A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo

Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.

Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.

Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!

A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.

Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.

Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:

Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.

(zurnal.info)

"> A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo

Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.

Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.

Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!

A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.

Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.

Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:

Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.

(zurnal.info)

"> A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo

Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.

Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.

Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!

A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.

Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.

Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:

Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.

(zurnal.info)

">

ROMI U ŽIVINICAMA: Da ste barem s Marsa pali!

B.M.R.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo

Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.

Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.

Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!

A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.

Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.

Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:

Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.

(zurnal.info)

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo