Sport

Pravo lice bh. reprezentacije
Emir Spahić je apsolutni vladar Nogometnog saveza
HOROR U ATLANTI: Talentirani Meksikanci razbili indolentne Bosance
TRANSFERI NA OTOKU: Izdaja na dvoru Kralja Kennya
KOŠARKAŠKO EP: Balkanski susreti u Litvaniji
FENOMEN DŽEKO: Uspio je, iako je naš
NOGOMET U 2010.: Godina Murinja Nogomet, ili fudbal. Ova sportska disciplina ni ove, izdišuće godine nije stigla na naše prostore. A, kako stvari stoje nikad ni neće

ŽELJEZNIČAR

Otkad je Velež potonuo nisko da niže ne može prestao sam pratiti našu nazovi PREMIER ligu. Previše je tu loših stvari. Savez, sudije, katastrofalna igra. Prosto gadljivo. No, kad već radimo kratki popis najvažnijih nogometnih događaj u ovoj godini red je da pomenemo da prvak Bosne i Hercegovine za sezonu 2009/2010 postao sarajevski Željezničar pod vodstvom Amara Osima, koji je još jednom pokazao da ima tatin trenerski nerv.

Inače, osim toga, nacionalizam je cvjetao na stadionima uzduž i poprijeko naše domaje. A žrtva ljudske gluposti ovaj put je dobila ime Vedrana Puljića. RIP.

LIGA PRVAKA 2009/2010

Inter. Dekadencija. Ekipa u kojoj je jedan od najboljih napadača svijeta igrao desnog beka osvojila je elitno europsko natjecanje. Na drugoj strani, u finalu, je bio nedovoljno jaki Bayern. Sve u svemu, nije tu bilo ničeg za posebno pamćenje. Možda jedino treba izdvojiti sjajnog Diega Milita. I, naravno, Jose Mourinha, koji je Inter do pobjede u Ligi prvaka vodio 22.05. 2010. godine i to na Santiago Bernabeu, stadionu, koji je uskoro nakon toga postao njegov novi dom.

SVJETSKO PRVENSTVO U JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI

Vuvuzele i zima su odredile pomalo čudnu atmosferu ovogodišnjeg Mudnijala. Ipak, prvi Mundijal na afričkom tlu donio nam je sedmu naciju pobjednicu najvećeg sportskog spektakla, koji svijet nudi. Došli su kao favoriti otišli kao pobjednici. Nisu odigrali spektakularno prvenstvo, ali su odigrali koliko im je trebalo. I imali su Villu i kad je najviše trebalo Iniestu. Sve u svemu sasvim zasluženo. Nizozemska je u finalu igrala prljavo, na granici da ubije španjolske igrače pa im se takva igra obila o glavu.

Najboljim igračem prvenstva zasluženo je proglašen Diego Forlan, koji je Urugvaj, zajedno sa Suarezom, vratio u vrh svjetskog nogometa. A ne zaboravimo da se je Urugvaj dvostruki svjetski prvak i da po tradicij spada u sam vrh svjetskog nogometa. No, Diego veliki je svojim igrama podsjetio na neka romantičnija nogometna vremena i upravo zbog toga je bio ispravan izbor za najboljeg igrača južnoafričkog Mundijala.

Još jedan Diego je obilježio ovaj Mundijal. I to onaj najveći Diego u povijesti. Ovaj je Mundijal obilježio i povratak Maradone na svjetsku nogometnu scenu. Ovaj put Diego je se vratio kao selektor Argentine. Nakon početne euforije usljedio je bolan poraz od Njemačke i tu se Diegova trenerska bajka završila. Treba napomenuti da su Njemci igrali vjerovatno najljepši nogomet na prvenstvu. To je bilo prijatno iznenađenje, a onih neprijatnih je bilo i previše za jedan tekst, koji nema namjeru postati knjiga.

Ni na ovom Mundijalu nije bilo reprezentacije Bosne i Hercegovine.

REPKA

Osim što nismo otišli na svjetsko prvenstvo pa smo samim tim bili na marginama ovogodišnjeg reprezentativnog nogometa još jednom smo potonuli i to taman u trenutku, kad se nakon odlaska ublehaša Ćire Blaževića, očekivao dalji napredak u igri i rezultatima. Na mjesto selektora je postavljen u vremenu i prostoru izgubljeni Safet Sušić, čovjek koji utakmice gubi i prije nego izađe na teren. Neki će to nazvati realizmom, a ja kukavičlukom. Pri tome i ostajem. Pod Sušićem reprezentacija BiH igra kao banda sastavljena od kvartovskih majstora, s koca i konopca skupljena grupa ljudi, koja ama baš ništa pod milim bogom nema zajedničko. Tek neki pojedinačni bljesak probudi navijačke ambicije i žar, ali već se narednog trenutka sve raspline u kaosu i dezorganizaciji. Kakva država, takav i Savez. A kakav Savez, takva i reprezentacija. Korumpirana banda, rekli bi neki zlobnici.

