Izbori2010

DNEVNIK KAMPANJE: Dabogda izbori bili svaka tri mjeseca

U zadnjih mijesec dana, putujući na različite koncerte doživio sam par malih zanimljivih događaja koje želim podijeliti sa širom zajednicom.

Početkom mjeseca smo svirali u Šapcu. Dođemo lagano do granice u Zvorniku i kada smo prošli BiH kontrole dolazimo do policije republike Srbije. Ljubazna policajka pregleda pasoše i obraća se mom burazeru koji vozi : „Dragane Bog te jebo, pa ti u ovom kombiju jedini Srbin!“, osmjehne se u znak odobravanja poželi nam ugodan put i klimne glavom kao : Sve ok, razgulite dalje.“Ostalo je neriješeno da li je ljubazna granična policajka htjela da pohvali tu skladnu multietničnost koja vlada u ovom rock sastavu ili nam je pak htijela skrenuti pažnju da s obzirom da smo bend koji je sastavljen od pučanstva iz tri kantona, a bavimo se muzikom koja govori o socijalnim i poltičkim pitanjima možda trebali razmisliti i o pravilnijem i pravednijem rasporedu kada je u pitanju etnička pripadnost.

Dan poslije Šapca putujemo na kocert negdje u Sloveniji. Na ulasku u Republiku Hrvatsku, granični policajac, u trenutku dok mu dodajem pasoše otpočinje razgovor :
Bog vas ne jebo, gdje ste vi krenuli?“. Ponovo ostaje neriješeno, da li je gospodin redarstvenik htio da započne javnu debatu koja ima za cilj da aktivno progovori o aktuelnom i neriješenom pitanju viza koje BiH građani još uvijek moraju da prose ili se gospodin redarstvenik ,tek onako razgovora radi, zanima za destinaciju na koju putujemo.

Na povratku kući dočekuju me dvije novotarije vezane za prosperitet naše domovine. Prva se oslikava u nevjerici da u trenutku kada ulazimo preko granice u Bosanskom brodu, dolazimo na dio puta koji je u internim krugovima nazvan „Tamni vilajet“, nema onih rupa koje naši bubrezi tako dobro poznaju. Na potpuno iznenađenje svih prisutnih u kombiju cesta je gajnc nova, asfalt ko staklo a, linije friško ocrtane. 250 kilometara kasnije stignem do pred kuću kad tamo novi šok- popravljaju korito usmrđenog potoka koji služi isključivo kao deponija. Nema druge ovo je sve zbog IZBORA 2010.

Kontam: ako je ovdašnjim vlastodršcima varijanta da četiri godine klepaju budžete, a onda mijesec dana prije izbora krenu u velike infrastrukturne projekte i popravke, dabogda onda IZBORI bili svaka tri mjeseca.

(zurnal.info)

ŠESTAN&TUNJIĆ: Izborni EPP

Strip album EPP, autora Samira Šestana i Milenka Tunjića objavljen je 2001. godine u simboličnih 666 primjeraka. Bila je to do tada nezabilježena, a do sada neprevaziđena satirična diverzija, koja je izuzetno duhovito i isto toliko precizno pokazivala najpoganije strane bosanskohercegovačkog društva.

Tokom godina nadali smo se da će Milenko i Samir objaviti nastavak svojih etičko preventivnih pizdarija. Nismo bili te sreće, ali kada se danas prelistava EPP, shvatimo da za nastavak i nije bilo prave potrebe.

Jer, u BiH se ništa nije promijenilo za tih devet godina, isto je beznađe, isto zlo, iste su gadarije i prljavština. Svaki kvadrat albuma je i dalje aktuelan, možda je pokoji akter sramno napustio političku ili životnu scenu, ali upražnjena mjesta popunjena su identičnim karakterima.

