Interview

Amer Kapetanović, šef Odjela za EU MVP BiH
Ako ne krenemo u ofanzivu, moramo proglasiti bankrot EU procesa

Hrvatska bi do ljeta trebala završiti pregovore o pristupanju EU, Crna Gora je dobila status zemlje kandidata za članstvo u EU, Srbija je dostavila odgovore na upitnik Evropske komisije i čeka dobijanje statusa kandidata, Albanija je podnijela molbu za prijem u EU. Gdje je BiH u ovom trenutku ?

-Evidentno je da kaskamo za zemljama regiona i pri tome smo i jedina zemlja koja krši odredbe privremenog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu još u julu 2008. godine. Prije podnošenja aplikacije za članstvo mi moramo ispuniti postavljene uslove, uz formiranje vlasti koje evidentno kasni, tu je prije svega izmjena Ustava BiH u skladu sa presudom “Sejdić - Finci”, donošenje zakona o državnoj pomoći i zakona o popisu. Ono što je pozitivno i što je specifičnost BiH u odnosu na zemlje regiona je da je EU spremna da razmotri našu aplikaciju kada ona stigne umjesto da je drži u ladici, kao što je bio slučaj sa Albanijom.

Koliko smo mi u BiH uopšte svjesni našeg trenutnog položaja u odnosu na zemlje regiona?

-Mi smo došli u fazu kada ćemo ili objaviti bankrot našeg EU procesa, ili ćemo potpuno promijeniti paradigmu i krenuti bezrezervno, bez političkih figa u džepu, u rješavanje svih preostalih pitanja iz SSP-a, aplicirati za članstvo u EU i dobro se pripremiti za pregovore o članstvu. Deklarativno zalaganje za EU, a onda blokiranje EU reformi nikome ne može donijeti dobro. Ako hoćemo u EU, onda svima mora biti jasno da svaka politička stranka u BiH blokiranjem bilo kojeg EU reformskog zakona, a pozivajući se na nacionalne interese, radi dugoročno upravo protiv tih nacionalnih interesa.

Ako je EU od Jedinstvenog akta iz 1986. godine, preko Sporazuma iz Maastrichta, potom Amsterdama, pa Nice, mogla sa 27 članica evoluirati do Lisabonskog sporazuma koji čak predviđa i jedinstvenu Službu za vanjske poslove, onda možemo i mi evoluirati do članstva. Bitna je samo suštinska predanost EU putu. Oni su, recimo, kroz četiri međuvladine konferencije, od 1986. godine pa do 2009. Godine uspjeli riješiti mnoga pitanja funkcionalnosti EU, načina glasanja, skidanja mogućnosti blokade gdje god je moguće a da pritom nisu ugrozili niti jedan interes niti jedne od zemalja članica. Mislim da i mi možemo napraviti funkcionalan sistem i otkloniti blokade bez da ugrozimo interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda i građana.

Kada bi se realno moglo očekivati da BiH ispuni postavljene uslove i zvanično podnese molbu za prijem u EU?

-Sve su manje šanse da mi svoju aplikaciju podnesemo do kraja ove godine a potom bi naredne godine EU mogla razmatrati našu aplikaciju, nakon čega slijedi slanje upitnika. Još vjerujem da možemo sustići Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju, ali moramo raditi odmah, brzo i pametno, a pri tome biti potpuno posvećeni našem EU putu.

Srbija je u rekordnom roku, za manje od dva mjeseca odgovorila na upitnik Evropske komisije, zbog činjenice da su sa priprema odgovora krenuli još 2007. godine, znatno prije nego što su i podnijeli zvaničnu aplikaciju za članstvo u EU. Koliko će trebati BiH da pripremi odgovore kada upitnik iz Brisela stigne u Sarajevo?

-Srbija je jednostavno uzela upitnike koje su prije dobijali Makedonija i Hrvatska i vidjeli da je dobar dio pitanja standardan, te su počeli pripremati unaprijed odgovore na njih. To je dobar model koji i mi trebamo slijediti. Direkcija za evropske integracije BiH već pomalo razmišlja o pitanjima koja će doći iz Brisela kao i odgovorima na njih. Ali ono što je bitno je da čitav proces približavanje EU, od odgovora na upitnik pa na dalje, nije samo posao za Direkciju za evropske integracije, već zahtjeva jedinstvo svih institucija, od državnih entitetskih i na niže, pa do cijelog društva. Problem u BiH je da je na djelu još uvijek unutrašnji sukob dva koncepta državnog uređenja i neriješenog pitanja podjele ovlasti između države i entiteta. Sa jedne strane imamo koncept jačanja državnih institucija a sa druge koncept maksimalne decentralizacije. U takvoj situaciji teško je postići funkcionalno jedinstvo institucija na svim nivoima vlasti u zemlji, što opet direktno utiče na ispunjavanje uslova za ulazak u EU.

Do sada se kao glavna prepreka za podnošenje aplikacije za članstvo navodilo insistiranje EU da prije toga mora biti zatvoren Ured visokog predstavnika (OHR). Može li BiH podnijeti aplikaciju dok je OHR još prisutan?

