Sport

DIJAGNOZA: Pape Vs Ćiro

Pape i Ćiro su dva dijametralno suprotna trenerska lika. U čemu se razlikuju i koji lik se bolje uklapa u našu svakodnevnu depresiju

Bosna i Hercegovina za nekoliko dana igra kvalifikacijsku utakmicu sa Albanijom. Dok su ekipe na pripremama, odlučili smo napraviti usporedbu bivšeg i sadašnjeg selektora Bosne i Hercegovine, jer tu po mnogima leži ključ problema naše repke. Nakon što smo na papir stavili nekoliko osnovnih karakteristika Mirislava Blaževića i Safeta Sušića postaje očito da smo po tko zna koji put pali s konja na magarca i to u situaciji kad imamo ekipu koja bi trebala napredovati i biti bolja iz utakmice u utakmicu.

Igrački kadar je otprilike isti, ali neke stvari su očito bitno drugačije. Što je to što razlikuje iste igrače od jedne do druge trenerske ere možemo razlučiti kad seciramo dva dijametralno suprotna trenerska lika i djela.

 

IGRAČKA KARIJERA:

Tu ne treba puno pisati niti ponaosob analizirati igrački učinak dvije nogometne legende. Pape i Ćiro, kao igrači, ne mogu stati u istu rečenicu. U ovom segmentu Sušić je daleko iznad Ćirohita.

KARAKTER:

Ćiro: Tvrdoglav. Egoističan, ali na pozitivan način. Uvijek se uspijeva nametnuti kao glavni lik u svakom medijskom istupu. Podiže halabuku i graju. U stanju inscenirati incident kako bi postigao neke stvari i naelektrizirao atmosferu. Upliće se u sve živo. Naprosto, Ćiro je rođeni šoumen. O čemu god da govori njegove riječi i osebujno ponašanje izazivaju pažnju. Kud Ćiro prođe tu trava ne raste, ali obično ostaju salve smijeha ili, u najmanju ruku, dugačke medijske analize. Majstor za PR. Zna se uvući kad treba i kome treba kako bi postigao cilj. Jedino takav klaun je u stanju jedan dan podržavati Šuškovu politku spram BiH, a sutra se toliko uvući pod kožu BiH javnosti da svi zaborave na ono što je podržavao.

Pape: Tvrdoglav. Egoističan, ali na loš način. Zatvoren je u sebe. Djeluje mrzovoljno. Često i utučeno. Izgleda kao rođeni depresivac. Čini se da ne može pokrenuti ni nov Mercedes, a kamoli cijeli nogometni tim. Drži se po strani. S novinarima komunicira s visoka kao sa nekog trona. Ne čini se svjestan svoje odgovornosti spram medija. Izgleda je umislio da je njegov autoritet neupitan, a zbog čega je to tako poznato je samo njemu. Arogancija je Papetu pokriće za nedostatak samopouzdanja.

Zaključak: Meni su, iskreno, obojica antipatični. Svatko zbog određenog razloga. Obojica su izrazito iritantni. Ali, dok sa Ćirom nikad nije dosadno, s Papetom smo osuđeni na mrzovolju i utučenost.

TRENERSKO ISKUSTVO:

E, sad, ni ovdje Pape i Ćiro ne mogu u istu rečenicu. S tim da je ovdje Ćiro u velikoj, nedostižnoj prednosti. Da radi još stotinjak godina, Sušić, uglavnom zbog svog karaktera, ne može dostići Ćiru, koji je trenirao ekipe skoro na svim kontinentima.

MOTIVACIJA:

Ovaj segment je bitno određen karakterom. Ćiro je majstor nogometne motivacije. Čovjek koji zakuha takav cirkus da je u stanju potaknuti općenarodni optimizam čak i jednoj izrazito depresivnoj okolini kao što je BiH. Sušić, s druge strane, djeluje kao savršen djelić depresivnog BH goblena i kao takav teško da može natjerati igrače i da ručaju. Čovjek širi melankoliju i unaprijed upisuje poraze. Ne posjeduje moć ćirine „galvanizacije“. Dok je Ćiro bio selektor o utakmicama BH se pričalo i u Hrvatskoj i u Srbiji, jer je ovaj uvijek bio vrlo slikovit i samim tim interesantan medijima. Sa Sušićem kao selektorom čak i ljudi u BiH zaborave da se uskoro igra utakmica reprezentacije, a i medije treba na to podsjećati, jer svi izbjegavaju depresivno društvo. Jedna od glavnih značajki nogometa trebala bi biti zabava, a sa Sušićem to sigurno ne možemo imati. Ćiro napravi spektakl i od utakmice sa Estonijom, a pod Sušićem Koševo ne može napuniti ni Francuska. Ljudi mu naprosto ne vjeruju.

TAKTIKA:

Ćiri ide u prilog ogromna motivacijska moć i trenersko iskustvo. Ali, njegova tvrdoglavost redovito mu je dolazila glave. Sušić pak nema dovoljno samopouzdanja da bi sam slijedio vlastite zamisli, a kamoli da uvjeri igrače da trebaju igrati ono što im on kaže. Po meni, ni jedan ni drugi nisu neki taktički genijalci, ali ipak Ćiro je i ovdje koplje iznad Papeta, ako ništa drugo, makar je siguran u ono što misli i govori igračima.

SUMA SUMMARUM:

Teško da bi se napredak naše reprezentacije nastavio i da je Ćiro ostao selektor. No, makar bi i dalje oko reprezentacije bio show. Njegovom naslijeđu trebala je prava nadgradnja. On je ostavio iza sebe dobru atmosferu i sve preduvjete da ekipa nastavi s napretkom. Ono što je trebalo našoj repki jeste pravi trenerski stručnjak, koji bi taktičku razinu igre i disciplinu odveo na novi nivo, a istovremeno uspijevao održati nivo motiviranosti igrača, a i navijača. No, mi umjesto tog nekog (Aca Ristić, Vahid Halilhodžić isl.), za selektora postavljamo Safeta Papeta Sušića, koji je, realno gledano, trenerski tutkum. Niti je taktički genij, niti motivator. Pape je tek jedno veliko igračko ime, koje arči svoj igrački kredit trenerskim zabludama. Od ekipe u koju se vjeruje Pape je, za tili čas, napravio ekipu, koja nas dodatno baca u depru.

