Novac

FBiH
Budžet manji, plate veće

Od 1,66 milijardi maraka, koliko iznosi ovogodišnji budžet FBiH, za plate i naknade zaposlenih biće izdvojeno 216,8 miliona maraka što je za četiri posto više nego što je za istu namjenu bilo izdvojeno u prethodnoj godini.

Tako će bruto plate i naknade zaposlenih odnijeti 12,7 posto od ukupnog ovogodišnjeg budžeta FBiH dok je u prošlogodišnjem budžetu ova stavka učestvovala sa 11,1 posto. Kako se broj zaposlenih u federalnoj administraciji nije značajnije mijenjao, logično se postavlja pitanje šta se desilo sa obećanjima datim MMF o smanjenju plata činovnika, što je jedan od uslova za korištenje odobrenog kredita iz stand-by aranžmana.

Iako su brojne budžetske stavke u ovogodišnjem bužetu skresane, da bi se ostvarila ušteda od 164 miliona maraka, nemaju svi razloga da se žale, pogotovu federalni premijer i njegovi zamjenici.

Premijeru 100 hiljada maraka više

Novi premijer FBiH, Nermin Nikšić, tako će u “tekućoj rezervi premijera” raspolagati sa 200.000 maraka, duplo više od svog prethodnika Mustafe Mujezinovića, koji je u prošlogodišnjem budžetu u “svojoj” rezervi imao 97 hiljada maraka.

Poslanici Parlamenta FBiH koji su po hitnom postupku usvajali ovogodišnji budžet FBiH nakon konstituisanja nove Vlade FBiH, “pripazili” su i dvojicu zamjenika premijera, od kojih je svaki dobio vlastitu “rezervu” od po 100.000 maraka. Time je otklonjena velika nepravda i diskriminacija među čelnim ljudima Vlade FBiH.

Prošle godine su dvojica zamjenika premijera imali različite iznose u “svojoj rezervi”, pri čemu je Gavrilo Grahovac, kao zamjenik premijera na raspolaganju imao “samo” 53.500 maraka, dok je drugi zamjenik, ministar finansija Vjekoslav Bevanda, raspolagao sa 87.550 maraka. Za razliku od tekuće rezerve Vlade FBiH koja je u ovoj godini smanjena sa prošlogodišnjih 7,5 miliona maraka na 5,1 milion maraka, i o čijem korištenju odluku donosi čitava vlada, o korištenju “svojih” rezervi premijer i njegovi zamjenici odlučuju samostalno.

{fusionchart id="82" BudzetFBiH_2011}

Za vilu na Jadranu 110 hiljada maraka

Smanjenje budžeta nije mimoišlo ni trošak održavanja vladine vile na Jadranu, u Trpnju u Hrvatskoj. Dok je prošle godine ovaj trošak iznosio 185 hiljada maraka ove godine biće itdvojeno skromnih 110 hiljada maraka. Možda bi ipak bilo jeftinije svim ministrima u Vladi FBiH sa porodicama iz budžeta platiti sedmodnevni aranžman u Hrvatskoj, Turskoj ili Španiji umjesto kontinuiranog “održavanja” vile na Jadranu.

Uz troškove plata još jedna velika stavka je značajno povećana, otplata prispjelog ino duga FBiH koja je u odnosu na prošlu godinu povećana za 22 miliona maraka. Za razliku od ostalih budžetskih troškova o kojima se može raspravljati, u ovom slučaju svaka diskusija je bespredmetna i 287 miliona maraka mora biti plaćeno u ovoj godini a za sve ostalo, koliko ostane. Loša vijest je da će naredne godine za vraćanje ino dugova trebati izdvojiti još više novca, ali o tome će vlada ionako razmišljati kasnije.

Vlada FBiH već je najavila da će ovogodišnji budžet sigurno u toku godine pretrpjeti rebalans, ali ostaje nejasno da li će kao rezultat postojeći korisnici dobiti više ili manje novca od prvobitno usvojenog budžeta. Ključni problem biće punjenje i ovogodišnjeg reduciranog budžeta.

Kako odobrovoljiti MMF

Da bi se pokrilo planiranih 1,66 milijardi maraka budžetskih troškova u ovoj godini Vlada FBiH je već uračunala u prihode 252 miliona maraka kredita od čega većinu, čak 194 miliona maraka čini kredit od MMF-a, koji je posatvio vrlo jasne uslove za odobravanje ovih sredstava. Da bi dobila ovaj novac, Vlada FBiH moraće prije svega da ispoštuje ranije preuzete obaveze, poput smanjenja javne potrošnje, prvenstveno plata administracije te revizije ratnih vojnih invalida.

Do sada ni na jednom od ova dva polja Vlada FBiH nije pokazala značajnije rezultate, jer se radi o pravom “minskom polju” pošto ni administracija ni ratni vojni invalidi nisu oduševljeni idejom o smanjenju ili ukidanju njihovih dosadašnjih primanja.

Ukoliko Vlada FBiH ne napravi drastičnije rezove, od novca MMF-a nema ništa tako da u budžetu jednostavno neće biti novca ni u planiranom obimu, pa je smanjenje plata i invalidnina ponovo neminovno.

U idealnoj varijanti vlada bi mogla postići da je “i vuk sit i ovce na broju” samo ukoliko bi vlastiti budžetski prihodi bili znatno veći od planiranih i da odustane od korištenja novca MMF-a. Na žalost, šanse za takav neočekivano veliki rast prihoda više su teoretske nego stvarne, pa će se Vlada FBiH vrlo brzo naći suočena sa već nezadovoljnim budžetskim korisnicima čija su očekivanja puno veća od realnih mogućnosti federalnog budžeta.

(zurnal.info)

 

 

 

 

 

Trgovanje po prijateljskom modelu
Bosnalijek varao na Sarajevskoj berzi
Zašto su naši letovi najskuplji u regionu
Ima li Bosanca u avionu

 

Slična je situacija i kod poređenja BiH sa Hrvatskom. Dok iz Zagreba povratna karta do Pariza košta 145 maraka isto zadovoljstvo putnike iz Sarajeva košta 430 maraka.