-Možemo podnijeti aplikaciju i uz prisustvo OHR-a jer je stav međunarodne zajednice po ovom pitanju evoluirao. OHR nije formiran našom voljom već aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Uostalom i Njemačka je bila punopravna članica Evropske ekonomske zajednice (EEZ), prethodnice EU, iako je svoj puni suverenitet kao država dobila tek 1991. godine. Dakle, OHR nije problem, već se od nas očekuje da formiramo funkcionalne vlasti i da se fokusiramo na ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Šta predstavlja najveći problem za BiH na bržem približavanju EU?

-Naš najveći problem je što nemamo trenutno adekvatan institucionalni kapacitet za ispunjavanje svih obaveza. Jednostavno se suočavamo sa nedovoljnom kadrovskom popunjenošću institucija, počevši od MVP BiH, Direkcije za evropske integracije koja bi morala imati više ljudi. Tu je i Ministarstvo vanjske trgovine BiH koje će biti vodeća institucija u 16 od 33 oblasti gdje BiH mora uskladiti svoje zakone sa zakonodavstvom EU i nisam siguran da su oni u ovom trenutku svjesni obima obaveza koje ih očekuju. Mi u svim institucijama imamo i jako vrijedne ljude ali je njihov broj nedovoljan da bi se ispunile sve obaveze koje nas očekuju.

Kako nas u ovom trenutku vidi EU?

-Vidi nas lošijima nego što realno jesmo. Naša ratna prošlost još uvijek dominira kada je riječ o slici BiH koju imaju u EU. Tu je i vještački isforsirana priča o prijetnji islamskog terorizma koja se povremeno povezuje sa BiH. Jednostavno, vide nas kao zemlju koja nije u stanju samu sebe voditi. Iako dominira negativna slika o BiH stvari i nisu tako crne. Mi imamo političkih problema, ali ih imaju i druge zemlje. Islamski terorizam se javlja i drugim zemljama i to je globalni problem a u BiH niti jedan vojnik NATO-a nije stradao. Loš imidž BiH kao cjeline nije dobar ni za koga, ni za Republiku Srpsku ni za Federacijiu BiH. Naš problem je da smo mi u konstantnoj defanzivi i nismo našli adekvatan način da poboljšamo imidž BiH. Ono što nama nedostaje je “brandiranje” države, ali za to je preduslov da mi unutar BiH postignemo konsenzus o državi i identifikaciji građana sa državom. Također, malo ističemo stvari u kojima smo dobri, poput kulture ili turizma.

Kada bi BiH mogla postati članica EU?

-U ovom trenutku to je izuzetno teško predvidjeti, jer je BiH tek na početku puta. Ono što je realno očekivati je da BiH do 2014. godine dobije zvaničan status kandidata, čime bi nam bili otvoreni svi pretpristupni fondovi što sada nije slučaj.

U dijelu javnosti se u poslednje vrijeme čuju prijedlozi da bi trebalo odustati od ulaska u EU jer nas “EU ne želi”, pri čemu se predlaže razmatranje alternativnih rješenja i nalaženje zamjene za evropske integracije u vidu strateške saradnje sa Rusijom ili Kinom. Koliko su stvarno takve alternative realne?

-Alternative ulasku u EU nisu realne. Šta u stvari znači Rusija ili Kina kao alternativa? Ono što je ključno je da mi u EU ne ulazimo zbog EU, već zbog sebe. Suština čitavog pristupnog procesa i reformi je da standardizujemo svoje društvo i usvajamo navike koje važe u civilizovanom svijetu. U tom procesu nešto dobijamo a nešto i gubimo. Naravno da unutar EU BiH neće imati istu snagu i uticaj kao recimo Njemačka. Naša privreda nije konkurentna velikim privredama u EU i biće potreban veliki napor da se ta konkurentnost dostigne. S druge strane, ulaskom u EU otvaraju se i strukturalni fondovi, što znači da se polovica investicija u infrastrukturu, putevi, željeznice, vodovodi, prerada otpada, finansira iz budžeta EU kao nepovratna sredstva, što znači da svi građani imaju neposrednu korist. I prije svega tu je primjena evropskih standarda u svakodnevnom životu, od kvaliteta hrane, zraka, vode, prava potrošača što popravlja kvalitet života svih nas.