Uvjerite se sami, u nekoliko nastavaka objavljujemo probrane table kultnog strip albuma.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Predizborna video revolucija

Ovogodišnja predizborna kampanja je sve drugo samo ne dosadna. Ako uporedimo ove dosadašnje sa rezultatima izbora, mogli bismo se ponadati da je ovo znak kako će ipak biti nekih promjena. Niko se ne može kladiti da će krenuti nabolje jer iako je teško povjerovati da gore ne može, život u Bosni i Hercegovini nas razuvjeri. Pogled na predizbornu kampanju materijalni je dokaz te tvrdnje.

Predizborne priče o ugroženim nacijama, novim kilometrima autoputeva, zlatnim kašikama i mitskim narodima..., tehnički su evoluirale u video uratke koji slobodno levitiraju globalnom svjetskom mrežom. I prije zvanične predizborne kampanje na Youtube-u pojavili su se izmontirane verzije filmova na kojima istorijski ličnosti i filmski likovi personificiraju pojedine političare. Tako su, u ko zna kojem pokušaju, kadrovi iz filma Hitler: Konačan pad iskorišteni da se ocrne Milorad Dodik i njegova SNSD. Uradak je vrlo brzo skinut sa Youtube-a ali je činjenica da su “režiseri” ostvarili svoj naum. Cilj je ostvaren i bilo je samo pitanje ko je sljedeći.

Nije se dugo čekalo a na red je došao Sulejman Tihić. U video klipu “Tihic-parodija” iskorišteni su kadrovi iz Gospodara prstenova. Živopisni lik golum Smigl postao je predsjednik najveće bošnjačke stranke. Gledaoci su u titlovima mogli pročitati sve ono što se posljednjih godina piše po medijima u vlasništvu Fahrudina Radončića.

Po pravilu autori ovih video uradaka uvijek ostanu anonimni ali se njihov naručilac prepoznaje po kontekstu. Nad parodiranjem Sulejmana Tihića stameno stoji sjena utemeljitelja najtiražnije dnevne novine u Bošnjaka. Njegova sjena i riječnik koji potpisuju novinari Avaza mogu se prepoznati i u najnovijem video klipu Mafija za BiH.

Kultni film Francisa Ford Coppole poslužio je autoru da Stranku za BiH prikažu kao Cosa Nostru a njenog lidera Harisa Silajdžića kao kuma Don Vita Corleona kojeg je glumio Marlon Brando. Ne treba posebno napominjati da je scenarij urađen prema sadržaju tekstova novinara Avaza. Teško je govoriti da li iza svega stoji neko iz te medijske kuće, odnosno Radončićevog Saveza za bolju budućnost ili je to tek djelo nezadovoljnika koji je svjesno usvojio ne baš maštovitu terminologiju Avazovih novinara.

Očito da rat u virtualnom svijet ulazi u žestoku fazu sa nesagledivim posljedicama. Nakon svih ovih kreacija, vrlo se lako mogu očekivati novi video klipovi. Možda King Kong na vrhu Empire State Buildinga ili Snježana i sedam-osam patuljaka... U svakom slučaju, od ovih prepucavanja najmanje koristi imaju građani. Da su političari i njihovi kreativci uložili toliko energiju u pravljene klipova u kojima navode konkrente planove za poboljšanje života u BiH koliko se troše na ovim glupostima, čovjek bi i mogao povjerovati u kakve takve promjene. Ali narod kojim ima ovakve infantilne tipove na čelu stranaka itekako mora biti zabrinut za bolju budućnost.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Žudnja

Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.

Tim Osmacima, koje dok ovo pišem zamišljam kao onaj gradić u filmu U Turn gdje zaglavi Sean Penn, godinama čvrstom rukom vlada Branislav Bošković. Jedina prijetnja njegovoj vladavini je Laza Vidaković, odbornik Naše stranke, čiji glas može prevagnuti u skupštinskom odlučivanju. Branislav nije mogao podnijeti paklenu neizvjesnost glasanja i odlučio se za konačni obračun. Pozvao je Lazu u kafanu i ponudio mu najprimamljiviju moguću ponudu – mjesto potpredsjednika! Kada je ovaj odbio čak i takav, skoro nezemaljski dar, Bošković je užasnuto pomislio da su propali planovi o skupštinskoj većini. Više nije imao kud – zgrabio je mrski odlučujući glas, strpao ga u automobil i odvezao do Drine. Tamo ga je predao maskiranim saradnicima koji su ga odvezli do Beograda i zatvorili u kuću u predgrađu.

