rezultate u procesu privatizacije. Za razliku od drugih tranzicijskih zemalja gdje su vlasti na manje-više (ne)uspješan način državne firme pretvarale u privatno vlasništvo, Dodikov SNSD je privatizovao čitavu Republiku Srpsku. Materijalni dokaz kako je SNSD Milorada Dodika privatizovao Republiku Srpsku i kako se prema javnim dobrima odnosi kao prema vlastitoj prćiji, novinarima je ovih dana predstavio potpredsjednik SDS-a Vukota Govedarica. Javnosti je predočen interni dokument SNSD-a upućen svim opštinskim odborima ove stranke u kojem se od lokalnih organizacija traži da obave raspravu i ocijene rad direktora koje je SNSD postavio u preduzećima i javnim ustanovama, te da utvrde koliko je svaki od njih zaposlio aktivista i članova te stranke, te da o tome dostave uzvještaj šefu SNSD-a Miloradu Dodiku.

KNJIŽICA BOJE TRULE VIŠNJE

U depeši koju je potpisao Dodik traži se da u roku od 20 dana Izvršni i Opštinski odbori svih lokalnih organizacija partije obave raspravu o djelovanju direktora preduzeća i javnih ustanova koje je postavio i imenovao SNSD po opštinama, te da se izvještaj naslovljen na predsjednika SNSD lično, dostavi u centralu, uz obaveznu ocjenu POZITIVNO ili NEGATIVNO. Uz pozitivnu ocjenu, stoji u uputstvu, ne treba obrazloženje, ali je ono zato obavezno ako neko od direktora nije ispunio očekivanje stranke.

U dokumentu je predsjednicima opštinskih odbora objašnjeno da prilikom analize rada SNSD-ovih direktora treba uzeti u obzir njihov opšti odnos prema stranci i odboru, obim zapošljavanja aktivista i članova SNSD-a , kao i da li su imali podršku lokalnog odbora ili kadrovske komisije. Na kraju depeše se navodi da sjednica Izvršnih odbora moraju biti zatvorene, a informacije prije i poslije sjednica ne treba da idu izvan kruga aktivista SNSD.

Potpredsjednik SDS-a i narodni poslanik Vukota Govedarica tvrdi da ovakvim ponašanjem i odnosom prema kadrovima koje je postavio na direktorke funkcije, SNSD podriva ustavno uređenje Republike Srpske, optuživši Milorada Dodika za stvaranje partijske države.

-SNSD zaboravlja na predizborno obećanje o zapošljavanju 40.000 ljudi, ali zaboravlja i da je tokom prošle godine u RS bez posla ostalo 26.000, a u januaru ove godine još 5.000 ljudi, rekao je Govedarica i upitao: “Da li umjesto znanja i iskustva prednost imaju oni sa partijskom knjižicom boje trule višnje?

On je podsjetio da je SNSD u oktobru prošle godine zatražio od Vijeća ministara BiH da ovoj stranci dostavi izvještaj o svom radu.

-Zna se kome Vijeće ministara treba da podnosi izvještaj o svom radu, to je Parlamentarna skupština BiH, a ne svaka od parlamentarnih stranaka pojedinačno- rekao je Govedarica.

Odavno je poznato da u Banjoj Luci u javnim preduzećima, ustanovama i vladinim institucijama, prednost kod zapošljavanja imaju kadrovi koji su članovi SNSD-a, ili bliski rođaci direktora.

I PO BABU I PO ESENESDEOVCIMA...

Žurnal je već objavljivao podatke o sveprisutnom nepotizmu koji cvjeta pod okriljem SNSD-a, a jedan od drastičnih primjera je već zaboravljeni slučaj direktorice Centra za socijalni rad u Banjoj Luci Borke Vukajlović, koja je prije dvije godine u ovoj ustanovi udomila gotovo pola familije.

Vukajlovićeva je prvo zaposlila svog brata od tetke kao ličnog šofera, zatim njegovu snahu, nakon toga i svog starijeg sina, profesora fizičkog vaspitanja, a potom i njegovog najboljeg prijatelja, po struci profesora geografije, da radi sa maloljetnim prestupnicima.

Komentar SNSD-a na račun ponašanja vječite direktorice Centra za socijalni rad Borke Vukajlović, koja tu dužnost I dalje obavlja, došao je od gradonačelnika Banje Luke Dragoljuba Davidovića: "Ne znam je li tačno da je u Centru zaposlila sve te članove svoje porodice, ali ukoliko je to tačno, moram da kažem da sam apsolutno protiv takvih stvari i uvijek sam bio."

Davidović je to rekao, ali nije učinio ništa, kao što nije učinjeno ništa po tom pitanju ni kada se zna da u Javnom RTV servisu RS, RTRS, radi oko 40 članova porodica raznih šefova sektora i ranije zaposlenih radnika, da direktori masovno zapošljavaju svoje srodnike u javnim ustanovama i preduzećima, Poreskoj upravi, Fondu PIO, Vladi RS…

Nepotizam, kao ekskluzivitet SNSD-a i dalje cvjeta, po čemu je Republika Srpska zaista bolji i uspješniji entitet u BiH. Kada je nepotizam u pitanju, zaista se ostvarila Dodikova krilatica - RS je bolji dio BiH!

 

 

VASIĆEVO PRIZNANJE

Reagujući na objelodanjivanje ovog dokumenta, izvršni sekretar Glavnog odbora SNSD Rajko Vasić je poručio da se SDS “nepotrebno miješa u unutarstranačke stvari i organizacionu tehnologiju SNSD-a”, ističući da SNSD ne radi ništa ilegalno, ni protiv interesa građana.

Na optužbe Govedarice, da SNSD od Republike Srpske "pokušava napraviti privatnu i jednostranačku republiku", Vasić je rekao da SDS "maše papirima koji su internog karaktera, pokušavajući da javnost ubijedi u nešto što je suprotno onome što čitava javnost zna i što i sami rade u SDS-u".

"SNSD ne radi ništa što je ilegalno, niti što je protiv interesa građana, nego provjerava kako su koji ljudi koje je predložio SNSD obavljali svoj posao i to je, naravno, i u interesu građana da se provjeri", rekao je Vasić, faktički priznajući stvarne namjere svoje stranke da zapošljavanjem pridobije podršku građana.


FOTO: Hiljadu studenata protestuje ispred zgrade kantonalne Vlade u Sarajevu

Oko hiljadu studenata protestuje danas ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo tražeći od premijera Besim Mehmedića da ispoštuje svoje obećanje besplatnog odnosno povoljnog javnog prevoza za studente u ovom kantonu. Studenti su se okupili ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu i u koloni došli pred zgradu kantonalne Vlade gdje su pojedinačno na protokol predavali zahtjeve premijeru da ispoštuje svoje obećanje.

Vlada će sutra raspravljati o dodavanju ove stavke u budžet kako bi se studentima subvencionisao javni prevoz. Njegovo prvo obećanje je bilo da će se studenti voziti besplatno, potom je nekoliko puta mijenjao odluku, a posljednje informacije govore da će studenti za godišnju kartu izdvajati po 50 maraka. Iako je premijera Mehmedića Alternativni studentski parlament, koji organizuje proteste, pozvao da se pridruži studentima njega na današnjim protestima nije bilo.

Kantonalni zastupnik Svetozar Pudarić, iz opozicionog SDP-a, kaže da ni on ni stranka ne žele biti dio ove priče u vremenu kada se kantonalni budžet raspada te da inicijativa još uvijek nije stigla do zastupnika.

Premijer je to obećao i on to po zakonu treba ispoštovati. Mi taj prijedlog nećemo podržati ako u pozadini ne bude para. To su najobičnije politikantske stvari. Mogu ja glasati u Skupštini da sunce sija svaki dan ali da li će ono zbog toga sijati? - objašnjava Pudarić.

Žurnal je već ranije pisao o ovoj inicijativi koja je na red studentskih zahtjeva došla ispred ulaganja u nauku, bolje uslove studiranja, bibilioteke ili studentske domove. Čini se da su se studenti našli u središtu stranačkog nadmudrivanja jer je javna tajna da svoj utjecaj u javnog gradskom prevozu GRAS već godinama odmjeravaju Stranka za BiH i SDA. Sa druge strane, studenti tvrde da je ovo tek početak i da će Alternativni studentski parlament nastaviti sa borbom za bolji studentski status.