(zurnal.info)

KRAJ PRVE FAZE LIGE PRVAKA: Čudo živi na Istoku
INTERVJU-VAHID HALILHODŽIĆ: Sušić je zadužen da napravi ekipu

Saradnik Žurnala je sa popularnim Vahom razgovarao o Dinamu, Zdravku Mamiću, prijemu u Zagrebu, Safetu Sušiću, Veležu i „ljudima koji žele da BiH nestane“

vaha23

Već nekoliko mjeseci ste u centru pažnje ne samo hrvatske nego i bosanskohercegovačke sportske javnosti. Davno ste otišli sa ovih prostora pa me zanima je li vas iznenadio ovaj medijski pritisak?

-Kako da ne! Ja sam se povukao iz ovih krajeva davno, odmah poslije rata. Sam moj dolazak ovdje bio je iznenadan. Nisam mogao vjerovati da ću jednog dana doći ovdje da radim. Desilo se to baš igrom slučaja. Sva ta priča koja se događa oko mene i Dinama je zaista nevjerovatna.

Jeste li se odvikli tih stvari,dizanju nebu pod oblake,brzom spuštanju na zemlju?

-Pritiska ima svugdje. U kojem god ste klubu koji hoće da pobjeđuje konstantno, uvijek postoji neka doza pritiska. Toga ima i na ovim prostorima. Međutim, ja sam se na to već navikao tako da mi je to normalno.

Trenirate klub koji već godinama neuspješno pokušava osigurati evropsko proljeće. U ovom trenutku ste vrlo blizu ostvarenju tog cilja. Šta ste to Vi donijeli novo u Dinamovu svlačionicu ?

-Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Vjerovatno sam donio mnoge novine pa sam tako preko noći, kao magičnom rukom, preokrenuo neke stvari u svlačionici. Jer,morate znati, sve što se dešava na terenu, prvo se sredi u svlačionici. Pretpostavljam da je taj moj prvi govor, prva komunikacija koju sam imao sa igračima mnogo uticala. Pogodio sam sa onim što su igrači htjeli čuti pa je od početka stvoreno neophodno povjerenje između mene i igrača. Oni su bili u vrlo kompleksnom, stanju apatije i anksioznosti. Taj prvi govor ih je razbudio, uhvatili su se za moje riječi i vjerovali su mi. Rezultata su dale i neke moje taktičke zamisli, iskustvo i znanje koja sam u tom vrlo kratkom roku mogao da prenesem. Stvorena je jaka veza između mene i igrača i oni to za sada vrlo dobro vraćaju na terenu.

Jesu li igrači bili iznenađeni vašim pristupom u svlačionici i na treninzima, s obzirom na njihova dosadašnja iskustva u karijerama?

-Ja nisam imao puno izbora. Imam iskustva u tim situacija šta treba reći, kako se ponašati i šta raditi. Gdje sam god dolazio, to je prolazilo, ne znam zašto ne bi moglo u Dinamu. Istina, malo me iznenadila brzina oporavka. Ipak, tu je mnogo rada, diskusije, dijaloga, monologa...

Kako vas je primio Zagreb? Bilo je dosta skepse budući da ste prilično otvoreno govorili o vašim iskustvima tokom rata u Mostaru...

-Šta imam kriti kad je sve što sam rekao istina?! Ja se ne stidim svoje prošlosti. Ali, zaista, najviše me ugodno iznenadio prijem koji mi je Zagreb priredio...

Jeste li se bojali kako će te biti primljeni ?

-Pa, kad sam razmišljao o tome, da, malo. Pošto imam specifičan stav o tome svemu što se meni dešavalo u ratu, to je i hrabrost s moje strane da se odlučim na takav potez.

vaha2Jeste li se savjetovali s nekim, kako se postaviti,kako se ponašati ?

