Novac

Raspodjela farmaceutskog kolača Bosnalijeka
Podvala dioničarima, Vladi i Amerikancima
Privatizacija
Četiri preduzeća za 40 miliona maraka Državni kapital u ove četiri kompanije, nekadašnjim gigantima, “na papiru” vrijedi 95 miliona maraka, ali je tržišna vrijednost ovog kapitala na Sarajevskoj berzi početkom juna bila 42,5 miliona maraka, što je puno realniji pokazatelj stvarne vrijednosti ove državne imovine.

Čak ni ovih četrdesetak miliona maraka nije garantovano, jer postoji realan rizik da konačna cijena bude i manja s obzirom da se potencijaklni investitori baš i ne otimaju za domaće kompanije, pogotovu one koje je njihov dosadašnji većinski vlasnik, država, svojim mudrim upravljačkim potezima dovela na rub bankrota.

Koliko vrijedi državni kapital


Prema planovima Vlade FBiH, državni kapital u ove četiri kompanije bio bi prodat ili putem tendera ili kroz direktnu pogodbu sa potencijalnim kupcem, što ne djeluje previše ohrabrujuće, jer direktna pogodba u praksi obično znači “daj šta daš”.

Najviše novca država bi inkasirala od prodaje kapitala u Energopetrolu, 18 miliona maraka, dok bi od prodaje 67 posto kapitala u Hidrogradnji mogla inkasirati oko 12 miliona maraka dok bi 51 posto vlasništva u UNIS-u moglo donijeti oko 11 miliona maraka.

Od prodaje svojih 66,5 posto vlasništva u Šipad export importu, država ne bi vidjela neke velike finansijske koristi, jer je tržišna vrijednost ovog državnog kapitala tek milion maraka.

Federalni ministar finansija, Ante Krajina, ipak ne bi trebalo da unaprijed u federalni budžetski  uračuna četrdesetak miliona maraka od prodaje državnog kapitala u ovim preduzećima. Nominalni vlasnik 67 posto kapitala u Hidrogradnji nije FBiH već Vlada kantona Sarajevo, što znači  da bi ovaj novac trebao završiti u kantonalnom a ne u federalnom budžetu.

Najveća nepoznanica ipak je postojanje potencijalnih kupaca za državni kapital te koliko bi oni stvarno bili spremni da plate, jer je  tržišna  vrijednost državnog kapitala u ovim kompanijama samo orijentaciona vrijednosti, dok konačna cifra može biti i veća ali i manja. Osnovni zakon tržišta je da svaka roba vrijedi tačno onoliko koliko je kupac spreman da plati, a ne ono što piše u papirima ili koliko prodavac smatra da realno vrijedi.

Manji udio, manje kupaca

U slučaju Energopetrola ,gdje je u rukama države još uvijek 22,1 posto kapitala, čija je nominalna vrijednost 15,1 milion maraka a trenutna tržišna vrijednost 18 miliona maraka, biće teško naći previše zainteresovanih kupaca.

Konzorcij MOL-INA već drži 67 posto vlasništva i time ima apsolutnu kontrolu nad kompanijom, pa novi vlasnik dosadašnjeg državnog kapitala ne bi imao previše uticaja na kompaniju.

To znači da bi najozbiljniji kupac mogao biti konzorcij MOL-INA koji bi time praktično zaokružio vlasništvo nad kompanijom. Problem je što bi usljed odsustva ozbilnih konkurenata konzorcij MOL-INA efektivno mogao da se cjenka insistirajući na što nižoj cijeni.

Kao prodavac, država je u puno boljoj situaciji kod prodaje svog kapitala u Hidrogradnji i u Šipad export importu gdje ima 67 posto vlasništva, što kupcu daje potpunu kontrolu nad kompanijom.

Razlog za prodaju državnog kapitala u ovim kompanijama je očigledan, manjak novca u federalnom budžetu, što znaju i potencijalni kupci. Iako je u ovogodišnjem budžetu FBiH “rupu” od 252 miliona maraka, najvećim dijelom, sa 193 miliona maraka, trebala zakrpati nova tranša kredita MMF-a, po svemu sudeći od para MMF-au ovoj godini nema ništa.