- Molim Vas da nijedna grudva ne poleti prema zgradi danas. Ovo je mirni protest i želimo im pokazati da smo bolji od njih. Ako ne ispune naše zahtjeve na sljedećim protestima im neće pomoći ni cijela policija Bosne i Hercegovine – rekao je Demir Mahmutćehajić iz organizacije DOSTA.


{slimbox images/alternativniprotesti/1.jpg,images/alternativniprotesti/1.jpg;images/alternativniprotesti/2.jpg,images/alternativniprotesti/2.jpg;images/alternativniprotesti/3.jpg,images/alternativniprotesti/3.jpg;images/alternativniprotesti/4.jpg,images/alternativniprotesti/4.jpg;images/alternativniprotesti/5.jpg,images/alternativniprotesti/5.jpg;images/alternativniprotesti/6.jpg,images/alternativniprotesti/6.jpg;images/alternativniprotesti/7.jpg,images/alternativniprotesti/.jpg;images/alternativniprotesti/8.jpg,images/alternativniprotesti/8.jpg;images/alternativniprotesti/9.jpg,images/alternativniprotesti/9.jpg;images/alternativniprotesti/10.jpg,images/alternativniprotesti/10.jpg;images/alternativniprotesti/11.jpg,images/alternativniprotesti/11.jpg;images/alternativniprotesti/12.jpg,images/alternativniprotesti/12.jpg;images/alternativniprotesti/13.jpg,images/alternativniprotesti/13.jpg;images/alternativniprotesti/14.jpg,images/alternativniprotesti/14.jpg;images/alternativniprotesti/15.jpg,images/alternativniprotesti/15.jpg;images/alternativniprotesti/16.jpg,images/alternativniprotesti/16.jpg;images/alternativniprotesti/17.jpg,images/alternativniprotesti/17.jpg;images/alternativniprotesti/18.jpg,images/alternativniprotesti/18.jpg}

(zurnal.info)

BEOGRADSKA ŠESTORKA: Anarhisti pred Tadićevim sudom

U srijedu, 17. februara na Višem sudu u Beogradu počinje suđenje pripadnicima i simpatizerima Anarhosindikalističke inicijative (ASI) koji su 24. augusta 2009. godine, pred Grčkom ambasadom zapalili “molotovljev koktel” u znak podrške Teodisu Iliopunosu

U sredu, 17. februara na Višem sudu u Beogradu, nakon šest meseci od hapšenja počinje suđenje pripadnicima i simpatizerima Anarhosindikalističke inicijative (ASI) koji su 24. avgusta 2009. godine, pred Grčkom ambasadom zapalili “molotovljev koktel” u znak podrške Teodisu Iliopunosu koji je štrajkovao glađu. Vatra koju je je “koktel” napravio ugašena je golom rukom, a šteta koju je grčka ambasada pretrpila iznosi 18 evra. Čitava akcija izvedena je u tri ujutru kako ne bi ugrozili ikoga. Počinioci ovog nedela su pohapšeni, okrivljeni za delo međunarodnog terorizma i već se šest meseci nalaze u zatvoru.

U vreme kad je pustim beogradskim ulicama krstario američki potpredsednik Joseph Biden jedan građanin se usudio da u znak protesta protiv američke politike zapali američku zastavu. Bio je to Ratibor Trivunac, član ASI-a koji je zbog “remećenja javnog reda i mira” kažnjen desetodnevnim boravkom iza rešetaka. Uzalud je bilo pozivanje Trivunčevog advokata Nikole Barovića na činjenicu da “Vrhovni sud SAD u sličnim situacijama nije osuđivao ljude za remećenje javnog reda i mira, jer se paljenje zastave u SAD smatra izražavanjem mišljenja”, kao i da u Srbiji “nije uobičajeno da neko na takav način bude osuđen na zatvorsku kaznu. Dešavalo se mnogo slučajeva paljenja zastava, pa niko nije gonjen zbog toga”, naveo je Barović.

Paljene su ne samo zastave, već i ambasade, a tokom jednog sličnog nacističkog orgijanja ispred američke ambasade bilo je čak i mrtvih. Nikom ništa. Naprotiv! Tadašnja zvanična politika je opravdala lupanje ambasada revoltom “srpske omladine” nakon otimanja Kosova. Podsetimo, sve se dešavalo u i oko vremena proglašavanje nezavisnosti “lažne države Kosovo”, što je ušlo u zvanični rečnik srpskih političara, čemu je eto, igrom slučava ovih dana baš dve godine.

LETO VILOVITO: Leto kao leto. Bi vrelo, a temperaturu je u Grčkoj dodatno podizali svakodnevni nemiri zbog ubistva 15-godišnjeg dečaka, a tokom tih nemira uhapšen je i Todoris Iliopulos koji je svoje nezadovoljstvo hapšenjem odlučio da iskaže štrajkom glađu zbog čega je ASI pozvala sve pripadnike na solidarnost. Ta vest je prošla mimo Srbije, ali 24. avgusta 2009. ispred grčke ambasade u tri saja ujutru okupilo se šestoro mladih ljudi sa idejom da bacanjem “molotovljevih koktela” na zgradu grčke ambasade pokažu nezadovoljstvo ponašanjem grčke vlade. Jedan koktel je završio na prozoru ambasade a drugi je ostao na trotoaru, neupaljen.

Ispostavilo se da je vatru ugasio prolaznik rukom, a da šteta na ambasadi iznosi punih 18 evra. Tu se računalo i krečenje slova “A”.

Sledeći dan mediji su preneli vest o paljenju ambasade, a kao rezultat ovog čina 3. i 4 septembra su uhapšeni članovi ASI-a, kao podstrekač poznati nam Ratibor Trivunac (28), Tadej Kurepa (25), Ivan Vulović (24) i Sanja Dojkić (20), ali i simpatizeri ASI-a Nikola Mitrović (29) i Ivan Savić (25) koji je uhapšen naknadno jer je u to vreme bio u Grčkoj na letovanju. Tada im je na dušu stavljan samo teret ugrožavanja javnog reda i mira zbog čega im je određen i pritvor od 48 sati.

KAKO POSTATI TERORISTA U ROKU OD 48 SATI: U roku od tih 48 sati priča dobija sasvim drugačiji tok. Negde kod Albuquerquea skrenula je pogrešnim smerom a spomenuta šestorka optužena je za međunarodni terorizam. Uzalud činjenice da niko nije stradao ovom prilikom, zbog čega su i izabrali ranojutarnje vreme, da je šteta gotovo neznatna, kao i da Grčka ne želi da pridaje značaj ovom incidentu. E, pa Srbija želi. Da, ista ona Srbija koja već mesecima traži neki eufemizam za “genocid” u Srebrenici nema problema da jedno delo kojem ni Grčka ne pridaje značaj nazove međunarodnim terorizmom.

Tako se dvodnevni pritvor, prvo zbog istrage i odugovlačenja produžio na dva meseca, optužnica je podignuta u decembru, a pri takvoj optužnici gde je zaprećena kazna od tri do 15 godina zatvora, okrivljeni ne smeju na slobodu. Onda je došlo i do reorganizacije sudstva zbog čega će prvi pretres biti tek 17. februara, uz novog tužioca, i sudiju.

To može biti i olakšavajuća okolnost jer je sasvim jasno, a to sada više ne taje ni predstavnici države, da optužnica teško da može proći pa je sasvim moguće da brzo i “padne”, a da “šestorka” odgovara za remećenje javnog reda i mira.

Ostaje međutim više pitanja. Zašto, kako, tko, kada, gde...? Zašto je jedno beznačajno delo okarakterisano kao međunarodni terorizam, kako se to desilo, tko je krivac...Nije problem dopisati još neka pitanja, ali i na ova će se teško doći do odgovora.

Činjenica je da je jednom, relativno beznačajnom događaju dat ogroman publicitet. Zbog neadekvatne optužnice država je protiv sebe podigla omladinu, levičare, a podrška stiže čak i iz Hrvatske, BiH. Organizuju se koncerti podrške, javnost se poziva na suđenje...

TERORISTA U PREDSEDNIŠTVU: Jedan detalj je nekako promakao analitičarima, a koji bi mogao imati značaja u čitavom slučaju “beogradske šestorke”. Predsednik Srbije Boris Tadić koji je obećao bratskoj Grčkoj da će počinioce napada na ambasadu ekspresno locirati i uhapsiti i sam je početkom osamdesetih zbog slične “gluposti” bio hapšen. Da, u zvaničnoj biografiji piše da je Tadić hapšen zbog učestvovanja u “opozicionom radu tokom studija”.

