INTERVIEW

Svi pokušavaju zaustaviti borbu protiv korupcije: farmaceutska industrija, apoteke, privatne ordinacije...

Žurnal: Jesu li Vam zdravstvene ustanove poslale sanacione planove koje ste tražili?

Vuković: Neke zdravstvene ustanove su ih poslale ali nisam zadovoljan. Postavljaju pitanje opreme, sistematizacije, toga da li su dovoljno plaćeni ali nigdje nije navedeno kako misle sanirati te probleme. Kako zaposliti 500 ljudi više - toga nema. Vama zakon ne dozvoljava da promijenite upravljačku strukturu, bez obzira na to koliko ste nezadovoljni. Načini su – da sam čovjek podnese ostavku, da padne financijski izvještaj ili da mu dokažete kriminal. Da biste dokazali da je nešto kriminal, na našem sudu vam treba tri-četiri godine. Prođe vam mandat dok dokažete nešto na sudu. Nezadovoljan sam sudskim presudama, nezadovoljan sam kolektivnim ugovorom. Neke vlade koje su bile u prethodnom perioodu pristajale su na sve što je sindikat tražio, znajući da je to neodrživo. Onda vam je došao vrući krompir da imate – ovdje ne govorim samo o zdravstvenim ustanovama – gubitaše koji traže povećanje cijena usluga a imaju jako visoke plate i onda vam kažu: Pa nama je tako prema kolektivnom ugovoru.

Mora se promijeniti regulativa – ako si gubitaš ne možeš imati najveću platu.

Žurnal: Dobro, da se vratimo zdravstvu, na čelu naših ustanova su ljekari a ne menadžeri?

Vuković: Ne, ne, imamo menadžere. U tome je problem. On jeste ljekar ali ima postdiplomski studij iz zdravstvenog menadžmeta. To su kuće plaćale, to se išlo u Sloveniju, nije to malo koštalo. Druga stvar, on i ne mora imati zvanje menadžera ali mu vi dajete platu menadžera. Probajte dobiti podatke o tome kolike su im plate. Onda vam kaže: “Zakon o platama je tajna”. Plus, jedna je stvar plata a druga stvar su primanja. Koliko komisija, zašto toliko komisija, zašto se plaćaju tako dalje. Reduciraćemo broj komisija koje prema zakonu mora imati jedna ustanova i svesti ih na oprimalan broj. I mora biti optimalna cijena za rad komisija, upravnih i nadzornih odbora.

Žurnal: Šta je po Vama optimalno?

Vuković: Primanja su bila definisana jako široko – od 120 maraka do hiljadu i nešto maraka, kako koja kuća, nije to bilo unificirano. Smatram da bi naknade u zdravstvenim i upravnim odborima većih kuća morale biti skoro upola manje a u manjim kućama još niže jer je i odgovornost manja, nije isto voditi kuću sa 100 i sa hiljadu ljudi.

Žurnal: Iako još uvijek nije objavljen nacrt Budžeta Kantona Sarajevo za 2012. znate li koliko će se novca izdvojiti za Ministarstvo zdravstva?

Vuković: Vidite, da razgraničimo – Ministarstvo se financira iz budžeta Kantona a imamo i Fond zdravstvenog osiguranja. Naplativost u Fondu je 94 posto, to nema ni jedan drugi kanton. Zato i imamo 340 miliona u Fondu, zato smo u prošloj godini mogli dati 60 miliona za lijekove sa esencijalne liste, zato možemo dati 40 miliona u vertikalni fond, skoro da toliko ne daju svi ostali kantoni zajedno. Nadam se da ćemo na kraju ove godine imati devet miliona dobitka i da ćemo ih dati opet zdravstvenim ustanovama, za poboljšanje rada i za dobrobit pacijenata. Imamo mnogo malih projekata ali i jedan kapitalni – Centralni medicinski blok. On se pravi skoro 28 godina. Ova Vlada je rekla da ćemo to završiti za dvije i po godine. Trenutno se radi 16 operacionih sala. Kredit Saudijskog fonda je samo za građevinske radove. Iz našeg fonda ulaže se za opremu, kao što se ulagalo i u opremanje GAK-a, za Pedijatrijsku kliniku...

Žurnal: Spominju se velike cifre, laiku se čini da para u zdravstvu ima. Kad spojite novac i zdravstvo kod nas se, nekako, korupcija nameće sama po sebi. Složićemo se, vjerujem, da je ima ali kako biste je rangirali na skali od 1 do 10?

Vuković: Da odmah budemo jasni – korupcije ima. Čovjek koji je bolestan je na to najosjetljiviji. Neću da branim branšu, ali navedite Vi meni u BiH ili u Federaciji enormno bogatog doktora u odnosu na političare, u odnosu na sudstvo, gdje se nakon četiri godine mandata napravi kuća od milion maraka? Takvih doktora nemamo. Ipak korupcije ima. Za svaku je osudu kad ljekar bolesnom čovjeku kaže: Ja ću vas liječiti, ja ću vas operisati ali to košta toliko. Druga stvar je što moramo prevaspitati građanstvo, koje kad se sve završi, prođe, vama donese poklon. U skandinavskim zemljama, na primjer, nikad nećete doživjeti da vam pacijent donese poklon, možda neke kolače da se svi počaste. Ali, nikad ne smijemo zaboraviti – pacijent je posebna kategorija. On je osjetljiv i na ružnu riječ a kamoli kad mu ljekar traži novac.

