Domaći investitori nemaju nikakve koristi od praćenja vijesti sa svjetskih berzi. Dok se većina berzi od SAD do Kine u proteklih godinu dana i oporavila od sloma u oktobru 2008. godine, u BiH ne samo da nema oporavka već cijene dionica i dalje padaju.

Prije tri godine na Sarajevskoj berzi se od januara do kraja marta, obrnulo s gotovo pola milijarde maraka. Ove godine jedva 24 miliona maraka.

Zamrlo trgovanje na berzi samo je pokazatelj stanja čija je glavna karakteristika da kupaca nema a da cijene i najkvalitetnijih dionica već treću godinu nastavljaju padati.

Svaki put kada demoralisani investitori pomisle da gore ne može i da je dosegnuto dno, pokaže se da nisu bili u pravu te da cijene mogu pasti još niže.

Dionice fondova u slobodnom padu

Izuzetak koji povrđuje pravilo je dionica Bosnalijeka koja je tokom prva tri mjeseca ove godine porasli za 21 posto, pokazujući da se i u najgoroj krizi na berzi ipak može zaraditi.

Razlog za rast dionica Bosnalijeka je namjera američke kompanije Alvogen da uđe u vlasničku strukturu Bosnalijeka kroz kupovinu dionica od Vlade FBiH i IFC-a, pri čemu je još jedina nepoznanica cijena po kojoj će Vlada FBiH i IFC prodati svoje dionice. Ono što je gotovo sigurno je da ta cijena neće biti niža od 16,3 marke koilko je dionica Bosnalijeka vrijedila na početku godine.

I dok vlasnici dionica Bosnalijeka sada kalkulišu koliko bi mogli zaraditi većina investitora mogu samo na dosadašnje gubitke dodavati nove.

Od početka godine pa do kraja marta, ionako niska vrijednost indeksa SASX-10, koji obuhvata najlikvidnije dionice na SASE, pala je za dodatnih 2,9 posto dok je indeks investicijskih fondova BIFX, potonuo za 9,2 posto.

Najgore su prošli vlasnici dionica fondova, među kojima u prvom tromjesečju nadmetanje traje same u tome koja je dionica izgubila više. Među fondovima najveći gubitnik je Eurofond čija je dionica za tri mjeseca izgubila četvrtinu svoje tržišne cijene.

Među dionicama kompanije tračak optimizma investitorima donijele su dionice Hidrogradnje koje su nakon višemjesečnog sunovrata na kraju marta vrijedile 13,2 posto više nego na početku godine.

Cijena dionica BH Telecoma je u ovom periodu porasla za 7,9 posto, dok je cijena dionica Energoinvesta porasla u prvom tromjesečju ove godine za 7,3 posto.

Simboličan rast od 1,2 posto ostvarila je i dionica Sarajevo osiguranja, ali bilo kakav rast je u postojećim uslovima ogroman uspjeh. I time se praktično lista dobrih vijesti za investitore završava.

Loša vijest je da iako su po tromjesečnim rezultatima u plusu bile i dionice Bosnalijeka, Hidrogradnje, BH telecoma, Sarajevo osiguranja, radi se o čistom statističkom prosjeku.

Padaju i dionice elektroprivreda

Prosječan tromjesečni rast ovih dionica prije svega zasluga skoka cijena u prva dva mjeseca ove godine dok je pozitivna serija prekinuta u martu kada su minus zabilježili i BH telecom i Energoinvest što ne djeluje ohrabrujuće.

Bez obzira na sve priče i optimistična predviđanja domaćih zvaničnika kako je proizvodnja struje naša budućnost i kako nam predstoji neviđena zarada i uspjeh u ovom poslu, investitori izgleda i ne vjeruju baš previše u takav razvoj situacije.

Listu gubitnika u prvom kvartalu ove godine među dionicama kompanija predvodi dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB, koja je prvi kvartal završila sa minusom od 26,2 posto, zahvaljujući prije svega drastičnom padu u martu kada je ova dionica izgubila 24,9 posto svoje tržišne vrijednosti.