Arhiva kaže da je Tadić uhapšen 30. jula 1982, dakle sa 24 godine, i da je priveden dežurnom sudiji za prekršaje i kažnjen sa 25 dana zatvora. Kazna je odmah izvršena, a zbog ‘’povrede nacionalnih osećanja građana'’.

Tadić je zapravo protestvovao ispred knjižare “Komunista” protiv hapšenja i zatvaranja grupe koja je 9. jula demonstrirala u znak podrške sindikalnom pokretu “Solidarnost”, a među uhapšenima je bila i tadašnja predsednikova devojka, a kasnija supruga Veselinka Zastavniković. Pohapšeni su dobili po 60 dana zatvora u Padinskoj skeli.

Teško da je Tadić zaboravio ovaj događaj, iako je jasno da ga se nerado seća. Da li je moguće da predsednik umeša prste i da se konačno pozove i na sopstvene nestašluke mladosti i tako se pokaže kao predsednik koji ima razumevanja i za takve i tako stekne koji poenčić u javnosti pomilujući “šestorku”?

U zemlji Srbiji ništa nije nemoguće osim očiglednog. Žrtve Srebrenice i dalje čekaju.

De Niro i Scorsese snimaju remake filma Taksist

Glumac Robert de Niro i režiser Martin Scorsese planiraju da snime nastavak ili rimake zajedničkog kultnog filma "Taksist" iz 1976.

De Niro bi tako mogao ponovo da zaigra ulogu Travisa Bicklea , nestabilnog taksiste i veterana iz Vijetnamskog rata koji je opsjednut namjerom da počisti ulice New Yorka od nasilja i zločina.

Nakon tri i po decenije, slavni filmski tandem razmišlja o snimanju nastavka ili remakea čuvenog filma, saznaje se iz izvora Berlinala koji dodaju da Scorseze također ima u planu da zajedno s De Nirom realizuje još jedan film o mafijašima, prenose u utorak agencije.

Isti izvori navode da bi u projekat bio uključen i kontroverzni reditelj Lars von Trier kao i scenarista "Taksiste" Paul Schreder.

Scorseze je zajedno s De Nirom snimio osam filmova.

"Taksist", u kome pored De Nira glumi i Jodie Foster, bio je nominovan za četiri Oskara.

(Fena)

INDEPENDENT: "Očajnički potezi" Hillary Clinton

Independent u utorak u redakcijskom komentaru posvećenom turneji američke državne tajnice Hillary Clinton po zemljama Persijskog zaliva navodi da je taj potez Obamine administracije znak da se Washington sve manje distancira od već viđene Bushove politike u regionu, koja je slijedila princip "zavadi pa vladaj".

List ocijenjuje da to putovanje Clinton predstavlja "potez očajnika" kojim SAD žele da osiguraju podršku što većeg broja zemalja za kaznene mjere protiv pripadnika iranskog režima, zbog razvoja nuklearnog programa Teherana i oglušivanja o apele međunarodne zajednice.

Politika Baracka Obame na Bliskom istoku predstavlja sve veće razočarenje - pored neuspjeha u pregovorima s Iranom, SAD nisu mnogo postigle ni na planu pomirenja Palestinaca i Izraelaca, piše Independent.

Pitanje je, ocijenjuje list, da li će zalivske zemlje biti spremne da se samo iz naklonosti prema Americi oštrije suprotstave Teheranu, sve dok iz Washingtona ne stigne signal da su američke vlasti spremne za potpuno novi pristup rješavanju problema u regionu.

(Fena)

AKCIJA GRAĐANA: Pismo ministrima, premijerima, gradonačelnicima: Dok vi lažete, djeca ubijaju! Predstavnici Akcije građana uputili su oštro pismo upozorenja premijerima Federacije i Kantona Sarajeva, te gradonačelniku Sarajeva

Sinoć, oko 19 sati u kladionici "Derby" u sarajevskom naselju Ciglane, usljed pokušaja pljačke došlo je do upotrebe vatrnog oružja. Počinioci su štićenici Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine "Hum" u Sarajevu!

Izvolite gospodine ministre Vidoviću (FMPBiH), premijeru Mehmediću (VKS) i gradonačelniče Behmen (GS) izaći iz kancelarija, prošetati do Ciglana i vidjeti šta djeca rade!
Dok ste vi izmišljali opravdanja i bezobrazno lagali da činite sve u svojoj moći, maloljetnik
Alen Magaš, štićenik "Hum"-a, je slobodno nosio oružje i smišljao način i priliku da ga upotrijebi, a Alen je samo jedan od njih.
Dok Vi gospodo dijelite lekcije o nadležnostima, nama djeca hodaju sa pištoljima i dijele lekcije o pljačkama i ubistvima!
Zahtjevamo od Visokog Sudskog i Tužilačkog Vijeća da reaguje i promijeni zakonsku regulativu, tražimo od Ministarstva pravde FBiH da po hitnom postupku riješi pitanje zatvorskih kapaciteta, zahtijevamo od premijera Mehmedića da učini stvarni napor na implementaciji Akcionog plana za suzbijanje maloljetničkog prijestupništva, zahtjevamo od gradonačelnika gospodina Behmena da se više angažuje i djeluje u interesu građanki i građana grada Sarajeva.
Udruženje Akcija Građana je prije petnaest dana pokrenulo kampanju borbe protiv maloljetničkog prestupništva "365 dana x 2" (http://365x2.akcijagradjana.org/ i http://365x2.akcijagradjana.org/poslacu-pismo-kritikovati-pitati/).

Pozivamo medije, a naročito građane da odu na adrese (ne)nadležnih ili pozovu na navedene telefone i pitaju, kritikuju ali i da saslušaju najnovije laži, opravdanja i obećanja.

"Mi znamo gospodo ko je odgovoran i za šta, objasnite to porodicama žrtava, ako imate hrabrosti i časti da im se obratite!"

Federalno ministarstvo pravde (Valtera Perića 15, 71 000 Sarajevo) 033 213 155
Kanton Sarajevo (Reisa Džemaludina Čauševića 1, 71 000 Sarajevo) 033 562 071
Grad Sarajevo (Hamdije Kreševljakovića 3, 71 000 Sarajevo) 033 443 300

Naše zahtjeve znate odavno, nećemo odustati dok se ne ispune.

Udruženje "Akcija Gradjana"
www.akcijagradjana.org



KORUPCIJA U ZDRAVSTVU (1): Na tenderima se godišnje ukrade 300 miliona!

Nabavljanjem opreme i robe na tenderima skuplje i po nekoliko desetina hiljada maraka od realne cijene u Bosni i Hercegovini se godišnje izgubi 300 miliona maraka, rezultati su opsežnog istraživanja nevladine orgainzacije Tender. U prvom dijelu priče istražujemo kako je moguće izabrati ponuđača u Republici Srpskoj čiji lijek uopšte nije registrovan a pritom je za 400.000 maraka skuplji od najpovoljnijeg

Više od 300 miliona maraka bespotrebno se potroši na nabavku medicinske opreme i materijala u Bosni i Hercegovini i može se smatrati čistom korupcijom, rezultati su istraživanja banjalučke nevladine organizacije Tender. Oni su analizirali javne nabavke na godišnjem medicinskom tržištu vrijednom više od milijarde maraka. Biranjem favorizirane kompanije umjesto najpovoljnije ponude odgovorni troše javni novac bez ikakvog srama. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za nabavku sanitetskog materijala prošle godine izabrao je ponudu čak 400.000 maraka skuplju od druge koja je odbačena iako je državni Ured za razmatranje žalbi uvažio prigovor i naredio entitetskom Fondu da poništi svoju odluku. Štaviše, ponuđeni serum u trenutku odobravanja tendera bio je tek u procesu registracije kod Agencije za lijekove.
- Razliku u parama je uzeo neko nadležan da to proturi
– kaže otvoreno Anđelko Kozomara, direktor kopmanije Farmaprom čija je ponuda odbijena jer navodno nisu imali odgovarajuće lijekove i dodaje kako je zdravstvena korupcija u ovom entitetu uzela previše maha: Radim ovaj posao 15 godina i ovo su lopovi koji se rijetko sreću.


Može i bez dozvole

Serumi Farmaproma zaista nisu odgovarali onima koje je Fond tražio ali Kozomara tvrdi da su ti serumi zastarjeli i da se više nigdje ne koriste. Imaju ih samo rijetki dobavljači i koštaju više.