Privatnički javašluk

Žurnal: Treba li se uvesti pravilo šta ljekar smije primiti od pacijenta u znak zahvalnosti?

Vuković: To bi se moglo vrlo lijepo riješiti samo ako društvo ili politička opcija hoće ali jedna može htjeti a druga neće. Evo, Zakon o porijeklu imovine nikako da prođe. Vrlo je jasno koliku Zlatko Vuković ima platu, koliku je imao u posljednjih 15 godina i šta posjeduje. Kako mogu imati kuću od milion maraka ako sam imao platu od 1.200 – 1.500 ili dvije hiljade maraka? Spreman sam da prvi sve stavim na provjeru. Radim u Kliničkom centru skoro 30 godina. U rat sam ušao kao direktor klinike. Za 30 godina rada u operacionoj sali imam trosoban stan koji sam naslijedio, devet godina staro auto koje sam polovno kupio, nemam vikendicu i nemam čega da se bojim. Provjerite Zlatka i provjerite svakog čovjeka – ljekara, šefa, direktora kliničkog centra, šta ima i kako ima.sandra4

Žurnal: Govorite o uštedama u zdravstvu, o racionalizaciji – kupljene su vakcine protiv svinjske gripe, nisu utrošene, plaćeno je potom za njihovo uništavanje, zar to nije primjer gdje se moglo biti malo racionalnije? Na čemu ćete insistirati kad je štednja u pitanju?

Vuković: Zakonska regulativa vas sputava u mnogo čemu, daću Vam bolji primjer. Imate obaveznu preventivnu deratizaciju Kantona, iz budžeta Ministarstva zdravstva svake se godine izdvaja 200.000 KM. U prošloj je godini zakasnio budžet, pa su pala dva tendera, prva deratizacija je propuštena jer se treba obaviti u proljeće, potom je i za jesenju deratizaciju pao tender i onda sam išao sa interventnim sredstvima, da bih smanjio mogućnost epidemije.

Žurnal: Zbog čega su padali tenderi?

Vuković: Zbog žalbi. Sad sam doveden pred dilemu – da organizujem interventnu deratizaciju a svi mi kažu da moram sačekati da se vidi šta je sa žalbama i svi će reći “zašto si išao mimo zakona?” Ili da ne idem sa deratizacijom, pojavi se epidemija pa će svi reći “zar je jedan zakon važniji od života?”

Žurnal: U prethodnom razgovoru za Žurnal kazali ste da ste na mjesto ministra došli svjesni toga da je vrijeme teško, da je stolica vruća te da će se u Vašim nastojanjima da nešto promijenite razviti “manji rat” koji može i Vas odnijeti. Kakav je zasad odnos snaga na “bojnom polju”?

Vuković: Malo sam se prevario – stolica nije vruća nego vrela, ona ključa. Ako nešto 10 godina imate neuređeno onda se to ne može brzo riješiti. Sem toga, ne trebamo samo popravljati stvari nego ići naprijed. Nemate vi mandat samo za popravljanje grešaka, ljudi ne mogu toliko da čekaju. Kad se neke stvari pokrenu, javljaju se cijele hobotnice problema – na svaki način žele da vas zaustave, bilo da je riječ o farmaceutskoj industriji, velefarmaciji, apotekama, višku kadra...Fali nam novca, budžet će biti upola manji nego što je nekad bio. Volim svoj ljekarski posao, rad s pacijentima ali sam mislio da bih pravednijim načinom rada, drugačijim razmišljanjem, mogao uvesti više reda i više ušteda, ne na račun pacijenta već naprotiv, da se pacijent više vrednuje. Lično nastojim da štedim, trošim jako malo službenog mobitela, štedimo gdje god možemo. Moramo kontrolisati izdatke za lijekove, ne na račun pacijenata već da vidimo zašto jedan doktor prepiše pet puta više lijekova nego drugi. Moramo kontrolirati i privatne ustanove. I tu ima dosta javašluka, jako sumnjivog poslovanja. Da vidimo koliko plaćaju poreza, na koga su registrovani, ko su ti ljudi na koje su registrovani, da li ljudi koji su otišli u penziju iz javnih ustanova mogu sad tamo da budu direktori, da li je taj čovjek uopće sposoban za rad ako je već otišao u penziju sa 75 godina.

Žurnal: Pretpostavljam da ne želite o imenima?

Vuković: Prije 20-tak dana je otišao dopis svim javnim zdravstvenim ustanovama da svi ljudi koji su ispunili uslove za penziju, prema bilo kom osnovu, idu u penziju. Da idu svi penzioneri koji rade po ugovoru o radu po četiri-pet godina, da ostave mjesto mladima. Prigovor da poslije 40 godina niko ne zna raditi njegov posao za mene je sramotan – da čovjek koji je bio šef jedne službe 40 godina ne ostavlja nikog iza sebe. On je o tome trebao misliti ranije, osposobiti novi kadar. Ugovore o radu moći će potpisivati samo uz obrazloženje direktora kuće i odobrenje Ministarstva. Imamo neke službe u kojima smo jako deficitarni, gdje ljude ne možemo dobiti za pet minuta već treba duga edukacija, kao što su patolozi. Njih nam stvarno manjka ali samo za te ljude ćemo morati zažmiriti. Na taj način ćemo ostvariti uštede i otvoriti radna mjesta za mlade ljude. Za neke struke ćemo morati raditi prekvalifikaciju – laboranti, fizioterapeuti...Najgore bi bilo da postanu tehnološki višak.

(www.zurnal.info)