-U momentu dok sam razgovarao sa ljudima iz Dinama, puno toga se promjenilo u samo tri-četiri dana. Iz Zagreba sam od svih medija dobijao pozive, poruke da dođem, da me trebaju... Iznenadilo me to što su me neki novinari koje znam ali i oni koje nikad nisam sreo zvali i tražili da dođem. To mi je dalo tako pozitivan naboj da je to nevjerovatno. I ta publika, navijači..., drugu, treću utakmicu oni već skandiraju moje ime. Čak su mi u prvoj utakmici u Koprivnici protiv Slaven Belupa aplaudirali, iako su mi prije toga rekli kako je ovdje Dinamo uvijek bio izviždan. Nešto se strašno pozitivno događa jer sam ja izvanredno primljen svugdje, od igrača, od uprave, svih tih ljudi, navijača, građana Zagreba, Hrvatske, to je nešto nevjerovatno. Postao sam medijska ličnost koja..., ja kad otvorim novine nema gdje nema moje izjave. Vidio sam da je to previše pa sam malo stopirao, manje me ima. Mene je stvarno stid, kad god otvorim novine, moja slika. Sreća je pa ne pratim mnogo medije jer što je previše, previše je. S druge strane, znam taj osjećaj jer mi se tako nešto dogodilo u Parizu. Prva godina super, druga kad je krenula lošije onda su jedan list i neki ljudi oko njega organizovano krenuli da ruše Vahu, da se uništi sve ono što se izgradilo. Prema tome, znam ja i drugu stranu medalje.

Za sada dva jaka karaktera uspješno funkcioniraju – mislim da Vas i neformalnog gazdu kluba Zdravka Mamića. Jeste li zadovoljni saradnjom? Je li recept za uspjeh nepetljanje u tuđe poslove?

-Između ljudi se uvijek nađe zajednička riječ, kad ljudi hoće da sarađuju i pobjeđuju. Ljudi koji nemaju razumijevanja, ne trebaju zajedno ni raditi. Mnogi su me pitali o našoj saradnji. Mamić ima svoj dio posla, svoj način rukovođenja, on je odgovoran za funkcionisanje kluba. Ja imam svoja zaduženja, moja je svlačionica, moji su igrači i moj je rezultat. Znate da je jedino mjerilo mog uspjeha rezultat. Za sada sve funkcioniše odlično ali morate znati da je to još krhko, da smo mi tek na početku.

Pretpostavljam da sada kada ste u Hrvatskoj pratite nešto više i dešavanja u regionu, Bosni i Hercegovini i Srbiji...

- Ne pratim. Vrlo malo vremena imam za bilo šta drugo osim za pripremu utakmica koje slijede. Zaista ih je bilo mnogo u posljednje vrijeme da ne znam ništa šta se okolo dešava. Ako će te vjerovati, od mog dolaska u Zagreb pa do danas ja nisam prošetao gradom. Jednom, samo jednom sam otišao do Trga bana Josipa Jelačića i to na zahtjev francuskih novinara koji su došli u Zagreb.To je sve što sam vidio u Zagrebu.

vaha5

Ipak, stignete barem pogledati nastupe reprezentacije BiH. Kako vi komentarišete rezultate u kvalifikacijama? Dosta se govorilo o tome ima li Safet Sušić snage, znanja, autoriteta voditi ovu selekciju?

-Pratim reprezentaciju, gledao sam neke utakmice. Ma, mnogi ovdje žele nešto polemisati, kritikovati, reći. Safet Sušić je moj prijatelj, veliki sportista. Treba ga pustiti da radi posao na miru. Nije sve do njega. Mora imati podršku od sviju, bez toga nema ništa.

Imamo li kvalitetu među reprezentativcima da možemo reći da pripadamo selekcijama koje bi trebale igrati Evropsko prvenstvo?

-Kvalitet posjedujemo. Imamo kvalitetne igrače. Ali imati kvalitetne igrače i ekipu nije isto, to su dvije različite stvari. E, Sušić je zadužen da napravi ekipu. Mi imamo kvalitetu da napravimo jedan pozitivan rezultat. Ali mora se stvoriti atmosfera.

vaha4Kad se spominjao bilo kakav vaš angažman u reprezentaciji, rekli ste da ne razmišljate ni o čemu dok u Savezu presuđuje nacionalnost a ne kvalitet. Danas nam oko vrata stoji omča i kako sada stvari stoje u martu naredne godine će naš Savez biti suspendovan zbog neusvajanja inoviranog Statuta.