Za to vrijeme, u Osmacima, Bošković je dovršavao svoj pakleni projekt osvajanja skupštinske većine. Čekao je odlučujuću sjednicu i sanjario: danas Osmaci, sutra Bijeljina, prekosutra Kalesija, pa Republika Srpska, normalno i Bosna i Hercegovina, a odatle je samo nebo granica Evropske unije.

Nije očekivao da će odlučujući glas prevariti svoje otmičare, preskočiti terasu, domoći se Bosne i Hercegovine, Kalesije, Bijeljine i Osmaka, ući u Opštinsku salu i u posljednji čas svojoj koaliciji obezbijediti skupštinsku većinu. Branislav Bošković nijemo je posmatrao kako mu se ruše snovi, skupštinska sala vrtila se oko njega, vrtlog je zahvatao Osmake, Bijeljinu, Kalesiju i tako dalje...

...

Zvuči kao skeč, ali nije. Kao što znate, sve napisano je čista istina iako sam pokušao, vjerovatno nepotrebno, da je smjestim u atmosferu trash filmova. Nisam sam. Svoju bolesnu ambiciju Bošković je stavio u skučene okvire Osmaka pa smo, sudeći i po forumskim komentarima, skloni da je tretiramo s podsmijehom. Također, zato što nam je smiješna njegova žudnja, prema načelniku osjećamo skoro sažaljenje.

Naravno, nema mjesta ni smijehu niti sažaljenju. Bošković nipošto nije usamljen slučaj. Političari na vlasti, naročito u ovom predizbornom periodu, osjećaju istu žudnju. Da bi je nahranili, spremni su na sve, kao i načelnik Osmaka. Samo, njihovi okviri su nešto širi, pa im je za ostvarenje planova potreban komplikovaniji scenarij od Boškovićevog – recimo kupovina medija, manipulacija Fatom Orlović, prijetnje referendumom, spotovi nije kasno za bolji život...

Scenariji jesu komplikovaniji, ali su čak i prljaviji od Otmice u Osmacima.

...

Da bismo se malo opustili nakon ovako napetog akcionog scenarija, pripremili smo vam mali kviz.

U prvom planu priložene fotografije vidite deset skoro identičnih likova. Pronađite uljeza!

(zurnal.info)

IZBJEGLICE: Zaboravljene porodice u bivšoj kasarni

U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.

U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:

- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.

- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:

- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!

Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:

- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.

Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:

- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.

- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.

U unutrašnjosti zgrade prava deponija.

Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:

- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.

Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.

Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:

- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.

Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:

- Ima tu izbora, da znaš.


Rašo i Elena

Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:

- Sa'će Farma – kaže im Zoran.

- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.

U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.

Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:

- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.

O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:

-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.


Nemar političkih partija

Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.

Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.

Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.

Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.

Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.

U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”

Neispunjena obećanja vlasti

Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:

1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII

2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove

Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.

3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu

4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika

5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda

6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH

7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu

8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH

9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu


Činjenice:

U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.

Zaposleno je samo 1 posto povratnika.

47.000 je nezbrinutih porodica.

