Zeitgeist

BLAGDANSKE RADOSTI U TEŠNJU: Sveti Nikola protjeran iz škola
IMAGE POLITIČARA: Egocentrici, tehnokrate i populisti s lošim stilom

Stručni tim je analizirao izgled osam lidera stranaka i kandidata za najveće funkcije u BiH na predstojećim opštim izborima

Tim u sastavu psihologinja Dženana Kalaš, modni dizajner Adnan Hajrulahović Haad, politički analitičar Zekerijah Smajić i PR stručnjak Krešimir Macan skenirali su i sačinili potpune profile Milorada Dodika, Harisa Silajdžića, Ognjena Tadića, Sulejmana Tihića, Željka Komšića, Fahrudina Radončića, Mladena Ivankovića i Dragana Čovića.

„Za prvi dojam o nekoj osobi posmatraču je potrebno 5 do 8 sekundi da u tom kratkom periodu“skenira“ cjelokupan izgled neke osobe. Koliko je uvjerljiva neka osoba ovisi o tome šta birači vide, a ne šta čuju. Veliki dio međuljudske komunikacije odvija se neverbalno, bez riječi, tek 7 posto poruka se prenosi riječima, 38 posto tonovima, a 55 posto govorom tijela. Neverbalni signali obično pokazuju potisnute i podsvjesne osjećaje o drugim ljudima i situacijama. Bez obzira na kulturološke razlike i tumačenja neverbalnih poruka, utjecaj tih poruka na birače odlučuje o tome kakav je prvi dojam o osobi, da li je osoba karzmatična, uvjerljiva , odlučna, kompetentna ili vjerodostojna“, kaže psihologinja Dženana Kalaš koja je ocjenjivala neverbalnu komunikaciju, dojam koji kandidati svojim neverbalnim porukama šalju biračima.

Adnan Hajrulahović Haad koji je ocjenjivao modni izričaj političara kaže kako „odijelo ne čini čovjeka, ali o njemu govori mnogo više nego sam čovjek o sebi može reći“.

„Generalni savjet i sugestija bh. političarima je da angažuju ljude iz struke i pokažu malo odgovornosti u kulturi odijevanja. Mi od njih očekujemo moderne osobe, sa stilom i stavom, spremne da nas predvode u utrci sa vremenom u kom živimo. Posmatrajući druge, sebi ravne u regionu i svijetu, i sami mogu zaključiti šta je to što nazivamo stilom i kako se to u javnosti treba izgledati da bi nas drugi smatrali modernim i modno osviještenim“, kaže Hajrulahović.

Politički analitičar Zekerijah Smajić kaže kako je kroki bh političara iz njegove vizure najbolje početi generalnim stavom da su i oni, ipak, ljudi te da je svaki čovjek, pa i političar, satkan od dobrih i loših niti.

 

Milorad Dodik (SNSD), kandidat za predsjednika RS: Racionalni lola i populista bez stila i frizure

Zekerijah Smajić

Svaka iole ozbiljnija naliza će dokazati da gospodin Dodik nimalo ne liči na „laktaškog vožda” kako ga godinama kite neki bh. mediji, već je mnogo bliži karakeru uzorno racionalnog populiste koji zna šta narod koji on predvodi, voli. Za razliku od mnogih bh. političara koji samo „predu”, Milorad Dodik je ”mačak koji lovi miševe”. Da je kojim slučajem rođen u Sarajevu, da nije toliko samoljubiv, vehementan i grub prema medijima i suparnicima, mogao bi biti odličan premijer cijele zemlje. Znam stotine ljudi svih nacionalosti koji bi za njega glasali. U tom slučaju BiH ne bi bila posljednja u svemu kao što je danas. Velika je šteta što je gospodin Dodik već isuviše zaglibio u provaliju samoljubivosti i idolopoklonstva.

Adnan Hajrulahović Haad

Teško je suditi o stilu jedne osobe a ostati u domenu kulturne riječi. Gospodin Dodik je osoba čiju markantnu pojavu ne zaboravljate lako. Ali osim toga, osoba koja nema izgrađen stil niti izraz u bilo kom smislu. Odijeva se vrlo površno, takav dojam i ostavlja na druge. Često mijenja raspoloženja, često i oscilira u odijevanju, što odaje nesigurnost. Moja sugestija je da potraži elokventnog frizera, a tek onda da se zabavi odijevanjem.

Krešimir Macan

Zna da ima stabilno biračko tijelo isključivo vezano za opstojnost RS i to mu dopušta „bahate“ i „proste“ ispade s vremena na vrijeme koje ga tada učine zvijezdom YouTubea, ali mu realno ne nanose previše štete među njegovim biračima. On im jednostavno osjeća bilo i radi ono što će oni sami odobriti. Dakle, populist koji apsolutno drži sve konce u svojim rukama. Nema problema nositi se s protivnicima, korpus je prilično jedinstven.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: “Opasan sam lola ja“.

Držanje tijela: Energija u gornjem dijelu tijela, “vidi koliki sam“, posjeduje energičnost.

Pokreti tijela: Pokreti glave odozgo ukazuju na omalovažavanje, zavaljivanje u stolicu ukazuju na neodmjerenost, “ja sam glavni“, ljulja se, naginje se i klati naprijed-nazad, ima ofanzivan stav.

Facijalna ekspresija: Lice bez topline, pokazuje emocije ljutnje, hladnoću, rijedak i asimetričan osmijeh ukazuje da je lažan, obraća se uzrak, ne uspostavlja kontakt očima.

Gestovi: Često okretanje i „šaranje“ pogledom ukazuje na nepovjerenje i potcjenjivanje. Često popravlja odjeću, ruke stavlja u džepove, što pokazuje nesigurnost, namjerni nemar i nepoštovanje.

Glas: Napadno glasan, ružeći i odsječan ton.

Haris Silajdžić (SBiH), kandidat za člana Predsjedništva BiH: Egocentrik lijepog ponašanja koji voli više sebe nego stranku

Zekerijah Smajić

Prije 14 godina sam za najtiražniji belgijski dnevnik Le Soir na pitanje „ko bi od bh. političara mogao biti vođa svih naroda u narednih 20 godina” kao iz topa odgovorio „gospodin Haris Silajdžić”. Ni danas ne bi bio daleko od takog stava ako bi se „predsjednik” (kako ga zovu svi oni koji ga okružuju) uspio u što kraćem roku transformirati od notornog egocentrika u istinskog bosanskohercegovačkog filantropa. Njegova karizma, elokvencija, čvrst stav i radna energija su osobine kojima se malo ko od političara i izvan BiH može pohvaliti. Međutim, Silajdžić je i jedini bh. političar koji više od svih u BiH voli šta o njemu misle u inozemstvu nego kod kuće i jedini je predsjednik partije koji ne krije da mu je partija manje bitna od njega samog u visokoj politici.

Adnan Hajrulahović Haad

Gospodin Silajdžić djeluje kao osoba od stila. Uvijek je odjeven u odijela koja mu odgovaraju i linijom i mjerom. Razmjerno njegovom modnom izrazu posjeduje i manire lijepog ponašanja. Moj savjet je da potraži stilistu ili ga zamijeni ukoliko je već nekog angažirao. Teba unijeti malo svježine u svoj vizuelni identitet i pokazati nam i u toj sferi da ide ukorak sa vremenom.