{fusionchart id="86" Privatizacija 0611}

Privatizacija zatvara rupe u budžetu

Vlada FBiH biće tako prinuđena da gotovo 200 miliona maraka pronađe negdje drugdje a četrdesetak miliona maraka od prodaje preostalog državnog kapitala u Hidrogradnji, UNIS-u, Energopetrolu i Šipad export importu samo je kap u moru. Stoga ne bi bilo preveliko iznenađenje ukoliko prije kraja godine na prodaju bude ponuđen i državni kapital u još nekim preduzećima.

Očigledno će Vlada FBiH kroz prodaju kapitala u ova četiri preduzeća pokušati da testira koliko je realno pronaći kupce za državni kapital i po kojoj cijeni. Na žalost, među ozbiljnim investitorima, Vlada FBiH je izgubila kredibilitet ozbiljnog partnera kada se radi o privatizaciji.

U prethodnim godinama redovno je najavljivana prodaja državnog kapitala u Hidrogradnji, Energoinvestu, Bosnalijeku, kao i u nizu drugih kompanija. Ove najave su redovno ostajale mrtvo slovo na papiru jer je Vlada FBiH, čak i nakon objavljivanja međunarodnih tendera za prodaju i prethodnih dogovora sa potencijalnim investitorima, u zadnji čas odustajala ili mijenjala dogovorene uslove, pa je i najavljena privatizacija propadala.

Ovog puta Vlada FBiH ima dobar razlog da se ponaša ozbiljnije, manjak u budžetu koji se teško može pokriti novcem međunarodnih finansijksih institucija.
(zurnal.info)

 

SASE
Cijene dionica ponovo padaju
Samo su vlasnici dionica BH Telecoma i Bosnalijeka na kraju maja imali razloga za zadovoljstvo jer su ove dionice zabilježile rast na mjesečnom nivou od 2,7 i 2,2 posto. Rast nije spektakularan ali je dovoljan da investitore održi u dobrom raspoloženju.

Vrijednost indeksa SASX-10, koji obuhvata 10 najlikvidnijih dionica na SASE, drugi mjesec zaredom bilježi pad, pa je u maju ovaj indeks pao za 2,5 posto, nakon aprilskog pada od 5,3 posto.

Hidrogradnja najveći gubitnik

Najveći pad tokom maja zabilježila je dionica sarajevske Hidrogradnje, čija je cijena na kraju maja bila za 18,2 posto manja nego na početku mjeseca.

Ipak, zahvaljući ekstremno visokom rastu cijene tokom januara, dioničari Hidrogradnje još uvijek su u plusu, jer je i nakon pada, cijena dionica Hidrogradnje na kraju maja bila za 50 posto veća nego na početku godine pa se investitori ne mogu požaliti na zaradu, pod uslovom da su ove dionice kupovali krajem prošle godine i prodali ih prije kraja maja.

Loša vijest je da ni najave skore privatizacije Hidrogradnje nisu djelovale ohrabrujuće na investitore, već su imale sasvim suprotan efekat. Moguće objašnjenje za ovakvo ponašanje  investitora je duboko nepovjerenje  u ozbiljnost Vlade FBiH koja je u protekle tri-četiri godine više puta najavljivala privatizaciju Hidrogradnje i Energoinvesta, “već sutra”, da bi potom naglo i bez logičnog objašnjenja odustajala od privatizacije.

Poseban razlog za zabrinutost imaju dioničari Energoinvesta jer je cijena ove dionice u maju pala za 9,1 posto i to je već četvrti mjesec zaredom kako cijena ovih dionica pada.

Na dionicama  Energoinvesta najviše zaradili špekulanti
U opštoj euforiji koja je uhvatila investitore na SASE tokom januara, dionice Energoinvesta skočile su za mjesec dana čak za 55 posto, ali se ovaj dobitak za investitore konstantno topio u narednim mjesecima.