U svojoj žalbi nije birao riječi kritike entitetskog Fonda.
- Obrazloženja Odluke kojom se naš prigovor odbacuje, a u kojem su ljudi napisali:
Da bi laboratorije mogle same da pripreme tražene otopine, moraju biti opremljene potrebnim hemikalijama, vagama, laboratorijskim posuđem, konduktometrom i pHmetrom, što naše transfuzološke laboratorije nemaju. Ovdje normalnom čovjeku zastane pamet: Kako su te laboratorije dobile dozvolu za rad ako nemaju laboratorijsko posuđe? Pa, čak i kada bi ove budalaštine i bile tačne zar nabavka tog laboratorijskog posuđa ne bi koštala Ugovorni organ manje od 400.000 KM, koliko se namjerava platiti Krajinalijeku više od naše ponude!?, napisao je Kozomara u svojoj žalbi.

Direktorica Zavod za transfuzijsku medicinu RS-a Gordana Guzijan nije željela razgovarati o ovom tenderu. Objasnila nam je kako Zavod nema ništa sa tenderom i kako je za sve nadležan Fond zdravstvenog osiguranja i dodala: Ko su ponuđači da određuju šta ćemo nabavljati?

Također nije željela razgovarati niti o favoriziranju Krajinalijeka odnosno Biognosta i poprilično nesusretljivo prekinula naš razgovor. Objašnjenje koje smo dobili od Radeta Blagojevića, izvršnog direktora sektora za ugovaranje roba i usluga i sistema javnih nabavki samo potvrđuje nelogičnosti Zakona o javnim nabavkama.
-
Ukoliko niko od ponuđača nema registrovan lijek onda su svi ravnopravni i bira se najbolji – kaže Blagojević i dodaje da se u tom slučaju čeka registracija lijeka.

On tvrdi da svaka kompanija, pa i Farmaprom dobije tendere u kojima su najbolji ponuđači te da Kozomara može da zaboravi na povlašten status koji je navodno imao dok je njegov brat bio direktor banjalučkog kliničkog centra.

Kozomara je jedan od rijetkih učesnika tendera koji je spreman javno govoriti i čovjek kome je, narodski rečeno, prekipilo. Drugi vlasnici uglavnom prešute nepravdu ili u krajnjem slučaju ulože žalbu bojeći se reakcije nadležnih ili su i sami bili pobjednici tendera pod sumnjivim okolnostima. Sa druge strane, veći tenderi se uglavnom podijele na nekoliko dijelova koje dobiju različite kompanije kako bi se smanjilo nezadovoljstvo i naizgled ispoštovale procedure.


Razmetanje optužbama

Za odbijanje najpovoljnije ponude uvijek se može pronaći izgovor: od navodne nepotpune dokumentacije, nedovoljno velikog godišnjeg prometa i još niza sitnica kojima se nepodoban ponuđač može diskreditovati. Da stvar bude gora, sve se to može uraditi “po zakonu”.

Primjeri žalbi banjalučke firme Co.medprom to najbolje pokazuju. Oni su na tenderu za nabavku vakcina za Fond zdravstvenog osiguranja RS odbijeni jer nisu dostavili potvrdu o registraciji vakcina mada to u prvom pozivu nije bilo niti potrebno. U međuvremenu je Fond promijenio pravila tendera ostavljajući nedovoljno vremena ponuđačima da promijene svoje ponude, umjesto sedam dana kako piše u zakonu.
- Da smo imali dodatni rok sigurno smo i mi mogli pribaviti ponudu koja bi imala za ponuđenu vakcinu odgovarajuće Rješenje o registraciji...,
piše u žalbi Co.medproma. U njihovoj drugoj žalbi na nabavku materijala za Klinički centar u Banjoj Luci prihvaćeni su samo dijelovi žalbe dok su drugi ponovo dodijeljeni ranijim pobjednicima iako je Ured za žalbe naredio ponavljanje čitavog tendera.

Risto KozomaraPregledajući desetine žalbi koje stižu Uredu za razmatranje žalbi BiH jasno je da se uloge zadovoljnih i oštećenih neprestano mijenjaju. Kompaniju koja dobije jedan tender kritikuje druga koja ga nije dobila a već na sljedećem su učesnici isti a uloge promijenjene. Kozomaru, koji danas žestoko kritikuje one koji tendere odobravaju, prije samo nekoliko godina, uglavnom ti isti ljudi, kritikovali su zbog ugovora sa Kliničkim centrom Banja Luka gdje je direktor tada bio njegov brat Risto. Naknadno je sudskim vještačenjem utvrđeno da Farmaprom nije nanio štetu banjalučkom kliničkom centru.

Međusobne optužbe između trgovaca, proizvođača i zdravstvenih institucija gotovo su svakodnevne. Kozomara je u svojoj žalbi iznio nekoliko optužbi na račun Gordane Guzija.
- Sve što je Ugovorni organ napisao...su proizvoljne, neistinite i netačne ocjene Gordane Guzijan koja dobija dobru proviziju od Biognosta. Čak i kada bi bilo tačno da je te nekakve smiješne i u svim transfuzijama svijeta nepoznate klonove koje navodi Guzijanka da je ponudio Biognost mi kao ponuđač nemamo nikakvih mogućnosti da provjerimo da li je to zaista tačno ili je to samo jedna u nizu njenih izmišljotina
, piše u Farmapromovoj žalbi.


Slučajevi za sud

U izvještaju udruženja Tender, koje su osnovali nezadovoljni ponuđači, stoji da se navođenjem imena proizvođača i proizvoda u neravnopravan položaj stavljaju drugi proizvođači. Ovakve primjedbe nalaze se u većem dijelu žalbi koje smo analizirali.
- Veoma je bitno istaći konstatacije i mišljenja pojedinih ponuđača iz FBiH, koji ukazuju na moguće značajne zloupotrebe i na koruptivnim osnovama, kao posljedice prakse ugovornih organa da se nenavođenjem robnih stavki kao vrijednosti LOT-a, već navođenjem konkretnog lijeka ili pak, vrste pakovanja koje ima samo jedan proizvođač ili uvoznik, obezbjeđuje protežiranje takvog ponuđača, bez obzira na nerealnu visinu cijene ponude.

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u toku prošle godine sklopio je najviše otvorenih ugovora sa Krajinalijekom i Pharmanovom Bel te Phoenixom iz Bijeljine i ti su postupci bili zatvorenog tipa bez objave. Ovaj Fond sa preko milijardu maraka koje godišnje potroši na javne nabavke ipak radi transparentije prema mišljenju organizacije Tender.

Iako oštećeni ponuđači imaju mogućnost sudski tražiti pravdu to se rijetko dešava i uglavnom sve završi na žalbama. Kozomara trenutno ima pet sudskih procesa na koje čeka. Prvi, koji je pokrenuo još 2007. godine na red Suda BiH će doći tek 2011. godine.
-
Tužilaštva nisu spremna da vode te istrage. Komplikovano je jer vladajuća struktura postavlja ljude. Javne nabavke su smišljene da neko uzme novac – tvrdi Kozomara.

Uredi za reviziju također su zaduženi za praćenje regularnosti javnih nadmetanja i mogu bez žalbe ili prijave da kontrolišu zdravstvene institucije. Međutim, to se dešava jako rijetko.

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS, Kancelarija za reviziju institucija BiH i Ured za reviziju institucija u FBiH, posebno zabrinjava činjenica da se kontrole ne vrše redovno, niti detaljno, npr.: kontrola KC Univerziteta u Sarajevu vršena je za 2006. godinu; KC Banja Luka za 2007. godinu; Zavod zdravstvenog osiguranja kantona Sarajevo 2003. godine; Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH 2007. godine i Fonda zdravstvenog osiguranja RS takođe 2007.godine, kaže izvještaj o javnim nabavkama u zdravstvenim institucijama.


Te jedni, te isti

Klinički centar Banja Luka u analiziranom periodu je tokom devet prvih mjeseci prošle godine od 206 ugovora čak 90 dodijelio bez prethodne objave, što je tekako predstavljalo značajan prostor za moguće zloupotrebe i nabavke robe po nerealno višim cijenama, svakako i na koruptivnim osnovama, navodi se u izvještaju Tendera.
- Ovo tim više, jer je prisutna i praksa dodjeljivanja većeg broja ugovora istim dobavljačima. Tako je najveći broj ugovora je potpisan sa preduzećima: Đaković eksport import d.o.o. iz Banja Luke i to četiri putem konkurentskog zahtjeva bez objave, a jedan sa objavom, dok su dva putem otvorenih postupaka; TGT a.d. iz Laktaša, tri putem konkurentskog zahtjeva bez objave, i četiri putem otvorenih postupka; Siemens-om d.o.o. iz Sarajeva, jedan putem konkurentskog zahtjeva bez objave, i jedan sa objavom, dok su dva provedena putem otvorenih postupka, i jedan pregovarački bez objave itd.