Krešimir Macan

Možda najkontroverzniji, ali opet najiskusniji – u svemu, od politike do medija, zna otvarati prostor kada se protivnici najmanje nadaju i kad svi kažu da više izlaza nema. Ne oprašta greške protivnicima, a medije zna iskoristiti najbolje u svoju korist. Dobro razumije da izbore dobivaju emocije, ne činjenice – ne opterećuje se svojom prošlošću.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Kao da kaže “budite sretni što me imate“.

Držanje tijela: Profilirano držanje koje prilagođava situacijama, od ofanzivnog do defanzivnog. Energija u gornjem dijelu tijela, kao da se pokazuje, djeluje samouvjereno.

Pokreti tijela: Usaglašeni sa držanjem tijela, promišljeni, pokazuju napetost i nestrpljivost.

Facijalna ekspresija: Nema spontanih reakcija na licu, i izraze prilagođava situacijama, pokazuje emocije prezira i gađenja, zatvoren, gleda preko ljudi, nedostaje topline i empatije za takvo lice.

Gestovi: Uvježbani i primjereni izrazu lica, usmjereni na misli, usklađeni.

Glas: Etabliran i govornički.

Fahrudin Radončić (SBBiH), kandidat za člana Predsjedništva BiH: Bosanski Kerum sa znanjem o strukiranim odijelima

Zekerijah Smajić

Da živi na Zapadu, ovaj medijski magnat i novoformirani političar bio bi glavni favorit na izbornim listama. I njemu samome je to dobro poznato jer je godinama njegovao prijateljske odnose s američkim ambasodorima u našoj zemlji. Zato ne čude njegovi apetiti prema državnoj vlasti, jer državu s pravom posmatra kao preduzeće. Imajući u vidu da je dokazao da se od medija i u ovako siromašnoj zemlji može dobro živjeti, te da je svoje prekrasne poslovne građevine umio geometrijski mudro rasporediti po Sarajevu i dobro ih unovčiti, gospodin Radončić bi mogao biti dobar tehnokrata na državnom nivou. Sam je sebi, međutim, potkresao krila onoga časa kada je odličnu polaznu političku platformu preobratio u mašineriju za javni odstrel svojih suparnika.

Adnan Hajrulahović Haad

Sigurnost kojom zrači gospodin Radončić u svojim odjevnim kombinacijama ne srećemo baš svaki dan u bh. politici. Jako dobro mu pristaju strukirana odjela, i uopšteno klasična moda ali morao bi povesti malo više računa o trendu i bojama svojih modnih kombinacija.

Krešimir Macan

 Bosanski Kerum. Shvatio je da može bolje od politika koje su mu se nudile ili koje je servisirao i sada nudi sebe i svoju formulu uspješnosti. Ako je uspio za sebe, zašto ne bih i za nas – logika je svih političkih poduzetnika koja u zemljama poput BiH može naći na plodno tlo. Ključno za njegove eventualan uspjeh na izborima, uz financije, bit će poštovanje nekakvih osnovnih pravila kampanja, jer novac sam po sebi nije jamac uspjeha na izborima.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Kao da govori“otkrio sam Ameriku“.

Držanje tijela: Ukočeno, kao da želi da pokaže osvajački stav.

Pokreti tijela: Često popravlja odjeću, dodiruje se, često uzima čašu, namješta se u stolici i previše se vrti, što ukazuje na nervozu, nesigurnost i potrebu da dominira.

Facijalna ekspresija: Ne gleda u sagovornika, ima vještački osmijeh koji odmah prestaje, ukočena mimika, hladna i neuvjerljiva.

Gestovi: Često se dodiruje, pokušava rukama pokazati smirenost nakratko, geste nisu usaglašene sa onim šta govori.

Glas: Dosadan.

 Željko Komšić (SDP), kandidat za člana Predsjedništva BiH: Uvjerljiv, ali ne i odlučan miljenik teta, nana i sirotinje

 Zekerijah Smajić

Ovog političara otkad je na političkoj sceni najviše vole pravednici, sirotinja, tete, strine, dede i nane. Mlađi vole robusnije, ekscentrike, galamdžije i retoričare - pa makar im oni i lagali. Ovaj političar bi zato bio mnogo veća zvijezda u razboritoj Švajcarskoj, u politički još indolentnijem Luksemburgu ili u demokratski potpuno osviješćenoj Skandinaviji. Veliki hendikep gospodina Komšića je i genetska karizma njegovog političkog predsjednika, čija autoritarnost sama po sebi određuje upotrebnu vrijednsot mnogo mlađeg i nesporno talentiranog gospodina Komšića. Uprkos svemu, ovaj političar će zadugo imati stabilnu izbornu bazu.

Adnan Hajrulahović Haad

Gospodin Komšić je osoba novih generacija, ima svoj osobni izraz i u komunikaciji i u odjevanju. Stoji iza svake svoje odjevne kombinacije, bila ona ležerna i sportska ili klasična i otmjena. U oba pravca odaje ležernost. Ima hrabrosti za ekspermentisanje i čvrsto stoji i brani svoj stav. Nadam se da neće biti podveden pod kolateralnu štetu stila i modnog izraza bh. političara.

Krešimir Macan

Dobro osjeća kada se otvori prilika i kada je treba iskoristiti – Bugojno, Kosovo, Oluja. Stvara dojam otvorenosti, iako će mu većina prigovoriti, ali to bi mogla biti općenita karakteristika političara u BiH, ali i šire, da se aktivnije javno uključuju tek u predizborno vrijeme. Pisanjem bloga htio pokazati da je moderan, drugačiji.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Njegova pojava govori: “Ma, mi smo raja iz Saraj'va“.

Držanje tijela: Prirodno, opušteno.

Pokreti tijela: Usaglašeni, ali ne i liderski.

Facijalna ekspresija: Otvoreno lice, pokazuje toplinu, otvorenost, rijedak ali iskren osmijeh, dozu rezigniranosti.

Gestovi: Otvorenih ruku, prima i poziva, spreman na saradnju i komunikaciju, usaglašenih gestova.

Glas: Uvjerljiv ali ne i odlučan.

Ognjen Tadić (SDS), kandidat za predsjednika RS: Monoton mladi političar bez posebnog pečata u odijevanju

Zekerijah Smajić

Ovom mladom, oštoumnom i talentiranom banjalučkom političaru rodom iz Sarajeva, igrom sudbine je do sada pripadala uloga negativca koji stalno kritikuje sve pa i samoga sebe. Ako bi uspio svoje sadašnje populističke monologe ponovo vratiti na nivo gradskog kultiviranog dijaloga, gospodin Tadić bi mogao biti politički izbor mnogima iz mlade i srednje generacije u cijeloj BiH. To nije nemoguće, jer ni Bosna i Hercegovina nije moguća kao zemlje sretnih i prosperitetnih građana sve dok neki Haris, Fahrudin, Bakir ili neki ini s bošnjačkim imenom ne bude bio prihvatljiv većini Srba i Hrvata širom zemlje, a isto tako i Ognjen, Milorad ili Dragan među Bošnjacima.