Investitori su još uvijek u plusu, jer je cijena dionica Energoinvesta na SASE na kraju maja bila za 19,7 posto veća od njihove cijene na početku godine, ali su najveću zaradu ipak ostvarili špekulanti koji su ove dionice prodali odmah u februaru.

U maju su na gubitku bili i dioničari  Elektroprivrede BiH jer je cijena ovih dionica za mjesec dana pala za dodatnih osam posto, nakon aprilskog pada od 5,3 posto. Za razliku od većine ostalih dionica koje su u januaru u prosjeku zabilježile rast od 70 posto, dionice EP BiH tada su porasle za skromnih 8,2 posto, da bi poslednja dva mjeseca bilježile pad.

U odnosu na početak godine, na kraju maja  je njihova  cijena još uvijek bila veća za 2,7 posto ali postoje realni izgledi da se i ovaj simbolični dobitak vrlo brzo pretvori u minus.

Maj je “u crvenom” završila i dionica Sarajevo osiguranja, koja je za mjesec dana uknjižila pad od četiri posto, ali je još uvijek njena cijena za 17 posto veće nego što je bila na početku godine.
{fusionchart id="85" SASE maj 2011}

Na kotaciji ostao samo Bosnalijek

Povlačenje dionica Sarajevo osiguranja sa zvanične kotacije SASE  neće pomoći njenom dugoročnom rastu jer time se praktično odbijaju ozbiljni institucionalni investitori, kojima na zvaničnoj kotaciji sada praktično ostaje na raspolaganju samo dionica Bosnalijeka, pošto je trgovanje dionicama sarajevskog Klasa već mjesecima zamrlo.

Iako  nakon strelovitog rasta dionica, poput onog viđenog u januaru,  blaži pad predstavlja normalnu i uobičajenu reakciju tržišta, ukoliko se ovaj trend nastavi i tokom ljeta onda to više neće biti “korekcija” već povratak na silaznu putanju koja je obilježila prethodne tri godine na SASE.
(zurnal.info)

Novi udar na sirotinju
Bankari najavljuju povećanje kamata na kredite
Izvoz
Kosovo zatvara granicu za proizvode iz BiH
BiH
Svakog dana 100 nezaposlenih više

Na kraju februra ove godine, u BiH je zvanično bilo nezaposleno više od pola miliona ljudi, njih 527.749 , što je najveći broj nezaposlenih u poslednje tri i pol godine. Pri tome samo u prva dva mjeseca ove godine broj nezaposlenih povećan je za 5.697 osoba to znači da se u prosjeku svakog dana od početka godine spisak nezaposlenih povećavao za stotinu novih imena.

U RS brži rast nezaposlenosti

Prošlu godinu je BiH prema preliminarnim procjenama završila sa simboličnim rastom a procjene za ovu godinu najavljuju rast bruto društvenog proizvoda (BDP) između 1,8 i 2,2 posto.

U Republici Srpskoj, nakon blagog smanjenja broja nezaposlenih tokom ljeta i jeseni prošle godine, spiskovi na zavodima za zapošljavanje ponovo iz mjeseca u mjesec postaju sve duži.

Tokom prva dva mjeseca ove godine broj ukupan nezaposlenih u ovom bh. entitetu povećan za 3.839 osoba dok je u istom periodu broj nezaposlenih u FBiH povećan za 1.552 osobe.

Ovdje se ne radi o tome da je stanje u FBiH bolje od situacije u RS, već jednostavno je pokazatelj da svi zajedno tonemo sve brže, pošto je broj nezaposlenih u FBIH u prethodnim mjesecima takođe bilježio kontinuiran rast..

Kako je pokazala Anketa o radnoj snazi koju je provela Agencija za statistiku BiH i gdje se koristi metodologija koja u obzir uzima stvarnu zaposlenost i nezaposlenost, a ne broj zvanično evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih, stopa nezaposlenosti u BiH je 27,2 posto dok je dvije godine ranije, u 2008. godini iznosila 23,4 posto.

To što nam je realna nezaposlenost “samo” 27,2 posto, a ne četrdesetak posto, kako proizilazi kada se u obzir uzima samo broj zvanično zaposlenih i nezaposlenih, nije nikakva utjeha niti razlog za zadovoljstvo a ponajmanje je pokazatelj napretka.