2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l

{slimbox images/Galerije/lukavica/1.JPG,images/Galerije/lukavica/1.JPG;images/Galerije/lukavica/2.JPG,images/Galerije/lukavica/2.JPG;images/Galerije/lukavica/3.JPG,images/Galerije/lukavica/3.JPG;images/Galerije/lukavica/4.JPG,images/Galerije/lukavica/4.JPG;images/Galerije/lukavica/5.JPG,images/Galerije/lukavica/5.JPG;images/Galerije/lukavica/6.JPG,images/Galerije/lukavica/6.JPG;images/Galerije/lukavica/7.JPG,images/Galerije/lukavica/7.JPG;images/Galerije/lukavica/8.JPG,images/Galerije/lukavica/8.JPG;images/Galerije/lukavica/9.JPG,images/Galerije/lukavica/9.JPG;images/Galerije/lukavica/10.JPG,images/Galerije/lukavica/10.JPG;images/Galerije/lukavica/11.JPG,images/Galerije/lukavica/11.JPG;images/Galerije/lukavica/12.JPG,images/Galerije/lukavica/12.JPG;images/Galerije/lukavica/13.JPG,images/Galerije/lukavica/13.JPG;images/Galerije/lukavica/14.JPG,images/Galerije/lukavica/14.JPG;images/Galerije/lukavica/15.JPG,images/Galerije/lukavica/15.JPG;images/Galerije/lukavica/16.JPG,images/Galerije/lukavica/16.JPG;images/Galerije/lukavica/17.JPG,images/Galerije/lukavica/17.JPG;images/Galerije/lukavica/18.JPG,images/Galerije/lukavica/18.JPG;images/Galerije/lukavica/19.JPG,images/Galerije/lukavica/19.JPG;images/Galerije/lukavica/20.JPG,images/Galerije/lukavica/20.JPG;images/Galerije/lukavica/21.JPG,images/Galerije/lukavica/21.JPG;images/Galerije/lukavica/22.JPG,images/Galerije/lukavica/22.JPG;images/Galerije/lukavica/23.JPG,images/Galerije/lukavica/23.JPG;images/Galerije/lukavica/24.JPG,images/Galerije/lukavica/24.JPG;images/Galerije/lukavica/25.JPG,images/Galerije/lukavica/25.JPG;images/Galerije/lukavica/26.JPG,images/Galerije/lukavica/26.JPG;images/Galerije/lukavica/27.JPG,images/Galerije/lukavica/27.JPG;images/Galerije/lukavica/28.JPG,images/Galerije/lukavica/28.JPG;images/Galerije/lukavica/29.JPG,images/Galerije/lukavica/29.JPG;images/Galerije/lukavica/30.JPG,images/Galerije/lukavica/30.JPG;images/Galerije/lukavica/31.JPG,images/Galerije/lukavica/31.JPG;images/Galerije/lukavica/32.JPG,images/Galerije/lukavica/32.JPG;images/Galerije/lukavica/33.JPG,images/Galerije/lukavica/33.JPG;images/Galerije/lukavica/34.JPG,images/Galerije/lukavica/34.JPG;images/Galerije/lukavica/35.JPG,images/Galerije/lukavica/35.JPG;images/Galerije/lukavica/36.JPG,images/Galerije/lukavica/36.JPG;images/Galerije/lukavica/37.JPG,images/Galerije/lukavica/37.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/38.JPG,images/Galerije/lukavica/38.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/40.JPG,images/Galerije/lukavica/40.JPG;images/Galerije/lukavica/41.JPG,images/Galerije/lukavica/41.JPG;images/Galerije/lukavica/42.JPG,images/Galerije/lukavica/42.JPG;images/Galerije/lukavica/43.JPG,images/Galerije/lukavica/43.JPG}


(zurnal.info)
DNEVNIK KAMPANJE: Kako munjen brani ranjenog

Zanimljivo je mjesto koje je SBB izabrao za jedan od svojih predizbornih skupova. Vrlo simbolično. Sala „Muzeja za ranjenike“ u Jablanici bila je poprište nadahnutih, pompoznih govorancija Fahrudina Radončića i njegovih prikolica. Pompozne govore i bombaške poze vjerojatno je inspirirao partizanski ambijent u kojem se skup održao. Parole su prštale zrakom.

Zatvor za mafiju, sloboda za ekonomiju!“

Mladi su rješenje svih problema!“

I tako dalje bla-bla, truć-truć.

Elem, vratimo se na mjesto održavanja skupa. Fahro je izborom istog vjerovatno htio poručiti da kreće u borbu za ranjenike. A onaj tko je ranjen, u ovom slučaju, je narod. Fahro bi trebao biti JBT, a Mirvad Kurić vjerojatno nekakav brkati puškomitraljezac.