“Tajna” jeftinih avio karata je u jeftinim avio prevoznicima koji su se već “usidrili” u susjednim državama a kojih u BiH nema. Jedina “low cost” avio kompanija koja leti iz BiH je njemački Germanwings, firma kćerka Lufthanse, čije su cijene znatno veće od većine konkurenata među jeftinim avioprevoznicima.

Bolje da propada nego da radi

Poslovna logika jeftinih avioprevoznika je jednostavna, bolje je imati pun avion uz minimalne cijene nego se rukovoditi domaćom logikom, “oderi po džepu ko naleti”. Pri tome, da bi maksimalno smanjili svoje troškove jeftini avioprevoznici ili koriste manje aerodrome čije su cijene usluga niže ili insitiraju na nižim cijenama od postojećih kod većih aerodroma. Pri tome, niko nije na gubitku.

Putovanja jeftinim avioprevoznicima naravno ima i svoja ograničenja. U cijenu karte uračunata je samo jedna ručna torba dok se svaka naredna dodatno plaća. Karte se također mogu kupiti samo online, što s obzirom na razlike u cijeni između kupovine karata u domaćim agencijama i online i nije nedostatak nego prednost.

Aerodromi koji daju velike popuste jeftinim avioprevoznicima na kraju ne gube ništa. Manju zaradu po putniku nadoknađuju većim brojem putnika dok aviokompanije nižim cijenama let avionom čine pristupačnijim većem broju potencijalnih putnika.

Iako je ovdje riječ o prastaroj trgovačkoj logici, “niže cijene, veći promet, veća zarada” ova logika nikada nije zaživjela u glavama domaćih menadžera i vlasnika aerodroma, a u BiH vlasnik aerodroma je država, odnosno entiteti. Da paradoks bude veći, od četiri aerdroma u BiH, Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Tuzli, jedini koji radi normalno je aerodrom u Sarajevu, dok svi ostali ili ne rade nikako ili sedmično imaju po par letova.

Konačan rezultat je da su svi aerodromi u BiH osim sarajevskog, u debelom gubitku jer su njihovi troškovi puno veći od zarade koju ostvaruju na malobrojnim letovima. I tako već godinama.

Taksa na taksu

Da bi se za svaki slučaj obezbjedili od mogućnosti da, slučajno, neki od jeftinih avioprevoznika, u trenutku smanjene uračunljivosti, ne odluči da uvede i letove iz Sarajeva, Mostara ili Tuzle, Vlada FBiH je još prije nekoliko godina, uz redovnu aerodromsku taksu od 35 maraka uvela i dodatnu taksu od 20 maraka Zvanično, ova dodatna taksa je namijenjena “razvoju vazdušnog saobraćaja u FBiH” ali se u praksi koristila za pokrivanje gubitaka BH Airlinesa, jedinog domaćeg avio prevoznika koji nikako ne uspjeva da finansijski stane na vlastite noge.

Rezultat je da čak i kada bi se pojavio avio prevoznik voljan da vozi potpuno besplatno iz FBiH, putnici bi opet morali u startu platiti barem 55 maraka.

Iako je standardan odgovor uprava aerodroma u Mostaru i Tuzli, da “nema novca” za kompletno tehničko opremanje aerodroma i da zato nema zainteresovanih komapnija”, biće da problem ipak nije u novcu. Jasno je da u polupraznim budžetima novca za kapitalne investicije nema a svaka priča o eventualnoj privatizaciji aerodroma odmah budi asocijacije na sve dosadašnje propale privatizacije.

Može i bez privatizacije

Čudno je da se niti jedna vlada do sada nije dosjetila da aerodrome u Mostaru, Tuzli, Banja Luci, ponudi na dugogodišnji zakup kompanijama specijalizovanim za upravljanje aerodromima. Na ovaj način država bi se riješila troška i pri tome nešto i zaradila, dok bi i dalje vlasništvo nad aerodromima ostalo u rukama države.

Zakupac aerodroma bi se sam potrudio da nabavi odgovarajuću opremu i dovede aviokompanije, jer bi to bio jedini način da vrati uloženi novac i nešto zaradi. Na dobitku bi u tom slučaju, osim zaposlenih na aerodromima, penzionih i zdravstvenih fondova, prije svega bili građani BiH kojima bi i putovanja u inostranstvo bila puno jeftinija nego što je to sada slučaj.

Očekivati da se u dogledno vrijeme građanima BiH ponude jeftini letovi za Evropu sa domaćih aerodroma je u rangu naučne fantastike. Jedina alternativa ostaje odlazak automobilom ili autobusom do Beograda ili Zagreba, Dubrovnika, Splita, pa odatle dalje avionom.

Uprave i vlasnici aerodroma u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu i Beogradu su odavno zaključili da ono što izgube na nižim aerodromskim taksama nadoknade na većem broju putnika, pa je rezultat brojni jeftini letovi za njihove građane.

Čak i uz cijenu autobuske karte, za građane BiH je put do Zagreba, Dubrovnika ili Beograda još uvijek jeftinija varijanta od putovanje avionom iz BiH, a često je jeftinije i od putovanja do udaljenih evropskih destinacija autobusima iz BiH.

(zurnal.info)

Linkovi:

edreams – online kupovina avio karata http://www.edreams.com

Wizz Air https://wizzair.com

Niki http://www.flyniki.com

Easy jet http://www.easyjet.com

Germanwings http://www.germanwings.com/

Norwegian Air Shuttle http://www.norwegian.no/

Ryanair http://www.ryanair.com/



SASE
Od početka godine dionice Hidrogradnje porasle 75 posto

 

Tromjesečnim saldom investitori na SASE mogu biti zadovoljni iako je tokom marta nakon tromjesečnog rasta došlo do pada kod nekolicine dionica, prvenstveno onih koje su tokom prethodna dva mjeseca bilježila izuzetno veliki rast. Dobra vijest je da je u cjelini mart na SASE obilježen pozitivnim trendom jer su nakon pada u februaru, indeksi ponovo u plusu. Tako su oba indeksa, SASX-10 i SASX-30 u martu porasla za 1,1 posto dok je u odnosu na početak godine njihov rast iznosio nešto više od 16 posto što je izuzetno dobar rezultat. Pogotovu ako se ima u vidu da su prethodne tri godine indeksi na SASE završavali u minusu.