U ostalim evropskim državama, prije svega članicama EU, koje se smatraju žestoko pogođenim ekonomskom krizom, stopa nezaposlenosti od desetak posto doživljena je kao katastrofa, stotine hiljada ljudi protestvuje na ulicama dok se vlade dovijaju na sve moguće i nemoguće načine da potaknu otvaranje novih radnih mjesta.

Problem BiH nije samo kriza, koja je, formalno gledano prošla. I prije krize stopa nezaposlenosti u BiH bila je između 23 i 24 posto, što samo pokazuje da imamo hroničan problem za koji niti jedna poslijeratna vlada nije imala adekvatan lijek, niti se nešto pretjerano trudila da ga pronađe.

Uzmi svima, ne daj nikome

Biti nezaposlen u BiH i u nekoj od zemalja EU nije ni približno slična situacija. Jedna od prvih mjera kojom su vlade u zemljama EU pokušale amortizovati udar ekonomske krize je produženje perioda tokom kojeg nezaposleni imaju pravo na novčanu naknadu od države, čija je visina zavisla od toga koliku je platu radnik imao prije nego što je ostao bez posla.

Tako su brojne zemlje, poput Portugala, ovaj period produžile na tri godine da bi sada, kao uslov za dobijanje finansijske pomoći od MMF-a i EU, u sklopu ukupnih kresanja javne potrošnje, bile prinuđene ovaj period ponovo skratiti na godinu i pol. I ta mjera vlade nailazi na žestok otpor, sindikata, građana, opozicionih stranaka.

Čak i SAD koje ne slove baš kao primjer socijalne države u odnosu na Zapadnu Evropu, pravo na naknadu za nezaposlene su nakon početka krize produžile na gotovo dvije godine, odnosno 23 mjeseca.

U BiH novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u februaru je primalo samo njih 11.690 nezaposlenih, što je zanemarljivih 2,2 posto od više od pola miliona nezaposlenih, iako se svim zaposlenim od plate uredno odbija novac za “osiguranje u slučaju nezaposlenosti”, koji odlazi zavodima za zapošljavanje, a radi se o desetinama miliona maraka godišnje.

Tako u BiH gubitak posla istovremeno garantuje i trenutni gubitak bilo kakvih prihoda, kome je obično prethodilo i višemjesečno kašnjenje plata koje većina otpuštenih radnika nikada neće ni dobiti,. A šanse za ostvarenje prava na naknadu tokom nezaposlenosti, za koju su zaposleni uredno izdvajali novac, približno su iste kao i za dobitak na lotu.

Više nezaposlenih, manje plate

I dok broj nezaposlenih raste i oni koji rade postaju siromašniji. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna februarska isplaćena neto plata u BiH u februaru je iznosila 799 maraka i manja je za 2,3 posto u odnosu na decembarsku platu. Realna kupovna moć prosječne plate u BiH tako postaje sve manja dok troškovi života postaju sve veći.

Loša vijest je da val otpuštanja radnika po svemu sudeći nije okončan pa pozitivni makroekonomski pokazatelji, poput rasta proizvodnje i izvoza ne znače da je građanima život postao bolji, pogotovu ne onima čija se imena već nalaze na spiskovima zavoda za zapošljavanje.

(zurnal.info)

 

 

 

 

SASE
Potonuće Bosnalijeka, rast Hidrogradnje

Među malobrojnim dionicama na SASE koje su april završile u plusu našla su se i dionice sarajevske Hidrogradnje i Sarajevo osiguranja. Dionica Hidrogradnje pokazala se kao najbolja investicija u ovoj godini jer je nakon aprilskog rasta od 4,8 posto, tržišna vrijednost ove dionice na kraju aprila bila za 83,5 posto veća od njene cijene na početku godine.

Zarada od osamdesetak posto za četiri mjeseca sigurno je učinila sretnim investitore koji su imali hrabrosti da riskiraju i ulože novac u dionice Hidrogradnje krajem prošle godine kada je njihova cijena bila na rekordno niskom nivou.