Postoji stara istina koja kaže da poduzetnici ulaze u politiku onda kad im se poslovno carstvo počinje rušiti, a sve kako bi se zaštitili od mogućih posljedica propasti u trenutku kad im moć/novac ishlapi te kako bi izbjegli odgovornost za razne malverzacije.

Uzmite za primjer Željka Keruma, splitskog gradonačelnika. Čim je došao na vlast isti tren je objavljeno da prodaje dio trgovačke kompanije, koja je u kreditima do grla. Zatim je uslijedila vijest da se razvodi što ima značiti da će ga bivša olakšati za dobar dio imovine. Njemu je, znači, politika trebala kao odstupnica, osiguranje da neće tresnuti o tvrdi splitski kamen sa svoje skorojevićke visine. Morao je iskoristiti posljednje trenutke svoje pune ekonomske moći kako bi došao na vlast i time amortizirao eventualne nagle gubitke te izbjegao potencijalne sudske procese. Ovako je došao na poziciju u kojoj se može izvaditi iz problema udarajući provizije i idući na ruku svojim poslovnim partnerima.

Poznat je i slučaj porodice Lijanović, kojoj je politika i zastupnički imunitet trebao kako bi izbjegli suđenja za malverzacije oko uvoza mesa i tko zna čega sve ne. Ako još uvijek vladate svojim RAM-om prisjetit ćete se da je listom nakon izbora na kojima je Lijanović ušao u parlament krenula priča o uspjehu a la Lijanović.

Takvima poput Keruma i Lijanovića politika je naprosto potrebna kako bi zaštitili vlastito bogatstvo.

SLOBODA ZA EKONOMIJU

Ovaj dio Radončićeve parole može se prevesti na slijedeći način: „Moje muljanje i malverzacije zaposlit će 100 – 200 ljudi. Nećete me valjda suditi zato što zapošljavam ljude. Pustite me da SLOBODNO, tu i tamo, okrenem neku ilegalnu paru.“

BITKA ZA RANJENIKE

Ova simbolička, Radončićeva „Bitka za ranjenike“ zapravo je bitka za njegov ranjeni poslovni imperij. Da li je to istina saznat ćemo najkasnije do nove godine.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Glasaš za jedne - dobiješ pet - šest najmanje!

Zakleo sam se majkom da u ovom predizbornom dnevniku neću citirati političare, i njihove kampanje, ali sada sam jako blizu trenutka u kojem ću prekršiti zakletvu. Ono malo vremena što provedem kući pokušavam kao svaki odgovoran građanin potrošiti i na praćenje predizbornih TV-nastupa različitih strankaroša ne bih li i ja skont'o za koga da glasam. Naravno da niko normalan ne očekuje da će od tih morona čuti nešto što će nas natjerati da odlučimo ili eventualno promijenimo mišljenje o tome da li ćemo glasati ili za koga ćemo glasati. Mislim da takav program ljudi gledaju iz prostog razloga što je to najbolji mogući nadreality šou koji se može naći u programskim šemama. Nema veće Farme od ove u kojoj učestvuju takvi hajvani. I ove godine ja pratim emisije, ali nekako paušalno, nekako nema onog žara kao prethodnih izbornih godina. Nekoliko je razloga koji su kreirali takvu dosadnu atmosferu u emisijama u kojima se nadrkavaju političari, stručno nazvane tv debate.

Prvo - ove godine u svakoj emisiji postoji i prokleti predstavnik nevladinog sektora koji sav taj dugo očekivani međupartijski sukob i iskonski TV-nacionalizam sputava i ne dozvoljava nama gledaocima da osjetimo sve draži, nama glasačima omiljene sado-naci zabave.

Drugo - čini mi se da i ova ekipa koja sebe zove „političari“ više nisu u fazonu. Znaju i oni da te , šatro svadje i prepucavanja, već izgledaju potpuno lažirano i inscenirano jer svaka budala vidi da će poslije emisije, pravo iz studija, zajedno razguliti u bife u kojem će se razgovori nastaviti uz vinjak u mnogo opuštenijoj i prijatnijoj atmosferi, jer oni su, na kraju krajeva, samo raja s posla.

