Andrej Nikolaidis

Klasici književnosti & moralni idioti
Ima li mišljenje veze sa pisanjem? Šta se njih tiču masovne egzekucije, masovna silovanja i kolektivna preseljenja ljudi koji nisu u stanju razumjeti kako su u očima velikana savremene ljevice krivi jer su primali pomoć od zle Amerike? Šta se velikih ljevičara tiču ljudi koji nisu bili u stanju razumjeti da su nužna žrtva u ovoj fazi borbe protiv globalnog imperijalizma?
Podrška kolegama iz Radio Sarajeva
Kako zaustaviti napade na novinare? Ako ne razumijete da je relativizacija napada na novinare, ili još gore: pravdanje napadača i osuda novinara, otškrinuta kapija za novo nasilje - onda ništa. Ako kažnjivost napada na novinare zavisi od društvenog ugleda, partijskog statusa i, recimo, patriotizma napadača (ili manjka patriotizma kod napadnutog) – onda ništa. Ako sudovi u slučaju napada na novinare ne presuđuju oštro, neselektivno i brzo – onda ništa.
No Future
Prezir prema budućnosti najveći je krimen pušača Kada sljedeći put osjetite prezir ili sažaljenje prema ljudima koje vidite kako se šunjaju u kladionice, da tamo potroše par eura koje su izmuzli od roditelja ili sakrili od žene, imajte na umu ovo: to nisu kladioničari, nego brokeri, to nisu gubitnici, nego proroci. Oni rade isto što i najbogatiji ljudi na svijetu
Izgubljen u rodnom gradu
Pala Mgła do pola Sarajeva Moralna panika uvijek je znak slabih uvjerenja. Oni koji traže zabrane po pravilu se boje svega što bi moglo biti iskušenje za zamkove od pijeska koje predstavljaju kao utvrde svoje vjere kamene
Očijukanje, cmakanje & fašizam
Šta je hrvatsku predsjednicu preporučilo za Fulbright nagradu? Teško je reći šta je Kolindu preporučilo za priznanje. Očijukanje, cmakanje i grljenje sa ustaštvom, hrvatskim fašizmom? Ogavan odnos prema migrantima? Nipodaštavanje i podrivanje susjeda (čitaj Bosne i Hercegovine)? Bizarna, fašistička epizoda sa srpskim čokoladama? Ili sve to zajedno?
Da se ne lažemo
Crveni tepih je crveni barjak bačen u blato Nemojmo se ni pokušati pretvarati da ne znamo da oni, dok gaze po crvenoj zastavi, privatizovanoj pa prenamijenjenoj u crveni tepih, gaze po našim glavama, dok nam samo oči, a koliko sutra ni one, vire iz blata.
GRAĐANI KAO INSPEKTORI
Prijavi bližnjeg svog Kad te država pozove da otkriješ i prijaviš korupciju, pa ti to stvarno uradiš, to je isto kao da te poznanik, u prolazu, dok obojica trčite na tramvaj, jer kasnite na posao, pita kurtoazno „Đe si, kako si“, a ti ga zaustaviš i detaljno mu ispričaš kako imaš problema sa gastritisom, kako ti je žena na zračenju a dijete se uhvatilo lošeg društva
Lakoća u bestidnosti
Ugledna ljudska bića Povijest je ljudska tako ogavna, tako puna zla i bestiđa, da je bilo koja definicija čovjeka koja ne obuhvata i ono najprljavije, ono najniže, jednostavno postavljena previsoko i kao takva - bezvrijedna
Pjesma o Kolindinom graničaru
On čuva igračke tvoje, radosti djetinjstva ranog, čuva i tvoga zeca, u svesci nacrtanog Ako ste se školovali u Titovoj Jugoslaviji, vrlo je vjerovatno da ste imali priliku da pred razredom recitujete Ćopićevu pjesmicu „Čuvar tvog djetinjstva“. Neznatno izmijenjeni, njeni stihovi opisuju i čine nam razumljivom, ako ne i opravdanom, brigu hrvatske predsjednice za bezbjednost državne granice
Epizoda u povijesti ovdašnjih privatizacija
Fotošopirani vijetnamski biznismen Ko je, naime, pokupovao naše firme? Negdašnji automehaničari, šoferi, bageristi i piljari, ljudi kojima ulaznica u svijet krupnog kapitala nije bio ni novac, ni znanje, još manje poduzetnički duh, nego poznanstvo – ne, doduše, sa Trampom i Putinom, nego sa ovdašnjim političarima, i samim mahom regrutovanim iz reda bivših robijaša i onih koji na robiji nisu bili samo zato što je u njihovom slučaju zatajio sistem