Zaradu investitorima u aprilu donijela je i dionica Sarajevo osiguranja. Iako je riječ o skromnom rastu od 2,7 posto ipak se radi o ohrabrujućem znaku s obzirom da je u prethodna dva mjeseca, februaru i martu ova dionica bilježila pad. Ipak i pored dvomjesečnog pada četvoromječni saldo dionica Sarajevo osiguranja je pozitivan jer je u odnosu na početak godine njihova cijena na kraju aprila bila za 22,5 posto veća.

U minusu i dionice telekoma i elektroprivreda

Pad tržišne cijene veći od prosjeka tržišta, posebno je pogodio dionice HT Mostar čija je cijena tokom aprila pala za 9,3 posto. Vlasnici ovih dionica ipak mogu biti relativno zadovoljni jer je i pored ovog pada njihova cijena na kraju aprila ipak bila za 10 posto veća nego na početku godine.

Među gubitnicima u aprilu našle su se i dionice obje elektroprivrede u FBiH kao i BH telecoma.

Dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB u aprilu je pala za 5,8 posto, što je već drugi mjesec zaredom da ove dionice bilježe pad. Ipak, u odnosu na početak godine vlasniciovih dionica još uvijek su u plusu jer je njihova cijena na kraju aprila bila za 18,5 posto veća nego na početku godine.

U slučaju sarajevske Elektroprivrede BiH, aprilski pad iznosio je 5,3 posto i to je prvi put od početka godine da je ova dionica mjesec završila u minusu. Među razlozima za aprilski pad ovih dionica svakako su i razočaravajući rezultati poslavanja EP BiH u prošloj godini koju je ova kompanija ponovo okončala sa gubitkom. I pored ovog pada investitori su još uvijek u plusu jer je cijena dionica EP BiH , u odnosu na početak godine , još uvijek veća za 11,6 posto.

I dionice najprofitabilnije domaće kompanije, BH Telecoma, u aprilu su zabilježile pad, 5,3 posto, što je prvi put od početka ove godine da su mjesec završile u minusu. Pad je u svakom slučaju bio očekivan jer novi vlasnici dionica ne mogu računati na isplatu prošlogodišnje dividende, pošto pravo na dividendu imaju oni koji su bili vlasnici dionica najmanje 30 dana prije održavanja skupštine dioničara na kojoj se donosi odluka o isplati dobiti.

I bez divididende za prošlu godinu, oni koji su dionice BH Telecoma kupovali u prethodnim mjesecima još uvijek su u plusu, jer je njihova cijena na kraju aprila bila za 13,4 posto veća od cijene na početku godine.

{fusionchart id="84" SASE april 2011}

Bosnalijekovi dioničari na gubitku

Najveće razočarenje investitorima je priredila dionica Bosnalijeka koja već tri mjeseca uzastopno bilježi pad cijene, pri čemu je u aprilu ovaj pad iznosio pet posto. Rezultat je da je ova dionica jedna od malobrojnih čija je cijena na kraju aprila bila manja nego na početku godine, i to za 6,3 posto.

Iako cijena dionica Bosnalijeka pada njihov promet raste i u aprilu je ovom dionicom ostvaren najveći promet među dionicama kompanija, što samo potvrđuje da među investitorima postoji duboka podjela.

Očigledno je da dok dio investitora smatra da ne vrijedi gubiti vrijeme i novac sa ovom dionicom, zbog razočaravajućih rezultata u poređenju sa drugim dionicama na SASE, drugi dio je uvjeren da će prije ili kasnije ova dionica donijeti zaradu. Da li će se u bližoj budućnosti pokazati da su u pravu bili kupci ili prodavci, u ovom trenutku niko sa sigurnošću ne može predvidjeti.

Da`će se na potpuni oporavak tržišta još pričekati najbolje se vidi iz podataka o skromnom aprilskom prometu na SASE od 9,4 miliona maraka, što je za gotovo dva miliona maraka manje nego u martu.

