Blog

Upravnici zemlje i svemira

selvedin avdić

Priznajem, nemam ama baš nimalo razumijevanja za političare, predsjednike, vođe i poglavice općenito. Ne zanimaju me nikakva opravdanja, osjetljivost trenutka, političko okruženje, koalicioni ugovori ili geostrateška uslovljenost. Od političara očekujem da budu mudri, snažni, odgovorni, budni, pošteni, čestiti, vrijedni, snalažljivi, moralni, tolerantni i tako dalje, sve istovremeno, s istim intenzitetom. Uz male preinake, isto očekujem od političarki. Možda su očekivanja prevelika, ali imam sva prava na njih. Svakog političara koji minimalno odstupi od navedenih parametara imam puno pravo nazvati lažovom, prevarantom, barabom, kokošarom i tim slijedom šta mi prvo padne na pamet.

Sva prava na slobodno kreiranje uvreda stekao sam onog momenta kada neki slučajni prolaznik pomisli da je na bilo koji način bolji od okruženja (pametniji, jači il ljepši) i odluči da bi mogao postati dio vlasti. Kada je taj egomanijak već pomislio da može da upravlja našim životima, valjda i mi imamo pravo na velika očekivanja.

Imam vrlo pouzdan test za provjeru valjanosti naših “upravnika” i rado ću ga podijeliti: Samo pomislite da li biste zamišljenoj osobi povjerili dijete da ga vodi na kampovanje, recimo. Ako je odgovor negativan, kako onda možemo hladno očekivati da će nas takvi odvesti u svijetlu budućnost, umalo ne napisah Evropsku uniju. Na žalost, ovdašnji “upravnici” su rijetko viđen zvjerinjak kojem razumna osoba ne bi smjela povjeriti ni paket hrenovki na čuvanje.

Postoji još jedna osobina karakteristična za većinu zemaljskih upravnika – nezasitost. Pate od viška ambicija i kompleksa, gramzivi su i pohlepni. Dovoljna je samo godina dana vlasti i oni zauvijek izgube osjećaj za realnost, za šta je rimskim carevima trebalo nekoliko generacija.

Prilažem fotografiju manje grupe zemaljskih upravnika/ca koju sam izabrao zbog njene neuobičajene autentičnosti. Kada sam je prvi put vidio u “Slobodnoj Bosni”, pomislio sam da je montirana, jer mi je bila suviše vulgarna. Na žalost, prevario sam se, radi se o originalnoj fotografiji.

6394187125_7a74182db1_o

Na suprotnom polu od zemaljskih upravnika nalaze se upravnici svemira.

Jedan od njih je ruski matematičar Grigorij Perelman. Podsjetiću vas, taj čestiti gospodin uspio je dokazati Poenkarov problem zbog kojeg su njegove kolege širom svijeta čitav vijek razbijale glavu. Ovaj problem je nastao 1904. godine kada je francuski matematičar Henri Poincaré oljuštio trodimenzionalnu jabuku i zamislio da njenu koru razvuče u dvije dimenzije, a da se ona ne prekine. Razmišljajući dalje oko jabuke (očigledno voćke koja neprestano zadužuje nauku), Henri se zapitao da li bismo, na isti način, mogli u tri dimenzije razviti oblike iz četvorodimenzionalnog svemira. Ja naravno, ništa od ovoga ne razumijem, ali ostali naučnici su se složili da bi rješenje ovog problema moglo olakšati razumijevanje suštine Vasione.

Na rješenje problema čekalo se tačno 100 godina. Perelman je 2004. godine obavijestio svijet da je problem riješen. Za rješenje milenijumske enigme američki matematički institut Clay ponudio je 1999. godine nagradu od milion dolara, a dokaz je trebao biti objavljen u nekom stručnom časopisu.