Banjalučki centar veoma često nije navodio koliki su iznosi tih ugovora i uporno je odbijao dostaviti izvještaje udruženju Tender a često nisu navođene niti karakteristike robe. Iz Tendera tvrde da je to dovelo i do tri puta većih cijena ponuđača. Tako su poništene 43 nabavke, pri čemu je posebno nelogično poništavanje 27 konkurentskih zahtjeva bez prethodne objave, što pored ostalog, može i da govori o neuspješnom dogovaranju sa poznatim ponuđačem o visinama ponuda.

Rajko Kecman iz udruženja Tender smatra da bi se javnim objavljivanjem svih žalbi na stranicima Ureda za razmatranje žalbi smanjio prostor za manipulacije i povećala transparentnost svih javnih nabavki.
-
To smo tražili od Ureda ali oni to još uvijek ne rade i to je najveći problem. Sve te žalbe ostaju negdje u ladicama – kaže Kecman.

Njegova organizacija nastavlja pratiti regularnost javnih nabavki, posebno u zdravstvu pa će biti zanimljivo vidjeti da li će se transparentnost povećati a razlike u cijenama smanjiti do njihovog sljedećeg izvještaja.

U nastavku priče o tenderskoj pohlepi donosimo primjere iz Federacije.

(zurnal.info)

NEW YORK TIMES: Objavljuju se pisma J.D. Salingera

Jedanaest pisama koje je napisao američki književnik J. D. Salinger, preminuo 27. januara ove godine, bit će pokazana prvi put javnosti u New Yorku, otkrio je New York Times.

Pisma napisana između 1951. i 1993. bit će uskoro izložena u središtu Manhattana, u Morgan Library & Museum, objavio je muzej koji ih je čuvao zapečaćene otkad su mu donirana 1998. godine.

J. D. Salinger, jedan od najvećih i najneobičnijih pisaca 20. stoljeća, doživio je uspjeh zahvaljujući romanu iz 1951. "Lovac u raži".

Adresirana na E. Michaela Mitchella, jednog od bliskih piščevih prijatelja, ova pisma pružaju brojne informacije o životu Jeromea Davida Salingera prije i nakon njegova povlačenja 1953. daleko od New Yorka i njegove mondenosti, ističe dnevnik.

Preminuo 27. januara u 91. godini, Salinger u njima pripovijeda da nikada nije prestao pisati, da njegov radni dan počinje u šest sati i prekida se jedino "ako je to stvarno nužno".

Pisac ništa nije objavio nakon 1965. te su sa smrću krenule špekulacije o mogućim neizdanim djelima.

(Fena)

OPOZICIJA U RS: Nepodnošljiva lakoća okupljanja Nakon Bilećke sive romanse, došlo je do kakvog takvog javnog otopljavanja relacija među duboko zavađenim opozicionim liderima, u čijim odnosima je apolutno međusobno nepovjerenje jedina konstanta. Sa svih strana pljušte pozivi na ujedinjenje i zaklinjanje u neprotivljenje istom. Tako je Bosić, uz podršku GO SDS, pozvao na okupljanje kompletne opozicije, Ivanić o tome propovijeda svakodnevno, Čavić tvrdi da nema ništa protiv da sjedne sa Bosićem, Mihajlica je spreman i da sjedi i da leži s kim stigne, sem sa Dodikom, Krsmanović najavljuje pobjedu, novoformirana Srpska napredna stranka Tome Nikolića u RS renesansu..., ali, nažalost, svi ovi istupi su formalni, deklarativni, poluparolaški, u dobroj mjeri neiskreni, jer se ni kod jednog od aktera ne vidi otvorena želja za prevazilaženje animoziteta i suštinsko suprotstavljanje kriminalnom režimu

Čavić i Bosić:Nepremostive razlike?

Vanredni izbori za načelnika opštine Bileća pokazali su da udružena opozicija može zbrisati vladajući režim Milorada Dodika, uprkos činjenici da on u svojim rukama drži sve instrumente - od materijalnih do onih kojima se efkasno može pritisnuti, zaprijetiti, ucijeniti... Bilećka pobjeda dala je opoziciji snažan zamah, ali je krajnje upitno da li će se on znalački iskoristiti, odnosno da li će djelovati kao čvrst kohezioni faktor ili, pak, biti posljednja tačka na kojoj su se kako tako susreli interesi protivnika laktaškog režima?!

BILEĆKI SLUČAJ...

Zvuči paradoksalno, ali u ovom trenutku realnije je da Bileća bude prva i ujedno zadnja destinacija na kojoj su skupa boravili opozicioni šefovi, od Mladena Bosića, preko Mladena Ivanića i Milanka Mihajlice, pa sve do Dragana Čavića i Zdravka Krsmanovića. Utoliko više, jer su bilećki izbori imali i svoju tamnu stranu koja kaže da pojedinci iz pobjedničke Koalicije Zajedno za Bileću nisu tokom predizborne kampanje dozvolili kandidatu, kasnijem izbornom prvaku, Draganu Babiću da prisustvuje skupovima nekih opozicionih partija, koje nisu bile dio ozvaničene grupacije. Ova naopaka i nakazna politička logika mogla je urušiti Babićeve šanse, ali se o tome ćutalo, jer su se svi plašili odijuma javnosti, ukoliko sukobi izbiju na površinu na mikroprostoru, kakav Bileća jeste. To nikako ne znači da je rečena politička perverzija adaktirana i da će oni koji su progutali pilulu žuči pristati da u oktobru sliste cijelu bocu osporavanja u ime pobjede opozicionih snaga. Posebno što je nesporno da su Babićevoj pobjedi itekako doprinijeli i glasovi Krsmanovićeve Nove Socijaističke partije, Čavićevog DP-a, Pokreta za Hercegovinu Nikole Sekulovića..., što ni na koji način ne umanjuje vrijednost rezultata javno proklamovane Koalicije koju su činili SDS, PDP i SRS. Dapače.

DRAGAN ČAVIĆ (DS): Nećemo biti fleka za ljepljenje nečijih frustracija

Gdje je u ovom trenutku opozicija i da li postoji minimun oko kojeg se opozicione stranke mogu okupiti?

-Minimum sigurno postoji, ali je problem što opozicija još nije sjela zajedno niti je pokušala išta da napravi. U suštini, izglada da u poslednje vrijeme traju neki razgovori između SDS-a i PDP-a, ali je to, prema mom mišljenju, kontraprodukitivno i ne znam koliko će to proizvesti koristi ako se ne uključe i ostali politički akteri. Bilo bi logično da se kompletna opozicija, i parlamentarna i vanparlamentarna, udruži, da definiše zajednički politiku i pristup i postigne određene zajedničke ciljeve u odnosu na vladajuću koaliciju.

Ako postoji, koji bi to minimum bio, jer ga do sada niko nije saopštio?

-Minimum je postizanje dogovora oko kandidatura i dogovoriti zajednički odnos prema vladajućem režimu i koaliciji na vlasti.

Da li postoji mogućnost da dođe samo do dogovora u vezi sa kandidaturama za člana Predsjedništva i predsjednika RS i da li na tom minimumu opozicija uopšte može funkcionisati?

-To nije realno. Možda za neke da, ali za mene to nije prihvatljivo. Prije svega, očigledno je da u opoziciji imamo diferencirane stavove u vezi sa nekim političkim pitanjima. Na kraju krajeva, ja sam otišao iz SDS-a zbog neslaganja sa dijelom politike te stranke. O takvim stvarima se sigurno politički nećemo dogovoriti, ali postoje jedan broj stvari o kojima se možemo dogovoriti- iz sfere ekonomsko-socijalnih pitanja, borbe protiv korupcije i kriminala, pa i nekim političkim pitanjima.

Da li imate osjećaj da SDS i PDP hoće da vas izbace iz političke igre i da su dosadašnji razgovori u opoziciji, u stvari, bitka za lidera opozicije?

-Ne mogu da tvrdim, ali je očigledno da između PDP-a i SDS-a postoji neka vrsta bitke za lidera opozicije, što je jalova bitka, nepotrebna. Nama treba ujedinjena opozicija sa više konstruktivnih aktera, a ne opozicija sa jednim liderom koji diktira uslove. Nemoguće je na toj koncepciji graditi opoziciju. Čini mi se da postoji ta vrsta odnosa između ove dvije stranke, koje sebe smatraju velikim, za sada i jesu, jer se ne može reći da nisu. Ipak, može im ta “veličina” zaslijepiti oči pa da od drveta ne vide šumu.