Na kraju bih, dok još ima vremena za zabavu koju nam predizborni reality TV može pružiti, apelirao na sve predstavnike vlasti i opozicije da se ponašaju na sljedeći način:

Predstavnike vlasti molim da što više i što je moguće glasnije obrazlažu svoje planove, šta i kako uraditi da ova država što prije krene u prosperitet ka evropskim integracijama, kako oni to vole reći.

Predstavnike opozicije molim da šute ako je moguće čitavu emisiju jer je to najbolja šansa da dobiju izbore. Najbolja investicija bi im bila da možda sami zakupe medijski prostor i poklone ga predstavnicima vlasti.

Glasačima bih poručio da ostanu uz naš program i obavezno glasaju jer upravo na glasačkim mjestima dobijate nabolje ponude:

GLASAŠ ZA JEDNE – DOBIJEŠ PET- ŠEST NAJMANJE!!!

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Recesija

Zajebano vrijeme , ništa dobro da se desi
Dobio si otkaz sutra hljeba nećeš jesti
Počni da se brineš neke odluke donesi
Bolan gdje si , bolan gdje si
Da l' će rođak iz daleka kesu da odriješi
Dok je u dijaspori na drugoj adresi
bolan Lesi , ostani gdje jesi!

Vlada uvijek isto svira,
narod uvijek isto bira,
ovdje nikad' neće biti mira,
u džepu pola marke sija , RECESIJA!
recesija , recesija , recesija , RE CE SIJA!

Mi bi da radimo , a posla nemamo,
ovo nam se ne sviđa.
Mi bi da kupimo , al' čime to da platimo,
stigla je recesija!

Vrijeme brzo prolazi ti zaglavljen u trenu,
s ove mrtvačke tačke stvari nikako da krenu.
Ne radiš baš ništa , a nadaš se svemu.
Sam si izrežir'o ovu filmsku scenu!
Borite se vi i dalje svak' za svoju vjeru ,
nije bitno imate li šta u frižideru.
Masovna hipnoza danas prešla svaku mjeru.
Ruke peru , oni ruke peru.


(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Za predsjednika

Pitao sam prijatelje mogu li mene zamisliti na predizbornom plakatu s potpisom - Za predsjednika. Svaki se slatko nasmijao. Takve reakcije ne doživljavam kao uvredu, naprotiv.

I samom mi je teško zamisliti se u ulozi predvodnika naroda. Ne mogu ni pojmiti težinu te   odgovornosti. Kako brinuti o toliko ljudi, spašavati ih od nesreća, epidemija i ratova, razdvajati mora, stajati na pramcu tokom oluja, u pravom trenutku komandovati taktičko povlačenje ili presudni juriš, procijeniti prave namjere zlih državnika, brinuti da djeca imaju dovoljno mlijeka a starci lijekova, balansirati između interesa istoka i zapada, zaštititi prirodu, endemske vrste, spomenike kulture, obezbijediti rahatluk najmanjoj manjini, izabrati odgovarajuću vojnu alijansu za savezništvo ili pravu kravatu za važan prijem...? Kako uvijek ostati budan, pribran i ozbiljan jer zbog moje zajebancije ili mahmurluka mogu milioni stradati? I na kraju, koliko samouvjeren čovjek mora biti pa da prihvati toliku odgovornost?

...

Jedan od samouvjerenih kandidata za predsjednika je i Bakir Izetbegović. On je nedavno sa svojom suprugom organizirao iftar za ratne vojne invalide, ali ne u svojoj kući, jer čak i njegove nekretnine (što javne, što tajne, što na ženi, što na svastici) nemaju toliki smještajni kapacitet, nego u Olimpijskoj dvorani Zetra. U tako intimnoj atmosferi bračni par Izetbegović ćaskao je sa gostima, a javnosti je preneseno da su ratnim vojnim invalidima prenijeli zahvalnost za sve što su do sada učinili za Bosnu i Hercegovinu. Usput, preko zalogaja, Bakir je ničim izazvan obećao da će borci ponovo imati svog člana Predsjedništva. Pošto se bacio u toliki trošak, pretpostavljamo da je mislio na sebe, ali teško nam je dokučiti razloge za tu zabludu.