U minusu se našla i dinica sarajevske Elektroprivrede BiH koja je za tri mjeseca pala za 2,1 posto pri čemu je u minusu završila i februar i mart.

Među gubitnicima u prvom kvartalu je i dionica sarajevskog Klasa, sa padom od 9,6 posto, mada je trgovanje ovom dionicom praktično zamrlo.

Tek nešto bolje je prošla dionica HT Mostar koja tromjesečje završila sa minusom od 8,7 posto, zahvaljujući prije svega snažnom padu u februaru koji je “pojeo” skromni rast koji je ova dionica zabilježila u januaru.

Ista loših vijesti za investitore ovim nije okončana jer je cijena većine ovih dionica tokom aprila nastaviti padati prijeteći da izbriše skromne dobitke ostvarene u prva tri ovogodišnja mjeseca.

Kupci gledaju izdaleka

Sam pad cijena dionica na SASE nije najveći problem već činjenica da su se mjesečni prometi sustili na nivo malo bolje samoposluge što je direktna posljedica odsustva kupaca.
Od samog početka rada berzi u BiH na njima su kao kupci dominirali investitori iz inostranstva, mahom iz Slovenije i Hrvatske od kojih se većina po izbijanju globalne krize jednostavno pokupila iz BiH bez vidljivih naznaka skorog povreatka.
Time se stvara zatvoreni krug, investitori, pogotovu strani ne vole nelikvidna tržišta gdje je pitanje čiste sreće da li će moći pronaći kupca za svoje dionice u trenutku kada ih požele prodati. A tržište je nelikvidno jer nema investitora, prije svega stranih.

Ovaj zatvoreni krug može se prekinuti samo sa pojavom domaćih velikih investitora, poput privatnih penzionih fondoiva ili većih investicionih fondova koji ne ulažu radi kratkoročne špekulativne dobiti već dugoročne zarade i koji svakom tržištu daju neophodnu stabilnost i sigurnost.

U BiH takvih institucionalnih investitora nema iako se već godinama najavljuje reforma penzionog sistema koja bi trebala uvesti i privatne penzione fondove. I pored višegodišnjih najava od ove reforme još uvijek nema ništa akada će biti to ne znaju ni oni čiji je posao da pripreme i provedu ovu reformu, aktuelne entitetske vlade i parlamenti koji ovaj posao imaju uredno zacrtan u svojim planovima i to već godinama.

Političari rastjeruju investitore

Dio zasluga za tiho umiranje domaćeg finansijskog tržišta i odsustvo investitora imaju i domaći političari. Kako je pokazalo poslednje ispitivanje raspoloženja među poslodavcima u BiH koje je proveo MMF, kao najveći problem poslodavci ubjedljivo vide nestabilno političko okruženje.

Ako su domaći poslodavci koji dobro poznaju lokalne političare i njihove prediznorne i post izborne igre tako zabrinuti, onda nije teško zamisliti kako BiH izgledas u očima stranih investitora koji su daleko odavde.

Teško je očekivati da neko požuri sa ulaganjem vlastitog novca u dionice kompanija u zemlji iz koje se u svjetskim medijima svaki drugi dan mogu vidjeti samo vijesti kako jedni prijete da će se otcjepiti, ako ikako može mirnim putem, a drugi podjednako žarko upozoravaju da to može, ali samo poslije novog rata.

Priče o visokim potencijalnim zaradama na takvom tržištu ne pomažu previše kod uvjeravanja investitora. Pitanje koje sebi u takvoj situaciji postavljaju investitori nije koliko se može zaraditi, već kako biti siguran da se ne izgubi glavnica.

(zurnal.info)


 


 

" />

Sarajevska berza: Ravno do dna

Domaći investitori nemaju nikakve koristi od praćenja vijesti sa svjetskih berzi. Dok se većina berzi od SAD do Kine u proteklih godinu dana i oporavila od sloma u oktobru 2008. godine, u BiH ne samo da nema oporavka već cijene dionica i dalje padaju.