Adnan Hajrulahović Haad

Osoba koja često mijenja način odijevanja, poigrava se bojama, ali nema neki određeni osobni pečat, barem u odijevanju.

Krešimir Macan

Mlađa generacija koja se još uvijek probija u politiku BiH. S novinarskim iskustvom i pravničkom praksom može biti neugodan sugovornik i uvjerljiv izlagač – kada dođe do medijskog prostora. S obzirom na odnose snaga u RS, još spada u demokratski folklor.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Uvježban izgled „štrebera“ :“evo mene „

Držanje tijela: Ukočen gornji dio tijela, neudobno držanje, nema energičnosti.

Pokreti tijela: Prečesto se okreće ramenima, kao da se prikazuje, često se premješta s noge na nogu, što ukazuje na nervozu i nesigurnost.

Facijalna ekspresija: Ima“zamrznute“ emocije, hladan. Previše „šara“ pogledom, dok govori što je neuvjerljivo, preozbiljan izraz, bez topline i dopadljivosti.

Gestovi: Dizanje ruku i kažiprsta u smislu prijetnji.

Glas: Monoton, neuvjerljiv, pravi pauze, provjerava utisak.

Dragan Čović (HDZ BiH), kandidat za Predstavnički dom Parlamenta BiH: Bosanski Sir Oliver, uvjerljivi kicoš koji se zna provući

Zekerijah Smajić

Upornost, istrajnost, racionalnost i mentalna stabilnost gospodina Čovića su osobine koje bi trebale biti temelj svakog modernog političara koji gazi na duge staze. On će sigurno zadugo po profesiji biti političar. Njegova najveća mana je on sam, jer (kao i većina egoističnih političara) do sada nije bio u stanju osobnu upornost, istrajnost, racionalnost i stabilnost vlastitog uma podijeliti sa onima koji ne misle isto. Među vođama bh. Hrvata gospodin Čović je ipak, jedini koji ima i stil i stas i kultutu modernog evropskog političara.

Adnan Hajrulahović Haad

Gospodin Čović, ruku na srce, elegantno iznese svoje odjevne kombinacije. Iako mislim da je preklasičan i monoton u izboru svoje odjeće, ipak, ono što odijeva dobro mu pristaje. Imam utisak da gospodin uživa ispred objektiva i kamera, što je dobro jer se bavi takvim „biznisom“ ali nije dobro da danima pozira u identičnim odjevnim kombinacijama.

Krešimir Macan

 „Kicoš“ koji se može mangupski provući kroz sva neispunjena obećanja, optužbe za kriminal i korupciju. Neka vrsta bosanskog „sir Olivera“. Iskusan i uvjerljiv u javnom nastupu gdje lukavo nameće teme koje su njemu bitne, usputno odgovarajući na škakljiva pitanja. Postoji nekakva strategija u djelovanju, iako joj cilj za birače nije jasan – jedini jasan cilj je osobno održavanje u politici. Zato ga i osobna prošlost previše ne zanima.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Zavodnika: “neodoljiv sam“.

Držanje tijela: Uspravno držanje „ja sam ok“, blaga energičnost.

Pokreti tijela: Često oslanjanje na govornicu, ukazuje na neki oblik nesigurnosti, pokret glavom uljevo kao da ublažava ono što govori.

Facijalna ekspresija: Podizanje obrva i izraz očiju sa porukama ironije i zavođenja, kao i krivljenje usana udesno, pojačavaju neuvjerljivost.

Gestovi: Česte geste rukama koje trebaju potvrditi ono što govori su neusaglašene sa ostalim verbalnim i neverbalnim porukama.

Glas: Mijenja tonove, pravi pauze, uvjerljiv.

Sulejman Tihić (SDA), Predsjednik SDA, bivši član Predsjedništva BiH: Starinski političar kojem treba dobar stilista

Zekerijah Smajić

U uzavrelom bosanskom loncu, gospodin Tihić se nezasluženo krčka kao žrtveno pile vlastite naravi. Da živi u zemlji reda, tolerancije i kompromisa, ovaj političar bi bio bijela figura na političkoj šahovskoj tabli. U ovakvoj zemlji ima dvije opcije: da ostane isti i traje najviše još jedan mandat ili da se mijenja u korist politike, ali da izgubi genetski kod. Imajući u vidu da su političari bića koja mogu biti spremna na svaku varijantu vlastitiga ‘ja’, za naredne četiri godine se i u Tihićevoj glavi mogu desiti svakakve promjene. Najviše će zavisiti od njega samoga, jer je njegovo biračko tijelo već duže vrijeme svrstano u dva tabora: postoje oni koji ga poštuju ovakvog i oni koji ga žele bitno drugačijeg.

Adnan Hajrulahović Haad

Gospodin Tihić je osoba koja se uvijek potrudi da izgleda svečano i poslovno. Ima nešto svoje u držanju i odijevanju. Moja sugestija bila bi da angažuje stilistu ukoliko ga već nema i da pod hitno malko revizira svoj ormar i pokaže nam da postoji i izvan okvira kravate.

Krešimir Macan

Stara škola politike, mudro vodi stranku prema svojem cilju, ali mu nedostaje osobne karizme kojom bi se jače nametnuo među Bošnjacima, ali i pripadnicima drugih naroda u BiH. Otvoren za suradnju i stvara koalicijski potencijal ozbiljnim pristupom politici. No taj preziheraških pristup je možda doveo do toga da SDA ne nudi javnosti dovoljno profilirane lidere koji bi se istoj mogli nametnuti kao prirodni vođe.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Kao da govori: “Izdrž'o je Mujo i gore“.

Držanje tijela: Skrušeno, nenametljivo.

Pokreti tijela: Propinje se u stolici, namješta se, pokazuje neugodu.

Facijalna ekspresija: Otvoreno i lice sa tužnim pogledom, kontaktira očima, otvoreno pokazuje umor, neodlučnost, strpljenje i empatiju.

Gestovi: Usporene i neusklađene, koristi ruke da potvrdi šta govori, kao da se pravda.

Glas: Monoton, sporo govori, djeluje defanzivno.

Gestovi: Često se dodiruje, pokušava rukama pokazati smirenost nakratko, geste nisu usaglašene sa onim šta govori.

Glas: Dosadan.

Mladen Ivanković Lijanović (Radom za boljitak), kandidat za premijera BiH: Preležerni politički matematičar sa hrabrosti da se samokandiduje za premijera

Zekerijah Smajić

Dobri menadžeri su rijetko imali velike uspjehe u politici. Menadžeri su naučeni da je 2+2 uvijek 4, a u politici se zbir ova dva broja prilagođava dnevnim potrebama. Malo je pravih menadžera koji se mogu navići na takvu akrobatiku. Ali, gospodin Ivanković Lijanović izgleda sjajno poznaje svoje mogućnosti jer se i nije kandidirao za parlamentarno gudačko društvo, već za neuporedivo pragmatičniju fotelju državnog premijera. I po tome je jedini i jedinstven. Niko se osim njega nije samopredložio za najvažniju funkciju u zemlji. Osobno poštujem toliku odvažnost i volio bih kada bi napokon kormilo naše zemlje zapalo u ruke nekoga za koga su i politika i matematika egzaktne nauke.