-Ma to nikako ne mogu da razumijem oko Statuta. Ono što vidim i što je prilično jasno jeste da neki ljudi u BiH žele da ova država nestane, da je nema nikako. Sport je ono što spaja ljude a u ovoj zemlji postoje ljudi koji će sve učiniti da se ljudi ne zbliže. Žele prikazati Evropi i svijetu da se mi ne možemo dogovoriti ni oko čega i najsretniji bi bili da nas suspenduju. UEFA i FIFA moraju biti obazrivi i mislim da prije svega moraju suspendovati te ljude koji ne žele napredak nogometa u BiH. Bez obzira na sve, i mog dolazak u Zagreb, s obzirom da sve ono što sam proživio u ratu u Mostaru, na neki način je pokazatelj da i ja želim da se ljudi zbližavaju, da rade i da funkcinišu zajedno.

Za kraj, ne mogu da vas ne pitam za komentar položaja na tabeli mostarskih premijerligaša, Zrinjskog i Veleža. Samo je Drina iz Zvornika ispod njih. Dotakli su samo dno.

- Da, znam, vidio sam. Ah, čuj..., ne znam puno o stanju u Zrinjskom, znam o Veležu. Ali, teško stanje u Veležu je već godinama, nije od juče. Ja sam pomagao godinama..., a kako bi pomogao nego novcem. Međutim, ove godine prvi put nisam pomogao finansijski jer sam se malo razočarao u te ljudi koji su oko kluba. Mnogo je ljudi koji dole sjede, ispijaju kafe i čekaju kada će im neko dati novac za klub. Tako se ne pravi klub, tako se ne izlazi iz krize. Ja ću i ubuduće pomagati klub, Velež je zauvijek moj klub i ja to nikada neću zaboraviti. Ali, želim da se ti ljudi malo preispitaju i shvate da se na drugim temeljima mora graditi budućnost kluba. Inače, sva ta priča oko Veleža i njegovog stadiona pod Bijelim brijegom me prilično nervira i samo se nasekiram kad pričam o njoj. Ako je taj grad oduzeo Veležu stadion, ili općina ili kanton..., ne znam ko već..., pa neka im onda napravi novi stadion. Vidio sam da je tu previše politike i zato sam se odmakao od svega toga.

(zurnal.info)

VELEŽ I ZRINJSKI - ŽIVOT NA DNU: Krah nogometa i propast fudbala

Mostarski nogometni premijerligaši Zrinjski i Velež nalaze se u rezultatskoj ali i svakoj drugoj krizi u kojoj odavno nisu bili. Velež je uspio nanizati osam (?!) uzastopnih poraza dok je Zrinjski doživio peti poraz zaredom u Premijer ligi


Jedan od najvećih gradova u Bosni i Hercegovini posljednjih 20-tak godina ima dva nogometna kluba u najjačem rangu. Uz nekoliko simbola koje ima Mostar, Velež je već decenijama prepoznatljiv brand ne samo u državi nego i van njenih granica. Danas je od tog kluba ostalo samo ime. Velež više ne igra pod Bijelim brijegom, u klubu više nisu proslavljena imena, a „zelene grane“ ni na pomolu.

Zrinjski je posljednja dva desetljeća, od obnove rada ovog kluba, u punom boljem položaju od Veleža. Mnogo je razloga za to, no jedan od najbitnijih je taj što je iza ovog kluba, finansijski, stajao hercegovački privredni gigant Aluminij. Novca je, međutim, svake godine sve manje. Entuzijasta pogotovo.

PORAZ DO PORAZA

Nakon trinaest odigranih kola Premijer lige ove sezone, Zrinjski i Velež se nalaze na samom dnu tabele. Iza njih je samo zvornička Drina. Rođeni su tek prije nekoliko dana okončali negativnu seriju koju ne pamte ni najstariji simpatizeri ovog kluba. Puna dva mjeseca, igrači Veleža su bilježili poraz za porazom. Redom su ih pobjeđivali Zvijezda, Travnik, Željezničar, Leotar, Široki b

Brijeg, Drina i Sloboda. Zrinjski je u malo boljoj poziciji. Plemići su upisali pet uzastopnih poraza, od Olimpica, Zvijezde, Travnika, Željezničara i Leotara.

Oni koji prate zbivanja u mostarskim klubovima kažu da je ovakva kriza bila neminovna. I što je još gore, predviđaju joj produbljenje.

