Kauč selektor

Triler između Reala i Cityja najavio je sjajnu sezonu

marko tomaš

REAL - MANCHESTER CITY 3:2

Postoje u nogometu dirljivi trenuci zbog kojih nam se zna učiniti da ovaj svijet i nije tako loše mjesto. Jedan takav se dogodio i prilikom izlaska Davida Silve iz igre. Uz aut liniju, spreman da uđe u igru stajao je Edin Džeko. Dok je maleni nogometni genijalac napuštao travnjak Santiago Bernabeu stadiona, čitav, ali baš čitav, stadion ustao je na noge i unisonim aplauzom ispratio Davida Silvu iz igre.

Cristiano Ronaldo, na primjer, nikada neće doživjeti ovakvo priznanje. Džaba mu da osvoji deset zlatnih lopti u narednih deset sezona. Ovakvo priznanje je ipak najveća satisfakcija koju jedan nogometaš može doživjeti, a da, pri tom, nije odigrao veliku utakmicu. No, Silva je igrač zbog kojeg i drugi veliki igrači žele doći u City, koji je, ruku na srce, još uvijek mali klub unatoč silnim novcima. Kupovina Davida Silve je ključni potez Cityeve uprave. Vjerujem da je veliko zadovoljstvo igrati nogomet s tim malenim genijem.

Silvin izlazak bio je ključni trenutak utakmice. Igrači koji su ostali na travnjaku tek tad su shvatili koliko veliku utakmicu igraju. Kad su bogatuni u kopačkama nadošli na staru istinu da se nogomet igra zbog Gospode na tribinama krenuo je pravi nogometni uragan. Nisu tome kumovali trenerski potezi Mourinha i Mancinija koliko priznanje koje je dobio David Silva. Edin Džeko je imao sreću da bude umiješan u taj trenutak i da svojim golom dodatno pokrene stvari.

Sjećam se još samo jedne slične situacije. Tada je, danas već poodavne 2003. godine, cijeli Old Traford ustao na noge i pljeskom nagradio Ronalda. Naravno, govorimo o onom brazilskom Ronaldu po imenu Luis Nazario De Lima. Bio je to meč za pamćenje baš poput ovog koji su odigrali Real i City. United je dobio sa 4 prema 3, a sva tri Realova gola postigao je Il Fenomeno.

Bilo kako bilo, trideset minuta bilo je dovoljno da učini sraz Reala i Citya povijesnim. City je prošao put od raja do pakla, a Real se kretao u suprotnom smjeru. Do Silvinog izlaska veliku utakmicu su igrala samo tri igrača i to Yaya Toure te Di Maria i Marcelo. A onda je onaj emotivni trenutak prilikom izlaska Davida Silve napunio igrače ludilom i ludilo na terenu je počelo. Toure nije ostavio puno izbora Edinu Džeki, koji je sjajnu Yayinu akciju okrunio golom za vodstvo Citya. Kakav je samo igrač Yaya Toure. Neopisivo. Nisu Tevez i Aguero oni koji čine City velikim timom već upravo Toure i David Silva, oni su duša, pokretačka snaga. Marcelo je, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, konačno pogodio Hartovu mrežu. Kolarov je čudnim golom koji ide na dušu Xabi Alonsoa i Casillasa ponovo doveo City u vodstvo. Benzema je izjednačio. A onda je, do tada indisponirani Ronaldo, u posljednjim trenucima utakmice donio Realu pobjedu. Ljudi krive Harta za taj pogodak, ali ja bih ga stavio na račun Kompanya koji je pokrivao Harta, a onda još i sagnuo glavu. Totalni triler. Real i City su najavili sjajnu sezonu u Ligi prvaka.