Adnan Hajrulahović Haad

Stičem dojam da gospodin Mladen nikako ne uživa u formalnom i klasičnom odijevanju. Taj kompromis je osjetan kao nedostatak u modnom izrazu. Mislim da bi mnogo jači dojam ostavio i bio svoj na svom u polo majici koju je prije par godina u bh. politiku uveo njegov stranački kolega.

Krešimir Macan

Poznati po „kupovini“ glasova, ne vode brigu previše o tome što pričaju jer ih nitko niti ne proziva zbog neispunjavanja predizbornih obećanja (jedino ako isplata zakasni kao što je na proteklim izborima bio slučaj). Sukladno politici se i obraćaju biračima, pomalo autistično i to najčešće pred same izbore.

Dženana Kalaš

Cjelokupan izgled: Nehajan i preležeran,“ma ja sam vaš“.

Držanje tijela: Kad je u odijelu, onda se zavali nazad-defanzivno, a kad je ležerno obučen, to je nehajno nemarno, nepripremljeno.

Pokreti tijela: Oslanjanje, premještanje s noge na nogu, dosta nesigurnosti.

Facijalna ekspresija: Pogled luta, gore, okolo, rijetko uspostavlja kontakt očima, diže obrve, pokazuje neuvjerljivost i nepripremljenost.

Gestovi: Kao da ne zna šta bi s rukama, malo na stomaku, malo na leđima, ponekad maše rukom i kažiprstom, gestovi su neusaglašeni sa ostalim neverbalnim i verbalnim porukama.

Glas: Neuvjerljiv.


(zurnal.info/novi pogledi)

 

SNSD: Miting u porno šatoru (video)

Iako je na Kočićevom zboru bilo različitih senzacija, što paranormalnih što sasvim prizemnih, Đuraza je najviše šokirao pornografski SNSD šator

 

 

 Banjalučki muzičar Grof Đuraz posjetio je ovogodišnji Kočićev zbor i napisao prigodnu reportažu na portalu Buka.

Iako je na teferiču bilo različitih senzacija, što paranormalnih što sasvim prizemnih, Đuraza je najviše šokirao SNSD šator stacioniran na planini. Prenosimo odlomak i prigodan videozapis.

Pred ulazom u zadnji šator stajao je štand sa raznim diskovima. Od crtića do pornića. Naslov koji mi je privukao posebnu pažnju bio je – Prvi srpski porno film HD DVD – Slikaj me skidaj me.
Sve domaće glumice.
Ajde de, valjda je i Kočić volio nekad nešto da poguzi?
Ulazim u šator, a tamo manje više - vavilonski prizor.
Pjevačica i plesačica, koja je više na striptizetu ličila.
Ok, mislim se u sebi.
Ne znam jel' ovo baš umjesno za nešto što se po Kočiću zove?
Razgledam šator, kad tamo veliki natpis – SNSD PLATO MANJAČE MJESNI ODBOR STRIČIĆI.

O Bože, Bože, oče univerzuma...
Daj neki znak, daj neko objašnjenje.
Zar su u toj partiji samo ljakare?
Od svih partija u Republici Srpskoj i svih šatora koji su bili gore na zboru, samo su Crveni imali svoj štand na Kočićevom zboru sa sve pornićima ispred i pornografijom unutra. Očito da se glas ne kupuje više pjesmom, ćevapom, niti Nektarom već nečim konkretnijim – Pornografijom.
Čudi me samo što onaj njihov Slavuj priča da su on i partija protiv legalizacije prostitucije.
Šta onda ono bi pod šatorom da mi je znati?
Što bi rekli Ameri: „ Ako je žuto i viče kva kva, onda mora da je patka.“
Demokratija je super i svako ima pravo na svoje metode, obmane, tendere i retoriku, al' striptizete na Kočićevom zboru?
Jebi ga, ja to ne kontam.
Naknadno su mi rekli da je Dodo pod tim porno šatorom održao govor, proglasio sebe i crvene nasljednicima Kočićevog djela i ideje, malo zapjevao i otišao.
Ne bi se baš kladio da bi Kočiću bilo drago da vidi Čekine izvještaje svog nasljednika i listu neispunjenih predizbornih obećenja  iz dvije hiljade i šeste.
Možda bi  Dodo trebao ponekad prošetati po parku Petra Kočića i pročiti šta piše ispod Petrove statue.
Nešto na relaciji Istina – Sloboda – Čast.
Garant se jadni Kočić okreće ko pragnje na ražnju u ritmu midi folk melodija.
Sirotan.

 


 

 

(buka/zurnal.info)


 

MARKO TOMAŠ: Slučaj Emina

Na Luci stoji kičasti, pravi narodnjački, kip žene koja je ni kriva ni dužna postala slučaj koji govori o nepromišljenosti, gluposti i površnosti današnjeg Mostara

 

 

 Rijetko zalazim na Luku pa sam tek neki dan vidio to mesingano čudo. Znam, mnogi će sada prigovarati da postoje stvari u koje se ne dira, da ne bih smio praviti slučaj od spomenika ženi, koja je, kroz pjesmu jednog prosječnog provincijskog pjesnika, postala simbol Grada na Neretvi. Spomenik je podignut. Žena je legenda. Pjesma o njoj je odavno postala narodna u cijeloj bivšoj Jugi, može je se čuti u kafanama od Triglava do Đevđelije. Međutim, kao i obično, muče me neka pitanja.

Da li postoji dozvola za postavljanje spomenika Emini Sefićevoj na Luci?

Na to pitanje mi nitko u posljednjih par mjeseci ne zna dati odgovor, a pitao sam ljude na odgovornim mjestima. Svi kažu: Ne bih Vam znao reći postoji li dozvola za taj spomenik.

A na otvaranju spomenika Gradonačelnik i ostali gradski funkcioneri!? E, oni su svečano, u javni život, porinuli spomenik koji je tu vjerovatno postavljen ilegalno!

Ako postoji dozvola, tko i po kojim kriterijima je izdao tu dozvolu?

Mišljenja sam da, u povijesti Mostara, postoje ljudi koji zaslužuju spomenik prije Emine. Ali nitko ne zna tko o tome odlučuje. Da li uopće postoji stručno promišljanje podizanja spomenika zaslužnim Mostarcima i Mostarkama? Zašto, npr., nema spomenika Mujagi Komadini? Svetozaru Ćoroviću? Suli Repcu? Zašto Emina prije njih?