Nikad nisam vjerovao da ću ovo napisati, ali žalim za Ćirom, prije svega za optimizmom, koji je sijao oko sebe kao pijani knez dukate. A sad, kad ponovno trehnemo o dno i propustimo još jedan nogometni vlak, pitam se tko će nas onda vaditi iz govana? Rješenje je samo jedno, ali to rješenje stanuje u Zagrebu i sumnjam da će podići dupe da bi teško stečeni ugled i znanje protraćio u bosanskohercegovačkoj nogometnoj močvari.

(zurnal.info)

 

TREĆE KOLO KVALIFIKACIJA: Ima li života poslije Albanije?

Ima dosta simbolike u nogomentnom susretu Bosne i Hercegovine i Albanije: Abanija je 1995. bila naš prvi zvanični protivnik, a ako se u Savezu i dalje budu pravili pametni možda i posljednji; Albanci su bili u nemilosti FIFA-e i UEFA-e i proveli mjesec i po u suspenziji, i mi i oni smo decenijama daleko od Evropske unije... Jednostavno rečeno: duel gubitnika


Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u petak igra treći susret kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo, a ujedno i posljednji u 2010.godini. Koliko su nam Ukrajina i Poljska daleko ili blizu, znat ćemo nakon što naši reprezentativci odigraju meč u Tirani protiv Albanije.

S ALBANIJOM SVE POČINJE...

Albanija je bila prva zemlja s kojom je nogometna reprezentacija BiH odigrala i prvi prijateljski, ali i zvanični međunarodni susret. Prvu utakmicu smo odigrali posljednjeg dana mjeseca novembra 1995. godine. Na istom stadionu, gdje ćemo i u petak odigrati utakmicu (Qemal Stafa), bilo je tada 2:0 za domaćina. Zanimljivo je podsjetiti se na ekipu koju je tada izveo selektor Fuad Muzurović : Pintol, Musić, Duro, Konjić, Begić, N.Fazlagić ('80 S.Fazlagić), Džafić, Demirović, Musemić ('46 Osmanović), Hrnjić, Turković. Još jedan podatak je zanimljiv za nogometnu selekciju Albanije. Oni su svoju prvu zvaničnu utakmicu odigrali protiv tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Ovih dana navršavaju se pune 64 godine od tog meča (07.10.1946)

...MOŽDA I ZAVRŠI

Izgubimo li u Albaniji, izgubili smo šansu da se nađemo na narednom Evropskom prvenstvu. To nisu paušalne ocjene subjektivnih BH Fanaticosa nego su ovu konstataciju ovih dana spremni potpisati mnogi u našem stručnom štabu i samoj selekciji. A i mi. Nakon što smo olako prosuli bodove protiv Francuske, ne ostaje nam ništa drugo nego na pravom mjestu pokazati da li smo spremni da najveće domete. Jer, pobjediti Albaniju, da se odmah razumijemo, neće biti nimalo lako. Znaju to najbolje Šveđani, Danci i Portugalci. U prošlim kvalifikacijama, Švedska i Danska su u Tirani uzele samo bod, Portugal je također na svom terenu sa Albanijom igrao neriješeno.

EUFORIJA

Džeku, Misimovića, Spahića, Hasagića i ostale u Tirani čeka euforija. Ništa na šta ovi momci nisu navikli, ali u Albaniji nas čeka posebno naoštren protivnik. Nije ni čuditi što kompletna nacija jedva čeka susret. Albanci su u sjajnoj seriji. Vjerovali ili ne, naš naredni protivnik ne zna za poraz već godinu dana! Nisu to sad bili neki vrhunski protivnici ali su u sedam susreta zabilježili pet pobjeda i dva remija. Pobijedili su u prijateljskim susretima Sjevernu Irsku (1:0), Crnu Goru (0:1), Andoru (1:0), Uzbekistan (1:0) i u kvalifikacijama Luksemburg (1:0), te remizirali na gostovanjima kod Estonije (0:0) i Rumunije (1:1).

S KIM IMAMO POSLA

Najpoznatije ime reprezentacije Albanije je njihov kapiten i saigrač našeg Zvjezdana Misimovića u Galatasarayu, 27-godišnji Lorik Cana. Defanzivni vezni igrač je pravi vođa ekipe. Dokazao je to, ne samo u nacionalnom timu, nego igrajući za francuske klubove PSG i Olympique Marseille. Bitan igrač u veznom redu Albanije je i Ervin Skela. Najbolji dokaz tome je da je selektor Kuže stavio na spisak ovog 34-godišnjaka, iako je još uvijek bez kluba. U napadu će posebno trebati paziti na Erjona Bogdanija. Jedan je od najiskusnijih igrača. Ima 33 godine i postigao je najviše golova za reprezentaciju – 12. Nakon brojnih klubova u Italiji (Reggina, Salernitana, Verona, Siena, Chievo, Livorno) ovog ljeta je stigao u Cesenu. Posebno je opasan u skoku. Visok je 191 centimetar. Svojevremeno su ga iz košarkaškog prekomandovali u nogometni klub.

SUSPENZIJA

Članovi Predsjedništva NS BiH bi posjetu Albaniji trebali iskoristiti za razgovor sa svojim partnerima u nogometnom Savezu te zemlje. Zašto? Pa zato što se ovaj Savez prije samo dvije godine našao na udaru UEFA-e i FIFA-e i bio suspendovan. I Albanci su se pravili ludi i pokušavali da ne usklade Statut Saveza sa statutima ostalih članica. Naravno, učinili su to nakon 46 dana suspenzije. UEFA je ovih dana troglavom Predsjedništvu dala „još koji mjesec fore“. A onda...

JOŠ SLIČNOSTI...

Osim što će nam UEFA i FIFA suspendovati nacionalni nogometni Savez, Albanija i BiH imaju još mnogo sličnosti. Na vječnom putu prema Evropskoj Uniji stoji gomila neriješenih problema. Ruku pod ruku, Albanija i Bosna i Hercegovina mogu, između ostalog, po visokoj stopi nezaposlenosti, mizernom bruto društvenom prihodu ali i visokom stepenu švercovanih cigareta. Bitna prednost Albanije je činjenica da se radi o trenutno ekonomski najslobodnijoj zemlji Balkana.