(zurnal.info)

Dejan Zečević
Nije bitno ko sam ja, bitno je ko ste vi
EKSKLUZIVNO Dušan Kojić Koja
Disciplina kičme je djelovala u postavi bratstva i jedinstva
Sreten Ugričić
Vulgarni kapitalizam ugrožava književnost
Šejla Kamerić
Čestitke holandske princeze
ASHRAF NAGGUI: Dolazak Muslimanskog bratstva na vlast bio bi problem za Egipat Kriza je uglavnom nastala zbog nedostatka slobode izražavanja i ugnjetavanja, što su inače praktikovale bezbednosne snage. To se najviše odražavalo na mlade
BRANISLAV BABIĆ KEBRA: Pet pitanja o Obojenom programu

Nakon njihovog prvog koncerta u Mostaru, novinar Ahmed Burić, Kebru je opisao kao mješavinu Dee Dee Ramonea i Iana Curtisa. Neki drugi su ga prozvali panonskim Mark E. Smithom. No, po meni, godine prolaze, a još uvijek nije nađeno rješenje za enigmu zvanu Branislav Babić Kebra. Još uvijek možemo postaviti pitanje „ko je taj čovek“? Nadamo se da će vam ovih 5 pitanja i odgovora makar malo približiti Kebru i Obojeni program.

Što Kebra i Obojeni program trenutno rade?

Kebra se malopre probudio, napravio kafu i seo za komp da odgovori na pet pitanja a Obojeni Program je u vazduhu na laganih -6C u Novom Sadu.

Posljednji vaš album je zapravo best off kompilacija. Ono što je zanimljivo je da ste ušli u studio i ponovo snimili sve stvari koje čine presjek vaše karijere. Otkud je došla ta potreba za „redizajnom“ nekih starih dobro poznatih pjesama?

Suština tog albuma je da se čuje koliko se Obojeni Program menjao kroz proteklih 30 godina. Za mene su promene najvažnija stvar u životu. Sve ostalo je zamka letargičnog života. Naravno, ne promene po svaku cenu, već uspostavljanje sistema vrednosti i na osnovu toga svakim danom korak napred.

Vidim i čujem da se u Novom Sadu lome koplja oko situacije u kulturi. Kako ti gledaš na projekt „exitizacije“ novosadske kulture?

Slična je situacija i u toj „kulturi“, ljudi se plaše promena., previše se hermetično živi. Život je sveden na puko preživljavanje i kome je u takvom ambijentu do „kulture“. Exit je u Novom Sadu organizacija koja je promenila kulturološku mapu grada, i izdigla je na znatno viši nivo. Ja bih rekao da su je digli na svetski nivo, ali evo neka bude na regionalni. Ni to nije malo , e sad to svima smeta, i svi bi da se vrate na staro, jer ne razumeju kvalitet promene. Ne nalaze sebe u tome zato sto su inertni i zatvoreni u svoje male kutije, male kružoke, zato što su replika nekog prošlog vremena.

Ljudima u BiH manje je poznato da si ti i prilično tiražan romanopisac. Jedan novinar davno te je prozvao renesansnim čovjekom. Prateći tvoj rad godinama stekao sam dojam da su i muzika koju radiš, ilustracije koje crtaš, dizajn i knjige koje pišeš dio jednog istog projekta. Kako bi ti opisao taj svoj projekt? Odnosno, možeš li nam približiti globalnu sliku Kebrinog projekta „Obojeni program“.

Ne doživljavam to kao neki projekat, a još manje Obojeni Program kao svoj projekat. Ali isto tako razumem da ljudi to tako doživljavaju. Svako od nas ima svoj stav i samo je razlika u tome da li ga želi sa nekim podeliti, i da li to nekoga uopšte interesuje. Svako od nas je ono što radi, svojim radom crtamo sebe.

Koliko je cijela ta priča tipično novosadska? Ako se vratimo u vrijeme koje je prethodilo tvom radu nalazimo još renesansnih pojava poput Slobe Tišme i Miroslava Mandića. Otkud takve umjetničke pojave baš u Novom Sadu?

Slobodan Tišma i Miroslav Mandić su super likovi, ima tu još nekoliko interesantnih stvaraoca.. i svi su jako bitni za ovaj grad ili ovu zemlju. Meni su bitni, ali sumnjam da su bitni kulturološkom establišmentu. To je ta dugogodišnja palanačka logika, malicioznost sredine u kojoj stvaraš. Ali to je tako, ne samo u Novom Sadu, svaka urbana sredina ima svoje neshvaćene heroje.

(zurnal.info)

 

DANILO ŠERBEDŽIJA: Dok seljaci rade, po gradskim kafanama se brblja o ratu
JOSIP JOŠKA BROZ: Velika je razlika između komunista i komunjara Pod obavezom da sačuva lik i delo svoga dede Josipa Broza Tita, čije ime uostalom i nosi, Joška Broz je osnovao komunističku partiju. Želi da ujedini levo orijentisane partije i privuče “prave komuniste”. Boraveći u Sarajevu, Josip Joška Broz je u intervjuu za Žurnal govorio i o odnosima prema bivšim zemljama Jugoslavije, Titu, Evropskoj uniji i Rusiji
STEPHANE HESSEL: Nema heroja u doba novca i globalizacije Stephane Hessel je borac koji je preživeo najveće strahote Drugog svetskog rata, ima 93 godine, ali i dalje putuje širom sveta promovišući vrednosti ljudskih prava. Preživio je nacistički logor Buchenwald, borio se rame uz rame sa De Golom i učestvovao u izradi Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1948.