Sportski snovi

Divni gubitnici na Stade de Franceu

marko tomaš

Bio je utorak, 11.10.2011. godine. U 76. minuti utakmice između Francuske i Bosne i Hercegovine škotski sudac Craigh Thompson svira penal za domaćine. Stadion Francuska je u deliriju. Loptu uzima Samir Nasri, namješta je na bijelu točku i zabija gol pored Begovića.

To je ključni trenutak naše neuspjele kampanje za Euro u Poljskoj i Ukrajini. Sve do toga momenta mi smo u nevjerici gledali nemoć Francuza i rezultat koji je glasio 0:1 u korist BiH. Zar nam se ovo stvarno događa? Je li Maradonin "Bradati" konačno spustio svoj blagi prst na našu reprezentaciju? Sve do tada nismo marili za Menezovu padavicu, nekako smo gutali i žuticu koja je napala cijelu užu odbranu naše ekipe, htjeli smo umlatiti Maloudu zbog krvničkog đona kojim je Mujdžu poslao u bolnicu, ali sve smo nekako podnosili, suzdržavali smo gorčinu i ljutnju, jer vodili smo protiv Francuske u njihovoj avliji i to ne bilo kakvim golom već pravim remek djelom Edina Džeke.

No, u toj 76. minuti stvari su došle na svoje mjesto, Craigh Thompson, djelitelj nebeske nepravde, je ponovno uspostavio svjetski poredak kakav jeste, mi smo po tko zna koji put pali u gubitničku groznicu i ostalo je samo da proklinjemo Emira Spahića što onu loptu nije izbio u tri lopte materine čim ju je dotaknuo.

Emir Spahić je veliki igrač. No, kao i svim velikim igračima događaju mu se pomračenja uma. Nikad nećemo saznati što mu se vrtilo u glavi u tijeku onog duela sa Samirom Nasrijem, da li je bio svjestan da Thompson čeka trenutak u kom će Francuze gurnuti u stopostotnu šansu, što je htio postići onim bespotrebnim naguravanjem oko lopte umjesto da štoperskom logikom nabije i Nasrija i loptu u aut, u korner, bilo gdje osim u naš šesnaesterac. Bilo kako bilo, u toj 76. minuti posljednje utakmice koju smo igrali u kvalifikacijskoj skupini za Euro po tko zna koji put srušio se svijet navijača BiH.

Ipak, kad gledam iz ove perspektive, 75 minuta koje su prethodile tom penalu bili su trenuci najherojskije i najzrelije igre naše reprezentacije. Tih 75 minuta postat će zalog za bolju budućnost našeg nogometa, ogledalo naših realnih mogućnosti. Zaboravimo utakmice protiv Portugala, mi smo svoju šansu propustili na Stadionu Francuska u sirotinjskom St. Denisu, na pozornici kao stvorenoj za stvaranje nove, bolje povijesti našeg nogometa.

Nije neka utjeha što će Valencijin Adil Rami imati doživotne traume zbog Edina Džeke. Nije neko opravdanje ni to što smo bezočno pokradeni. Francuzi po drugi put sramotnim sudačkim odlukama odlaze na veliko takmičenje. Prvo Henryeva ruka protiv Iraca, a onda nepostojeći penal protiv BiH. Kako god, moralni pobjednici ne idu na Euro. Bit će to još jedno veliko natjecanje na kojem ću se uz pivo po nepodnošljivoj mostarskoj vrelini nervirati zbog Engleske i pričati šbbkbb priče o mogućnostima naše reprezentacije u takvoj konkureniciji.

(zurnal.info)