Kao, svi mi se slažemo s tim da je Emina zaslužila spomenik. Hajde, recimo i da jeste, ali valjda bi morao postojati nekakav red i plan po kojem se to radi. Trebao bi postojati i javni natječaj za izradu spomenika. O natječaju, naravno, nije bilo govora. I tako sad na Luci stoji kičasti, pravi narodnjački, kip žene koja je ni kriva ni dužna postala slučaj koji govori o nepromišljenosti, gluposti i površnosti današnjeg Mostara. Ona je, njezin kip zapravo, još jedan dokaz teze da je Mostar postao obična selendra, provincijska kaljuža, turbo folk generator u kojem caruje kratka pamet i bezvlašće svake vrste. Spomenik Emini je spomenik nekakvoj sumanutoj gradskoj mitologiji, nečemu potpuno iracionalnom, a upravo to iracionalno je osnovni pokretač BH politike unatrag dvadeset godina. Zbog toga imate onaj osjećaj kao da živite nimalo ugodnu LSD halucinaciju. A dok vi halucinirate Grad je zabetoniran, na uglu vaše ulice stoji spomenik Mitru Miriću i Branki Sovrlić, budžet je ispražnjen, gradski oci su na godišnjem koji plaćaju vašim novcem, klince premlaćuju falši bradati skinsi i lažni komunisti. Netko vam, jebiga, mora prodati agoniju kao drogu. A valjda znamo tko su dileri gluposti zbog koje i jesmo u agonijskom transu. Ne znamo!? E, onda, jebo nas pas sve skupa, bolje nismo ni zaslužili!!!


Bušenje spomenika

Obratite pažnju kad, niz Kujundžiluk, ulazite u Stari Grad na ploču na kojoj piše da je taj dio Mostara pod zaštitom UNESCO – a. I to je još jedan zanimljiv slučaj. Naime, na stari kameni zid postavljena je aluminijska konstrukcija s pleksiglasnom pločom na kojoj piše da je povijesna jezgra Mostara pod zaštitom UNESCO-a. Braća su bez problema izbušili rupe u stoljetnom kamenom zidu i na njega prikačili alupleksi kontstrukciju. Kad sam to vidio prvi put umalo nisam pao u nesvijest. Zar je UNESCO dozvolio nešto takvo? Sumnjam. UNESCO je vjerojatno napravio grešku kakvu radi većina ozbiljnih međunarodnih institucija. Naime, u jednom trenutku pomislili su da smo mi sposobni i dovoljno odgovorni da nam se prepusti jedan mali dio cijelog posla te da postoje stvari u kojima, naprosto, ne možemo zabrljati. No, gorko su se prevarili. Ta alupleksi oznaka samo je jedan od dokaza da smo mi marva koja bi i givikt pokvarila samo ako nam se pruži prilika.


(zurnal.info)

EKREM JEVRIĆ GOSPODA: Nije smiješno, stvarno nije

Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike

 

 

 

Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.

...

Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.

Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.

...

Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.

Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.

Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.

...

Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.

Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?

...

Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.


(zurnal.info)

UGLEDNI ANALITIČAR PREDLAŽE: Kako ukrotiti nervoznu kućanicu

Javnost je ovih dana obradovana komentarom washingtonskog diplomanta i glavnog urednika najtiražnije dnevne novine u BiH koji je iznio sasvim originalnu tezu o povezanosti Svjetskog prvenstva u fudbalu i povećanja nataliteta, preciznije - stvaranja generacije mundijalčića

Prema njegovoj senzacionalnoj teoriji ljudi su tokom Mundijala seksualno aktivniji nego inače! Zbog čega? Naš seksolog ima odgovor – zato što su tenzije u domovima veće jer su nesretne žene u fazi povišene iritacije zbog zanemarivanja muškaraca. One pokazuju jasne znakove nervoze: lupaju šerpama, brundaju mašinama i napadno čiste stan. Adrenalin u domovima pojačavaju urlici vuvuzela i nenačitani TV komentatori, napetost raste do konačne kulminacije kada žena kaže, sasvim precizno: Teško se tebi nakon ovoga!

Nakon ove rečenice, očiglednog okidača radnje, erotski scenarij našeg uglednog analitičara vodi nas prema kulminaciji, koja se zavisno od rasporeda snaga u kući, može nastaviti lomom u spavaćoj sobi ili dramom u dnevnom boravku. Na tom mjestu smo vješto dovedeni u dilemu: da li će se sve završiti sladostrasnim vrhuncem u spavaćoj sobi gdje se nervozna kućanica smiruje energičnim ljubavnim zahvatom ili će se njeno brundanje primjereno kazniti precizno plasiranim udarcima u dnevnoj sobi.

Bilo kako bilo, nezadovoljna čistačica i brundačica će zbog svojih prijetećih opaski biti ukroćena kao i svaka goropad. Jer, kako piše cijenjeni erotoman: Koliko nas može kontrolirati hormone i odoljeti da im u poluvremenu ne puste na volju? On ima još jednu dilemu - da li "ono" treba obaviti odmah, dok su na TV-u reklame ("svega" 15 minuta) ili sačekati da sve prođe, da se nakupi dovoljno testosterona pa da se onda otćeifi, što će reći cijele noći merači u terapeutskom seksu ili, u drugoj varijanti, šenluči u edukativnom masakriranju.

Bilo kako bilo, trajalo koliko trajalo, nema sumnje da će goropadnicu pomenuta pažljivo razrađena metoda vratiti u kuhinju gdje će razdragano nastaviti sa uobičajenim higijeničarskim aktivnostima, a naš gazija će se u zasluženom rahatluku koncentrirano posvetiti piću, mezi i navijanju. Ako metoda ne uspije u prvom krugu, potrebno ju je ponoviti, a ako i tada ne bude odgovarajućih rezultata, nezasitnom kućanskom aparatu su uvijek na raspolaganju brojne sigurne kuće po Bosni i Hercegovini.

U nastavku prilažemo cijeli tekst revolucionarne metode.

Sead Numanović: Seks i lopta

Pored stalnih pitanja je li bilo ili nije bilo ofsajda, nemalo nas je koji dođemo u situaciju da mozgamo da li "ono" treba obaviti odmah, u poluvremenu ili sačekati da sve prođe pa da se otćeifi


Koliko poraste natalitet na planeti za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu? I koliko li je ljudska populacija, uopće, seksualno aktivnija za vrijeme spektakla najpopularnije sporedne stvari na svijetu?

Nema sumnje da su tenzije u svakoj kući za vrijeme Mundijala veće!

Muški dio porodice uglavnom je zalijepljen za ekran, cuga neko piće, zoba kojekakve grickalice ili kusa mezu. Svako malo otpuhuje, skače, viče, a i lupa se po čelu i povremeno pljune čak u pravcu TV-a (i preko svega što je na stolu, naravno).

Ženski dio familije, pak, već je u fazi povišene iritacije zbog stalnog zanemarivanja koje iskazuju muškarci. Naglašeno lupanje šerpama u kuhinji, brundanje svakojakih mašina za veš i suđe, napadno čišćenje stana u pažljivo odabrano nevrijeme, više je nego jasan znak nervoze.

Tenziju bitno podižu i one ubistvene vuvuzele (ja što se namučih dok utrefih kako se zovu te južnoafričke trube!), od kojih nerijetko ne možemo čuti šta neki od naših smušenih i nenačitanih TV komentatora lupa u mikrofon (što, također, diže nivo adrenalina!).