Prije tri godine na Sarajevskoj berzi se od januara do kraja marta, obrnulo s gotovo pola milijarde maraka. Ove godine jedva 24 miliona maraka.

Zamrlo trgovanje na berzi samo je pokazatelj stanja čija je glavna karakteristika da kupaca nema a da cijene i najkvalitetnijih dionica već treću godinu nastavljaju padati.

Svaki put kada demoralisani investitori pomisle da gore ne može i da je dosegnuto dno, pokaže se da nisu bili u pravu te da cijene mogu pasti još niže.

Dionice fondova u slobodnom padu

Izuzetak koji povrđuje pravilo je dionica Bosnalijeka koja je tokom prva tri mjeseca ove godine porasli za 21 posto, pokazujući da se i u najgoroj krizi na berzi ipak može zaraditi.

Razlog za rast dionica Bosnalijeka je namjera američke kompanije Alvogen da uđe u vlasničku strukturu Bosnalijeka kroz kupovinu dionica od Vlade FBiH i IFC-a, pri čemu je još jedina nepoznanica cijena po kojoj će Vlada FBiH i IFC prodati svoje dionice. Ono što je gotovo sigurno je da ta cijena neće biti niža od 16,3 marke koilko je dionica Bosnalijeka vrijedila na početku godine.

I dok vlasnici dionica Bosnalijeka sada kalkulišu koliko bi mogli zaraditi većina investitora mogu samo na dosadašnje gubitke dodavati nove.

Od početka godine pa do kraja marta, ionako niska vrijednost indeksa SASX-10, koji obuhvata najlikvidnije dionice na SASE, pala je za dodatnih 2,9 posto dok je indeks investicijskih fondova BIFX, potonuo za 9,2 posto.

Najgore su prošli vlasnici dionica fondova, među kojima u prvom tromjesečju nadmetanje traje same u tome koja je dionica izgubila više. Među fondovima najveći gubitnik je Eurofond čija je dionica za tri mjeseca izgubila četvrtinu svoje tržišne cijene.

Među dionicama kompanije tračak optimizma investitorima donijele su dionice Hidrogradnje koje su nakon višemjesečnog sunovrata na kraju marta vrijedile 13,2 posto više nego na početku godine.

Cijena dionica BH Telecoma je u ovom periodu porasla za 7,9 posto, dok je cijena dionica Energoinvesta porasla u prvom tromjesečju ove godine za 7,3 posto.

Simboličan rast od 1,2 posto ostvarila je i dionica Sarajevo osiguranja, ali bilo kakav rast je u postojećim uslovima ogroman uspjeh. I time se praktično lista dobrih vijesti za investitore završava.

Loša vijest je da iako su po tromjesečnim rezultatima u plusu bile i dionice Bosnalijeka, Hidrogradnje, BH telecoma, Sarajevo osiguranja, radi se o čistom statističkom prosjeku.

Padaju i dionice elektroprivreda

Prosječan tromjesečni rast ovih dionica prije svega zasluga skoka cijena u prva dva mjeseca ove godine dok je pozitivna serija prekinuta u martu kada su minus zabilježili i BH telecom i Energoinvest što ne djeluje ohrabrujuće.

Bez obzira na sve priče i optimistična predviđanja domaćih zvaničnika kako je proizvodnja struje naša budućnost i kako nam predstoji neviđena zarada i uspjeh u ovom poslu, investitori izgleda i ne vjeruju baš previše u takav razvoj situacije.

Listu gubitnika u prvom kvartalu ove godine među dionicama kompanija predvodi dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB, koja je prvi kvartal završila sa minusom od 26,2 posto, zahvaljujući prije svega drastičnom padu u martu kada je ova dionica izgubila 24,9 posto svoje tržišne vrijednosti.