A samo prije četiri godine, u aprilu 2007. godine, na Sarajevskoj berzi mjesečni promet iznosio je rekordnih i iz današnje perspektive nevjerovatnih 254 miliona maraka. Nakon četvorogodišnje depresije na SASE investiitorima i mjesečni promet od 25 miliona maraka izgleda kao nedostižan cilj.

(zurnal.info)

Kreativno knjigovodstvo
Rafinerija dugovječnija od piramida

I dok se troškovi i obaveze prema ruskim vlasnicima ekspresno obračunavaju i isplaćuju, ostali troškovi, poput amortizacije, na sve načine se nastoje minimizirati. Tako će prema računici uprave Rafinerije, nekretnina i oprema ove kompanije biti dugovječniji od egipatskih piramida.

Kako se navodi u revizorskom izvještaju za 2009. godinu, “procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme kreće u rasponu od tri do 588 godina”, što je navelo revizore da zaključe da “nismo bili u mogućnosti da se uvjerimo da li je procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme adekvatan, odnosno da su troškovi amortizacije za 2009. godinu ralno iskazani “. U svakom slučaju je zanimljivo kako su u upravi rafinerije došli baš do 588 godina kao vijeka trajanja a ne recimo do 550 ili 600 godina.

Država može čekati, Optima ne može

I dok se otplata stotinak miliona maraka duga Poreznoj upravi RS odlaže iz godine u godinu, uz blagoslov Vlade RS i Narodne skupštine RS, kako bi se “omogućilo da Rafinerija stane na svoje noge”, takvog razumjevanja nema kada se radi o potraživanjima samih ruskih vlasnika.

Rafinerija je samo u 2009. godini, po osnovu kamata na dobijene kredite, kako stoji u finansijskim izvještajima, platila svom vlasniku 38,6 miliona maraka.

Dok je Vlada RS velikodušno pristala da se otplata duga Poreznoj upravi RS plaća na rate bez kamata, kada se radi o ruskim pozajmicama Rafineriji, kamate ne samo da se ne opraštaju nego je njihova visina astronomska i van zdrave pameti.

Na kraju 2009. godine Rafinerija je dugovala svom vlasniku 221 milion maraka po osnovu dva kredita za koje je ugovorena godišnja kamata od 12 posto, iako su u trenutku uzimanja ovih kredita prosječne kamate u bankama u BiH bile daleko niže. Tako su i nezavisni revizori u svom izvještaju o poslovanju Rafinerije u 2009. godini naveli “smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj, i da ne može predstavljati efektivnu kamatnu stopu” .

Za svaki slučaj, ruski kreditori su ugradili i klauzulu da u slučaju kašnjenja u vraćanju ovih kredita Rafinerija će morati platiti i zateznu kamatu od 0,3 posto dnevno na ostatka duga. Ako se “slučajno” desi da dođe do kašnjenja u vraćanju kredita sigurno je da će ceh biti astronomski.

Gubici “pojeli” kapital

U zadnje četiri godine rafinerija je nabrala impresivnih 251 milion maraka gubitka, od čega je samo prošlogodišnji gubitak 69,4 miliona maraka, što na preradi nafte nije bilo lako postići.

Rezultat je da su na kraju 2010. godine akumulirani gubici od 232 miliona maraka gotovo dostigli iznos temeljnog kapitala ove kompanije koji je zvanično iznosio 262 miliona maraka. Kako je malo vjerovatno da su novi vlasnici spremni da nagomilani gubitak pokriju ulaganjem vlastitog svježeg novca, preostaje samo druga varijanta da se gubici pokrivaju smanjenjem temeljnog kapitala. Tako je lako moguće da bi do kraja ove godine rafinerija praktično mogla ostati bez kapitala, odnosno da bi njena knjigovodstvena vrijednost mogla biti svedena na nula maraka.

Nakon prelaska u u ruke ruskih vlasnika, rafinerija se isključivo bavi uslužnom preradom naftom za Optima grupu, koja je takođe u vlasništvu Neftegazinkora. Praktično, to znači da sirovu nafta uvozi Optima grupa koja potom nakon prerade i prodaje gorivo i ostvaruje profit, dok sama rafinerija naplaćuje samo “ruke”, preradu nafte. Od rasta maloprodajnih cijena goriva rafinerija tako nema nikakve koristi jer za svoje usluge prerade ionako može naplatiti samo onoliko koliko vlasnici dozvole.