Da li postoji mogućnost da DP sa svijim kandidatima izađe na izbore na svim nivoima, ukoliko ne dođe do dogovara sa ostalim opozicionim strankama o minimumu o kojem ste govorili?

-Mi smo, prije svega, raspoloženi da zajednički sa ostalima definišemo koncept opozicione politike, opozicione borbe i opozicionog političkog nastupa prema strankama vladajuće koalicije. Ako toga nema, ako nismo ravnopravni učesnici i ako neki misle da će sa nama, kao s flekom, krpiti neke svoje odnose ili neke svoje lične ili ne znam kakve frustracije, odnosno lične animozitete, onda je potpuno jasno da ćemo mi i za pojedinačne kandidature ići sa svojim kandidatima. DP ima personalno snažne kandidate, koji mogu ravnopravno da se nose sa kandidatima i najvećih političkih stranaka, naročito na pojedinačnim funkcijama – za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH.

Koliko je realno da vi i Bosić sjednete za isti sto i dogovorite se o svim ovim stvarima?

-Što se mene tiče, to uopšte nije problem. Mi ne možemo miješati lično i političko. On je šef svoje stranke, ja sam takođe šef stranke koja me je birala za predsjednika. Ja imam odgovornost prema vlastitoj stranci i nemam prava na sujetu u političkim odnosima i ne miješam te dvije stvari. Želim sa svima sjesti i na ravnopravnoj osnovi razgovarati, a to ne znači da ćemo razgovarati o ličnim odnosima.

Vidljivo je da u opoziciji još ne postoji čvrst stav da režim mora da ode!?

-Očigledno je da dio opozicije kalkuliše, pod neki m hipotetičkim pretpostavkama – ko će, kuda će, šta će, i jedna apsolutna želja za učešćem u vlasti, pod bilo kakvim uslovima, može kod dijela ljudi proizvoditi tu vrstu kalkulacije i nedovoljno čvrstog pristupa i nedjelovanja u pravom opozicionom smislu.

 SVAK' SA SVAKIM...

Nakon Bilećke sive romanse, došlo je do kakvog takvog javnog otopljavanja relacija među duboko zavađenim opozicionim liderima, u čijim odnosima je apolutno međusobno nepovjerenje jedina konstanta. Sa svih strana pljušte pozivi na ujedinjenje i zaklinjanje u neprotivljenje istom. Tako je Bosić, uz podršku GO SDS, pozvao na okupljanje kompletne opozicije, Ivanić o tome propovijeda svakodnevno, Čavić tvrdi da nema ništa protiv da sjedne sa Bosićem, Mihajlica je spreman i da sjedi i da leži s kim stigne, sem sa Dodikom, Krsmanović najavljuje pobjedu, novoformirana Srpska napredna stranka Tome Nikolića u RS renesansu..., ali, nažalost, svi ovi istupi su formalni, deklarativni, poluparolaški, u dobroj mjeri neiskreni, jer se ni kod jednog od aktera ne vidi otvorena želja za prevazilaženje animoziteta i suštinsko suprotstavljanje kriminalnom režimu, koji totalitarnim metodama i teškom zloupotrebom finansijskih resursa, policije, sudstva i svih ostalih institucija ovog entiteta čini sve kako bi se održao na vlasti i zaštitio opljačkano. Prije svega, ne postoji jasan i čvrsto definisa stav u svakoj od stranaka ponaosob da postojeći režim mora da ode, što ukazuje da u opoziciji ima i onih koji bi da dio koalicionog kapaciteta sačuvaju i za postizborne dogovore sa trenutno vladajućom oligarhijom. Takvo djelovanje samo dodatno generiše ionako duboko ukorijenjeno nepovjerenje i erozivno djeluje čak i na najmaglovitiju najavu zajedničkog istupa.

Jednostavnije rečeno, najveća prepreka uspjehu opozicije na predstojećim oktobarskim izborima nisu Milorad Dodik i njegov orkestar za sahranu ove zemlje i svih naroda u njoj, već sama opozicija. Preciznije, njeni lideri za koje su rogovi u vreći kompaktno i složno društvo. Bilo bi nekorektno kao jedinog krivca izdvojiti bilo koga od njih, jer svaki ponaosob iz čisto ličnih i politikantskih (nikako političkih) razloga daje značajan doprinos opstanku nepovjerenja i razvaljivanju i najmanje mogućnosti za zajedničko djelovanje. Matrica prema kojoj se glasovi protivnika režima jedino mogu okupiti oko zajedičkih kandidata za člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS nerealna je i predstavlja patetičan pokušaj prikrivanja nespremnosti za dogovor o minimumu programskih načela sa kojima bi se izašlo pred narod i suprotstavilo mafijaškoj državi, koja je na djelu u ovom entitetu. To istovremeno znači da partijski i lični interesi imaju izuzetnu prednost naspram narodnih za koje se svi javno zalažu. I na kraju krajeva, to znači da opozicioni lideri uopšte nisu svjesni užasa trenutka koji se ovdje živi i u kojem nakot okupljen oko Dodika vrlo uspješno i intenzivno implementira staljinistički koncept upravljanja ljudskim resursima, koji im koriste isključivo za polurobovski rad i široku pljačkašku upotrebu, tokom koje im kanibalistički pohotno proždiru meso, uz supu od preostalih koski.

MLADEN BOSIĆ (SDS): Razgovaramo samo sa parlamentarnim strankama

Smatrate li da postoji minimum oko kojeg opozicija u RS može da se okupi i da li je taj minimum dogovor oko zajedničkih kandidata za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH?

-Na osnovu razgovora koje smo imali do sada mislim da neće biti nikakav problem da se definišu kandidati koji bi bili prihvatljivi za najširi krug opozicije. Znači, ne vjerujem da će problem biti sama imena kandidata. Problem ostaje eventualna forma koalicije, odnosno da li će to biti tehnička koalicija, koja će isključivo imati cilj da skupi što više glasova sa svih strana, ili će biti programska, koja onda mora ponuditi glasačima neki program za koji traži podršku.

SDS se zalaže za, prije svega, programsku koaliciju koja treba da definiše najosnovnija pitanja, uz obećanje građanima da će ih ispuniti ukoliko glasaju za njih.

Koja su to pitanja?

-Ne želim o tome da licitiram prije nego što razgovaram sa potencijalnim koalicionim partnerima, jer ne bih želio da na bilo koji način doprinesem eventualnoj nemogućnosti sastavljanja koalicije. To ostaje stvar koju ćemo definisati u međusobnom razgovorima. Međutim, ta pitanja moraju biti od suštinskog značaja za budućnost RS, a većina tih pitanja u ovom vremenu se nameće sama od sebe - moraju se ponuditi definitivno jasna načela borbe protiv korupcije i kriminala, koji jeste jedan od osnovnih problema društva, preko ekonomije, zdravstva i svih ostalih segmenata koji su od interesa za građane.

Stiče se utisak da među opozicionim strankama ne postoji čvrst stav da aktuelni režim treba da ode s političke scene. Slaže te li se sa takvim utiskom i da li SDS ima takav jasan politički cilj?

-Mi smo stranka koja se bori za dolazak na vlast i zato promovišemo svoje ideje i to je osnova razgovora oko stvaranja koalicije. Smatram da takvu tezu puštaju pojedini stranački lideri, koji bi na osnovu te sumnje željeli, na neki način, da dobiju bolje pregovaračke pozicije. To jednostavno nije realno. Ja ne znam šta bi mi još trebalo da uradimo, pa da shvate da zaista hoćemo zajedničkim snagama da dođemo do nove i bolje vlasti u oktobru.

Da li između vas i Ivanića postoji tiha borba za preuzimanje uloge lidera opozicije?

-Vidite, ja nemam nikakve liderske ambicije niti vidim osnovu da bi Ivanić imao liderske ambicije. Ovde se ne pravi liderska koalicija, već se pravi koalicija udruženih snaga. Jasno je da u eventualnu koaliciju SDS ulaže najviše, time što ima najveći broj svojih potencijalnih glasača. Prema tome, ovdje se ne radi o tome ko će biti, kao ime, lider opozicije. Takvog lidera neće ni biti u toj koaliciji. Radi se, prije svega, o odnosima koji treba da budu iskreni na nivou onoga oko čega se dogovorimo. Znači, ne postoji liderska pozicija za opozicionu koaliciju i ona se neće na takav način formirati.