-Bio sam u Veležu i kao igrač i kao trener ali mislim da nikada ovakva situacija u klubu nije bila kao što je danas. Stanje je katastrofalno, u svakom smislu. Ljudi koji se godinama vrte oko Veleža uspjeli su iznevjeriti povjerenje mnogih i danas nažalost od ovog kluba mnogi okreću leđa. Igračke kvalitete nema, a kako će je i biti kada se ne ulaže u omladinski pogon. Nekad je ovaj klub imao najjaču omladinsku školu iz koje su dolazili igrači za prvi tim. Gdje su oni danas? Pitam se da li to neko svjesno želi urušiti Velež? Družim se sa svojim prijateljima kojima je Velež u krvi i koji često znaju zaplakati, ali bukvalno, pitajući se da li može gore i niže. Bojim se da može. Bojim se da ukoliko Velež ispadne iz Premijer lige ove sezone, ne da neće uskoro uslijediti povratak nego da će uslijediti gašenje kluba – kaže za Žurnal Nusret Čerkić Dajdža, 60-tih godina prošlog vijeka standardni prvotimac rođenih.

Njegov saigrač u Veležu u to vrijeme bio je još jedan legendardni bivši nogometaš, Franjo Džidić. Popularni Franja posljednjih nekoliko godina najviše pažnje poklanja omladinskom pogonu Zrinjskog, a u novijoj istoriji ostat će upamćen kao trener koji je prije pet godina predvodio Zrinjski do prve titule prvaka Bosne i Hercegovine.

-Činjenica jeste da su mostarski premijerligaši u evidentnoj krizi. Mostar je uvijek bio poznat po proizvodnji vlastitog kadra. Posljednjih godina, dok je bilo moći, odnosno novca, kupovali su se igrači koji su tu dolazili sezonu-dvije i onda napuštali klub. Svake godine se mijenjao tim. Iz Zrinjskog je pred ovu sezonu otišlo sedam-osam igrača, nisu se našle adekvatne zamjene. A standardna ekipa puno znači, kada imate iste igrače na okupu nekoliko sezona onda je mnogo lakše stvarati rezultat – ističe Džidić.

VELEŽ + ZRINJSKI = BRANITELJ

I Čerkić i Džidić imaju jedinstven odgovor na pitanje kako naprijed, kako podići igračku kvalitetu.

-Jedini lijek za bosanskohercegovački, u ovom slučaju za mostarski nogomet je iznimna pažnja prema omladinskog nogometu. U bivšoj Jugoslaviji je Bosna i Hercegovina bila najjača Republika po proizvodnji mladih igrača. Velež je prije rata u prvoj ekipi uglavnom imao igrače iz vlastitog pogona i finansirao se upravo transferima svojih igrača. Živjelo se od prodaje igrača. Danas je potpuno drugačija situacija – priznaje Džidić.

Da je Zrinjski još uvijek u prednosti u odnosu na Velež pokazuje i odnos snaga u omladinskom pogonu. U kadetskoj konkurenciji, Zrinjski je u vrhu a Velež na dnu tabele. Juniori Zrinjskog su najbolji u ligi, a nedavno su u gradskom derbiju savladali vršnjake Veleža čak 7:0!

-Znam otići i na utakmice ostalih klubova u Mostaru. Nekoliko puta sam bio na utakmicama Branitelja, ne samo prvog tima nego i omladinskih pogona. Pa da vidite samo kakve uslove imaju ta djeca, kako samo pametnu politiku vodi taj klub. A gdje je Velež? Bolje da ne znate u kakvim uslovima treniraju ta djeca...– ogorčeno priča Čerkić.

Upravo je Branitelj kojeg spominje Čerkić svojevrstan fenomen. Ekipa koja je najugodnije iznenađenje ovogodišnjeg izdanja KUP-a BiH, član je Druge lige Jug. Trenutno su vodeći na tabeli i najozbiljniji kandidat da se već naredne sezone plasiraju u viši rang takmičenja, Prvu ligu Federacije. Ono što je odlika ovog tima je da je sastavljen od igrača koji su na početku svojih karijera prošli omladinske škole Veleža i Zrinjskog.

-Dosta je naših igrača poniklo u Veležu ili Zrinjskom. Iz Veleža su ovdje Bebanić, Kajan i Eminović, iz Zrinjskog Dragičević, Zadro, Delić, Slišković, Ferenc i Jurić – kaže nam trener Branitelja Slaven Musa, i sam na početku karijere igrač Veleža, kasnije kapiten Zrinjskog.

I tako, dok Velež i Zrinjski slažu ekipe koje se složiti ne mogu, pritom tonući na tabeli sve dublje i dublje, niželigaš iz predgrađa pobuđuje sve veći interes, ne samo mostarske nego i šire javnosti.