Dionice Hidrogradnja donijele najveću zaradu

Hidrogradnja je u martu bila najveći gubitnik jer je cijena njihovih dionica u odnosu na kraj februara bila manja za 14 posto ali je i pored ovog pada ova dionica imala tromjesečni rast od impresivnih 75 posto, tako da dioničari ipak nemaju razloga za nezadovoljstvo. Razlozi sa martovski pad dionica Hidrogradnje su dvostruki. Nakon izuzetno snažnog rasta tokom januara i februara korekcija cijene je bila očekivana jer su mnogi požurili da unovče ostavreni dobitak. Istovremeno, rat u Libiji koji je ozbiljno ugrozio dalje poslovanje Hidrogradnje u ovoj zemlji bio je dodatan razlog za sumnjičavost investitora, iako je glavni generator rasta ove dionice očekivanje skore privatizacije Hidrogradnje.

Drugoplasirani na listi dobitnika u prvom tromjesečju ove godine je dionica sarajevskog Energoinvesta čija je cijena na kraju marta bila za 34 posto veća u odnosu na cijenu na početku godine. Za razliku od Hidrogradnje, dioničari Energoinvesta imaju više razloga za zabrinutost jer nakon skoka od 50 posto u januaru, tržišna cijena ovih dionica uknjižila je pad i u februaru i u martu. I ovdje je jedan od razloga neizvjesna budućnost na libijskom tržištu gdje je Energoinvest imao ugovorene značajne poslove koji čine značajan udio u ukupnim prihodima ove kompanije. Kod Energoinvesta najave skore privatizacije također podgrijavaju očekivanja investitora što se i te kako osjetilo na tržišnim cijenama dionica.

Na gubitku samo dioničari Bosnalijeka

Nakon svođenja računa na kraju prvog tromjesečja razloga za zadovoljstvo imaju i dioničari elektroprivreda, pogotovu mostarske Elektroprivrede HZ HB čije su dionice na kraju marta bile za 25 posto skuplje nego na početku godine. Zaradili su i dioničari Elektroprivrede BiH, jer je rast od početka godine do kraja marta kod ove dionice iznosio 18 posto.

{fusionchart id="81" SASE1Q2011}

Izuzetak koji potvrđuje pravilo je dionica sarajevskog Bosnalijeka. Cijena Bosnalijekovih dionica na kraju marta bila je za 1,3 posto niža nego na početku godine. Za razliku od većine drigug dionica poput Hidrogradnje ili Energoinvesta čija je cijena samom tokom januara skočila i za 70 posto, Bosnalijekova dionica u januaru je zabilježila tek skroman rast od šest posto da bi februar i mart završila u minusu koji je “progutao” januarski rast.

Odluka o povlačenju sa zvanične kotacije SASE nije obradovala kupce dionica Sarajevo osiguranju. Iako je cijena ove dionice na kraju marta bila za 20 posto veće nego na početku godine, nakon februarskog pada od 5,7 posto u martu je njihova cijena potonula za dodatnih 11,5 posto, što ne djeluje nimalo ohrabrujuće na investitore.

Cijene rastu, promet stoji

I pored rasta cijena dionica na SASE u prva tri mjeseca, glavni pokazatelj definitivnog oporavka, značajno povećanje prometa, još uvijek izostaje. Očigledno je da velikih kupaca još uvijek nema a nakon traumatičnog iskustva u poslednje tri godine domaći mali investitori zaobilaze berzu u širokom luku. Ipak, svi učesnici na tržištu se nadaju da je najgore prošlo te da ovogodišnji rast dionica definitivno označava promjenu trenda i početak oporavka. Kojom brzinom će ići taj oporavak zavisiće prvenstveno od priliva svježeg novca na SASE.

(zurnal.info)

BiH u dužničkom ropstvu
Za vraćanje dugova u 2013. trebaće 750 miliona KM

Iako još uvijek nisu usvojeni ni državni budžet kao ni budžet Federacije BiH za ovu godinu, jasno je da će oni ostati približno na prošlogodišnjem nivou, kao što se desilo i sa ovogodišnjim budžetom Republike Srpske. Čak i takvi skresani budžeti su nerealni jer planirani rashodi premašuju prihode pa se planirane “budžetske rupe” namjeravaju krpiti novim zaduživanjem.

Da će i ovako umanjene budžete biti teško napuniti i još teže izvršiti planirane obaveze, najbolje se vidi iz odluke Vlade RS da “radi održavanje tekuće likvidnosti budžeta u ovoj godini” posegne za kratkoročnim zaduživanjem kod poslovnih banaka, što je akt očajnika.

Ove godine dug raste za 1,7 milijardi KM

Ukupan vanjski dug BiH na kraju 2010. godine, prema podacima Centralne banke BiH, bio je 6,2 milijarde maraka, od čega se gotovo četvrtina odnosi na dug prema MMF-u po osnovu stand by aranžmana. Do sada, BiH je od odobrenog trogodišnjeg kredita ukupne vrijednosti 1,2 milijarde eura, iskoristila 767 miliona eura, tako da je na raspolaganju još 433 miliona eura.

Dobre volje za trošenje ostatka kredita među domaćim vlastodršcima ne manjka, samo je pitanje hoće li MMF biti voljan doznačiti novac bez ispunjenja postavljenih uslova, prije svega kresanja javne potrošnje.

Prema procjenama Direkcije za ekonomsko planiranje BiH vanjski dug BiH u ovoj godini porašće za 1,7 milijardi maraka na na ukupno 7,7 milijardi maraka dok bi iduće godine trebao dostići rekordnih 7,8 milijardi maraka.

Razlog za ovaj skok zaduženosti BiH je očekivanje da se u ovoj i narednoj godini aktiviraju već odobrena sredstva EBRD i EIB prvenstveno namjenjena za gradnju autoputa i modernizaciju željeznica.