Kao što svi pouzdano znamo, Bakir Izetbegović nikada nije bio borac. (Možda je nabavio playstation sa ratnim igrama, ali to nas vodi na trusni teren pretpostavki pa da se vratimo činjenicama.) Njegovo obećanje bilo bi sasvim razumljivo da ga je dao na skupu sinova bivših predsjednika, druženju nekadašnjih šefova kabineta ili na simpoziju Šajinih prijatelja i saradnika u Ustikolini.

Ovako ostaje nejasno šta je mislio reći? Misteriju dodatno pojačava podatak da se u Predsjedništvu već nalazi bivši borac koji je, ako se ne varam, čak i dobitnik Zlatnog ljiljana.

... 

Jasno je da ne možemo rasvijetliti Izetbegovićevu iftarsku izjavu, ali ona nam može pomoći da pronađemo djelimičan odgovor na pitanje iz drugog pasusa ovog teksta - Koliko samouvjeren čovjek mora biti pa da prihvati toliku odgovornost? Ne radi se o samouvjerenosti, nego o nedostatku obraza.

Kao ilustraciju teksta prilažemo fotografiju koju smo snimili na Grbavici. Identitet autora intervencija na plakatu nam je nepoznat.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Ko želi biti milioner

Rado bih pogledao predizbornu kampanju koja je napravljena u formi kviza. Nešto kao izborna verzija “Tko želi biti milijunaš” ili “Ko želi biti milioner”, zavisno od toga da li će ga neka tv kuća emitirati ili emitovati

Nisam jedini koji ne gledam ove predizborne emisije. Koga god pitam svi imaju identičan odgovor: nemam vremena, a i da imam odakle mi, pa još da slušam kako me lažu... Istina, teško je ovom protivrječiti, mada veliku odgovornost snose i mediji. Predizborne emisije su dosadne, bez ikakve kreativnosti. Medijske predizborne utrke su zamišljene prvenstveno kao poligon gdje se političari takmiče u laganju s preprekama, bacanju prašine u oči, gledanju u bolju budućnost zamazanih očiju, pljuvanju protivkandidata u dalj... Isti takmičari, iste discipline..., predizborna utrka je izgubila draž.

Ja bih, naprimjer, rado pogledao predizbornu kampanju koja je napravljena u formi kviza. Nešto kao izborna verzija “Tko želi biti milijunaš” ili “Ko želi biti milioner”, zavisno od toga da li će ga neka tv kuća emitirati ili emitovati. Čak bi ostavio ovaj naslov jer u potpunosti odgovara ambicijama takmičara, odnosno kandidata na izbornim listama.

Ponudio bih Tariku Filipoviću da vodi emisiju, on i u najdosadnijem takmičaru probudi zabavljača. Zbog političke korektnosti ostavio bih čak i eliminatorni “Najbrži prst”. Kandidati koji najbrže odgovore na pitanje idu na stolicu, pa kom glasovi kom opanci.

-Dobro veče, dobro došli u još jedno izdanje predizbornog kviza Tko želi biti milijunaš, odnosno Ko želi biti milioner. U prošloj epizodi imali smo takmičara iz Sarajeva, simpatičnog doktora filozofije gospodina Harisa Silajdžića koji je pobrao simpatije, pardon glasove starijeg dijela publike. Posebno se svidio vremešnim damama u studiju. Nažalost, iako je otvorio pitanje za 200 ispao je jer nije znao odgovoriti zašto nije prošao aprilski paket ustavnih promjena iz 2006.? Večeras su sa nama novi kandidati: iz pasivnih krajeva dolazi nam gospodin Sulejman Tihić, molim aplauz, pa molim vas, jedan mali, tako, tako..., hvala; s njegove desne strane kršni Hercegovac Dragan Čović, gdje je gospodin Čović?, a to ste vi, sjedite molim vas, hvala. Sa nama je i Milorad Dodik, kojeg ne treba posebno predstavljati, tu je i jedna dama - Borjana Krišto, te profesor, je li tako?, da, gospodin Mladen Ivanić i Fahrudin Radončić, neimar iz susjedne nam Crne Gore na bauštelu u BiH.