CHELSEA - JUVENTUS 2:2

PirloĆiro Blažević nije neuništiv. Prije par godina bio sam na jednom koncertu Arsena Dedića za koji bih volio da sam ga propustio. Umjesto starog boemskog barda na sceni je bio ishlapjeli starčić koji svoje pjesme pjeva preko matrice. BIlo je tužno vidjeti jednog velikog čovjeka kako prostituira vlastito naslijeđe. Upravo takav dojam na mene je ostavio nastup Ćire Blaževića u OBN - ovoj emisiji posvećenoj Ligi prvaka. Priča on, prosipa fore, ali sve se to čini kao Arsenovo pjevanje preko matrice, umorno i tužnjikavo.

Teško mi je podnijeti činjenicu da ćemo narednih par sezona igu prvaka morati pratiti u društvu OBN - ovog A e To nogometnog dvojca. Slušati Adisa i Sašu na trenutke može biti zabavno, ali nakon nekog vremena postaje jako iritantno. Kao da si se ukrcao na brod pun euforičnih luđaka, koji bale i dernjaju se bez neke posebne potrebe. Katkad mi se činilo da se veći spektakl odvija u njihovoj glavi nego na travnjaku Stamford Bridgea.

No, starim i ja. Postajem sentimentalan. Ne vjerujem sam sebi kad govorim da mi je nedostajao Juventus. Navika, što li je? Svakako bilo mi je drago vidjeti Juventine na travnjaku na kom se igra Liga prvaka. Osjećao sam se kao da sam sreo starog prijatelja. Doduše, nema više starog dobrog Del Pierra. Makar je Gigi Buffon tu da svi znamo da se "Stara dama" vratila. A dama je odmah dobila priliku da se pokaže koliko može protiv branitelja naslova.

Tko je, molit ću lijepo, Oscar? Stvarno je teško pratiti porizvodnju mladih nogoloptačkih genijalaca posljednjih sezona. Njegovi golovi samo su me natjerali da pratim njegovo kretanje tijekom igre. Ostao sam impresioniran. Dečko igra poput mnogo iskusnijih šmekera. Ima rješenja i prije nego lopta dođe u njegov posjed, igra jednostavno, meko, pametno. Izgleda da Brazil ponovo ima sjajnog playa kakvog nisu imali otkako je potamnila Kakina zvijezda.

Je li itko primijetio kako Andrea Pirlo liči na Al Pacina sad kad je pustio bradu? I je li itko primijetio kako i dalje Pirlova igra podsjeća na nekog štapskog oficira koji iz pozadine upravlja ofanzivom? Čisti genije čija su dodavanja toliko meka da ih može uštopati malo dijete, ali toliko precizna da ih ne mogu presjeći ni odbrambeni igrači najviše klase.

Bio je to još jedan spektakularan meč između dva europska velikana. Juventus i dalje krasi nesalomivi duh. A Chlesea gradi neku novu moćnu momčad koja će dugo vladati engleskim i europskim travnjacima. Na koncu možemo reći da je podjela bodova pošten ishod. Iako, čini mi se da je Juventus bio nešto bolji, igra im je bila suvislija i konkretnija. No, Chelsea je u procesu stvaranja igre sa novim igračima i, makar zbog truda, zaslužili su jedan bod iz ove utakmice.

BRZOPOTEZNI PREGLED

1-23-08-old_remotesDinamo Zagreb je prilično glatko izgubio utakmicu protiv ne baš impresivnog Portoa. Definitivno nisu dorasli Ligi prvaka i mogu se samo nadati da će im rezultati biti bolji nego prošle godine kad su se upisali u povijest kao najgora momčad Lige prvaka ikad.

Demonstraciju sile smo vidjeli na Parku prinčeva. PSG je naprosto samljeo Dynamo Kijev. Možda su novi kolač u ovoj igri, ali u ekipi imaju nogometaše koji su prošli svašta i definitivno mogu svašta. No, njihova istina će biti mečevi protiv Porta.

