Više od igre

Simulacije kapitalizma i borbe za svjetsku pravdu

marko tomaš

 

Na kraju može ostati samo jedan. Pobjednik odnosi sve ili kako to lijepo, na engleskom, kažu stihovi švedskih pop megastarova iz banda ABBA: Winner takes it all. Na današnji dan, 06.02.1935., godine po prvi put je u prodaju puštena društvena igra "Monopoly" ili kako se to kod nas pojednostavljeno kaže "Monopol".

SVIJET KAO KASINO

Kupuješ, prodaješ, otimaš, robijaš, plaćaš kazne, gradiš, razgrađuješ i svim tim se naslađuješ, naročito kad suparniku, partneru u igri, uvališ lijepu kapitalističku kajlu i masno naplatiš boravak ili tranzit preko svog posjeda. Malo koja igra toliko doslovno podražava život u kapitalizmu kao što to čini Monopol. Unatoč tome što je liberalni kapitalizam suštinski protiv monopola, koji podrazumijeva dominaciju jednog poslovnog subjekta na tržištu, stvari se zapravo odvijaju potpuno drugačije.

black-monopolyLiberalni kapitalizam, od konca hladnog rata, sve više otkriva svoje pravo lice, a ono je bezočno monopolističko. Svaka stvar koju dohvatimo proizvod je nekog velikog koncerna. Najočitiji primjer je prehrambena industrija.

Ono što razlikuje kapitalizam od nama poznatog socijalizma je to što se kapitalizam trudi da stvori privid raznolikosti ponude ali, ako pogledate etiketu, skoro svaku stvar proizvodi jedan te isti proizvođač, točnije razni proizvođači, ali svi odreda u vlasništvu jedne velike kompanije, koncerna nastalog udruživanjem nekolicine kompanija. Udruživanje vrlo često podrazumijeva kupovinu manjih kompanija od strane jedne velike, na svjetskom tržištu konkurentnije, kompanije. Kako god, ono što sam zapravo htio reći jeste to da mi sve ovo što se događa u svijetu izgleda kao da su se veliki igrači zaigrali nad jednodimenzionalnom kartonskom pločom pa bjesomučno bacaju kockice i pomjeraju plastične figurice osvajajući svijet, prije svega, novcem. Bitna je stvar što dosta toga ovisi o tome kako će se okrenuti kockice. Biznis je u kapitalizmu rizik, faktor sreće igra veliku ulogu, svijet je za velike dečke jedan ogromni kasino, a nije na odmet primijetiti ni to da je, u ovom slučaju, naša planeta još uvijek ravna ploča.

Kopajući po datumima, što mi je u posljednje vrijeme opsesija, dođoh do podatka da se ravno deset godina poslije puštanja u prodaju igre Monopoly rodio čovjek, koji je simbol antiglobalizma.

NA BOŽJOJ STRANI

Naime, 06.02.1945. godine u okrugu St. Ann na Jamajci rodio se Robert "Bob" Nasta Marley, čovjek kojeg u njegovoj zemlji smatraju prorokom. Bob Marley i jeste jedan od velikih proroka pop kulture i prvi glazbenik iz "trećeg svijeta" koji je postao svjetski slavan. Manje je poznato da je Bob Marley kako to Britanci vole reći za pse, a posprdno i za ljude, "mongrel", točnije mješanac. Otac mu je bio britanski vojnik rodom iz Liverpoola, a majka crna Jamajčanka. Osvrćući se na svoje porijeklo Marley je jednom rekao:

...Oni me zovu polutanom. Ali ja ne držim stranu nikom od njih. Nisam na strani crnih ljudi, isto tako nisam na strani bijelaca. Ja sam na Božjoj strani, na strani onog koji me stvorio i učinio da vučem porijeklo i od bijelih i od crnih ljudi...

nike61To što je bio na božjoj strani na svoj poseban način na koncu ga je koštalo života. Pomalo je smiješno to da je čovjek koji je u tolikim pjesmama zagovarao pravdu i jednakost vjerovao da je car Etiopije Haile Selassie božji namjesnik na zemlji. Kako god, rastafarijanci ne dopuštaju ljudske intervencije u božja djela. Ta činjenica i jedna igra, koju često vidimo kao "više od igre", poslali su Bob Marleya u "bolji svijet" u 36. godini života. Naime, Bob Marley je bio pasionirani zaljubljenik u nogomet i gotovo svakodnevno ga je igrao sa svojim prijateljima. Jednom prilikom teško je povrijedio nožni prst. Doktor je nakon jednog pregleda ustanovio da se uslijed ozljede prsta razvio melanom. Jedini efektan način lječenja bila je amputacija ozljeđenog prsta. Budući Marley, iz religijskih uvjerenja, nije pristao na amputaciju sam je sebi odredio sudbinu. Rak se na koncu proširio na cijeli organizam.

Cijela je priča držana u strogoj tajnosti sve do trenutka kad je Marleyevo loše zdravstveno stanje postalo više nego očito. Odgajan u katoličkom duhu, provevši cijeli život kao rasta, pripadnik religije koja nema formalnu organizacijsku strukturu, na koncu je, 1980. godine, kršten u Etiopljanskoj pravoslavnoj crkvi na Jamajci. Katolik, rasta i pravoslavac, čovjek na božjoj strani, Marley je umro 11.05.1981. godine na Floridi dok se pokušavao vratiti na Jamajku.

Može zvučati sumanuto, ali katkad vjerujem da ništa nije slučajno pa tako kao čudnu igru sudbine vidim i to što, na internet tražilicama, kurva sudbina kroz jedan obični datum iz kalendara uspijeva povezati igru koja nas uči radostima kapitalizma i čovjeka koji je simbol borbe za svjetsku pravdu i kojem je glave došla jedna druga igra veća i istinitija od život,a u kojoj se okrugla planeta kotrlja pod nogama proroka.

(zurnal.info)