"Teško se tebi nakon ovoga", poruka je koja, poput najgušće magle sa rastućim primjesama smoga, visi u zraku i uglavnom je odaslana od žena prema muškarcima.

Da li se ta prijetnja ostvari i u kojem obliku, ponajviše zavisi od rasporeda snaga u kući. Neki parovi svoje odnose rješavaju lomom u spavaćoj sobi, drugi dramom u dnevnom boravku!

E, sad! Koliko nas može kontrolirati hormone i odoljeti da im u poluvremenu ne puste na volju.

Malo je takvih karaktera. Muški rod je za vrijeme Mundijala u brojnim dilemama. Pored stalnih pitanja je li bilo ili nije bilo ofsajda, nemalo nas je koji dođemo u situaciju da mozgamo da li "ono" treba obaviti odmah, dok su na TV-u reklame ("svega" 15 minuta) ili sačekati da sve prođe, da se nakupi dovoljno testosterona pa da se onda otćeifi.

U svakoj kombinaciji - rezultat na kraju mora biti i u tome da je planeta bogatija za još jednu generaciju djece mundijalčića. I sasvim je nebitno jesu li ona začeta u poluvremenu ili nakon utakmice.

I zato - živio fudbal! Živio Mundijal!


CRTICE IZ SKUPŠTINSKIH KLUPA: Kaže T da ovaj priča gluposti

Da je ovo tekst o anonimnim ljudima bio bi potpuno nepristojan i neprofesionalan jer je baziran na prisluškivanju i zagledanju. Ali ovo je tekst o ambijentu na jednoj od najvažnijih sjednica Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj su glavni akteri trebali donositi zaključke od opštenarodnog interesa. Biti ozbiljni, dostojanstveni i profesionalni. A evo šta su oni zapravo radili. S časnim izuzecima

Tematska sjednica Skupštine Kantona Sarajevo 16. juna ove godine. Tema - Analiza stanja vodozaštitne zone Sarajevsko polje. Znači, očekujem, bit će priče i o Vrelu Bosne. Zahvaljujući svojoj ekstremnoj neupućenosti kako novinari sjede odvojeno od zastupnika, na galeriji iznad, ulazim u salu i miješam se sa njima, zastupnicima. Ljubazna gospođa, poslije će se ispostaviti, zadužena za koordinaciju diskretne komunikacije među prisutnima, nakon početka sjednice šapatom me pita zar ja nisam trebala biti gore, na spratu? Kažem kako nisam znala, te za svaki slučaj pitam hoću li izaći. Ma ne, nema potrebe, kaže ona, tek da znate da novinari sjede gore. OK, kažem, drugi put ću i ja tako. Ako me ikad više puste unutra.

POGLED NA RAMENA

Iako sam naivno očekivala da će se zastupnici malo više pozabaviti problemom zagađenosti Vrela Bosne, jer nam svima prijeti ekspresan i nepopravljiv nestanak tekuće vode, nakon uvodnog izlaganja koje bi uspavalo i one bistrije glave, nekontrolisano, nesavladivo i mimo vlastite volje, pažnja i pogled lete mi na zastupnike u sali. Dosada na njihovim licima. Pogledi lutaju po mobitelima, stolicama, rasvjeti ili nešto obnaženijim ramenima zastupnica. S čuđenjem primjećujem kako je jedna od njih u providnim bijelim pantalonama ispod kojih se jasno vidi veš. Srećom, žena fino izgleda. Prostorija klimatizovana pa je, bez obzira na vanjskih trideset i nešto, u sali ugodno.

Pratiti ponašanje prisutnih mnogo je zanimljivije od izlaganja ministra Abida Šarića za govornicom koji prisutne podsjeća, stvarno je čovjek tako govorio, ne izmišljam, da je tradicija pijenja vode iz česme oduvijek prisutna na ovim prostorima, baš kao i običaj pranja auta i zalijevanja bašte, te postojanje javnih banja i toaleta, pa se, zarad budućih generacija, moramo potruditi da tako i ostane.

Dobro, mislim, ovo je tek početak, dok prekoputa sebe pratim kretnje drhtavih staračkih ruku. Udobno smješten u zastupničku fotelju, stariji gospodin bori se sa čepom od pola litre kisele vode koji mu je ispao na pod. Otpije gutljaj pa se sagne da ga dohvati, ali mu čep opet ispadne. Nekako ga savlada i sistematskim, sporim pokretima navrće ga na flašu od pola litre Sarajevskog kiseljaka. Tu kretnju ponavlja svakih 7 do 10 minuta, ali za tri i po sata (priznajem, pobjegla sam prije kraja) nekim čudom uspijeva popiti samo trećinu flašice. Nakon toga, u potpunosti se ograđujući od dešavanja u njegovoj okolini, kao da se nalazi na najmirnijem seoskom proplanku a ne usred rasprave od vitalnog interesa, a glasovi zastupnika su ptičiji poj, otvara novi broj jednog sedmičnog magazina, i, potpuno neometan od okruženja, posvećuje se uvodniku. Zavidim mu što ga predsjedavajući Zvizdić ne izbacuje iz takta kao mene svojom ljutnjom koja mu se cijelo vrijeme očituje na licu:

- Dobro, moram li ja bacat kašike da vidim ko će govorit a ko neće?! Tražio sam protkol! Da li predstavnici radnih tijela žele riječ?

- Ne, ne, čuje se polušapatom iz publike.

Zato za govornicu izlazi Jozo, nisam uspjela da čujem prezime, ozvučenje ispred predsjedavajućeg je stvarno bilo loše, i počne pričati tako zanimljivo da se uskoro opet gubim...

Ulazi Nermin Pećanac. Ivica Šarić uzima mobitel, gleda napadno u Pećanca i naginje se ka Zvizdiću, šapućući mu nešto, vjerovatno o bezobrazluku Nermina Pećanca. Gospođa iza mene govori susjedi:

- Pogledaj, 10 i 38, pogledaj kad dolazi.

Sjednica je trebala početi u 10, ali je kasnila 20 minuta:

- 10 i 38 i po – precizna je susjeda.

Čujem da tamo, u onim klupama baš najdalje od mene, nešto šušti. Pogledam bolje, kad predstavnici Općine Ilidža i nekog građanskog udruženja otvorili kesicu Odžačar bombona, i diskretno se goste, a nude i ovima u redu iza. Sa mjesta dopredsjedavajućeg Ivica Šarić ih poprijeko pogleda.

Sa govornice dopiru impresivni podaci o kraškim masivima, tradiciji bavljenja poljoprivredom na Ilidži, izgradnji vodovoda prije nekoliko desetina godina, upijanju azotnih čestica u ili oko biljke, broju grla stoke - krupne, sitne i peradi... uh. Kad je govornik Jozo završio, kaže prisutnima, o čemu sigurno svjedoče i TV kamere:

- Eto, izvinite, ja sam izašao zato što sam određen.

OVAJ PRIČA GLUPOSTI

U toku Jozinog izlaganja jedan od eksperata koji sjedi ispred mene, čije sam ime upratila, ali neću da kažem jer neću da ga brukam, šapuće nešto kolegici do sebe. Izgaram od želje da čujem šta kaže, a to i uspijevam kad se ona naginje i prenosi kolegi s lijeve strane:

- Kaže T... da ovaj priča gluposti.

