Karta s juga

Dvije ćenife pod jednim krovom

marko tomaš

Neki dan, dok sam obliven znojem odlazio kupiti duhan na drugi kraj grada, kažem ja jednom prijatelju kojeg sam sreo u dubokom hladu: Uf, jebeš me ako nemamo najgoru klimu na svijetu! Ovaj mi mrtvo hladno odgovori: možda, ali zato su ljudski resursi sjajni!

NA JUGU NIŠTA NOVO

Na jugu, dakle, ništa novo. Grozna klima i sjajni ljudski resursi. Sunce je poput neke užarene mačke isukalo kandže i oštri ih na kamenom štofu kojim je presvučena Hercegovina. Zrikavci kao da su pobjegli iz aranžmana neke pjesme Toma Waitsa, iz njegove "smećarske" faze, one u kojoj je kao instrumente koristio apsolutno sve predmete na koje bi naišao. Zrak je vreo i gust poput krem juhe, skoro vas oprži kad ga progutate.Teško je kretati se danju, a još je teže zaspati noću.

Sve je, kako rekoh, kao i svakog drugog ljeta. Netko se skloni na more, netko skokne na Neretvu i Bunu. Svi su, uglavnom, posvećeni bježanju od gradske vreline. Sve i da je neka bogom dana vrijednica teško da čovjek može išta drugo raditi osim biti posvećen što bezbolnijem preživljavanju ljeta. Mediteranska usporenost i ljenost prilično je uvjetovana klimatskim prilikama. Kako god okreneš kuknjava je opća stvar. Jedino se pred strancima hvalimo najboljom klimom na svijetu. No, čak i u nesnosnim ljetnim uvjetima postoje meštri koji revnosno rade na osmišljavanju novih sustava na kojima će biti izgrađena budućnost Mostara.

Dok se u drugim gradovima i jedinicama lokalne samouprave pripremaju lokalni izbori, Mostar diše sporo i kreće se kao nekakav Meksikanac koji je zadrijemao na verandi provincijske birtije. Međutim, u sred te dugačke ljetne sieste, ničim izazvan, na jednom mostarskom portalu oglasio se predsjednik mostarskog HDZ - a, Slađan Bevanda. Naravno, za situaciju zbog koje se u Mostaru lokalni izbori neće održati kad i u drugim "normalnim" sredinama u BiH, Bevanda optužuje bošnjačke i srpske političke strukture. Nema u tome ništa novo. Ista stara priča. No, gorući politički problem u Mostaru je i ujedinjenje komunalnih poduzeća. Zbog političkih prepucavanja i pitanja nacionalnog identiteta smeća Mostar svako malo osvane zatrpan gomilom otpada što postaje posebno nezgodno u vrelim ljetnim mjesecima. U Mostaru je priča o prikupljanju, odvozu i deponiranju otpada posebno komplicirana priča. Postoji 5 komunalnih poduzeća koja su redom u financijskim problemima.

Parkovi su bili u stečaju i reorganizirani su te su u stopostotnom vlasništvu Grada Mostara i trenutno posluju kako tako uredno, makar prema onome što nam govore dostupni podaci. Ostala poduzeća kubure s milijunskim dugovima, a vlasnička struktura je prilično nejasna. Grad, naravno, odbija riješiti dugove poluprivatnih tvrtki što je i glavna kočnica daljenjem ujedinjenju mostarskih komunalaca. Uglavnom, kako nam to govori Bevanda i u ovom slučaju krivi su oni drugi, njegova stranka s tim nema ništa. I, baš kao i u bilo kojoj drugoj mostarskoj zavrzlami, situacija je slijedeća - oni se ne mogu dogovoriti, a mi živimo u smradu. Naravno, kad se sve oguli od političkih i inih kategorija, suštinsko pitanje u ovom slučaju jeste pod čijom će kontrolom ubuduće biti nekoliko milijuna konvertibilnih maraka. Privatni vlasnici udjela u komunalnim poduzećima gledaju kako će netko drugi pokrpit njihove dugove i još im eventualno platiti da se ispišu. A političke stranke se glože oko toga čiji će čovjek upravljati sredstvima u okviru tog, inače, vrlo profitabilnog posla u kojem se okreće i gradski i novac građana, s tim da je i novac koji dolazi iz smjera gradske uprave zapravo novac građana.

UNISEX TOALET

Bilo kako bilo, znam da kad siđem niz sokak da bacim smeće katkad ne mogu prići kontejneru pa, ni kriv ni dužan, sudjelujem u sportskoj disciplini koja umnogome podsjeća na boćanje, ali gdje cilj nije izbiti drugu kesu smeća svojom kesom već, ako je ikako moguće, samo je složiti što bliže sredini hrpe.

U svemu tome postoji jedan projekt koji će zadiviti sve neupućene. Opet su akteri priče komunalna poduzeća.

Naime, prigodom obnove Španjolskog trga obnovljen je i prvi poslijeratni javni WC u "turističkom" gradu Mostaru. Taj objekt, međutim, još nije stavljen u funkciju. Razlog je, vjerojatno ste već shvatili, taj što se HDZ i SDA komunalci ne mogu dogovoriti kome će pripasti upravljanje javnim WC - om. Prijedloga za rješavanje ove dileme je mnogo. Jedan od njih je posebno intrigantan i podsjeća na još neka ingeniozna politička rješenja. O njemu se, doduše, još uvijek ne raspravlja na političkim forumima, ali prema svemu što se u Mostaru od rata na ovamo događa trebalo bi ga uzeti u obzir. Naime, ženski WC bi mogao pripasti HDZ komunalcima, a muški SDA komunalcima. Može i obratno, što da ne. Mogli bismo to rješiti i po nacionalnoj osnovi pa da jedan unisex WC pripadne Bošnjacima, a drugi Hrvatima. "Ostali" bi, na primjer, da ne bi opet ostali usranih gaća, mogli koristiti one dijelove toaleta namijenjene osobama s invaliditetom. Time bismo, pored ljudi zaduženih za naplaćivanje nužde, zaposlili i nekolicinu zaduženih za legitimiranje osoba koje imaju potrebu obaviti nuždu. Ovaj bismo projekt uvjetno mogli nazvati "Dvije ćenife pod jednim krovom". Mostar to svakako odavno i jeste.

(zurnal.info)