Prolongiranje rok otplate 133 milion maraka “starog” duga prema poreznoj upravi RS, koji je Neftegazinkor preuzeo kupovinom rafinerije, i koji je trebao biti plaćen do jula ove godine, samo je vrh ledenog brijega.

Iako se zvanično barata sa 133 miliona maraka duga poreznoj upravi, koji bi nekada trebali biti plaćeni, u izvještajima nezavisnih revizora o poslovanju Rafinerije, stidljivo se napominje da ova cifra i nije pouzdana jer Porezna uprava RS tvrdi da je taj dug u stvari veći.

Revizori ne vjeruju izvještajima

Sami finasijski izvještaji o poslovanju Rafinerije prije su neobavezno štivo nego ozbiljan i vjerodostajan pokazatelj finansijskog stanja u ovoj kompaniji. U protekle četiri godine, iako su svaki put angažovali novu revizorsku kuću, niti jedan revizor nije naveo da finansijski izvještaji prikazuju “istinito i vjerodostojno” finansijske rezultate već se svaki revizor višestruko ograđivao od navedenih podataka o poslovanju.

Vlada RS i poslanici Narodne skupštine RS ne bi se trebali previše brinuti da li će stotinak miliona maraka duga rafinerije prema Poreznoj upravi RS biti nekada plaćeno. Kako je krenulo, RS će odlično proći ako na kraju balade samo ovaj dug ostane neplaćen, jer se može desiti da će morati ruskim vlasnicima na kraju još i doplatiti i vratiti par stotina miliona maraka kredita koje je pod upravom novih vlasnika uzela Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.

(zurnal.info)

Elektroprivreda BiH
Kako je država izgubila 1,2 milijarde maraka

 

Vrijednost temeljnog kapitala Elektroprivrede BiH koja je na kraju 2005. godine iznosila 3,4 milijarde maraka na kraju 2009. godine svela se na 2,2 milijarde, pokazuju zvanični finansijski izvještaji o poslovanju najveće kompanije u BiH.

Iako je u periodu od 2005. do 2009. godine EP BIH iskazivala profit na kraju godine, od mizernih 2,6 miliona maraka u 2005. godini, do 61 milion maraka u 2009. godini, radilo se o lažnoj slici uspješnog poslavanja, jer je u poslovnim knjigama istovremeno akumulirani gubitak iz ranijih godina narastao na 1,03 milijarde maraka na kraju 2005. godine.

 Isticanjem samo godišnjeg profita uz “zaboravljanje” da se pomene i teret nagomilanih gubitaka iz prethodnih godina poslužilo je samo da uprava kompanije ali i Vlada FBiH stvore privid u javnosti kako je “konačno sve krenulo na bolje” te da je Elektroprivreda BiH izuzetno uspješna kompanija, zaslugom Vlade FBiH i nove uprave.

Milijarda maraka koju su pojeli skakavci

“Zasluga” za milijardu maraka nakupljenog gubitka dobrim dijelom pripada višegodišnjem poigravanju sa računovodstvom kod obračuna amortizacije u EP BiH. Knjigovodstvo je čudo, pa par stotina miliona gore ili dole uvijek se može nekako uklopiti, zavisno od želja uprave. Na žalost, nakon višegodišnje knjigovodstvene gimnastike uslijedilo je suočavanje sa istinom pa se i “zaboravljeni “ trošak na kraju pojavio u finansijskim izvještajima u svojoj punoj veličini.

Drugi uzrok nagomilanih gubitaka u prethodnim godina dijelom se može pronaći i u revizorskim izvještajima iz kojih se vidi da se u proteklih desetak godina u EP BIH trošilo i šakom i kapom, od sumnjivih nabavki bez tendera do dijeljenja donacija po nčudnim kriterijima i bez pretjeranog zamaranja zakonskim ograničenjima.