Perelman je svoju “formulu univerzuma” od 500 stranica objavio na internetu, dozvolio da je pregleda ko god poželi i odbio novčanu nagradu! Kada su mu novinari pokucali na vrata da ga pitaju zašto ne želi zasluženi milion, matematičar im je odgovorio da mu nije potreban, da ima sve što mu je potrebno u životu i još dodao da novac ništa ne znači onom ko upravlja svemirom.

Inače, imovinski karton ovog “upravnika svemira” nije zaštićen kao kod njegovih bosanskih kolega: Perelman živi u Petrogradu u skromnom stanu zajedno sa majkom i sestrom. Kada odmara od svakodnevnih obaveza upravljanja svemira i rješavanja nerješivog, Grigorij svira violinu ili bere gljive.
183847Prilažem fotografiju upravnika svemira Grigorija Perelmana s kesom u kojoj ima sve što mu je potrebno. Autentična je kao i prethodna.

Kada je Grigori donio “formulu univerzuma” proglašen je genijem, a kada je odbio milion dolara mnogi su posumnjali u njegovo duševno zdravlje. Izjavom da već ima sve što mu je potrebno, upravnik svemira je poljuljao čitav zemaljski poredak zasnovan na psihopatologiji pohlepe, na utrci za zadovoljenjem “neprekidne struje potreba”.

Nije uvijek bilo tako. Švedski istoričar Peter Englund piše da su u 15. vijeku plate drastično porasle zbog manjka radne snage nakon epidemije kuge u Evropi. Radnici su zbog toga odlučili da rade manje, jer im nije trebalo toliko novca, sve potrebe bile su zadovoljene. Smrt kapitalizma nastaće onog trenutka kada radnici ne budu željeli više zarađivati nego manje raditi. Vjerujte na riječ.

...

Kako zaustaviti “struju potreba” i uspostaviti liniju iznad koje nastaje višak? Šta je višak? Trebaju li nam svi predmeti koje posjedujemo? Kada nastaje asketizam? Da li je majoneza uz salamu zaista neophodna?

Kao što vidite imam bezbroj pitanja, sva za sada bez odgovora. Vrijeme koje sam trebao utrošiti na razmišljanje o njima utrošio sam na traženje pjesama za današnju kompilaciju. To je moj uobičajeni problem, kad god sam trebao razmišljati o životu ja sam išao slušati ploče.

Što se mene tiče i David Lynch bi mogao biti upravnik svemira. Volim sve što uradi, pa i njegov prvi samostalni album “Crazy Clown Time”. U ovoj krasnoj pjesmi učestvuje i Karen O. 

 

Malcolm Rebennack, poznatiji kao Dr John, snimio je još jednu zbirku mumbo jumbo čarolija i soul majstorija, da prostite na rimi. Gitare je odsvirao i u produkciji asistirao Dan Auerbach iz Black Keys. Album “Locked Down” je već sad klasik i biće dovijeka.

Damon Albarn nastavlja sa zadovoljavanjem mladalačkih frustracija. U Gorillaz je uvodio koga je poželio, s The Good The Bad And The Queen napravio jednosezonski bend iz snova, a u Rocket Juice and The Moon pozvao Flea, basistu Red Hot Chilli Peppers i Tony Allena, najboljeg bubnjara na svijetu. I tako oni u zdravlju i veselju džemiraju i ne zanima ih pretjerano šta drugi misle o tome.

Hipike poput Jonathana Willsona svakodnevno sam sretao tokom moje sretne mladosti. Nosili su JNA opasače i “Super Rifle”. Kolko pamtim, niti jedan od njih nije bio toliko talentiran da snimi album poput “Gentle Spirit”.

Goribor imaju novi album koji se zove “Evo je banja”. Dvostruk je i dobar. Borski bend sam zavolio nakon pjesme “Više se ne bojim” sa albuma “Stondom do Tokija” koji su objavili za Franjića. Jednom sam, u zvaničnom razgovoru, pitao St-a hoće li ponovo snimiti ovu pjesmu. Ne sjećam se šta mi je odgovorio.

(zurnal.info)