Prvo rata, a za ostalo šta ostane

Opravdanja da je “ekonomska situacija teška a punjenje budžeta otežano” naše inostrane povjerioce ne zanima, niti ih naročito brine.

Prema postojećim zakonima u BiH, apsolutni prioritet za plaćanje svih obaveza je inostrani dug, i to jejedna od prvih stvari na kojoj su međunarodne finansijske institucije insistirala odmah po okončanju rata. Tako se od ukupnog novca koji se svakog mjeseca sliva u entitetske budžete najprije izdvaja novac za otplatu spoljnog duga, a za sve ostalo, koliko ostane.

Kako je šansa da se u naredne dvije godine drastično povećava priliv novca u budžete skoro pa nikakva, a dospjeli dug se mora vraćati, jedino realno rješenje je smanjenje izdvajanja za ostale budžetske korisnike. Iako ovo rješenje zvuči logično, njegova praktična primjena biće izuzetno komplikovana.

Postojećim izdvajanjima iz budžeta nezadovoljni su svi, javni službenici, invalidi, poljoprivrednici, privreda a “ušteda” na ovim korisnicima od dodatnih 350 miliona maraka, u trenutku kada se vodi grčevita bitka za svaki milion, je nemoguća misija.

Alternativa je dodatno zaduživanje ili reprogramiranje duga prema MMF-u, čime bi se smanjio teret otplate ino dugova u naredne tri – četiri godine , ali taj dug i dalje ostaje i moraće kad-tad biti vraćen.
{fusionchart id="80" Ino dug BiH 2013}

Pare koje su pojeli skakavci

Iako se svi zvaničnici u BiH svojski trude da nas ubijede kako je BiH relativno nisko zadužena zemlja, pozivajući se na podatak da dosadašnja zaduženost BiH čini tek 25 posto godišnjeg bruto nacionalnog dohodka zemlje, surova realnost je da i za vraćanje ovog “malog” duga u budžetima nema dovoljno novca.

Problem BiH nije visina zaduženosti u odnosu na ukupan bruto društveni proizvod već nedovoljan priliv novca u budžete kombinovan sa prevelikom neproduktivnom javnom potrošnjom. Na našu žalost, 1,5 milijardi maraka koliko je BiH pozajmila u zadnje dvije godine od MMF-a, spiskano je na pokriće budžetskih rupa.

Novac je jednostavno potrošen na ispunjenje ranije datih nerealnih obećanja, a teret njegovog vraćanja u krajnjoj liniji past će ne one koji nisu imali praktično nikakvu korist od njega, na domaću privredu i građane koji kroz poreze i pune budžet.

(zurnal.info)

 

 

Umjesto čestitke za 8. mart
Pusti cvijeće, gdje su radna mjesta
Sve se mijenja, krize dolaze i odlaze, vlade se smjenjuju,  samo je udio žena među nezaposlenim ostao je nepromjenjen, jer je i na kraju 2009. godine kada su žene činile takođe 50,1 posto od ukupnog broja nezaposlenih. Jedina promjena, i to na gore,  je da je broj nezaposlenih žena prijavljenih na spiskovima zavoda za zapošljavanje u BiH tokom 2010. godine povećan za  novih 5.930 imena.
Natpolovična zastupljenost žena među evidentiranim  nezaposlenim u BiH samo je vrh ledenog brijega. Stopa registrovane nezaposlenosti među ženama u BiH  na kraju prošle godine bila je  48,2 posto dok je kod muškaraca taj postotak 42,7 posto, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Ženama ne pomaže ni fakultetska diploma
Stereotip po kojem je glavni krivac za ekstremnu visoku nezaposlenost među ženama u BiH njihov nedostatak kvalifikacija, pada  u sudaru sa hladnim statističkim brojkama.
Kada se radi o nezaposlenim sa univerzitetskom diplomom, njih gotovo dvije trećine su žene dok muškarci čine tek jednu trećinu. Očigledno, ženama kod dobijanja posla  ne pomaže ni fakultetska diploma.
Više nezaposlenih žena nego muškaraca obrazac je koji se ponavlja i kod nezaposlenih sa višom i srednjom stručnom spremom, kao i kod nekvalifikovanih radnika.
Jedino u kategoriji  kvalifikovanih i visokokvalifikovanih  radnika broj nezaposlenih muškaraca nadmašuje broj žene dok su kod polukvalifikovanih radnika omjer između nezapsolenih žena i muškaraca izjednačen.
Teško  se oteti utisku da poslodavcima kod zapošljavanja novih radnika kod izbora između muških i ženskih kandidata diploma i kvalifikacije ne igraju presudnu ulogu.
“Nerentabilne” majke
Logika divljeg kapitalizma u čijem smo se naručju našli, polazi od razmišljanja da su radnici nepotreban, ali i neminovan trošak, koji u svakom slučaju treba svesti na što je moguće manju mjeru, po svaku cijenu.
U toj kalkulaciji zapošljavanje žena je uglavnom “nerentabilno”, jer žene imaju nečuvenu sklonost da imaju djecu, što novopečenim kapitalistima pravi dvostruku problem.
Prvi problem je što je neko bez ikakvog osjećaja za biznis i profit došao na čudnu ideju o trudničkom bolovanju, što znači  da poslodavac mora tražiti zamjenu, isplaćivati platu a potom čekati da tu platu refundira država, što sve skupa dodatno komplicira život i usporava akumulaciju ekstra profita.
Drugi problem sa zaposlenim ženama i djecom je što ta djeca imaju čudnu sklonost da se, naročito u prvim godinama života, svaki čas se razbole, što jako loše utiče na punu posvećenost radnica maksimalizaciji profita uz minimalnu platu.
Poduzetnički um domaćih novopečenih poslodavaca tako je došao do jednostavnog i efikasnog rješenja problema, ne treba zapošljavati žene, mada je savremena nauka zaključila da u čitavoj priči oko rađanja djece veliki dio krivice imaju i muškarci, ali ih poslodavci amnestiraju od odgovornosti u ovom slučaju.
Iako na spiskovima zavoda za zapošljavanje ima viška žena sa fakultetskim  diplomama a ne manjka ih ni sa magisterijima i doktoratima, tamo gdje se donose odluke, u parlamentima, vladama, na čelnim pozicijima u velikim kompanijama, upravnim odborima, njih jednostavno nema.
Muškarcima vlast, ženama parfem
Iako čine polovicu biračkog tijela, na poslednjim opštim izborima u BiH 3. oktobra prošle godine, od 518 izabranih zvaničnika tek njih 90, ili 17 posto su žene.
Kada se konačno slegne prašina oko bespoštedne borbe za svaku ministarsku fotelju u novoj vlasti u BiH, jedino što je izvjesno je da će gubitnici ponovo biti žene, kojima će nova vlast udijeliti po koje ministarsko mjesto, onako reda radi, kao akt svoje božanske milosti i milosrđa.
Istine radi, na poslednjim izborima niko od pretendenata na vlast ženama nije čak ni obećavao više radnih mjesta, veća radna prava a pogotovu ne veću zastupljenost u izvršnoj vlasti i na čelnim pozicijama kompanija. Tako da bi bilo nepošteno prozivati novu vlast za neispunjavanje datih obećanja, pošto ništa nisu ni obećali ženama..  
Umjesto novih radnih mjesta i veće zastupljenosti na čelnim funkcijama, ženama će danas ponovo biti ponuđeni karanfil,  a onima koje su zaposlene i poklon bon od dvadesetak maraka  da se “provesele” u nekoj od prodavnica kozmetike i srdačne čestike za “njihov” dan.
Ako se situacija popravi i definitivno iščupamo iz ekonomske krize te ostvarimo značajan napredak u euro-atlantskim integracijama, iduće godine za 8. mart biće bolje. Možda zaposlene žene  tada dobiju i poklon bon u vrijednosti od čitavih 50 maraka.   
(zurnal.info)