U MODI JE RUKOMET

Zbog klupske politike s kojom se ne slažu, navijača Veleža, popularnih Red Army, na tribinama stadiona u Vrapčićima nema još od prošle sezone. I oni najzagriženiji koji su Veležu pružali podršku u najtežim trenucima danas više ne dolaze na utakmice. Kažu, tako će biti sve dok ne vide organizacijske promjene u klubu i želju da se stvari postave na zdrave temelje. Do tog trenutka, Red Army će podržavati one za koje smatraju da su na pravom putu. A u ovom trenutku, u Mostaru je u modi rukomet. Red Army, vrlo bučno, svaku utakmicu sa tribina bodri rukometaše Veleža koji su članovi Prve lige Federacije - Jug.

(zurnal.info)

OTVORENO PISMO SAFETU SUŠIĆU: Selektore, zaobilazite istinu! Poštovani gospodine Sušiću,

Polako se, evo, bliži vaša godišnjica na klupi naše nogometne reprezentacije, a ja u proteklom periodu Nisam vidio ni T od trenerske kvalitete koju (ne)posjedujete. Odmah ću vas napomenuti da ono što ste učinili tokom igračke karijere ni malo ne utiče na ono što u ovom trenutku želim „izbaciti iz sebe“. Jer, ovako više ne ide.

Da se razumijemo – odigrati neriješeno 1:1 u Tirani protiv Albanije je neuspjeh! Da, neuspjeh. Bez obzira što se i Vi i ja slažemo da mi nismo svjetski prvaci, kako rekoste. Vrlo dobro znate sve parametre koji će vam reći da smo mi neuporedivo kvalitetnija ekipa od crveno-crnih. Još kad sam na terenu vidio kakvog protivnika imamo, moja konstatacija da smo morali pobjediti dobija na težini. Nasuprot Rahimiću, Pjaniću, Medunjaninu i Džeki bili su, čast izuzecima, prosječni igrači koji izuzev želje da nešto učine, nemaju kvalitet da to realiziraju. Sve ono što su Albanci uradili, uspjeli su zahvaljući grešakama naših veznih i odbrambenih igrača.

Ni ovaj put nemate šta zamjeriti igračima?! Ja imam svašta, ali ne bih da se petljam u vaš posao. Isto onako kao što ne želim da se vi miješate u naš novinarski posao. Nisam od ljudi koji smatraju da se svađom, galamom i demonstracijom sile može riješiti bilo kakav problem. Ali, vi očito nemate toliko nužnu trenersku karizmu da neke stvari unutar tima riješite na adekvatan način. Jer, ne može se desiti da se u selekciji ne zna ko je zadužen za šta na terenu.

Zaobilazite istinu, selektore, kad tvrdite da niste govorili igračima da se povuku i čuvaju neriješen rezultat. Svojim očima, istina u nevjerici kao i Misimović kojem ste se obraćali, gledao sam kako 15-tak minuta prije kraja utakmice a onda i opet nekoliko minuta kasnije, gestikulirate kako je 1:1 dobar rezultat i da se do kraja pažnja obrati samo na odbranu gola. Pokušavate naći adekvatne riječi pa kažete „nisam tražio da se igrači povuku nego da neki ostanu nazad“. To bi se u narodu reklo, oprostite na izrazu, nije govno nego se pas posro'. A sve to činite u periodu između dvije pogođene prečke Pjanića i jasno izražene želje da reprezentativci krenu prema golu Albanije i zabiju taj drugi gol.

I umjesto da u tom periodu izvadite iz igre Džeku i uvedete Muslimovića (gluho bilo da igramo sa tri napadača), vi pravite taktičku izmjenu u posljednjim trenucima kako bi dobili na vremenu i sačuvali neriješen rezultat! Zašto niste dali šansu napadaču PAOK-a, barem posljednjih 10-tak minuta, to samo vi znate. Reći da Muslimović nije potpuno spreman je selektore, opet, zaobilaženje istine. Znate to i Vi ali i kompletna sportska javnost kojoj nije uredu mazati oči.

I,dobro, šta sad?! Čekat ćemo, kao, kraj marta i utakmicu sa Rumunijom da vidimo gdje smo i šta smo. A već sad znamo da nam atmosfera u timu nije dobra. Već sada znamo da, bez obzira kakvu kvalitetu igrača posjedujemo, sa ovakvim pristupom nismo nigdje prispjeli. A vi nam i dalje tvrdite da ništa nije izgubljeno i da ima još mnogo bodova u igri i da još možemo do Evropskog prvenstva i da...

(zurnal.info)