(zurnal.info)

LIGA PRVAKA: Abeceda drugog kola
INTERVJU – ALEKSANDAR STANOJEVIĆ: Ne možete se psihološki spremiti za Arsenal

Trener partizana, 37-godišnji Aleksandar Saša Stanojević, u razgovoru za Žurnal govorio o startu Lige Prvaka, porazu od Shakhtara, velikom susretu sa Arsenalom i evropskim ambicijama njegovog tima ove sezone

 

Crno beli” dio Beograda zahvatila je euforija. Partizan je ove sezone jedini predstavnik sa prostora bivše Jugoslavije u Ligi prvaka, najelitnijem nogometnom takmičenju u Evropi. U utorak, u okviru 2. kola grupe H, stiže prvi favorit grupe, londonski Arsenal.

Partizanu je ovo drugi ciklus igranja Lige Prvaka. Prvo iskustvo su imali u sezoni 2003/04 kada su, uz Real Madrid, Porto i Marseille osvojili samo tri boda. Na pobjedu čekaju i nakon sedam odigranih susreta Lige Prvaka.

Ove sezone vodi ih mladi srbijanski stručnjak, 37-godišnji Aleksandar Saša Stanojević. Bivši igrač Partizana, Obilića, OFK Beograda, Mallorce i Videotona nema veliko trenersko iskustvo. Prije Partizana, bio je tek selektor reprezentacije Srbije do 19. godina. U razgovoru za Žurnal, Stanojević je govorio o startu Lige Prvaka, porazu od Shakhtara, velikom susretu sa Arsenalom i evropskim ambicijama tima ove sezone.

Dobro ste se držali u Donetsku. Stekao se utisak da ste mogli čak i do pobjede, da ste na vrijeme krenuli prema golu Ukrajinaca. Ipak, primili ste gol u drugom poluvremenu a onda se niste uspjeli vratiti u meč.

- Pa jeste. Imali smo jednu dobru utakmicu. Mislim da smo odigrali dosta korektno. Međutim, Shakhtar je imao mnogo veći posed lopte, diktirao je ritam tokom cele utakmice. Vrlo je teško igrati protiv ekipe koja je osvojila liga UEFA-u i ekipe koja ima dosta reprezentativaca, Brazilaca..., tima koji je tehnički i individualno jači od nas. Međutim, zadovoljan sam prikazanim, bili smo u igri do poslednjih trenutaka, imali smo neke svoje šanse na kraju utakmice. Šteta je što nismo postigli gol jer smo mogli u Beograd da se vratimo neporaženi.

Primjetno je da u Beogradu vlada euforija pred gostovanje Arsenala. Na čemu najviše radite ovih dana sa igračima? Psihološka priprema?

-Dolazi nam gigant kakav je Arsenal i sve je okrenuto tome. Međutim, mi imamo toliko utakmica ovih dana, da nemamo vremena samo o Arsenalu da razmišljamo. Imali smo Spartak, prije toga Čačak... Pripreme za Arsenal naravno teku, imamo skauting tim koji ih prati redovno. Psihološki, mislim da nema pripreme za Arsenal. Jednostavno, svi smo svesni šta je Arsenal i jedva čekamo da ta utakmica počne.

Uoči mečeva 1.kola u vašoj grupi,mnogi su rekli da bi Braga mogla biti plutajuća mina koja će mnogima pomrsiti račune. I onda ta ista Braga ode Arsenalu i od Topnika izgubi sa 6:0.

-Za nas je iznenađenje igra Brage u Londonu, s obzirom da su oni odigrali fantastično prošlo prvenstvo u Portugalu. Također, izbacili su Celtic i Sevillu do grupne faze. Rezultat iz Londona nije merilo vrednosti Brage. A vidite Arsenal, sad su sa kombinovanim timom pobedili Tottenham na njihovom terenu sa 4:1.

Na koji način ćete prići utakmici u utorak? Igrati svoju igru ili se prilagođavati objektivno kvalitetnijem protivniku?

-Znate šta, imate nekada situacije gde se vi ne pitate ništa. Moja želja je da se ne prilagođavam Arsenalu. Igramo pred našim navijačima, biće fantastična atmosfera, neka bude kao protiv Anderlechta. U svakom slučaju, nećemo se prilagođavati, pokušat ćemo da nametnemo svoj stil igre. Jednom se igra protiv Arsenala utakmica Lige šampiona i zašto bi se prilagođavali nekome? Ako smo dobili šansu, odnosno sami zaslužili da igramo Ligu šampiona, ne vidim razloga zašto bi se bilo kome prilagođavali.

Jesu li rezultati 1. kola promjenili ambicije kluba u Ligi prvaka ove sezone?

Nisu, naravno. Ja sam rekao, sačekat ćemo prve tri utakmice i videćemo gde smo. U svakom slučaju, imamo težak raspored, s obzirom da smo igrali prvo sa Shakhtarom u gostima, pa sad kući igramo sa najboljom ekipom u grupi, pa opet sledi gostovanje Bragi. Znači, vrlo težak raspored u grupi imamo. Posle te tri utakmice moći čemo da kažemo gde smo i koliko možemo u ovoj vrlo teškoj grupi Lige šampiona.

 

RADOVI NA SVAKOM KORAKU

Na stadionu Partizana se posljednjih dana užurbano priprema teren za dolazak renomiranog gosta. Majstori su na svakom dijelu stadiona. U Humskoj su mislili na mnoge detalje. Prioritetno su natkrivene komentatorske lože, sanirani toaleti i reflektori. Ali, ne samo to. Skraćena je ona čuvena ograda od koje oni koji su bili u prvim redovima praktično ništa nisu ni vidjeli, postavljeni su novi golovi jer su virili šarafi kod roglja, sređen je tunel, stavljena vještačka trava kod svake korner zastavice...

LIGA PRVAKA: Sumrak šampiona

Većina učesnika ovogodišnje Lige prvaka loše je počela sezonu u domaćim prvenstvima. Elitno evropsko nogometno takmičenje jedina im je šansa. Možda malo preambiciozno

Nema mnogo predaha za najkvalitetnije evropske nogometne klubove. Između dva kola grupne faze Lige Prvaka odigrat će najmanje tri utakmice, u prvenstvu i Kupu. Mnogima od njih prijeko je potrebna forma, ali i rezultat.