Koliko buduće razgovore između SDS i PDP-a može opteretiti Ivanićev zahtjev da se u opozicionu koaliciju uključi i Dragan Kalinić, koji je nedavno izbačen iz SDS?

-Vidite, ja ne znam šta će biti politička budućnost Kalinića, u kojoj varijanti i hoće li se on uopšte naći na političkom tržistu u RS. Ukoliko Ivanić misli da Kalinića uključi u PDP, to je njegova lična stvar, to nije stvar SDS-a. Mi očekujemo da stranke koje razgovaraju o budućoj koaliciji ne podmeću klipove u točkove jedna drugoj, već da rade na zajedničkom interesu prikupljanja što više glasača.

Da li ste spremni sjesti sa Draganom Čavićem i razgovarati o kaoalicionom djelovanju, s obzirom na vaše lične animozitete?

-Mi, prije svega, razgovaramo sa parlamentarnim strankama i tu se ne radi o ličnom animozitetu niti ja mislim da bi imao pravo da vodim politiku na osnovu ličnog stava. Odnos prema svakoj stranci je odnos prema politici te stranke. Čavić je, na neki način, izabrao svoj politički put. Da imamo iste političke stavove on bi bio u SDS-u. Očigledno da on ima drugu politiku i to je njegovo pravo. Ja nemam ništa protiv toga.

Znači li li to da nećete razgovarati sa Čavićem?

-Rekao sam da u ovom trenutku razgovaramo samo sa parlamentarnim strankama, a da smo, svakako, raspoloženi da se za sljedeće izbore napravi što je moguće šira koalicija oko dvije direktno birane funkcije.

NAJJAČI OPOZICIONI PIK

Da je tako, argumentuju fakti da se tek kreće u pregovore, s mišlju da ima i više nego dovoljno vremena, što je potpuno pogrešan pristup koji ukazuje na prekomotno ponašanje. Istina je da opozicija uveliko kasni sa početkom kampanje, jer je već odavno trebalo biti sve utegnuto (od kandidata do najmanjeg zajedničkog programskog imenitelja) i usmjereno protiv anticivilizacijskog režima, da je bilo čvrste volje za takvim djelovanjem. U BiH je sve moguće, pa čak i da se postigne dogovor u narednih dva mjeseca, pod uslovom da svaki od lidera prestane precjenjivati sopstvenu poziciju, što listom čine. A jedino je tačno da niko od njih ponaosob ne može srušiti kartel na vlasti, te da će se, ukoliko ne postignu minimum jedinstva, morati u naredne četiri godine zadovoljiti mrvicama, a «politika» će im se svesti na međusobne optužbe i tračeve o tome ko je kriv za opstanak tiranije, kriminala i svakog drugog zla koje totalitarni režimi poput aktuelnog nose sa sobom. Bio bi to strašan poraz, posebno zbog činjenice da je rejting ganga u galopirajućem opadanju i da svakodnevno gube na supstanci, što otvara ogroman prostor za djelovanje i pobjedu opozicije, ali udružene, a ne rascjepkane i međusobno duboko podijeljene. Stoga je vrlo bitno pravilno procijeniti trenutni kalibritet svake od opozicionih partija i njihove sadašnje pozicije, kako bi se i na taj način ukazalo na neophodnost kvalitetnog, sistemskog i strukturalnog koaliranja.

Najjači opozicioni pik je, bez dileme, Srpska demokratska stranka, koja je godinama bila u dubokoj defanzivi i sa statusom opozicije koja nije alternativa. SDS je posljednjih mjeseci uspjela da napusti tu krajnje nezahvalnu situaciju i vrati se u snažnom kapacitetu na političku scenu, o čemu svjedoči i velika zainteresovanost stranog faktora za njihovo djelovanje, koje se ogleda u značajnom broju susreta u ovoj ravni, održanih u posljednje vrijeme, među kojima su i oni sa američkim visokim zvaničnicima.

TRI FAKTORA

Tri su faktora koji su SDS vratili na scenu. Prvi je susret između Bosića i Dodika, održan prije nekoliko mjeseci, na kojem su dogovorili sve i svašta, a od čega nije ispoštovano ništa. Dodik je tada strance htio da zaplaši SDS-om, znajući da im se diže kosa na glavi od mogućnosti takve koalicije, dok je Bosić nastupio sa istom prijetnjom, tražeći na taj način da ga međunarodna zajednica uvaži kao partnera, što do tada nije bio slučaj. Više koristi je imao Bosić, jer su stranci ultrapragmatični i nastupaju pod geslom «nije vrijeme za gađenje», posebno u ambijentu kada i sami smatraju da je uslov svih uslova za bilo kakav napredak ove zemlje značajno slabljenje vlasti kartela, odnosno njihov odlazak sa vlasti nakon oktobra. Pobjeda opozicije u Bileći dodatno je učvrstila Bosića kao alternativu, a usekovanje glave Dragana Kalinića i definitivno je potvrdilo da je Bosić jedina SDS adresa na koju se vrijedi obraćati. (Kalinićevo orgijanje sa «utemeljivačima» SDS-a neće ovoj stranci nanijeti nikakvu štetu, još manje dovesti do daljeg osipanja, jer su «utemeljivači» mahom zombiji, koji bespomoćno urlaju sa smetljišta istorije). Pomenuta tri događaja zaustavila su paranje SDS-ovog džempera i nagovijestili lagano jačanje stranke, ali to je nedovoljno za direktnu pobjedu nad SNSD-om, koji jeste znatno oslabljen, ali je i kao takav još uvijek miljama daleko od propasti. Matrica («Bez nas niko ne može iz opozicije ništa napraviti») po kojoj djeluju u SDS-u, samo je pola istine, jer cijela glasi da ni SDS bez ostatka opozicije ne može takođe napraviti ništa značajno. Uz sve to, pitanje je koliko je Bosić svjestan da on jedini od lidera opozicije na sljedeće izbore ide sa glavom na panju: ukoliko ih izgubi, teško da će preživjeti na čelu SDS-a, a svi potezi koji su mu podržani u proteklom periodu (mahom su to sječe glava u sopstvenim redovima) vratiće mu se kao bumerang. Zato ključni ispit za ovu stranku i Bosića lično jeste (ne)uspostavljanje čvrstih koalicionih odnosa sa Čavićem i njegovom Demokratskom partijom. Ukoliko do toga dođe, uspjeh opozicije je zagarantovan. Desi li se suprotno, teško da će od pobjede išta biti.

Možda se nekom insistiranje na Čaviću čini pretencioznim, ali je nesporno da će njegov DP polučiti sasvim solidan rezultat na predstojećim izborima, jer je otvoren najveći prostor strankama centra, među koje spada i novoformirani SNS. Birači su prezasićeni radikalizmom, socijalna situacija postaje nepodnošljiva, obećanja režima svakodnevno pucaju kao baloni od sapunice..., tako da racionalan pristup, bez velikih obećanja, uz snažnu kritiku režima, kakav nudi Čavić, neće proći nezapaženo. Uz sve to Čavić nikako ne napada SDS (premda i oko njega ima jastrebova koji bi se najradije upustili u direktan obračun sa dojučerašnjim stranačkim drugovima), nudeći i na taj način prostor za zajedničko djelovanje, što jednu značajnu struju u SDS-u čini vrlo spremnom na dogovor sa njim. Tim više, jer ne vjeruju do kraja Ivaniću sa kojim su u prošlosti imali niz, po sebe, razočaravajućih druženja u poziciji. Najveća Čavićeva slabost je, svakako, to što do sada sa partijom nije izlazio na izbore, te je nepoznata njena stvarna težina, zbog čega je njegovim protivnicima otvoren prostor za svojevrsno potcjenjivanje i stavljanje DP-a na marginu. Uz sve to, Čavićevi odnosi sa Bosićem su istovjetni Bosićevim sa Čavićem-potpuni animozitet, tako da će i on morati štošta izgutati dođe li do direktnog kontakta sa nekadašanjim stranačkim drugom. Na taj sastanak, desi li se, Bosić će donijeti snagu SDS-a, a Čavić mogućnost da svojim kandidatima za predsjedničke funkcije sruši nade opozicije, pa je krajnje nezahvalno prognozirati ishod, s tim što je realnije da do dogovora ne dođe. Desi li se suprotno, biće to samo po sebi težak udarac režimu, jer ako je moguće da se Bosić i Čavić dogovore, onda nema dileme da je svijest o zločinima ovog zla koje vlada Republikom Srpskom potpuna i spremna za suštinske promjene.