Ne lezi vraže, T... nakon nekoliko minuta biva prozvan za govornicu. Za njega je ta prilika, izgleda, neočekivana, jer ustaje i u nevjerici gleda u Zvizdića koji ga je prozvao.

- Pa meni ste ovdje napisani, kaže mu Zvizdić.

No, dobro, ustaje T... i prilazi bini. Vidi se, čovjek nespreman, navodi neke opštepoznate globalne informacije. Ipak, mora mu se priznati, snašao se nekako.

Za to vrijeme, moj stariji komšija izašao je, uostalom, kao i polovina zastupnika, na pauzu. Njegov sedmičnik kruži po sali, moraju se ljudi nečim zabaviti. Po njegovoj rekaciji kad se vratio vidim da je sedmičnik uzet neovlašteno, bez pitanja, dok je odsustvovao.

Očekujem da će situaciju razdrmati predstavnik Udruženja građana Ilidža koji izlazi za govornicu. Ipak ljudi ispaštaju zbog nelegalne gradnje, a to je tema i ove sjednice. U svom izlaganju najavljuje kako će građani Ilidže, ukoliko se ne usvoji neka strategija koju žele, poduzeti radikalnije mjere. Pripremam se da mu priđem nakon sjednice i upoznam se. Čovjek je izgleda pravi aktivista. Odustajem, kad čujem kako zastupnici među sobom s podsmijehom komentarišu kako strategija ne može biti usvojena jer još uvijek nije ni izrađena. Čujem revolucionara kako se s govornice zahvaljuje Skupštini i kako nabrzinu izgovara napisano. Još kad ga poslije, baš prije početka diskusije, dakle, zanimljivijeg i, valjda, važnijeg, konstruktivnijeg dijela, vidjeh kako kupi stvari i odlazi iz sale, shvatam da stvarno nije ni čudno što se ništa ne mijenja.

Zahvalnost Kantonu i građanima Sarajeva iskazao je i predstavnik iz Općine Ilidža koji je u svojoj prezentaciji zahvalio građanima Sarajeva što ih interesuje pitanje Ilidže, što dozvoljavaju Ilidži da kompletno Sarajevo snabdijeva vodom i zahvaljuje “čimbenicima iz Skupštine” što su ustanovili da je ovo pitanje važno.

Odlučujem slijediti primjer Nermina Pećanca i Mirjane Deak koji nakon replika izlaze iz sale. Virim kroz prorez klatećih vrata i vidim Eminu Dubravić kako sjedi ispred sale, a eno i premijera. Izlašli na puš-pauzu. Oni će se vratiti, ali ja neću. Uostalom, odsjedila sam tu u komadu više nego većina njih koje plaćamo za to. Da čitaju novine, ćakulaju, jedu bombone i pričaju o novim baletankama. Ganjaju čepove po sali i šalju SMS-ove. Izlaze na polusatne puš pauze. Sve kritike spremno odbijaju pričama o predizbornim floskulama. Dok sva kanalizacija sa Igmana i Bjelašnice lagano klizi ka Bačevu donoseći fekalije u naše česme. Žao mi je samo što ne vidjeh koliko je vode uspio popiti moj komšija drhtavih ruku.

Vlada KS bez mjera za zagađenost vode

A sad ozbiljniji dio. Tema pete tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo bila je Analiza stanja sa prijedlogom zaključaka za rješavanje problema u vodozaštitnoj zoni Sarajevsko polje. Tokom rasprave aktivni dio zastupnika, uglavnom izrazio je nezadovoljstvo pripremljenim materijalom a Saša Magazinović iz SDP-a pozvao je Vladu da se “uozbilji i na pauzi donese drugačije zaključke, jer ovi ovdje ne znače apsolutno ništa”. Iako su Nermin Pećanac iz SDU i Šemsudin Hadrović iz BPS upozoravali da se mora govoriti i o problemu zagađenosti Vrela Bosne, s obzirom da se isto nalazi u vodozaštitnoj zoni Sarajevsko polje, pa je to i jedna od tema, njihova inicijativa je izignorisana. Iz vladajućih stranaka upozorili su ih da se ne služe predizbornim trikovima. Ni Vlada ranije a ni Skupština jučer nisu donijeli nikakav zaključak u vezi s tim, iako zagađenost i fekalije s Igmana direktno ugrožavaju ovo područje.

Nisu čak ni smatrali da je neophodno zakazati novu, posebnu sjednicu u vezi s ovim problemom koji treba urgentno riješiti. Okrugli sto na Bjelašnici i inicijativu da se na Bjelašnici okupe članovi Vlade Kantona i održe vanrednu sjednicu o pitanju problema sa oborinskim vodama i zadnjim dešavanjima na Vrelu Bosne, pokrenuo je ZOI 84.

(zurnal.info)

TRASH HIP HOP FIVE: Eto što smo vrući

Magazin Žurnal za svoje čitatelje je napravio "vruću" top listu trash hip-hop izvođača iz regiona. Iako su neke pjesme stare i po nekoliko godina, to nikako ne znači da trebaju biti zaboravljene. Ukoliko kojim slučajem do sada niste poslušali ili vidjeli ove "numere" koje smo za vas objedinili na jednom mjestu, zavidimo vam na avanturi svježeg užitka

1. GENERAL TWO Eto što sam vruć

Naš apsolutni favorit je General Two s pjesmom Eto što sam vruć. Ovaj hit na youtube je vidjelo i poslušalo više od pola miliona ljudi. Iza pseudonima se krije Denis Hafizović koji je, kako tvrdi, "interesovanje za hip-hop počeo iskazivati još kao klinac", a školskim drugovima je naredio da ga zovu Lil' Čale. Umjesto školske zadaće pisao je tekstove, i to pod snažnim utjecajem 2Paca, kasnije i 50 Centa, Ede Maajke... Prema vlastitom priznanju, General Two iz teške ilegale izlazi 2006. godine vremenom se polako profilira i počinje snimati pjesme sa „jačom“ lirikom. Godine 2007. izbacuje kompilaciju pjesama pod nazivom Kralj, i doživljava veliki uspjeh a posebno se izdvaja već pomenuta pjesma Eto što sam vruć. Živi i stvara, a i samo stvara u Bihaću. I pravo je vruć.

STIH ZA PAMĆENJE

Mogu puno popit, mogu puno pojest,
ali nema više, care, zato što sam vruć,
ne znaš šta je sirnica, kljukuša, krompiruša,
ja znam care zato što sam vruć“

 

2. SAJO GANGSTA Moja zurka

Sajo Gangsta Dečko koji mnogo obećava. U svom repertoaru ima mnogo punokrvnih hitova, pa su nas mučile dileme koju pjesmu da izdvojimo. Odluka je pala na pjesmu Moja zurka, u kojoj Sajo pjeva o svojoj prekrasnoj frizuri. Za sebe voli reći da zvuči kao najbrži i najžešći freestyle gangsta rap na svijetu. Pjesme uglavnom snima na svom računaru. Uzori su mu 50 Cent, Eminem i Edo Maajka. Pjeva o svemu i svačemu. Živi u Hrvatskoj.

