MANJINE

I štenad imaju kućice a mi nemamo ništa

Iako su željno iščekivali da im se ispred zgrade Općine Kakanj obrati načelnik Mensur Jašarspahić Suri, kakanjski Romi razišli su se razočarani. Na kratak razgovor o problemu zbog kojeg su se okupili – izgradnji romskog naselja pored gradske deponije – primili su ih pomoćnici načelnika:

-Jutros očekujemo da nam izađe načelnik i da nam neke savjete i neko rješenje jer mi nećemo ni svađu ni belaj. Tražimo naša prava jer ih zaslužujemo, mi nismo stoka i šćenad. I ona šćenad imaju nekakvu kućicu a mi nemamo ništa – kaže Halima Ramić.

Čitaoce podsjećamo da je problem izgradnje kuća za Rome iz Kaknja nastao kada su mještani Novog naselja Bare spriječili izvođača radova da započne posao. Intervenisala je i policija ali izgradnja do danas nije počela. Deset porodica koje, i pored katastrofalne lokacije, izgradnju kuća vide kao jedini spas na ivici je strpljenja. Dolazak pred Općinu najava je, tvrde, ozbiljnijih incidenata.

Očajni su zbog neimaštine, života na ulici i diskriminacije koju svakog dana osjećaju sve jače. Zastrašujuća je činjenica da su se zbog svakodnevnog odnosa društva pomirili sa neljudskim uslovima života. Iako je Općina za izgradnju kuća izabrala lokaciju tik pored gradske deponije smeća, ovim ljudima i takva ponuda zvuči obećavajuće:

-Živim od kontejnera sa djecom i mužem. Normalno je da je za nas i ona lokacija dobra, mi smo naučili da se kupamo u banjama, mi nismo naučili na tuš, nismo naučili na kadu. Mi smo naučili da stavimo lonac na peć da nam se ugrije voda, da stavimo banjicu i tako kupamo djecu – kaže Halima. Njena dva sina oboljela su od tuberkuloze a kako nemaju zdravstveno osiguranje u bolnicu su smješteni nakon intervencija nevladinog sektora:

-Znamo mi da zaslužujemo bolje, ali ne daju nam. U opštini nas tretiraju kao cigane.

Žito, kukolj i taktika

U Općini Kakanj na sastanku je predstavnicima ovih porodica rečeno da će se u narednim sedmicama održati novi sastanci kako bi problem bio riješen. Rečeno im je i kako je država tu da stvara i održava red a ne nered. Ali i kako ne bi trebali sve stanovnike Bara posmatrati na isti način jer “u svakom žitu ima kukolja ali se o žitu ne može suditi na osnovu tog kukolja” a saslušali su i komentar kako su dešavanja u Barama zapravo “jedna vrsta taktičkog pritiska”.

Ispred Opštine nezadovoljstvo. Okupljeni nisu zadovoljni dogovorenim, čuju se i prijetnje da konačno treba uzeti stvar u svoje ruke. Ipak ima raspoloženih:

-Dajte, nemojte tako, pa ljudi smo, nismo cigani.

Ne vjeruju stanovnicima Novog naselja Bare kako se protivljenjem izgradnji kuća za Rome zapravo bore i za njihova prava. Saša Ahmetović ima dvoje djece, sina od deset i djevojčicu od tri godine, koja cijelo vrijeme sjedi na njegovim ramenima. Na pitanje plaši li se da mu dijete živi na deponiji odgovara odrično:

-Ne bojim se, ne mogu ostvariti sebi krov nad glavom drugačije. Ovo mi je jedina šansa da moja djeca imaju gdje da žive, zato nama nije bitna lokacija... ako će se njihovo dijete razboljeti nek se razboli i moje. Mi znamo da ono nije mjesto gdje djeca trebaju živjeti ali nemamo izbora.

Plaše se kako će sredstva, s obzirom da je javni poziv raspisan još 2010. godine biti povučena a da će oni ostati bez ikakvih domova. Mujo Fafulić, koordinator za romska pitanja pri Ministarstvu za ljduska prava i izbjeglice BiH, kaže kako ljudi ne vjeruju da se mještani Novog naselja Bare protive izgradnji kuća zbog nedostatka vode i kanalizacione mreže:

-Ovi ljudi su ni na nebu ni na zemlji, pitaju se šta će biti sa njima. Izgradnja naselja je zaustavljena jer je riječ o Romima. Ovi ljudi misle da je to za njih uredu, nemaju ništa bolje i hoće da promijene živote svojih porodica.

Deset porodica koje očekuju izgradnju kuća trenutno se snalaze na najrazličitije načine. Neki su, kažu, na ulici, drugi borave u iznajmljenim stanovima koji su potpuno neuslovni. Jedan od prisutnih se žali da se dvije noći ranije plafon težak 200 kilograma obrušio u sobi u kojoj je spavalo njegovo dijete. Srećom, ostalo je živo, ali se pita da li bi i ko odgovarao da se djetetu nešto dogodilo. Osim toga, kažu uglas, plaše se naredne zime i smrzavanja na ulici:

-Hoće li ikoga biti briga ako se naša djeca smrznu na ulici – pitaju. Odgovora nema jer im pred Općinom nema ko ni odgovoriti. Četiri policajca koja su stigla nakon okupljanja i cijelo vrijeme budno pazila na red nisu nadležna za to. A načelnik je zauzet.

(zurnal.info)