UVIJEK IMA GORE OD GOREG

Mnogo je klubova koji igraju grupnu fazu Lige Prvaka, koji su u nacionalnim prvenstvima sezonu počeli katastrofalno. Schalke je šampion, o njemu posebno. Na klupi Lyona o koncu visi trener Claude Puel. Ne pobjedi li u subotu na svom Gerlandu vodeći sastav St.Etiennea, ostavka mu ne gine. Posredno je to izjavio i predsjednik Lavova Jean-Michel Aulas.

O sudbini trenera ćemo nakon subotnje utakmice. Protiv vodećeg St.Etiennea nemamo pravo na grešku. Međutim, ako izgubimo moglo bi doći do nereda u klubu – kaže prvi čovjek kluba koji se trenutno nalazi tek na 17.mjestu, sa samo jednom pobjedom u šest odigranih utakmica. Ovo je za Lyon najgori start u prvenstvu u posljednjih petnaest sezona.

Francuzi su prošle sezone bili polufinalisti Lige Prvaka. Sličan start u prvenstvu ima i prošlosezonski finalist Bayern. Bavarci su u prva četiri kola ostvarili samo jednu pobjedu. Sinoć su više sretno nego spretno, u sudijskoj nadoknadi, slavili na gostovanju kod Hoffenheima. Nakon tri kola italijanske Serie A za pobjedu ne zna ni Roma. Ni u Ligi Prvaka nisu bolje startali. Iz Francuske se vratili praznih džepova. Za utjehu bi im mogla poslužiti ona stara uvijek ima gore od goreg.

NEPREPOZNATLJIVI SCHALKE

A to gore od Lyona, Bayerna, Rome....nudi Schalke. Tim iz Gelsenkirchena ima najgori start prvenstva u 106 godina dugoj istoriji kluba. Nakon četiri odigrana kola su posljednji, bez bodova. Posljednji poraz su doživjeli u nedjelju. U derbiju Ruhra, poraženi su na Veltins Areni od ljutog rivala, Borussije Dortmund sa 1:3. Poraženi su i na startu Lige Prvaka. Posljednji put su slavili prije više od mjesec dana, u 1. kolu Kupa Njemačke, savladavši niželigaša Aalena. Karizmatični trener Felix Magath je nakon poraza od Borussije rekao „ovo mi je najteži dan u Schalkeu“. Hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić je dodao: Neće nas. A kad te neće onda počinješ sumnjati u sve što radiš. Pitaš se gdje je greška.

KAD SE HOĆE, MOŽE SE

Nije sve tako crno. Ima i pozitivnih primjera. Najbolji je Valencia. Fenomen! Bez kakvih igrača su ostali, a opet pobjeđuju. Ne da pobjeđuju nego imaju stopostotan učinak. U prva tri kola Primere ostvarili su sve tri pobjede i nalaze se na čelu tabele. Pritom, na startu Lige prvaka su očitali lekciju debitantu i u Turskoj slavili nad Bursasporom sa 4:0! A samo ću vas podsjetiti: ostali su bez Davida Ville (Barcelona, 40 mil. eura), Davida Silve (Manchester City,25 mil. Eura), Nikole Žigića (Birmingham, 7 mil. eura), Carlosa Marchene (Villareal, 2,5 mil. eura)...

UJFALUSI „NAGRAĐEN“

I da ne zaboravim. Češki reprezentativac i prvotimac Atletico Madrida Tomas Ujfalusi je nagrađen. Jer,ono što je uradio Lionelu Messiju sankcioniše se zatvorom. Umjesto da od disciplinske komisije španske nogometne lige dobije maksimalnu kaznu od dvanaest utakmica neigranja, on je dobio samo dvije! Nisam u prvi momenat ni bio svjestan pogibeljnog starta nad čarobnjakom. Ali,kad sam vidio sliku... da se naježiš. Ne da je Messi imao sreće, nego je pravo čudo da ga lom nije odvojio od terena na više mjeseci. Kostolomci su, samo u Španiji, u prva tri kola povrijedili Cristiana Ronalda, Sergia Aguera i sada Messija. Što je previše, previše je!

Tim 1.kola Lige prvaka

Metkovćanin Darijo Srna nalazi se u timu 1.kola grupne faze Lige Prvaka. To priznanje donio mu je gol u pobjedi Shakhtara nad Partizanom (1:0). U timu koji formacijski izgleda 4-4-2 u odbrani su još Marcelo (Real), Nesta (Milan) i Bougherra (Gl.Rangers), vezni red čine Culio (Cluj), Fabregas (Arsenal), Janssen (Twente) i Costa (Valencia) dok su u napadu Anelka (Chelsea) i Messi (Barcelona).

(zurnal.info)

LIGA PRVAKA: Evropsko, a svetsko PUTOVANJE NA SVETU TRAVU WEMBLEYA

Završen je prvi krug ovogodišnje Lige prvaka. Nogometni urnebes svoj posljednji krug na putovanju imat će na mitskom mjestu engleskog i svjetskog nogometa, londonskom Wembleyu.

San je svakog klinca, koji je ikada šutao loptu, jednog dana zaigrati na svetom travnjaku engleskog ponosa. Tim legendarnim stadionom, prije i poslije njegove obnove, trčala su skoro sva važna nogomenta imena u povijesti. Wembley je sigurno dodatni motiv za svakog igrača čiji tim ove godine sudjeluje u Ligi prvaka.

GUŠTI SU GUŠTI

„Poštovani gledaoci na drugim stadionima padaju golovi. Pošto nakon ovog prenosa možete pogledati skraćene snimke svih utakmica Lige prvaka neću vam reći šta se događa da vam ne kvarim gušt....“

Tako nekako, uporno, pri svakom prijenosu Lige prvaka na BHT - u bulazni Igor Kristić. Vrijeme bi bilo da mu netko kaže da većina nesrećnika, koji su osuđeni da ga slušaju, saznaju rezultate i prije njega. Obzirom većina BH muškaraca ima tu nezgodnu navadu da se kladi na rezultate utakmica oni prijenose uglavnom slušaju, a bulje u, za Kristića očito, čudo tehnologije koje se zove Teletext. Kako prenosi utakmice, ne bi me čudilo da i Kristić zapravo gleda Teletext i svoj sretni listić, a o utakmici koja ide na TV – u govori onako ofrlje, preko oka pogledavajući u studijski monitor.