SASE
Dionice Hidrogradnje udvostručile cijenu

Sa rekordno niske cijene od dvije marke, za koliko se dionica Hidrogardnje prodavala na kraju decembra, njena cijena na kraju februara vinula se na 4,1 KM, pri čemu je samo u februaru rast iznosio 28 posto. Tako je tržišna vrijednost ove kompanije sa 11,3 miliona maraka na kraju decembra porasla na 23,2 miliona maraka na kraju februara.

Objašnjenje za ovakav neočekivani rast dionica Hidrogradnje može se naći u kombinaciji različitih faktora. Prije svega tu je najava privatizacije ove kompanije. Investitori očigledno više nade polažu u novog vlasnika nego u dosadašnjeg gazdu, državu, koja je nezainteresovano gledala godinama kako ova kompanija odumire sporom i bolnom smrću.

Investitori vjerovatno računaju i sa mogućnošću da domaće građevinske kompanije, nakon debakla sa slovenačkim kompanijama, ipak dobiju barem dio poslova na izgradnju autoputa, što su najavili i predstavnici glavnog finansijera, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), kroz svoju spremnost da se planirane dionice podjele na manje dijelove kako bi i domaće firme imale šanse na tenderima.

Treći razlog je procjena investitora da kada se sve sabere, bez obzira na trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Hidrogradnja, njena dionica ipak realno vrijedi više od dvije marke koliko je koštala na kraju decembra.

Dioničari, ipak, u plusu

Blagi pad cijena u februaru za investitore je ipak dobra vijest jer se strahovanja, da bi nakon dvomjesečnog uspona, cijene vodećih dionica na SASE ponovo mogle sunovratiti i poništiti prethodni iznenadni rast, za sada nisu ostvarila.
{fusionchart id="79" SASE cijene 0211}

Uz Hidrogradnju, februar su u plusu završile i dionice Elektroprivrede BiH, sa ratom od 5,1 posto. Od dionica sa službene kotacije SASE, dionice Bosnalijeka su u februaru pale za 0,6 posto, što je u suštini dobra vijest, jer nakon njihovog rasta u januaru od 6,46 posto praktično su zadržale dostignuti nivo.

Nešto veći pad, od 5,75 posto imale su dionice Sarajevo osiguranja ali nakon skoka od 44 posto u januaru, ovaj februarski pad može se računati kao uobičajena normalna korekcija cijene nakon brzog i snažnog rasta.

I dok je ovaj blagi pad cijene bio očekivan, nepoznanica je kako će investitori reagovati na namjeru uprave Sarajevo osiguranja da dionice ove kompanije povuče sa službene kotacije SASE, što je loš signal ozbiljnim investitorima.

Manji pad cijene nije mimoišao ni dionice Energoinvesta, HT Mostar i BH telecoma.

Gadafi plaši investitore

Dionice Energoinvesta u februaru su pale za 5,4 posto ali nakon rasta od 55,8 posto u januaru, investitori ipak nemaju razloga da budu nezadovoljni, jer su još uvijek u “debelom” plusu u odnosu na kraj prošle godine. I u slučaju Energoinvesta najava privatizacije je bila ohrabrenje za investitore, ali bi neizvjesnost u Libiji, jednom od glavnih tržišta na kojem posluje Energoinvest, mogla ohladiti investitore, barem dok se situacija sa daljom realizacijom već ugovorenih projekata ne raščisti.

Nešto veći pad, od 6,4 posto zabilježila je dionica HT Mostar koja je tokom decembra i januara bilježila puno skromniji rast od većine drugih dionica na SASE, ali je i pored toga na kraju februara cijena ove dionice bila veća za 16 posto u odnosu na cijenu na kraju decembra.

U slučaju HT Mostar direktan uticaj na cijenu ove dionice imaće ishod privatizacije telekoma Srbije. Ukoliko privatizacija Telekoma Srbije uspije i novi vlasnik postane Deutsche Telecom (DT), u tom slučaju HT Mostar vjerovatno bi bio ponuđen na prodaju, jer kupac Telekoma Srbije u paketu dobije Telekom Srpske. Dva telekoma u BiH za DT bila bi višak pa nije teško zaključiti koji bi od njih bio ponuđen na prodaju.