STIH ZA PAMĆENJE

Po kiši je isto nosim, kosa mi se smoči,
i treba više gela da bi stajala zurka, i to
je sve zbog cura da me gledaju, moja zurka je najbolja“

 

3. KALE Gospodar vremena

Kale je nepoznanica poput fudbalske reprezentacije Sjeverne Koreje na Svjetskom prvenstvu. Proslavio se hitom Gospodar vremena. Miljenik je lokalnih televizijskih stanica u Srbiji, ali i forumskih pregalaca. Šta reći još o ovom autoru, osim da je najveći filozof među reperima. Uostalom, njegov nastup i pjesma najbolje govore. Živi i sklapa rime u Srbiji.

STIH ZA PAMĆENJE

Petlovi brate poju u pola pet,
i oni bude sve ljude, to je priroda to je nešto ,
što mi ne možemo da razumemo,

zašto petlovi poju u pola pet.
Možda treba da ljudi ustanu u pola pet i da
nahrane te kokoške“

 

4. NAPOLEON Mi smo tu

Napoleon je gangster od glave do pete. Ljut na cijeli svijet. Uobičajeni izdanak srbijanske trash underground scene. Izdvajamo njegovu pjesmu Mi smo tu, u kojoj Napoleon u šaci poput nekog boss-a drži cijeli Beograd, a tek mu je dvadeset godina. Sa četiri godine snimio prvu pjesmu, a sa sedamnaest prvi album Dobro došli koji se prema vlastitom priznanju ni njemu nije svidio.

STIH ZA PAMĆENJE
"Napunili mi budžet, dva miliona, kući imam dinamita

dvadeset tona, i šezdeset makina i novih telefona,
svi klubovi i kockarnice pripadaju meni"

 

5. DOBERMANN Dođi u Grčku

Dobermann je srpski reper iz Beča. Izdvojili smo njegovu pjesmu Dođi u Grčku. Radi se o masnom trashu, i kao takav je neizostavan za ovu top listu.

STIH ZA PAMĆENJE

"Poslije plivanja i sunčanja idemo na aerobik,
mnogo sam lud, i mnogo je bolestan ovaj beat"

 

(zurnal.info)

JU DJECA ISTOČNO OD SARAJEVA: Arzija Mahmutović pohađa postiplomski studij na Palama

Iako je konkurs za direktora Javne ustanove Djeca Sarajeva završen, imena kandidata još uvijek nisu predočena javnosti, a nezvanično saznajemo da je ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Safet Kešo odlučan u namjeri da v.d. direktora Arzija Mahmutović ostane na čelu ove ustanove. Uposlenici ove ustanove prije nekoliko dana naslutili su mogućnost njenog reizbora nakon što je, nakon obavljenog privatnog sastanka sa ministrom Kešom, prolazeći kroz hodnik sa smiješkom dobacila: Samo da znate – ja ostajem.

Deda Mraze, Deda Mraze, ne skreći sa staze: Detalj sa facebook grupe podrške

Dan nakon toga u medijima je izjavila: Očekujem da ću ponovo biti izabrana za direktoricu JU Djeca Sarajeva.

I mi to očekujemo.

U međuvremenu, v.d. direktorica Mahmutović priprema teren za ponovno osvajanje fotelje u JU Djeca Sarajeva. Tačnije, pripremaju se uslovi kako bi se konkurencija za to mjesto svela na minimum. U skladu s tim Mahmutovićka se odlučila oboružati dodatnim diplomama, kako bi i na taj način eliminisala eventualnu konkurenciju. Zbog toga je još prije nekoliko godina upisala postdiplomski studij iz oblasti pedagogije i to ni manje ni više nego na – Palama. Tačnije na Filozoskom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo, gdje, pouzdano saznajemo, redovno zalazi i Djed Mraz.

A svi oni koji se slažu sa politikom vođenja ustanove v.d. direktorice, nesvršene magistrice pedagogije s Pala, mogu svoju podršku iskazati na facebook grupi – Podržimo Arziju Mahmutović, uz “lajkanje” užasavajućih ilustracija na kojima Duška Jurišić, upregnuta u saonice s mrtvačkom glavom, vuče Deda Mraza.

Iskreno se nadamo da štićenici Arzije Mahmutović neće posjećivati stranicu ove facebook grupe.

(zurnal.info)

ZGOTIVITE ME SA: Slavuj i Sadik

 

Posebnu pažnju privukla nam je fotografija izuzetno jakog erotskog naboja na kojoj se grle Slavuj i siledžija Sadik Bahtić

Rubriku Zgotivite me sa... (naslov je inspiriran urnebesnom rubrikom iz časopisa Itd koji je nekada uveseljavao radnu omladinu bivše Jugoslavije) u kojoj objavljujemo dirljive fotografije političara, ovaj put posvetili smo Slavku Jovičiću Slavuju, udarnoj ptici Dodikovog SNSD-a.

Bila je to teška odluka i ozbiljan posao, jer nam je gospodin Jovičić ponudio more materijala za razmatranje. Slavuj pripada onoj grupi političara koja očigledno bezgranično uživa u poziciji koju su nezasluženo zaposjeli. On to i ne krije. Nije budala. Naš pernati junak uredno vodi dva bloga u kojima objavljuje sve isječke iz štampe sa svojim likom i fotografije sa brojnih službenih putovanja koja smo mu mi platili. Slavuj širi istinu o Bosni po Italiji, Rusiji, SAD i svaku priliku koristi da s tri kvrgava prsta pozira pored čuvenih spomenika kulture. Tu su i fotografije nastale kao trijumfalni rezultat Slavujevih zasjeda na poznate ličnosti. Junak ne bira ni pol ni rod, pa imamo prikaze stiskavaca sa Nedom Ukraden, Marinkom Rokvićem, Severinom i Borisom Tadićem. Čini se da je među žrtvama najneoprezniji Milorad Dodik, jer je na blogovima najveći broj njihovih intimnih susreta. Tu je i veliki broj fotografija koje bismo sasvim lako mogli nazvati seksualnim uznemiravanjem, na kojima se Slavuj lascivno kezi u kadru sa stranačkim drugaricama iz Parlamenta, mladim aktivisticama SNSD-a, službenicama američke administracije, konobaricama, sobaricama...

Ipak, posebnu pažnju privukla nam je fotografija izuzetno jakog erotskog naboja na kojoj se grle Slavuj i siledžija Sadik Bahtić. Očigledno je snimljena na seminaru Uloga Obavještajno - sigurnosne agencije BiH u evroatalantskim integracijama i to je jedini siguran podatak koji možemo saznati s ove fotografije. Sve drugo je čista misterija: šta dolazi iz slušalica, zbog čega podignuti palčevi, čemu ljigavi Sadikov kez, zašto je osobi koja sjedi pored Bahtića neprijatno, i naravno, kako se okončala ova predigra?

Odgovore možemo samo naslućivati...

(zurnal.info)