FAVORITI

Mišljenja sam da su najozbiljniji favoriti ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka tek Barcelona i Chelsea. Imaju najmoćnije ekipe, koje su i najuigranije. U njihovoj igri nema lutanja, sve je precizno zacrtano, ne moraju se tražiti i prilagođavati što im daje prednost pred svim ostalim sudionicima Lige prvaka.

U krug favorita svakako ulaze i milanski Inter, Real Madrid, Milan, ManU i Bayern. Nema tu ništa posebno novo. Od istočnoeuropskih ekipa, možda je jedino Šahtjor iz Donjecka dovoljno svoj da prevali ovu dugačku i napornu rutu zvanu Liga prvaka. A londonskom Arsenalu odavno više nitko ne vjeruje, iako, ako ih ozlijede zaobiđu, mogli bi sigurno napraviti puno toga, jer imaju jasnu viziju igre i igrače koji su tu viziju sposobni preslikati na teren. Također, Wilkshire, Walcott i Ramsey obećavaju i više britanskog štiha, što im je, po meni, do sada nedostajalo za velike stvari. Tek odigrano, prvo kolo može služiti kao potvrda gorenavedenog.

DOBRO OBAVIJEŠTENI ZEKO

Počesto na našim ekranima nogometni stručnjaci znaju izvaliti kojekakve budalaštine. Jednu budalaštinu velikog kalibra ispalila je legenda zagrebačkog Dinama Velimir Zeko Zajec. Dobro obaviješteni Zajec, govoreći o nogometnom čudu u Donjecku, ustvrdio je da Donjeck ima velebnu Donbass Arenu kapaciteta 51.000 gledatelja, iako sam grad ima jedva malo više stanovnika. Obzirom koliko se pažnje, zbog Darija Srne, daje ukrajinskom klubu u hrvatskim medijima, Zeko je do sada morao znati da je Donjeck drugi po veličini ukrajinski grad u kojem živi milijun i sto tisuća stanovnika. To je, ipak, priznat ćete, puno više, nego Zekinih jedva malo više, od 51.000.

LIVERPOOL

Teško mi je gledati Ligu prvaka bez Liverpoola. Šmrc, šmrc.

PLATINI

Platinijeve reforme su uspjele. Ove godine imamo najveći broj debitanata u Ligi prvaka, a tu su i predstavnici manje bogatih liga poput Žiline i Partizana. Pomak je to koji moramo pozdraviti, jer konačno su i mali dobili priliku da zaigraju u svijetu velikih.

VALENCIA

Zapanjujuće je kako, unatoč rasprodaji najvećih zvijezda, iz godine u godinu, pametnom klupskom politikom opstaju u vrhu španjolskog i europskog nogometa. Prodali su Davida Silvu i Davida Villu, što je stavka od koje bi se bilo tko teško oporavio. Kupili su i doveli neke manje poznate igrače, otišli su na gostovanje u Bursu i razbili Bursaspor sa 4:0. I nije rezultat ono što zadivljuje, nego igra i činjenica da su uspjeli, u rekordnom roku, nove igrače uklopiti u svoj sustav igre. Ti ljudi su igrali kao da su oduvijek zajedno. Zasigurno je to zasluga trenera, ali na prvom mjestu i cijelog kluba koji kupuje upravo onakve igrače koji se ekspresno mogu uklopiti u klub i igru koju Valencia njeguje. Respect, ali totalni.

POTEZ KOLA

Drugi Messijev gol. Dva dupla pasa na jedva nešto više od 5 metara kvadratnih. Messi – Xavi – Messi – Pedro – Messi i Camp Nou je u transu. Briljantno.

NAKON PRVOG KOLA

Ostalo je mnogo nepoznanica, koje će se razriješiti već kroz par narednih kola. Ono što je sigurno jeste da nas očekuje još jedna urnebesno zabavna sezona sa Ligom prvaka. Definitivno, tome više nema spora, Liga prvaka postala je najatraktivnije nogometno natjecanje na svijetu. Čelnici FIFA-e morat će se dobro potruditi da Svjetskom prvenstvu, nakon podosta skandala i negledljivog nogometa u Južnoj Africi, vrate ugled koji je to natjecanje do sada imalo kod svih zaljubljenika u nabijanje kožnate mješine. UEFA je bacila rukavicu. Čekamo odgovor i reforme od strane svjetske nogometne asocijacije. A do tada, od Donbassa do Luza, od Burse do Glasgowa, održavat će se najveći nogometni cirkus na planetu.

(zurnal.info)

LIGA PRVAKA: Počinje najveće sportsko takmičenje

Nijedno sportsko takmičenje u svijetu ne može se porediti sa nogometnom Ligom Prvaka. Ni po kvalitetu, atraktivnosti, gledanosti, biznisu... ni po čemu. Nova sezona upravo počinje!

FAVORITI

Ništa novo. Možda još koji klub u krugu kandidata za sami vrh. Ali, ne dalje od Španije,Njemačke i Italije. Eventualno,Njemačka sa Bayernom. U najužem krugu kandidata za novi trofej su Barcelona, Real, Inter, Milan, Manchester United i Chelsea. Teško da se pored ovih gigant- klubova neko može ugurati među četiri najbolja kluba.

SPECIAL ONE

Sve oči su uprte u njega. Inter je prošle sezone odveo do kraja. Portugalac Jose Mourinho preuzeo je novi izazov. Vratiti u evropskim okvirima posrnuli Real Madrid tamo gdje mu je i mjesto. Na vrh. Ušao je u krug samo tri trenera koji su sa dva različita kluba osvajali naslov prvaka Evrope. Ovaj put želi otići još dalje.

Liga prvaka je takmičenje svih takmičenja. Ne samo najvažnije nego i najveće u nogometnom svijetu. Zato želim postati prvi trener kojem će to uspjeti za kormilom tri različita kluba – kaže 37-godišnjak,vlasnik trofeja sa Interom i Portom.

NOVI KOLAČI

Svake sezone u grupnu fazu Lige Prvaka dođu novi kolači. Ovaj put će čari igranja grupne faze osjetiti šest klubova. To su Tottenham, Twente, Bursaspor,Hapoel Tel Aviv,Braga i Žilina.

RECESIJA

Kad bi se lagali, onda bi rekli da je i Evropsku nogometnu federaciju zahvatila recesija. I ove sezone, klubovi će za svaku pobjedu zarađivati po 800.000 eura dok bod vrijedi 400.000 eura. Za 100.000 eura povećana je zagarantovana zarada pa će svaki od 32 kluba,taman i ako izgubi svih šest susreta, sigurno zaraditi najmanje 7,200.000. Sitnica!

GRUPA SMRTI

Nijedna grupa nije ni približno atraktivna kao što je grupa G. Osim Auxerrea koji je autsajder, tu su još Real Madrid,Milan i Ajax! Tri giganta koja u svojim klupskim vitrinama imaju čak 20 naslova evropskog prvaka. Real je na tronu bio devet puta, Milan sedam a Ajax četiri. Real sa redizajniranom ekipom i novim trenerom, Milan sa Ibrahimovićem i Robinhom u napadu ili Ajax sa paklenim Luisom Suarezom?!

NAŠI U LIGI PRVAKA

Svake godine nas je sve manje i manje. Posljednjih nekoliko sezona, jedinu konstantu igranja u Ligi Prvaka imaju Miralem Pjanić i Saša Papac. Nakon nekoliko prilično neuspješnih sezona, posljednju je Lyon napravio najveći uspjeh, plasiravši se u polufinale. Zato će Francuzi ove sezone, ako i nisu do sada, biti najozbiljnije shvaćeni. Imaju prilično tešku grupu, Schalke, Benfica i Hapoel Tel Aviv. Glasgow Rangers našeg Saše Papca je u grupi C, zajedno sa Manchester Unitedom, Bursasporom i Valencijom. Ako bude prema prognozama, Škoti bi se sa Špancima trebali boriti za drugo mjesto u grupi. Uz Papca i Pjanića, grupnu fazu Lige Prvaka igrat će i Admir Vladavić. Nakon što je ovog ljeta Red Bull Salzburg zamjenio svojim starim jatom, Žilinom, već sutra ga očekuje veliki susret sa Chelseaom. Slovaci će teško do druge faze. Nalaze se u grupi F sa Marseillom i moskovskim Spartakom.

(zurnal.info)

INTERVJU - BOGDAN TANJEVIĆ: Meni je ovo super prvenstvo

Sinoć je u Istanbulu završeno 16. Svjetsko prvenstvo za košarkaše. Četvrti put su do zlatne medalje došli košarkaši SAD-a. Oni su u finalu savladali domaćina Tursku rezultatom 81:64. Saradnik Žurnala Dario Mehmedović bio je jedan od rijetkih bosanskohercegovčkih novinara koji je izvještavao sa ovog takmičenja. Nakon što je sinoć završena finalna utakmica, nakon što se okitio srebrnom medaljom i odgovorio na bezbroj pitanja novinara iz svih dijelova svijeta, legendardni Bogdan Boša Tanjević je našao vremena i za čitaoce Žurnala

Nakon što ste odgovorili na engleskom, turskom, talijanskom, da vas čujemo malo i na našem jeziku. Recite, onako iskreno, koliko ste se nadali da se finalna utakmica sa Amerikancima može otvoriti u vašu korist ?

-Samo smo u drugom poluvremenu igrali čovjeka. Stavio sam ovog mog Kerem Gonluma koji je moj najveći difensore, che portato un po giu...

Prešli ste na talijanski jezik a da toga niste ni svjesni.

-Ah... (smijeh) dakle, ovaj Kerem Gonlum je Duranta stavio pod kontrolu. Napravio nam je previše čudesa u prvom poluvremenu. Da smo više igrali čovjeka... zona nije bila loša ali on je našao dobre šuteve i pogodio sve. To nam je malo sasjeklo noge. I drugo, kao što sam rekao i mojoj braći Italijanima, mi smo polufinalnu utakmicu igrali kasno, nije bilo spavanja do tri, četiri, pet sati ujutru... to su adrenalini koji rade. Bili smo nedovoljno oporavljeni da bi mogli bolje da igramo odbranu. A Boga mi i da pogodimo u napadu nešto više. To je bila mala prednost tima koji je ranije igrao utakmicu polufinala. Mi smo do finala imali prednost jer smo uvijek imali isti ritam utakmica.

Znači da ste limitirali Duranta na nekih 20-tak koševa...

-Ne, moji su igrači sami vrlo brzo odlučili da pređu na zonu i igrali smo je dosta dobro, ovu duboku, agresivnu. Ali, on je takav talenat da je to čudo neviđeno. Ja svaki put kažem „pa neće valjda i ova... i ova upadne“, jebem ti, sve ti jebem... (smijeh). A mi opet imamo problem penala, najslabija smo reprezentacija u slobodnim bacanjima. Ti poeni nam fale na kraju jer onda bi mnogo lakše bilo igrati. Ne pobjegnu oni toliko velikom razlikom, nemaju oni toliko sigurnost, mogu da šutiraju i nogom na koš jer vode 12, 14 ili 16 razlike. Kad je stiskavac, kad smo blizu, kad im malo pušemo za vrat onda je to drugačija situacija, drugačije izvođenje šuta i svega ostalog.

Gdje se nalazi ova srebrna medalja u vašoj karijeri ?

-Na topu Boga mi. Sa evropskim zlatom (Italija '99), sa Bosninim prvenstvom ('79), to su tri najznačajnije medalje.

Ima li nešto neobično što možete podjeliti s nama, da ste učinili ovih dana sa selekcijom?

-Danas sam uradio nešto što sam uradio na Evropskom prvenstvu. Recimo, zabranio sam trening. Uvijek ih ubijam treningom između dvije utakmice i onda sam danas na dan finala rekao – nema treninga, što sam uradio u Parizu i kao što sam uradio 1974. godine sa juniorskom reprezentacijom Jugoslavije. Veliki napori između utakmica od prvog dana ka zadnjem, treninzi kao da su van šampionata. Onda zadnji dan kažem „ja ću vas probuditi“ pa ih ne probudim, ali zato tražim maksimum živosti. Ja sam nostalgičar po prirodi, od moje osme godine melankoličar i normalno da živim od uspomena i time se hranim.

Ali, ipak gledate prema naprijed. Najavili ste da bi reprezentaciju Turske mogli voditi i u kvalifikacijama za Olimpijske Igre.