I dionice BH Telecoma u februaru su zabilježile simboličan pad od 0,2 posto, što sigurno neće baciti investitore u depresiju, s obzirom na njihov januarski rast od 13,6 posto.

Investitorima na SASE sada samo ostaje da se nadaju da je direktor Sarajevske berze, Zlatan Dedić, bio u pravu kada je nedavno ustvrdio “da je u 2010. godini tržište dotaknulo dno”. A kada se dotakne dno, onda se može očekivati samo rast, makar i skroman.

(zurnal.info)

 

 

SASE: Sarajevo osiguranje se povlači sa kotacije berze

Na zvaničnoj kotaciji na SASE, koji predstavlja najkvalitetniji segment tržišta, do sada su bile uvrštene dionice samo tri kompanije, Sarajevo osiguranja, Bosnalijeka i sarajevskog Klasa.

-Glavni razlog zbog kojeg će dioničarima biti predložena odluka za povlačenje naših dionica sa kotacije su visoki troškovi koji prate uvrštenje u kotaciju, pri čemu ovo uvrštenje trenutno ne donosi nikakvu korist kompaniji, rekao je za Žurnal Ermin Čengić, portparol Sarajevo osiguranja.

Kotacija spala na jednu dionicu

Trgovanje dionicama Klasa praktično je zamrlo a povlačenjem dionica Sarajevo osiguranja investitorima bi na raspolaganju ostala samo jedna dionica u kotaciji, ona sarajevskog Bosnalijeka, čime je izuzetno sužen prostor ozbiljnim investitorima za ulaganje na SASE.

Dionice koje se nalaze na kotaciji predstavljaju najkvalitetniji materijal za trgovanje. Kotacija podrazumjeva i ugrađeni “osigurač” kojim je dnevna promjena cijene ograničena na 10 posto, čime se sprečavaju moguće manipulacije da se tržišna vrijednost dionice sa stotinak maraka dnevnog prometa podigne i za 100 posto ili prepolovi. Ozbiljni investitori mrze iznenađenja pogotovu, kada im se bez ikakvog racionalnog razloga preko noći vrijednost njihovog ulaganja prepolovi.

Iako svaki investitor voli da vidi da je vrijednost njihovog ulaganja značajno porasla, između nepredvidljivih skokova i padova tržišne cijene, svaki od njih preferira stabilnost tržišne cijene njihovih dionica i predvidivost.

Špekulanti trljaju ruke

Druga prednost dionica na kotaciji je da ove kompanije moraju javno objavljivati puno više podataka o svom poslovanju od u odnosu na kompanije čijim se dionicama trguje na slobodnom tržištu berze.

Za investitore je ovo od ključne važnosti jer o poslovanju i finansijskom “zdravstvenom stanju” većine domaćih kompanija se zna manje nego o tajnim programima Pentagona, pa tako kod donošenja odluka o ulaganju u dionice kompanija iz BiH investitorima ostaju samo provjerene metode, poput bacanja graha, gledanja u kašike i listiće čaja.

S druge strane, povlačenje dionica Sarajevo osiguranja sa kotacije je dobra vijest za berzanske špekulante jer im se otvaraju brojne mogućnosti za poigravanje sa tržišnom cijenom ove dionice i brzu zaradu preko noći. Utoliko prije što bi, sudeći prema najavama iz Vlade FBiH, preostalih 45 posto kapitala u ovoj kompaniji koji je još uvijek u državnom vlasništvu, trebao biti ubrzo privatizovan. Sudeći po dosadašnjim iskustvima, svaka najava privatizacije potiče rast cijena dionica.

Dobrovoljno povlačenje Sarajevo osiguranja iz “premier lige” u “nižerazredni rang takmičenja”, realno je udarac naporima Sarajevske berze da privuče još domaćih kompanija da uvrste svoje dionice na kotaciju i pojačaju ponudu SASE potencijalnim investitorima.

Strah direktora od transparentnosti

Ukoliko se kompanije koje su već bile u kotaciji povlače iz ovog segmenta tržišta, postaje još teže ubjediti sumnjičave uprave potencijalnih kandidata za ovaj segment da se odluče na uvrštenje u kotaciju. Ovako, direktori dobijaju dobar argument za odbijanje, “jer se to ne isplati”, iako je u stvarnosti glavni glavni razlog za odbijanje za uvrštenje u kotaciju, nespremnost menadžmenta da poslovanje komapnija na čijem su čelu učini transparentnijim, prije svega za postojeće i potencijalne dioničare.

Ne bi bilo preveliko iznenađenje i da ovaj potez dodatno smanji ionako simboličan promet na SASE, iako bi kratkoročno špekulanti mogli povećati obim trgovanja dionicama Sarajevo-osiguranja, ali mali dioničari i ozbiljni investitori ne bi imali previše koristi od toga.

(zurnal.info)

 

 

 

 

POVRATAK OTPISANIH: Dionice Hidrogradnje porasle za 60 posto


Berze u BiH su od početka bile “mimo svijeta” jer je sveopšte potonuće dionica u BiH krenulo još u aprilu 2007. godine, daleko prije nego što je globalna finansijska kriza pomela svjetske berze. U međuvremenu, dionice  na berzama od New Yorka do Tokija oporavile su se od najvećeg šoka u zadnjih šezdeset godina dok se SASE pokazala imuna na pozitivne svjetske trendove.
Niske cijene i najkvalitetnijih dionica na SASE koje su se kontinuirano padale više od tri godine, kao posljedica odsustva zainteresovanih kupaca,  dovele su investitore u stanje duboke depresije.
Blagi rast  cijena dionica zabilježen u decembru  investitori su stoga dočekali sa oprezom, jer se do sada već događalo da se nakon kratkotrajnog uzleta dionice ponovo nađu u slobodnom padu. Ovog puta svi se nadaju da će biti drugačije i da je konačno došlo do promjene trenda, jer nakon snažnog rasta u januaru većina dionica od početka februara  je zadržala dostignuti nivo cijena.
Gotovo nestvarno djeluje januarski rast berzanskih indeksa, pri čemu je  SASX-10, indeks 10 najlikvidnijih dionica na SASE, porastao za 70 posto, a indeks SASE-30 još i više, 73 posto.