MLADEN IVANIĆ (PDP): Udružena opozicija ima velike šanse da pobijedi

Smatrate li da je koalicioni dogovor među opozicijom moguć jedino oko zajedničke kandidature predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH i da li, eventualno takav koalicini dogovor, može da zaživi na tom osnovu?

-Koalicioni dogovor treba da podrazumjeva i zajedničke kandidate za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH, ali to nije dovoljno. Koalicioni dogovor treba da ima i neke elemente zajedničke politike, koju bi provodila buduća vlada, koju bi formirali koalicioni partneri. Osnovne elemente te politike vidim u ekonomiji, jer je na tom planu lakše postići saglasnost.

PDP ima namjeru otvoriti te razgovore sa potencijalnim partnerima. Mi smo napravili svojih pet politika, a koliko znam i neki od partnera su takođe pripremili svoje ekonomske programe. Krajnji rezultat bi mogao biti dogovor oko zajedničke kandidature za predsjednika RS, člana Predsjedništva BiH i oko osnovnih elemenata ekonomske politike buduće vlade koju bi činili koalicioni partneri.

Bez toga, bojim se, dogovor samo oko ličnosti za čelne funkcije nije dovoljan.

Da li je moguće postići takav dogovor kada postoje lični animoziteti između Bosića i Čavića, te kada postoje određeni nesporazumi na relaciji SDS-SRS RS, pa i na relaciji SDS-PDP?

-Ako je svim partnerima stalo do ostvarivanja rezultata, promjena u RS, oni tako nešto jednostavno moraju napraviti. Ako ne naprave, onda odgovornost moraju imati svi.

Ipak, da li postoji takva odlučnost. Iz svih stranaka koje smo pomenuli, pa i iz vaše partije, ne čuje se jasan stav da ovaj režim mora da ide?

-Mi smo više nego jasno rekli da smo zainteresovani za promjene, a ja sam, ne jednom nego više puta rekao da apsolutno nije realna bilo kakva koalicija sa SNSD-om posle izbora. Znači, mi smo svoj stav rekli. Drugi će se pokazati. Onaj ko ne bude istinski djelovao opoziciono, biće kažnjen i izgubiće značajne rezultate.

Ili, ko god bude mislio da se definiše kao opozicija pred izbore, a onda eventualno bude razmišljao da pravi vlast sa drugim, biće kažnjen.

To je odluka svake partije. Nikoga na to ne mogu natjerati niti mogu biti nečiji advokat. Meni je potpuno svejedno. Mi svoj stav znamo, jasno smo ga definisali i s time idemo u pregovore.

Da li ima istine u tome da između vas i Bosića postoji bitka za lidersku poziciju u opozicii, da svako od vas želi da stekne što veći koalicioni kapacitet na opozicionoj ravni? U prilog tome ide i činjenica da ste u opoziciju pozvali Dragana Kalinića, mada se još ne zna kakav će biti njegov politički angažman, čime ste, na određen način, Bosića stavili u defanzivu.

-Ne, realno govoreći, SDS je najveća partija, on ima daleko više glasova i poslanika nego što ima PDP. PDP ima jednu svoju prednost – to je partija u kojoj ima ljudi koji su napravili program i mi mislimo na bazi tog ekonomskog programa dobiti podršku. Mi uvažavamo činjenicu da je SDS glavni i da će uvijek imati priliku da prvi kaže šta konkretno misli i želi - da li to bila neka funkcija ili elementi programa.

Ja mislim da cijeli ovaj posao može uspjeti samo ako sva opozicija, ko god da je opozicija, bude zajedno. Smatram da će na izborima biti vrlo tijesno i da će svaki glas biti potreban. To je jedini moj motiv kada govorim o okupljanju opozicije. Drugog motiva, u smislu potcjenjivanja nekoga, dovođenja SDS-a ili bilo koje druge partije u lošiju poziciju, zaista nemam i to nije moj cilj.

Šta ćete učiniti ako Bosić uslovi koaliciju sa PDP-om nepozivanjem u tu političku grupaciju Kalinića?

-Šta ću učiniti, vidjeću. Procijeniću šta je manja šteta. Mislim da njihove međusobne sujete ne treba da budu predmet, jer i u partiji Dragana Čavića ima mnogo ljudi koji su bili u PDP-u, pa mi ne smeta da budem s njima.

Imate i u nekim drugim partijama ljudi koji su bili u PDP-u, pa mi ne smeta da pravim dogovor s njima ako je njihova istinska želja da budemo opozicija. Ko ima problem sa nekim od pojedinaca, to je već njegov problem.

Smatrate li da, usudio bih se reći, mnoge stranke u opoziciji, ako ne i sve, trenutno precjenjuju svoju političku snagu i svoje političke pozicije i da sa precjenjenih pozicija kreću u dogovore?

-Što se mene tiče, mislim da opozicija ima šansu da pobijedi ako bude jedinstvena. Neće biti jednostavno, biće tijesno, ali smatram da će opšte prilike i loša ekonomska situacija, koja će se dodatno pogoršavati, samo ići u korist opozicije. Lično mislim da partije u opoziciji imaju potencijal, neku vrstu energije koja se može pozitivno iskoristiti, a to vladajuća struktura nema. Ona ponavlja stare floskule, upotrebljene već više puta. U tom kontekstu, šanse opozicije su zaista velike i to nije nerealan optimizam. Naprotiv, mislim da je to jedan vrlo utemeljen i realan optimizam i mislim da možemo pobijediti. Ako ne pobijedimo, odgovornost ne nosi vladajuća struktura nego opozicija, zbog svojih unutrašnjih sujeta i nerazumijevanja. Ja, međutim, to nikako ne bi mogao razumjeti, ali oni koji budu sujetni, oni će biti odgovorni za eventualni loš rezultat. Može se pobijediti, učiniću sve da se opozicija ujedini i nadam se da će tako i biti.

 SIGNALI IZ BEOGRADA

Jedan od ključnih faktora u opozicionoj priči jeste i PDP Mladena Ivanića, koji je jedini lider koji razgovara sa svima, ali nikom ne vjeruje, a malo ko i u njega ima povjerenje. Ivanić može odigrati najbitniju ulogu u okupljanju opozicije, pod uslovom da ne podlegne soptvenoj želji da ovlada svim njenim resursima i stavi ih pod svoju kontrolu, što se da naslutiti iz nekih njegovih postupaka, a što je potpuno nerealan zahvat. On vješto koristi sukobljenost opozicionih šefova, kako bi ojačao sopstvenu poziciju, kao i poljuljani rejting stranke, ali ostane li sve na tome, ni on, a ni PDP neće napraviti nikakve značajnije domete, tim prije, jer mu se stranka u dobroj mjeri osula, a na najvećem dijelu istoka RS gotovo da i ne funkcioniše. Ivanić je takođe svjestan da mu preveliko približavanje SDS-u i SRS-u ne donosi mnogo dobra, te je za očekivati da insistira na uključivanju Čavića u igru, kako bi se rasteretio prevelikog bremena desnice, ali i kako bi ohladio nerealnu ambiciju Milanka Mihajlice. Prvi u radikala mnogo jače viče hop nego što može skočiti i krajnje je nesiguran da li SRS uopšte može preći cenzus. To potvrđuje i njegova želja/namjera da koalira i sa (ne)najavljenom Listom građana Dragana Kalinića. On ujedno na ovaj način pokušava kod Bosića steći značajniju pregovaračku poziciju, što opet ide u prilog tvrdnjama o neiskrenosti opozicionara o sopstvenoj svijesti potrebe rušenja režima. Mihajlica je ostao bez značajnog dijela infrastrukture, koja je prešla u SNS, tako da bi ga preveliko naduvavanje sopstvene pozicije moglo dovesti da ostane i bez zeca, ali i bez ražnja. Što se tiče SNS-a, njihov uspjeh zavisiće od angažmana Tome Nikolića i Aleksandra Vučića u izbornoj kampanji. Beogradski dvojac će se jače uplesti, ukoliko procijene da je Dodik značajno oslabio; u suprotnom fingiraće podršku. Kada je Krsmanović u pitanju, on je do sada više uradio na krunjenju Socijalističke partije, negoli na podizanju svoje NSP, ali ni taj rezultat nije za odbaciti.

Sve u svemu, prevelikog optimizma o zajedničkom nastupu opozicije nema, ali nada umire posljednja.