Kultura

Iz Crvenog solitera
Apatija zarobljenih majmuna Virus napravi sprdačinu od tvojeg sjećanja na rovove. Zamisli da je netko onda mogao znati, neke zime 1993. - da brdo zbog kojeg ratujete, dvadeset godina nakon rata, neće značiti ništa. Da neće biti ljudi. Svi da će otići, i pobjednikova i gubitnikova djeca.
Iz Crvenog solitera
Za koju krivinu Drine je poginuo Sava Kovačević? Iz rođene je ulice otišao, najzad, i Savo Kovačević, sa svima. Na svakoj, ne samo simboličkoj ravni, potvrda je to konačnog pada u barbarizam koji je, po sebi, morao ostati nezamisliv. Za koju krivinu Drine je on poginuo?
Iz Crvenog solitera
Demineri čitaju Bekima, svijet je dobar... Biti stalno u Prijedoru, da oni koje smo protjerali imaju kome doći, u vrela ljeta. Moguće je i da ja svojem gradu otimam vrijeme, a ne on meni. Uopće, vrijeme se premalo rađa, natalitetni mu je pad. Dobrovoljan nemigrant, kao bagremik, koji se ne miče
Iz Crvenog solitera
Mrtve, ranjene i slijepe knjige Jasno mogu čuti očev glas – “pobogu šta radiš to, težak je mramor, ne nosi to sam, što nisi nekoga zovnuo da ti pomogne!?” Pusti stari, gotovo sam naglas rekao, sramota da nemam u čemu svijeću ti zapaliti.
Iz Crvenog solitera
Da bi se pojavila predstava, virus mora umrijeti Razumijem što “Lift” neće na pozornicu i što se opire da glava djevojčice opet odlijeće s ramena, i da se to nastavi ponavljati u nedogled
Mali životopisi
Tako se naš svijet smanjuje Sa smrću poznate osobe nešto naše, ili onaj dio nas koji je ta osoba pamtila, nestane. Tako se naš svijet smanjuje. Tako mi iz svijeta iščezavamo.
Nove pjesme Dijale Hasanbegović
Žena u ružičastoj haljini U Čitaonici Žurnal objavljujemo tri pjesme iz nove zbirke Dijale Hasanbegović "Žena u ružičastoj haljini"
Lawrence Ferlinghetti
Gdje su nestala Whitmanova divlja djeca? Povodom smrti velikog pjesnika Žurnal ponovo objavljuje dvije pjesme: “Populistički manifest” i “Allen Ginsberg na samrti”.
ZA JUNAKE DOSITEJEVE ULICE
Isplovio je kapetan sa posadom lijepih gubitnika Bio je Đole, sviđalo se to nekome ili ne, kapetan broda s velikom posadom lijepih i pripitih gubitnika. Plovio je ravnicom kojom se valjalo i moje dječaštvo a ta je ravnica disala u njegovim stihovima, djeca te ravnice kroz njih su pričala svoje priče a mene je uvijek zabavljala činjenica da su me odgajale ravna Vojvodina i kamena Hercegovina, dvije udaljene imenjakinje
Ovdje je bezdan
Balaševićev tajni prolaz kroz noć Uz tebe sam usavršio odustajanje. Pretvorio sam taj proces u umjetnost. Za takvo nešto mi je trebala sasvim specifična poetika. I pravo vrijeme. A kud će bolje vrijeme od adolescencije. Teško da za takvo vrijeme i razloge postoji pogodnija poetika od tvoje.