Profit od 128 posto

Najprijatnije iznenađenje investitorima priredila je dionica Hidrogradnje čija je cijena tokom januara porasla čak za 60 posto dok je rast nastavljen i u februaru. Oni sa jakim živcima i kockarskim genima, koji su se odvažili na kupovinu dionica sarajevske Hidrogradnje krajem decembra, kada se njihova cijena srozala na dvije marke, njihovom prodajom mjesec dana kasnije po cijeni od 3,2 marke, mogli su ostvariti više nego pristojnu zaradu od 60 posto.

Oni strpljiviji ili bolje rečeno zagriženi kockari, sa dobrim osjećajem za pravi trenutak,  prošli su još i bolje jer je polovicom februara cijena ovih dionica narasla na 4,28 maraka, što je moglo donijeti čistu zaradu od 128 posto.
Izuzetan rast u januaru zabilježila je i dionica sarajevskog Energoinvesta čija je cijena porasla za 56 posto, što je vlasnike ovih dionica učinilo jako sretnim, utoliko prije što je dostignuta cijena zadržana i u prvoj polovici februara.
Najava privatizacije diže cijene dionica
Zajednička karakteristika Hidrogradnje i Energeinvesta  je da je riječ o većinski državnim kompanijama čija je privatizacija najavljena za ovu godinu, mada je Vlada FBiH u prethodnom periodu pokazala zavidnu dozu neodlučnosti kada se radi o prodaji državnog  kapitala u ovim kompanijama.
Ono što ih suštinski razlikuje je da je Energoinvest uprkos svemu kompanija koja uspješno posluje dok je sa druge strane Hidrogradnja u stanju kliničke smrti.  Sudeći po rastu cijene njihovih dionica, investitori ipak smatraju da je njihova realna vrijednost, bez obzira na sve, znatno veća od tržišne cijene koju su imale na kraju prošle godine.
Opšti uzlet dionica na SASE podigao je i dionice Sarajevo osiguranja čija je tržišna cijena nakon decembarskog rasta od 13 posto u januaru porasla za dodatnih 44 posto. I u ovom slučaju riječ je o kompaniji gdje je najavljena privatizacija državnog kapitala što potvrđuje da privatizacija blagotvorno djeluje na cijenu dionica.
U plusu su se našle i dionice elektroprivreda, iako je njihova cijena porasla znatno manje od prosjeka. Dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB u januaru je porasla za 29,6 posto dok je taj rast kod Elektroprivrede BiH bio puno manji, tek osam posto.

{fusionchart id="77" SASE 0111}
Veliki rast, mali promet
Iako je rast cijena dionica na SASE koji je počeo u decembru i nastavljen u januaru, investitorima predstavljao svjetlo na kraju tunela, to nije bila posljedica značajnijeg priliva svježeg kapitala, koji je jedino gorivo za održivi rast cijena i likvidnost tržišta.
Ukupan januarski promet iznosio je tek 8,5 miliona maraka što je na nivou januarskog prometa iz prethodne godine, ali i manje od polovice  prometa na SASE u prethodnom mjesecu.
{fusionchart id="78" SASE promet 0111}
I pored ekstremno velikog skoka cijena dionica na SASE u januaru, time je  samo djelimično umanjen gubitak akumuliran tokom prethodne tri i po godine. Da li će globalni oporavak, koji je cijene dionica na svjetskim berzama vratio na nivo prije početka svjetske finansijske krize, konačno dovesti i do održivog povećanja cijene dionica i oživjeti  SASE, najbolje će se vidjeti po prometu.
Ukoliko u narednim mjesecima dođe do značajnijeg povećanja do sada simboličnog prometa, biće to pouzdan znak oporavka. Ukoliko promet ostane na dosadašnjem nivou onda i ostvareni rast cijena dionica neće značiti previše jer potencijalni prodavci neće imati kome da ih prodaju pa i eventualna zarada ostaje tek na papiru.
(zurnal.info)

FDS: Kako je država “popušila” 140 miliona maraka

Odlazeća Vlada FBiH, po ko zna koji put, odlučila je da se upusti u prodaju državnog kapitala u preostalim “strateškim” preduzećima, koja su se iznenada iz “porodičnog srebra” pretvorila u balast kojeg se treba što prije riješiti.

Među “sretnim dobitnicima” našla se i Fabrika duhana Sarajevo, u kojoj je država sa 39,9 posto još uvijek pojedinačno najveći dioničar dok je preostalih 60,1 posto vlasništva u rukama preostalih 2.139 dioničara.

Vlada FBiH proteklih godina uporno je odbacivala ideju o privatizaciji svog udjela navodeći kao krunski argument da je riječ o profitabilnoj kompaniji, koja donosi pare u budžet, da bi iznenada, suočena sa prazninom u budžetu iznenada promijenila mišljenje.

Prodaja državnog kapitala u FDS nije sama po sebi problem, niti loša odluka, već činjenica da do nje dolazi prekasno, u trenutku kada se domaća duhanska industrija kreće prema uraganu koji će je zbrisati sa lica zemlje.

Da su pušačima u zapadnom svijetu, Evropi i SAD, kao i njihovim dilerima, odbrojani dani jasno je već desetak godina. Frontalni napad na pušače u vidu zabrana pušenja do povećanja posebnih poreza na cigarete, drastično je smanjio broj kupaca cigareta koji su prisliljeni na povlačenje u duboku ilegalu.

Njih dvojica, a Philip Morris sam

Nije trebalo biti izuzetno pametan da bi se zaključilo kako ovaj trend neće zaobići ni BiH, prije ili kasnije, što znači da domaće ovisnike o nikotinu neizbježno očekuje scenario već viđen u ostatku Evrope i SAD gdje pušenje postaje zabranjeno praktično u svim zatvorenim prostorima, od kafića, restorana pa do svih preostalih javnih prostora.

Kako su već pokazala iskustva iz ostatka Evrope, sužavanje manevarskog prostora gdje pušači mogu slobodno upražnjavati svoj porok, na ulicu i vlastitu kuću, dovodi do smanjenja broja pušača i smanjene prodaje cigareta.

