Zločin bez kazne

Policija zna imena ubica i naručilaca atentata

ljiljana kovačević

“Ubistvo mog brata smatram riješenim slučajem i živim za taj dan kada će se objaviti imena i ubice i naručioca . Ona se sigurno znaju. Sada sam još više sigurna u to”, kaže za “Žurnal” Ljiljana Todorović, sestra Milana Vukelića, koji je tačno prije četiri godine ubijen u Banjaluci, nedaleko od svog stana i u neposrednoj blizini zgrade MUP RS.

Ona tvrdi da imena ubica i naručilaca stravične egzekucije njenog brata neće biti saopštena javnosti sve dok MUP RS rukovode sadašnje strukture.

“Da su htjeli da ga slušaju i da rade svoj posao, Milan bi bio danas živ. Oni su njega privodili kao kriminalca. Međutim, postoji dobar dio poštenih policajaca koji mnogo toga znaju, samo sada ne smiju da govore”, navela je Ljiljana Todorović.

BOMBA U FORDU

Prema njenim riječima, policija već godinama ne kontaktira sa porodicom niti nalazi za shodno da ih obavijesti o tome da li istraga još traje i dokle je stigla. Iz policije, po ustaljenoj praksi, tvrde da istraga o ubistvu Vukelića nikada nije ni prestala, ali da nema rezultata koji bi omogućili da izvršioci i naručioci atentata budu procesuirani.

Milan Vukelić, građevinski inžinjer zaposlen u Zavodu za izgradnju Banjaluka, ubijen je 6. novembra 2007. godine, kada je u njegovom automobilu Ford Fiesta, najvjerovatnije uz pomoć daljinskog upravljača, aktivirana bomba. Silina eksplozije bila je tolika da je u potpunosti raznijela Vukelićevo tijelo. Prema podacima policije, u eksplozivoj napravi bilo je 800 grama TNT eksploziva, pojačanog ekserima i metalnim opiljcima, što govori o tome da je egzekutor želio preduprijediti bilo kakvu mogućnost da Vukelić preživi. U napadu na Vukelića, teško su ranjeni Tomislav Dobrinjac i Slava Pepinović, koji su se nalazili s njim u automobilu. Dobrinjac je izgubio obje noge, dok je Pepinovićeva zadobila teške povrede gornjih ekstremiteta.

Mnogo toga ide u prilog tvrdnji da je Vukelićevo ubistvo bilo pažljivo planirano, te da su pojedine strukture po svaku cijenu željele da ga ućutkaju. Problemi Milana Vukelića počeli su kada je javno progovorio o kriminalu i korupciji u gradskoj upravi i u banjalučkom Zavodu za izgradnju (ZIBL), na čijem čelu se u to vrijeme nalazio Čedo Savić. Vukelić je u medijima počeo iznositi detalje u vezi sa milionskim aferama rekonstrucije Trga Krajine, izgradnje parka “Petar Kočić”, te izgradnji kolektora, u kojima su, kako je isticao, bili umješani gradski oci i direktor ZIBL-a Čedo Savić.

“Neću da budem lopov ni za direktora ni za sebe”, govorio je Vukelić. On je policiji podnosio prijave protiv Čede Savića. Policija nije učinila ništa da ispita Vukelićeve navode o višemilionskim prevarama na račun gradskog budžeta, ali je zato u decembru 2006. godine sam Vukelić priveden na infomativni razgovor u MUP RS.

U emisji “Crta” BHT 1 Vukelić je izjavio da ga je tada saslušao zamjenik načelnika Uprave kriminalisticke policije RS Dragi Milošević, navodeći da ga je maltretirao, te da mu je rekao “kako nije normalan i da treba prestati da piše, jer ima ženu i djecu”. Vukelić je tvrdio da je privođen po nalogu Čede Savića.

Od tog trenutka, njegov život pretvara se u pravi pakao. U maju 2007. godine podmetnut je požar pod njegov automobil, a policija nikada nije utvrdila okolnosti pod kojima se to desilo. Mjesec dana kasnije, nepoznate osobe zapalile su kuću u kojoj živi Vukelićeva majka. Strahovao je, više za bezbjednost svoje porodice, nego za vlastiti život. Njegova sestra Ljiljana Todorović kasnije je ispričala da je bio svjestan opasnosti kojoj se izložio prokazujući uticajne ljude u medijima, ali da jednostavno nije mogao da odustane.

“Šta mi mogu. Mogu me samo ubiti”, govorio je. To su i učinili, raznoseći ga u paramparčad ispred same zgrade MUP RS.

PODMETNUTI UBICA

Poslije Vukelićevog ubistva, istraga je išla u raznim pravcima, a najmanje onima koji bi doveli do ubica i naručilaca atentata. Policija je čak sumnjičila pokojnog Vukelića da je sam zapalio majčinu kući i vlastiti automobil, a pojedini inspektori više su istraživali njegov lik i djelo, nego samo ubistvo. U određenom momentu pojedini mediji pobjedonosno su objavili kako je policija rješila slučaj, tvrdeći da je uhapšen “Enes Džanić, ubica Milana Vukelića”. Ispostavilo se da je to bila tek policijsko-medijska patka, jer je Džanić ubrzo pušten na slobodu, te da nikada i nije bio osumnjičen za Vukelićevo ubistvo nego za podstrekavanja na krađu i paljevinu kuće porodice Vukelić, čiji je bio komšija.

“Oni (policija op. aut) sve znaju. Samo čekam da to jednog dana objelodane”, tvrdi Vukelićeva sestra Ljiljana. Za nadati se da će taj dan uskoro doći.

(zurnal.info)