Dragoslav Dedović: ZA KLAVIR I DIDŽERIDU

dragoslav dedović

Napomena:

In-A-Gadda-Da-Vida je sedamnaestominutna pjesma koju je 1968. snimio američki bend Iron Butterfly. Još uvijek niko ne može sa sigurnošću reći šta te riječi zaista znače. Jedna od najuvjerljivijih priča, koju bend nikada nije zvanično potvrdio, kaže da je prilikom studijskog snimanja pjevač Doug Ingle trebao otpjevati In the Garden of Eden, ali ga jezik, otežao od LSD-a, nije poslušao. U ovih nekoliko zapisa ta se psihodelična pjesma susreće sa ne manje psihodeličnom „izvornom“ muzikom kraja u kojem sam odrastao, sa zujanjem obrednog aboridžinskog instrumenta poznatog kao didžeridu, te sa psalmima i istočnonjemačkim koračnicama. Svi ti zvučni tokovi mogli bi se preplitati, miješati, rasplitati. Tek tako bi nastala istinska zvučna pozadina za stihove koji slijede.

Ich suche allerlanden eine Stadt,

Die einen Engel vor der Pforte hat.

Else Lasker-Schüler


Tražim grad među gradovima

Koji anđela pred kapijama ima

Elze Lasker-Šiler

 

SLAVONSKI BROD : STAĆEMO 15 MINUTA


Mrki ljudi nalakćeni na karirane stolnjake

Ćutke razgovaraju sa kriglama

Lijepa trafikantkinja iza barikade od žutog tiska i pornografije

Cvrkuće u mobilni.

U kolodvorskoj zgradi tamo gdje visio je Titov portret

Sad pati metalni Isus.

Pretoplo je i za maj i za svibanj.

Umjesto maramice baba-sera nudi toalet papir.

Neću

Puštam da mi vjetar pirne po mokrim obrazima da se

Sunce razlije kroz trepavice.

Ako, sine, to je zdravo! dovikne starica zamnom.

Nešto u njenom glasu takne strunu zavičajne tuge.

Neko udari niz šargiju. Zaojkaju seljaci.

Gornju Tuzlu opasala guja

Đurđeviku sav si u šljiviku

Kalesijo puna si mi cvijeća

Nisam ni slutio da baš sve pamtim

Ako sine ako

To je

Zdravo


2009.



U OSLU,

U EDENSKOM VRTU, LJUBAVI


Na keju bjelokožac usisava kanabis i

Uduvava ga u cijev didžeridua

Šta god da izlazi iz džinovske lule

Mirisni zvuk ili brundavi miris

I ja to udahnem, dubko, do korijena

Pa sjednem na molo da slušam


Predveče iznad svega proleti galeb i

Užasnuto krikne

Onog momka odavno nema

Zaliv nestaje u izmaglici i noći

Usred nordijskog ljeta priviđa mi se

Glorija iz Leskovca.


Ova dvostruka jeka u meni –

Naša svatovska pjesma:

in-a-gadda-da-vida, baby

Niko nije otišao tako daleko

Da bi se sjetio tebe

2005.


BUDIMPEŠTA 1988.


Prije svanuća

Pred svemirskom kapijom

U plavičastoj izmaglici

I ja bih da budem

Jevrej


Sinagoga


Oko nje

Svijet smrvljen u impresionističko brašno


Koliko pogubljenih podupire ovaj

Prolaz do Boga?


Ošamućen ljepotom

Ne vjerujem da će to ikada prestati


Moj zadivljen pogled već težak kao

Godina molitve i posta


Ovo je zdanje psalm zaleđen

U trenutku dodira radosti i tuge


BERLIN MITTE 2009.


Rano je

Desetospratnice ćute a ulice zjape

Snijeg

Na njemu narandžaste neonske iskre


Ostati u postelji

Kraj vrućeg tijela koje znaš skoro kao svoje

Ili

Krenuti bos bulevarom

Koji su faraonski gradili njemački komunisti


Samo isplaziš jezik

Ali pahulja se zakači za trepavicu pa se

Istopi u suzu


Grad je prevelik da ga zagrliš

Samo mu s čelom na omrzlom oknu došapneš

Drago moje čudovište

(zurnal.info)