-Ako bude zdravlja, ako budem u barem ovakoj kondiciji a sad baš i nisam u nekoj velikoj kondiciji zbog ove kemoterapije koja je jako jaka... tri velika lijeka koja ti napadaju sve, ne samo ono loše nego i zdravo u tebi... ali sam svejedno imao snage da uradim odlične treninge. Moji su me asistenti spasili jer su radili prvih 15 -20 dana bez mene i doveli smo ekipu na jedan određeni nivo poslije kojeg sam ja nastavio. Igrači su pokazali jednu ekstra nježnost prema meni jer nisam trebao ni da viknem, da napravimo fantastičan trening. To sam im i rekao nakon treninga, ovo je još jedna cigla u slaganju našeg rezultata.

Možete li kratko, generalno, ocijeniti Svjetsko prvenstvo? Mnogi su prije početka sumnjali u njegovu kvalitetu.

-Ma meni je ovo super prvenstvo. Imaš mnogo onih koji kisele grožđe, koji nisu tu, ne treniraju ekipu ili ne igraju pa onda se to kaže da kisele grožđe. Vidiš ova mlada lica Amerike, pa ne znam da li bi još bolje igrale one zvijezde. Jer, ovi su poderali srce, igraju fantastičnu odbranu sa fantastičnim ritmom, kontranapadima... Drugo, Litvanci su promjenili ekipu 70 posto, doveli nova lica i igrali super basket. Srbija – to ti je kao juniorski tim koji je pojačan sa tri seniora. To što oni igraju je fantastično. Gledaj šta je zanimljivo, prve četiri reprezentacije su one koje su na vrijeme podmladile svoje timove. Argentina i Španija žive još na staroj slavi ali igračima prolazi vrijeme. Tek kad dođeš na ovako veliko takmičenje vidiš da to što oni imaju nije dovoljno.

(zurnal.info)

ADIEU BiH: Kasno je sad, kasno za sve

Još jedan balon optimizma je raspršen. Stara priča se ponavlja. Potrošit ćemo jednu iznimno talentiranu generaciju na trenerske diletante i kriminalce iz Saveza

PALAC DOLJE

Teško je naći prave riječi. Kako opisati ono što smo jučer odigrali? Svi hvale igru Francuza, ali ja više volim da krenemo od sebe.

Prije svega imam dojam da Francuzi nisu bili toliko dobri koliko smo mi bili loši. Odigrali smo, prije svega, kukavički. Bili smo taktički nezreli. Trkački i tjelesno inferiorni. Ovo posljednje se da eliminirati taktičkim pristupom, ali mi na klupi, na našu veliku žalost, imamo Papeta, koji je jučer ispao prava papčina. Kad smo već preživjeli prvo poluvrijeme morao je nekako reagirati. Međutim, on ne zna kako, on ne zna šta učiniti. On je ionako upisao bodove Francuzima još prilikom ždrijeba.

Safete, odstupi dok ne bude prekasno!!!

FRANCUSKA

Nije to stara, moćna Francuska. I još dugo neće biti. Ta će se moja tvrdnja, vjerujem, pokazati već u narednim njihovim mečevima s ekipama koje su hrabrije od BiH reprezentacije. Ima tu nekoliko odličnih igrača poput Diabya i Valbuene, ali jedini veliki igrač u ekipi i istinska klasa je Karim Benzema. Doduše, za pobjediti BiH i to je sasvim dovoljno. Zrno znanja, malo snage i adieu BiH.

KOMPARACIJA

Kad usporedite Benzemu i Džeku, njihov pristup i moć, postaje vam jasno zašto jedan igra u Realu, a drugi u Wolfsburgu. Jedan može povući cijelu ekipu i sačuvati loptu između tri četiri protivnička igrača, a drugi samo skakuće širi ruke i traži komplicirana rješenja kako bi dokazao svoju genijalnost. Jedan puca od samopouzdanja, a drugi od arogancije. Nažalost, ovaj drugi je naš fićfirić.

KAKO SMO IZGUBILI

Linije su stajale predaleko jedna od druge i Francuzi su imali previše prostora za manevar. Iz istog razloga su bez puno muke uspjevali isključiti naše vezne igrače iz igre. Naprosto, kad smo već tjelesno slabiji onda moramo stajati gušće, igrači moraju davati podršku jedan drugom, stajati blizu kako bi se mogli brže rješavati lopte, ili korigirati eventualne greške kolega.

Odbrana nam puca iz istog razloga. Uvijek ih se ostavi na velikom prostoru pa često zaplivaju i budu izbačeni iz igre. Naprosto, nismo kompaktni što je greška trenera. Isti slučaj je s napadom. Kad uspijemo zadržati loptu u fazi napada napadači su, obično, usamljeni i nemaju kome dati povratnu loptu niti centrirati. Preskakanje igre je odraz nemoći. A razlog nemoći treba tražiti u taktičkoj postavci.

Dva su jednostavna postulata. Braniti se sa cijelom ekipom i napade završavati s minimum četiri – pet igrača. Ali za takvo što cijela se ekipa mora kretati zajedno u zadanom rasporedu. Razmak između posljednje linije i vrha napada ne smije biti veći od 25 metara u fazi odbrane. Ne smije i kapak. Tako igraju svi na svijetu. I to se s profesionalcima da uigrati u par mjeseci koliko je Sušić imao na raspolaganju. Ali on je truba trener i nema nam pomoći. Jučer je on izgubio utakmicu. I to je to. I dalje ostajemo luzeri nad luzerima.

Vidjelo se lijepo na TV – u kako Miske širi ruke i govori: „Ne možemo ovako igrati!“ Safete, pogledaj dobro tu snimku.

KOŠEVO

Onakva mrtvačka atmosfera sigurno ne može inspirirati igrače na borbu. I onda, standardno seljačenje, petarde i baklje. Zbog seljačina na tribinama hrabri kapetan Spaha baca mikrofon. Zviždati čovjeku koji vas poziva na razumno ponašanje može samo gomila papčina. Ne bih krivio igrače da sada zbog blentavog selektora i retardiranih navijača počnu izbjegavati reprezentaciju. A taj dan nije daleko, uvjeren sam. Shvatam frustracije navijača, ali malo dostojanstva čak i u porazu nije na odmet.

NIŠTA DOBRO

Još jedan balon optimizma je raspršen. Stara priča se ponavlja. Potrošit ćemo jednu iznimno talentiranu generaciju na trenerske diletante i kriminalce iz Saveza.

U Albaniji nas ne čeka ništa dobro, a za prolaz dalje treba kao mrav sakupljati bodove. Ne na inspiraciju kao što seoski učitelji pišu poeziju, već radom i osmišljenim sustavom. Inače, nos će nam još dugo biti obješen.

(zurnal.info)

Luksemburg-BiH 0:3 - 15 minuta Tih 15 minuta bio je jedini period istinski kvalitetne igre naše reprezentacije. Igralo se brzo, kratkim pasovima bez puno zadržavanja lopte i to je urodilo plodom

 

Upravo toliko je bilo potrebno reprezentaciji BiH da postigne tri pogotka u meču protiv Luxembourga. Redom su mrežu pogađali Ibričić, Pjanić i Džeko. Najsjajniji trenutak je bio Pjanićev slobodnjak u stilu Juninhoa. Nitko se na stadionu nije ni pomakao, a lopta se zakoprcala u mreži nakon putanje u onom čudnom luku kakav je bio karakterističan za šut legendarnog Lyonovog Brazilca.

Ono što zabrinjava jeste da je tih 15 minuta bio jedini period istinski kvalitetne igre naše reprezentacije. Igralo se brzo, kratkim pasovima bez puno zadržavanja lopte i to je urodilo plodom. Nakon toga uslijedila igra kakvu gledamo od naše reprezentacije od kada je selektor Safet Sušić. Bila je to igra bez jasne ideje, igra bez sustava, balkansko bahaćenje nogometnom genijalnošću, koja redovito zaboravlja da jedino sustav može izroditi kvalitetnu igru iz koje se dolazi do čistih šansi, kojih, da budemo iskreni, nakon ta tri gola nije ni bilo.

Lijepo je da smo pobjedili, ali bojazan ostaje. Bojazan da Sušić ne zna upravljati brodom koji je, po kvaliteti, sigurno sposoban da se bori za pobjedu protiv bilo koje ekipe svijeta. Doduše, treba se rješiti luzerskih kompleksa.

BAHO

Baho ponovo jaše. Nesuvislo mlati praznu slamu. Po cijelu utakmicu izvikuje usiljene i isprazne „patriotske“ parole umjesto da prenosi utakmicu. Pada u euforiju i kad izborimo aut. Luxembourg je ipak najniža razina i padanje u euforiju nakon pobjede nad njima je, u najmanju ruku, ridikulozno. „Zamislite samo da pobjedimo Francusku!!! Zamislite!!!“ – dernja se Baho u mikrofon.

Evo, zamislio sam. I? Pa ništa. Kako ništa!? Nemam pojma, ali ništa. Život mi se nije promjenio. I dalje živim u luzerskom okruženju gdje pobjede možeš samo zamišljati. One su u pravilu rezervirane za one koji ništa ne zamišljaju već izađu na teren i pobjede.

LUXEMBOURG

Simpatična družina iz bankarske državice nije imala što tražiti na terenu nakon furioznih uvodnih 15 minuta uktakmice, koje je odigrala BH ekipa. Nema se o njima što posebno reći. Nakon svega, vjerojatno su sretni da su izgubili sa samo 3 razlike.

LULIĆ

Evo još jednog slučajnog dobitka. Srećom po nas Young Boysi su na početku europske sezone napravili par sjajnih rezultata, a mi smo dobili rješenje za lijevi bok. Doduše, dečko je ofenzivac i to se vidjelo u njegovim stalnim izlascima prema naprijed, ali kad se vrati Salihović bit će to podosta ofenzivan lijevi bok, ali tjelsno sposoban i da odradi sve defenzivne zadaće.

MUJDŽA

Položio. Definitivno. Konačno smo mirni što se tiče stražnjeg desnog boka. Jedino zabrinjava što nemamo adekvatnu alternaciju. Možda za takvo što treba spremati Jahića?

DŽEKO

Opet sebičan. Teži kompliciranim rješenjima. Lagano postaje iritantan. Ekipa na ulici bi rekla da pametuje kad ne treba. S njim treba raditi. Natjerati ga da u reprezentaciji bude jednako svrhovit i jednostavan kao što je to već par godina u Wolfsburgu. Svaka čast za gol, ali ostalo je totalna kriza. Svaka ozbiljna ekipa kaznit će paralele koje redovito šalje cijelom širinom terena umjesto da doda loptu najbližem igraču i krene naprijed. Zna on to, ali iz nekog razloga se zajebava. I to samo u dresu reprezentacije.

FRANCUSKA

U utorak nas čekaju Francuzi još potreseni od mundijalskog kraha. Sad je vrijeme da ih se pobjedi prije nego Blanc, a sigurno hoće, posloži tu vrhunsku ekipu u učinkovit stroj. Ako su im Bjelorusi spakirali senzaciju na njihovom terenu zašto mi ne bismo mrtvo hladno izašli na teren i zakomplicirali im situaciju do kraja. Sad će tek gristi protiv nas, tako da nam pobjeda Bjelorusa i ne ide na ruku. Za nas će to, svakako, biti utakmica istine. Utakmica koja će nam odgovoriti na pitanje imamo li dovoljno zrelu ekipu da se plasiramo na neko veliko takmičenje. Bit će to istina i o Sušiću kao treneru. Ako uspije napraviti pozitivan rezultat protiv Francuza dobit će mir potreban da napravi korekcije i unaprijedi našu igru. Još da se rješi bljutave arogancije kupit će i svoje najžešće kritičare.

Čini se da smo boljku na bokovima rješili. Imamo genijalnog Pjanića, koji igra zrelije i od svojih iskusnijih kolega. Imamo racionalnog Rahimića, nadahnutog Ibričića, mangupa Misimovića, imamo i dvije gol mašine, srčanog kapetana i korektne alternacije za svaku poziciju. A prvih 15 minuta utakmice sa Luxembrougom je putokaz kako treba igrati svih 90 minuta svake utakmice protiv bilo koga, jer imamo ekipu koju se ne smije tjerati da se brani, naprosto nemamo igrače za defenzivan pristup. To je jedini dobar period naše igre u dosadašnjoj eri Safeta Sušića. I sada, čekamo našu nogometnu istinu, a ta se istina zove Francuska.

(zurnal.info)