Drugi puno bitniji argumenat kojim se pušači podstiču na odvikavanje od pušenja je drastično povećanje posebnog poreza na cigarete koji podjednako opterećuje cijenu i najjjeftinijih kao i onih najskupljih cigareta.

Konačan rezultat je da na koncu razlika u cijeni između “krdže” i najkvalitetnije cigarete postaje minimalna, što najskuplje i najpopularnije marke čini privlačnijim, jer razlika u cijeni postaje minimalna.

U takvoj utrci za preostale pušače redovito pobjeđuju najveće svjetske duhanske kompanije koje sebi mogu priuštiti luksuz minimalne zarade do uklanjanja preostale lokalne konkurencije.

Veliko prestrojavanje na regionalnom tržištu cigareta počelo je još 2003. godine kada je multinacionalna kompanija Philip Morris, koja u svom arsenalu ima i jednu od najpopularnijih svjetskih cigareta, Marlboro, kupila Duvansku industriju Niš u procesu privatizacije i pretvorila je u svoj glavni regionalni proizvodni centar.

Logika Phillip Morrisa je bila jednostavna, čemu na malom i rascjepkanom balkanskom tržištu imati proizvodnju u svakoj državi pojedinačno kada je puno jeftinije proizvoditi sve na jednom mjestu a potom samo distribuirati po regiji.

Cigarete bez budućnosti

Prva žrtva bio je hrvatski Adris iz Rovinja , koji je ubrzo izgubio dotadašnju licencu za proizvodnju Marlbora.

Iznenada, u Rovinju su se našli usred bitke gdje su se sa lokalnim brendovima cigareta morali boriti protiv puno jačeg i moćnijeg protivnika, sa promjenljivim uspjehom, ali bez velikih izgleda za definitivnu pobjedu u ovom ratu.

Iako je proizvodnja cigareta profitabilan posao, u Adrisu su odavno postali svjesni da dugoročne perspektive nema od same proizvodnje cigareta, pa su sistematski ostvareni profit počeli ulagati u turizam pripremajući se tako za budućnost kada će novca od prodaje cigareta biti sve manje.

Sličnu startegiju primjenjuju i najveće svjetske kompanije za proizvodnju cigareta svjesne da se tržište cigareta u Evropi i SAD smanjuje iz dana u dan, pa su svoje poslovanje proširile i na brojne drugu djelatnosti nevezane za cigarete.

Drina protiv Marlbora

U čitavoj priči o duhanskoj industriji čini se da jedino sarajevski FDS nije svjestan onoga što se dešava u njegovom bližem i širem okruženju, živeći u dubokoj prošlosti kada su cigarete bile sigurna i visoko profitabilna zarada. Očigledno da je pušenje štetno po zdravlje te da prouzrokuje ozbiljne posljedice, u ovom slučaju opasno sljepilo koje je pogodilo kako menadžement FDS tako i pojedinačno najvećeg vlasnika, Vladu FBiH.

Povećanje posebnog poreza na cigarete od početka ove godine već je smanjilo razliku u cijeni između najskupljih uvoznih cigareta i najjeftinijih cigareta iz FDS na jednu marku po kutiji, a ova razlika će se u narednih par godina nastaviti smanjivati, što neće proći bez posljedica po prihod FDS.

U FDS su proteklih godina takođe pokušavali sa investiranjem u druge djelatnosti, ali je svaki od ovih pokušaja završavao katastrofalno rezultirajući dodatnim troškovima i gubicima umjesto zaradom.

Prema poslednjim dostupnim podacima, na kraju 2009. godine FDS je imala vlasnički udio u sedam kompanija, FDS Hotel Babanovac d.d. Vlašić, Univerzalpromet Tuzla, Duhan - Zenica, sarajevska Vakufska Banka, Privredna banka Sarajevo, IF Bonus i Remontmontaža Tuzla.

Ulaganja donose gubitak

Na žalost, sudeći po finansijskim izvještajima FDS, za ovu kompaniju bi izgleda bilo bolje da nije ni ulagala novac u druge kompanije u djelatnosti jer su u konačnici ova ulaganja samo donosila gubitak.

U 2008. godini rezultata ulaganja u povezane i pridružene kompanije bio je minus od 2,1 milion maraka dok je u 2009. godini ovaj gubitak bio “samo” 124 hiljade maraka.

Iako je uprkos svemu u proteklim godinama FDS iskazivao značajan profit, pojedinačno najveći dioničar, država nije vidjela preveliku korist od toga, jer je dobar dio profita, 43 miliona maraka, zadržan odnosno nije ispalćen dioničarima, pokazuje finansijki izvještaj za 2009. godine.

Sada kada je Vlada FBiH najavila da namjerava prodati svojih 39,1 posto vlasništva u FDS, prema trenutnim cijenama na Sarajevskoj berzi, uz cijenu od oko 84 marke po dionici, za svoj udio bi mogla dobiti oko 43 miliona maraka.

Prodaja zabranjena djeci i ministrima

Odluka o izlasku države iz duhanskog biznisa nije loša, pogotovu kada se ima u vidu ne baš blistava budućnost ovog biznisa. Jedini problem je što dolazi četiri godine prekasno.

Početkom juna 2007. godine cijena dionice FDS na sarajevskoj berzi bila je rekordnih 438,9 maraka pa je u tom trenutku udio države vrijedio 181 milion maraka, što je 140 miliona maraka više nego danas.

Da je pušenje štetno za zdravlje ljekari su utvrdili odavno, a doprinos Vlade FBiH modernoj nauci je da nestručno bavljenje tvornicama cigareta po budžet ima još opasnije posljedice.

Kao što zakon zabranjuje prodaju cigareta maloljetnicima, možda bi bilo dobro istim zakonom zabraniti i petljanje u prodaju fabrika duhana osobama koje prodaju za 180 miliona maraka smatraju lošim potezom, da bi četiri godine kasnije ushićeno istu robu nudili za 40 miliona maraka, tvrdeći da prave “posao stoljeća”.

(zurnal.info)