reakcija

Prof. dr. Rešid Hafizović o Al-Qaidi, Islamskoj zajednici u BiH, vehabijskim uljezima...

prof.dr.rešid hafizović

U dnevnom listu Oslobođenje prof. dr. Rešid Hafizović reagira na tekst Džemaludina Latića objavljen 10.12.2011. u Dnevnom avazu, i u javnost iznosi interesantne detalje koji zaslužuju izuzetnu pažnju javnosti

residU svom pamfletu objavljenom u jednoj ovdašnjoj dnevnoj novini koja je samo drugo ime za najmonstruoznije laži, „kolega" Dž. Latić, kao već prepoznatljivi majstor za patološke neistine, izrigao je u svoje ime i u ime svojih mentora cijeli niz uvreda i najbrutalnijih laži koje su, valjda, trebale diskreditirati moje ljudsko, profesionalno, religijsko, moralno i akademsko dostojanstvo. Budući da je za mene poodavno irelevantan kao čovjek, a još manje kao „akademski građanin", na njegove uvrede i laži ne želim trošiti suvišne riječi, osim na jednu, na onu brutalnu laž kojom mi prebacuje za sudski proces iz ‘83. godine i udara na moj moralni integritet.

Kao odgovor na tu njegovu bolesnu laž bit će dostatan samo jedan mali odlomak teksta koji je objavljen u knjizi „Sarajevski proces - suđenje muslimanskim intelektualcima 1983.", Bosanski institut, Sarajevo 1987, str. 129, koju je, gle paradoksa, lektorirao sam „kolega", ali je to, jamačno, „zaboravio". Među ostalim detaljima, ondje stoji i ovo:

„Pred načelnikom SUP-a Amirom Salihagićem, on pita Hafizovića je li istina da je on, Džubur, potezao pištolj na njega. Ovaj odgovara da jeste, a Džubur mu udara šamar. Slijedi isto pitanje, isti odgovor, pa šamar. Kad je treći put ponovljeno isto pitanje i isti odgovor, Hafizović je isprebijan i smješten u zatvor. Pred njegovom ćelijom u zatvoru, cijelu noć su tukli nekoga, koji je strahovito vrištao. On se već kolebao misleći da neće živ izaći ne pristane li na saradnju na koju je Seljubac Sead pristao. Ipak, smogao je snage da odbije saradnju. Bio je poslan u vojsku u Doboj, odakle je njegovoj kući stigla vojnička vreća s okrvavljenim odijelom."

„Svjedok Rešid Hafizović izjavio je da je isljednik na njega potezao pištolj. Pošto je odbio da potpiše zapisnik o saslušanju, isljednik mu je rekao da neće izići iz zgrade dok ga ne potpiše, bez obzira koliko će to trajati. Na to je Hafizović rekao da on nije zatvorenik nego slobodan građanin i krenuo prema vratima. Isljednik je tada potegao pištolj i rekao da stane jer neće napraviti ni tri koraka", zapisao je u svojim "Sjećanjima" Alija Izetbegović (A. Izetbegović; Sjećanja; Sarajevo 2005, str. 54.)

Prema tome, onako bolesne, brutalne laži kakvima je nakrcan pamflet onog „kolege" može, doista, ispisivati samo onaj ko je u stanju, kao visoki politički funkcioner najbrojnije bošnjačke političke partije u ono vrijeme, pobjeći i ostaviti, izdati zemlju i narod u najtežim trenucima njihove ratne historije; onaj koji nije u stanju odoljeti zveckanju „Judinih srebrenjaka" niti se ustezati, čak, od trošenja u najluksuznijim hotelima svijeta novčanih donacija namijenjenih Bosni i Bosancima dok su se ovi potonji mrzli, gladovali i krvarili u jeku najkrvavije agresije na Bosnu; to može samo onaj ko je u stanju, za šačicu petrodolara, u isti mah opsluživati ovdašnjeg „cara" i saudijskog „ćesara" čiji veleposlanik u Sarajevu se svako malo šepiri po krovnoj instituciji Islamske zajednice i ispostavlja nove spiskove želja i nove mete za odstrel među „nepodobnima" u institucijama Islamske zajednice i među bošnjačkim intelektualcima, čineći sve kako bi duhovno porobio Bošnjake i učinio njih i njihovu zemlju europskom provincijom saudijskog režima koji otvoreno koketira sa terorističkim vrhom Al-Qaide; samo onaj koji je, kao jedan od grobara bošnjačkog naroda, uništio medijski prostor Bošnjaka: Bošnjačku televiziju, Muslimanski glas i Ljiljan, potrošivši tako milijune maraka i ostavivši iza sebe samo pustoš i ništavilo, a onda bez srama i stida još, zauzvrat, tražeći na posljednjim izborima u Bosni, ni manje ni više, nego najvišu političku poziciju u zemlji. To može samo onaj koji, nakon „bdijenja nad svetim tekstom", odlučuje da optuži šiijske muslimane za njihovo navodno naučavanje „o promijenjenom tekstu Kur'ana", trujući tako našu mladež ovim jezidovsko-vehabijskim demagoškim otrovom, i istodobno koketirajući sa vehabijskim režimom u Saudijskoj Arabiji, dok se bošnjački džemati, poput onog u Piljužićima kod Tešnja, sve jedan po jedan lagano predaju u ruke vehabijskih uljeza. Ostalo je još samo da nam on i njegovi mentori kažu da li su nas prodali saudijskom režimu u ratu za one nedostajuće milijarde maraka za kojima se u ovoj zemlji još traga, ili cijenu pazara utvrđuju baš sada dok nas uvjeravaju kako su vehabijski misionari bolji od naših ovdašnjih imama, mualima i vjeroučitelja.