Pitanje za “Najbrži prst” večeras glasi: Poredajte po prioritetima:

a) Narod;

b) Stranka;

c) Ja;

d) Moja porodica.

Tačan odogovor je c, d, b i a. Najbrži prst večeras je gospodin Dodik. Molim jedan aplauz, za gospodina iz Laktaša. Dobro veče gospodine Dodik.

-Dobro mečem, ovaj dobro veče...

-Vidim dobro ste raspoloženi. Sa vama je ovdje večeras...

-Srpski narod, oni su uvijek sa mnom.

-Lijepo, žao nam je što oni nisu mogli biti s nama večeras ovdje da ih pitamo šta misle o vama i vjeruju li da vi možete večeras do miliona.

-Šta će oni misliti, nije njihovo da misle. Mislit će ono što im ja kažem. I, znaju oni dobro kako Mile uzima te milione. Šta za noć, za sat, ako treba. Sve za moj srpski narod!

-Vidim optimista ste, ali ovo je malo specifično, ne uzimate novac nego glasove. Novac uzimate kasnije, kada dođete na vlast.

-Ništa lakše, samo pucajte.

-Pitanje za 100 glasi: Javni poziv je: a) Poziv u javnu kuću; b) Poziv preduzećima da predaju ponude za posao u javnim institucijama; c) Paravan za uzimanje para iz budžeta i d) Posao u javnoj službi?

-Znam odgovor ali ću uzeti džoker “pola-pola”.

-Ostalo je (a) i (c).

-Znao sam, tačan odgovor je c) Paravan za uzimanje para iz budžeta.

-Tačno...

I sve tako, bez korištenja džokera, Dodik je dogurao do milionskog pitanja:

-Gospodine Dodik, došli smo do milionskog pitanja, molim vas da budete skoncentrisani. Ostala su vam dva džokera: “publika” i “pozovi prijatelja”.

-Znam, publiku neću ni pitati. Ovdje ima puno muslimana i ne vjerujem im. Da čujem i to milionsko pitanje.

-Izbore 2010. godine u RS je najalakše dobiti pričom o: a) novim poslovnim projektima; b) šupljom pričom o svemu i ničemu; c) referendumu o samostalnosti i d) neispunjenim obečanjima?

-Hm, ne znam baš. Mislim da ću morati uzeti džoker “pozovi prijatelja”.

-Koga imate na spisku?

-Pa pozvao bih mog drugara Borisa Tadića.

-Dobro - tu, tu, tu... - Dobro veče je li Boris?

-Da, Boris ovde, a ko je to?

-Ovdje Tarik Filipović..., znate kviz “Tko želi biti Milijunaš”..., ma onaj s naočalama. Ovaj, pa vaš prijatelj Milorad Dodik je došao do milionskog pitanja...

-Ne, ja zaista ne znam nikakvog Dodika. Oprostite imam poziv na drugoj liniji, zovu me s Kosova...

O, mislim da imamo problem gospodine Dodik. Imate li nekog drugog prijatelja ili ćete pokušati sami.

-E, jesti vidio onog šljama...

-O, o..., obratite malo pažnju na ponašanje!

-Ma mamicu mu njegovu, dobro dajte mi onda Radovana Karadžića.

-Nije li on u Haagu?

-Da, njega.

-Dobro - tu, tu, tu...- Je li Scheveningen? Trebao bih doktora Karadžića.

-Ja sam, izvolite Tarik.

-Vaš prijatelj Dodik zapeo je kod milionskog pitanja.

-Da, da...

-Evo izvolite gospodine Dodik, imate petnaest sekundi.

-Radovane, znam odgovor samo sam te nazvao da ti kažem kako ću ja uraditi ono što ti nisi uspio...

(zurnal.info)