Šteta za Montpellier. Imali su Arsenal. Igrali su sjajno, čak neusporedivo bolje od Arsenala. Na koncu je opet presudilo iskustvo. Arsenal se izvukao i to sa sva tri boda i dojmom, unatoč ne baš reprezentativnoj igri, da Arsene Wenger gradi veliku momčad.

Schalke je uzeo tri veilka boda u Ateni. Bila je to ravnopravna utakmica koju je presudio malo smijerniji pristup Schalkea. Grci prelako padaju u euforiju i djeluju prenervozno. Zbog toga katkad loše reagiraju, a i gube utakmice.

Tko je, dođavola, Isco? Još jedan španjolski genijalac? Otkuda više? Malaga je pregazila Zenit. A vjerovao sam da je Zenit toliko moćan ove sezone da može dogurati jako daleko. No, kao da ih uhvati depresija čim napuste majku Rusiju. Doživjeli su uvjerljiv poraz i ostavili ne baš dobar dojam za razilku od Malage koja je sjajnom i jednostavnom igrom skrenula pažnju na sebe.

Milan i Anderlecht su odigrali utakmicu koju trebamo što prije zaboraviti. MIlan je loš u odnosu na ono što smo navikli, a Anderlecht je, baš kako smo navikli, prosječan.

Borussia je na jedvite jade pobijedila Ajax. pIak, čini se da su i Borussia i Ajax bitno slabije momčadi od Reala i Citya. Tako da su priče o skupini smrti možda malo pretjerane. Kako god, vidjet ćemo ih kad se sudare Mancinijevim i Mourinhovim trupama.

Shakhtar je prilično rutinski savladao NOrdsjelland. Danci su ostavili solidan dojam unatoč porazu. Definitivno ih nitko neće nakantati. A Shakhtar će priliku da vidi svoju stvarnu vrijednost imati protiv Chelsea i Juventusa.

Bate Borisov nam je priuštio jednu senzaciju. Naime, s gostovanja iz Lillea vraćaju se sa sva tri boda. Bjelorusi su potpuno nadigrali indisponirani Lille za koji se čini da neće lako nadomjestiti odlazak Edena Hazarda. No, možda ih ovaj šok probudi. Bate je skrenuo pozornost na sebe i već sada narpavio više nego se itko od njih nadao.

Valencia se ponovo uči igrati bez ključnih igrača. Na žalost, ovaj put nisu prošli bez ozljeda. Iapk je s druge strane stajao Bayern koji djeluje uvjerljivo, moćno i definitivno je jedan od favorita ovogodišnje Lige prvaka, ali, ruku na srce, kad to Bayern nije bio favorit?

Umalo iznenađenje na Camp Nou. Spartak je imao vodstvo i djelovao jako dobro, ali nesreća je u tome što Barcina igra i od puno većih ekipa napravi magarce. Tako su namagarčili i učinili naivnim i Spartak i na koncu pobjedili uz, naravno, veliku dominaciju. A Unay Emeri, bivši trener Valencie, imao je recept, ali ne i dovoljno sreće.

Celtic i Benfica su odigrali bez gubitaka. Jednu, onako, penzionersku utakmicu. Ni jednima ni drugim se nije dalo da izgube, ali je izgledalo da im se baš i ne da da pobjede. Dobar start za Celtic, kojem je ovo ipak veći uspjeh nego Benfici.

United je jedva svladao Galatu. Turci su se držali jako dobro većinu vremena, ali ipak su Fergusonovi vojnici izvojevali pobjedu spretnim golom Michaela Carricka. Unitedova igra ne izgleda glatko kako smo navikli, ali već će to Ferguson posložiti baš kako je to činio i prethodnih sezona.

Još jedno iznenađenje dogodilo se na stadionu Brage. Cluj je uvjerljivo savladao Portugalce i u Rumuniju odnio sva tri boda. Je li posrijedi bilo podcjenjivanje ili je Cluj stvarno tako dobar vidjet ćemo već u narednom kolu.

(zurnal.info)