U minusu se našla i dinica sarajevske Elektroprivrede BiH koja je za tri mjeseca pala za 2,1 posto pri čemu je u minusu završila i februar i mart.

Među gubitnicima u prvom kvartalu je i dionica sarajevskog Klasa, sa padom od 9,6 posto, mada je trgovanje ovom dionicom praktično zamrlo.

Tek nešto bolje je prošla dionica HT Mostar koja tromjesečje završila sa minusom od 8,7 posto, zahvaljujući prije svega snažnom padu u februaru koji je “pojeo” skromni rast koji je ova dionica zabilježila u januaru.

Ista loših vijesti za investitore ovim nije okončana jer je cijena većine ovih dionica tokom aprila nastaviti padati prijeteći da izbriše skromne dobitke ostvarene u prva tri ovogodišnja mjeseca.

Kupci gledaju izdaleka

Sam pad cijena dionica na SASE nije najveći problem već činjenica da su se mjesečni prometi sustili na nivo malo bolje samoposluge što je direktna posljedica odsustva kupaca.
Od samog početka rada berzi u BiH na njima su kao kupci dominirali investitori iz inostranstva, mahom iz Slovenije i Hrvatske od kojih se većina po izbijanju globalne krize jednostavno pokupila iz BiH bez vidljivih naznaka skorog povreatka.
Time se stvara zatvoreni krug, investitori, pogotovu strani ne vole nelikvidna tržišta gdje je pitanje čiste sreće da li će moći pronaći kupca za svoje dionice u trenutku kada ih požele prodati. A tržište je nelikvidno jer nema investitora, prije svega stranih.

Ovaj zatvoreni krug može se prekinuti samo sa pojavom domaćih velikih investitora, poput privatnih penzionih fondoiva ili većih investicionih fondova koji ne ulažu radi kratkoročne špekulativne dobiti već dugoročne zarade i koji svakom tržištu daju neophodnu stabilnost i sigurnost.

U BiH takvih institucionalnih investitora nema iako se već godinama najavljuje reforma penzionog sistema koja bi trebala uvesti i privatne penzione fondove. I pored višegodišnjih najava od ove reforme još uvijek nema ništa akada će biti to ne znaju ni oni čiji je posao da pripreme i provedu ovu reformu, aktuelne entitetske vlade i parlamenti koji ovaj posao imaju uredno zacrtan u svojim planovima i to već godinama.

Političari rastjeruju investitore

Dio zasluga za tiho umiranje domaćeg finansijskog tržišta i odsustvo investitora imaju i domaći političari. Kako je pokazalo poslednje ispitivanje raspoloženja među poslodavcima u BiH koje je proveo MMF, kao najveći problem poslodavci ubjedljivo vide nestabilno političko okruženje.

Ako su domaći poslodavci koji dobro poznaju lokalne političare i njihove prediznorne i post izborne igre tako zabrinuti, onda nije teško zamisliti kako BiH izgledas u očima stranih investitora koji su daleko odavde.

Teško je očekivati da neko požuri sa ulaganjem vlastitog novca u dionice kompanija u zemlji iz koje se u svjetskim medijima svaki drugi dan mogu vidjeti samo vijesti kako jedni prijete da će se otcjepiti, ako ikako može mirnim putem, a drugi podjednako žarko upozoravaju da to može, ali samo poslije novog rata.

Priče o visokim potencijalnim zaradama na takvom tržištu ne pomažu previše kod uvjeravanja investitora. Pitanje koje sebi u takvoj situaciji postavljaju investitori nije koliko se može zaraditi, već kako biti siguran da se ne izgubi glavnica.

(zurnal.info)


 


 

Domaći investitori nemaju nikakve koristi od praćenja vijesti sa svjetskih berzi. Dok se većina berzi od SAD do Kine u proteklih godinu dana i oporavila od sloma u oktobru 2008. godine, u BiH ne samo da nema oporavka već cijene dionica i dalje padaju.