Selvedin Avdić

Prazne kuće
Naši mrtvi bolji su od vaših Naši mrtvi uvijek su svježi, nije važno kada su izgubili život, u kojem vijeku i kakvom ratu. Za njih ratovi nikada ne završavaju, oni neprestano počinju, iznova i iznova. Na mjestima gdje leže naši mrtvi vrijeme se svija kao u vremenskoj petlji.
Ljetne bilješke
Ljeto je ipak ženskog roda Za kraj ljeta objavljujemo bilješke o lijepim uspomenama, krimi romanima, jednom gumenom čamcu, Charlieju i rušenju svijeta
Nemam ništa s tim
Sezonski državni udari Šta Dodik i Čović mogu uzeti od Bosne i Hercegovine što do sada nisu oteli i šta Izetbegovići i dvorska svita mogu odbraniti što već nisu prigrabili sebi?
Hrđa i Čelik
Ubijanje radničkih klubova i otvorenih gradova Sve što je povezano sa “radničkim” nekada je bilo sinonim za vrijednost i čestitost. Danas to znači biti ponižen, prevaren i potplaćen. Ni otvorenost nije na cijeni u vrijeme kada smo gradove pretvorili u feude šačice tajkuna, koji ne podnose nikakvu konkurenciju, naročito zdravu
Naslijeđe zločina
Prsten s glavom indijanskog poglavice Prsten s glavom indijanskog poglavice privukao je pažnju medija. Novinari pokušavaju da dokuče šta je njegova tajna simbolika i šta se desilo s pečatnjakom koji je nosio dok je marširao kroz Srebrenicu
Uz predstavu Sedam strahova
Šutnja ne umanjuje krivicu Prenosimo tekst iz afiše pozorišne predstave “Sedam strahova”, koju je po istoimenom romanu Selvedina Avdića režirala Selma Spahić u BNP Zenica
Konačno razotkrivanje
Dylan je izmislio samoga sebe Stvorio je samoga sebe iz ničega. To jest, od onoga što ga je okruživalo i onoga što je imao u sebi. Dylan je pronalazak vlastitog uma. Stvar nije u tome da ga shvatite, nego da ga prihvatite. On se i inače uvuče u vas, pa što ga ne bi prihvatili?
U šahtu
Još jedan Kondžićev krug gradom Besmislena potraga za šahtom u kojem je Muhamed Kondžić napisao roman "Noć nema svjedoka"
Bilješke o bijegu
Toplina sretnog ljudskog daha Ima dana kada osjećaj zatvorenosti smeta više nego drugih. Nije to pandemijski lockdown, to smo lako pregurali, nego činjenica da smo, ne svojom krivicom, odvojeni od čitavoga svijeta. Da sjedimo u zamci.
Mrakonja iz naše mladosti
Bakir, rat i oposumi Dok razmatramo mogućnost novog rata bilo bi dobro dobro da se prisjetimo da smo trenutno već u jeku jednog – rata protiv virusa. U njemu smo pokazali potpun nedostatak strategije i izgubili bezbroj bitaka na mnogim frontovima. Zbog nemara, neznanja i kriminala naših vojskovođa bilo je pandemijskih dana u kojima smo ginuli kao u najgorim ratnim ofanzivama