Hladovina

Vrbaski dajak čamci

Vladimir Kovačević

Vrbasom ih danas plovi najviše pedesetak, čamaca guranih dajakom, drvenom motkom dugačkom oko četiri metra. Oni su nezvanični simbol Banja Luke odvajkada. Tim više što u svom autentičnom izgledu postoje samo u gradu na Vrbasu. To je tako, jer je Vrbas specifičan, ni plitak ni dubok, sa stjenovitim dnom. I to samo petnaestak kilometara toka kroz grad, od Ade i Rebrovačkog mosta nizvodno do Gornjeg Šehera i starog Ilidžanskog mosta uzvodno.

Ne zna se kada je tačno prvi vrbaski čamac guran dajakom zaplovio po Vrbasu. Legenda kaže da je dajak nastao i prije Banja Luke, a da je u njemu plovio osnivač grada. Bliže istini je priča da je dajak-čamac nastao kao potreba i sredstvo prevoza robe sa jednog na drugi kraj grada. Zvanični dokumenti kazuju da je dajak u Banjoj Luci postojao i prije Prvog Svjetskog rata, a da je ekspanziju doživio između dva velika evropska sukoba. U svojoj banjalučkoj istoriji doživio dva perioda velike krize kada je gotovo u potpunosti nestao. Prvi put u periodu njemačke okupacije kada su nacisti sve čamce zaključali iza zidina Kastela gdje su strunuli. Prvi dajak na rijeci pojavio se 1964. godine. Izašao je iz radionice braće Zamolo, dobio ime “Lotos” i postao preteča savremenih vrbaskih čamaca.

Pojava “Lotosa” dovela je do popularizacije ovog plovila u čitavoj Banjoj Luci, a posjedovanje čamca postalo je stvar prestiža i porodici koja ga je posjedovala obezbjedilo izvjesno poštovanje.

Drugi krizni momenat ova tradicija doživjela je nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Broj čamaca na Vrbasu drastično je opao, splasnulo je interesovanje građana, a vlasnici i vozači čamaca više nisu mamili uzdahe kao nekada. Tradicija je ipak definitivno spašena 2009. godine osnivanjem Dajak kluba; spašavanju dajaka pomogla je i banjalučka dijaspora, a novi čamci ponovo izlaze iz radionice nasljednika braće Zamolo.

Interesovanje postoji, nije preveliko, ali godišnje napravimo nekoliko novih čamaca. Za izgradnju jednog potrebno je i do mjesec dana posvećenog, intenzivnog rada, priča za Žurnal Andrej Zamolo predsjednik Dajak kluba Banja Luka.

KAKO NAPRAVITI DAJAK

Dajak-čamac dugačak je sedam metara, jer je kroz decenije vožnje utvrdjeno da ta dužina idealno odgovara brzini i dubini Vrbasa. Čamac je širok najčešće 75 cantimetara. Najupečatljiviji detalji su krma i špic koji se prave od jednog komada drveta, bagrema, jasena, hrasta, rjedje trešnje, pa čak i mahagonija. Svaki čamac mora imati ime.

Čamac se gura stojeći, s krme, a vožnja zahtIjeva veliko umijeće. Majstori po pravilu ne otkrivaju tehnike izrade čamca, a iako ne postoji tačno utvrđen cjenovnik, cijena nezvaničnog simbola Banje Luke dostiže ponekad i do 3000 maraka.

Šta god ko rekao i dalje je stvar prestiža imati i voziti dajak-čamac u Banjoj Luci.

{AG thumbWidth="60" thumbHeight="45" thumbAutoSize="none" arrange="priority" backgroundColor="dcdcdc" foregroundColor="808080" highliteColor="fea804" frame_width="580" frame_height="388" newImageTag="0" newImageTag_days="7" paginUse="0" paginImagesPerGallery="10" albumUse="0" showSignature="1" plainTextCaptions="1" template="galleryView3.0" popupEngine="slimbox"}dajak-camac{/AG}

(zurnal.info)