Iako se nagomilani gubici mogu neko vrijeme samo evidentirati, prije ili kasnije oni moraju biti pokriveni a to je moguće samo na dva načina. Jedan je da vlasnik, a u slučaju EP BiH država je vlasnik 90 posto kapitala, zavuče ruku u džep i pokrije gubitak svježim novcem. Druga varijanta je da se za iznos gubitka smanji vrijednost postojećeg kapitala.

Očekivati da Vlada FBiH negdje nađe milijardu maraka u kešu i pokrije gubitak u svojoj firmi, spada u sferu naučne fantastike, pa je tako jedina preostala opcija bilo smanjenje kapitala.

Potezom pera država je izgubila više od milijardu maraka svog kapitala ali je istovremeno time i dana blanko amnestija za sve aktere koji su u prethodnim godinama dali nemjerljiv doprinos stvaranju ovog impresivnog gubitka. Rekordan profit od 61,9 milioina maraka iskazan u 2009. godini poslužio je kao odlična dimna zavjesa za prikrivanje istovremenog brisanja trećine ukupnog kapitala ove kompanije.

{fusionchart id="83" EPBiHrezultati}

Trafike profitabilnije od EP BiH

Iako u našim uslovima iskazivanje profita od šezdesetak miliona maraka na prvi pogled zvuči odlično, kada se uporedi sa iznosom kapitala kojim kompanija raspolaže, dolazi se do poraznih pokazatelja. Ostvarenih šezdesetak miliona maraka profita u 2009. godini znači da profitna stopa bila manje od tri posto dok je rezultata za prethodne godine kada je iskazivan profit od par miliona maraka još porazniji.

Godišnji profit od tri posto na uloženi kapital teško da bi zadovoljio i vlasnika trafike ali u slučaju EP BiH svi su bili presretni. Ovakav rezultat bio bi odličan da je riječ recimo o fabrici odjeće, koja se mora boriti sa ekstremno žestokom konkurencijom ali kako se radi o energetskoj kompaniji koja proizvodi struju za koju se tvrdi da je vrijednija od nafte, onda nešto definitivno nije u redu. Naravno, kao većinski državna kompanija, EP BiH nije i ne treba biti fokusirana isključivo na ostvarivanje što većeg profita, ali nikako ne bi trebala praviti gubitke.

Da je brisanje 1,2 milijarde maraka državnog kapitala u EP BiH u 2009. godini bila gorka pilula koja se morala progutati zbog grešaka iz prošlosti i kako bi se konačno povukla crta i krenulo dalje sa čistim računima, to bi se nekako i moglo prihvatiti. Na žalost, time ništa nije riješeno i što je još gore, situacija sa poslovanjem EP BiH se ponavlja.

EP BiH ponovo pravi gubitke

Na kraju prošle godine EP BiH je ponovo poslovala sa gubitkom, ovog puta minus je iznosio 14,4 miliona maraka i stavka “gubici iz prethodnog perioda” koja je na kraju 2009. godine konačno bila svedena na nulu, ponovo je počela rasti, što je loš znak.

Ponovo, moguća su samo dva rješenja. Većinski vlasnik, Vlada FBiH pronaći će nekako u budžetu 14 miliona maraka gotovine kako bi se pokrio prošlogodišnji gubitak. Ili će se ponovo zažmiriti i čekati dok akumulirani gubici ne narastu na par stotina miliona maraka da bi se onda ponovo ovaj minus pokrivao smanjenjem kapitala EP BiH jer “realno druge mogućnosti nema”.

U svakoj varijanti na gubitku je država i građani a jedino pitanje je da li će se nakon što su već izgubili 1,2 milijarde maraka, novi gubitak ograničiti na ovih 14 miliona maraka ili će ceh na kraju biti puno veći. Naravno, važnije od pokrića prošlogodišnjeg gubitka je konačno raščistiti stanje u EP BiH i dovesti ljude koji će biti u stanju da obezbjede da kompanija koja je “porodično srebro” i proizvodi najunosniju robu na tržištu barem ne pravi nove gubitke.

(zurnal.info)

Privatizacija Naftne industrije RS
Posao vijeka postao katastrofa stoljeća