Kebini zapisi

Spletke na Marindvoru

ozren kebo

 

Sulejman Veličanstveni je monotona, predvidiva, obratima siromašna i nemaštovita sapunica, u poređenju s onim što se posljednjih mjeseci dešava u jednoj drugoj trakavici, na jednom drugom (Marin)dvoru i jednom drugom Sulejmanu.

Veselje se širi na sve strane. Otprilike tako bi se dala opisati atmosfera u našim zakučastim parlamentima, gdje je minulih mjeseci, sedmica i dana sve prštalo od koalicija i izdaja, smjena i paktova, tajnih dogovora i njihovih javnih opovrgavanja, skrivenih ponuda i razotkrivenih motiva.

POLITIČKO DRVLJE I PARAPOLITIČKO KAMENJE

Postoje dva znakovita momenta u izvršenim i najavljenim smjenama... Prvi je demonstriran u ponedjeljak, kada je Sulejman Tihić rekao da ga je Milorad Dodik podržao, a Dragan Čović iznevjerio. Da bi se ova izjava mogla u potpunosti sagledati, treba imati u vidu ono što je deset dana ranije objelodanio Dragan Čović, rekavši da on i Milorad Dodik više neće djelovati neusaglašeno. Dakle, oni povodom smjene SDA ministara jesu glasali različito, ali ne i nekoordinirano.

Drugi momenat je ponašanje istog tog Čovića prilikom pomenute smjene ministara Stranke demokratske akcije. Čović je tada političko drvlje i parapolitičko kamenje sasuo na SDP, optuživši ih za nedosljednost, da bi zbog takve politike na kraju sankcionirao – SDA. Kontroverzno i nedosljedno? Vjerovatno, ali zato vrlo, vrlo pragmatično. Čović je zapravo tom prilikom samo tvrdio pazar. Taksativno nabrajajući grijehe SDP-a zbog kojih će zavaliti SDA, on se obraćao isključivo Zlatku Lagumdžiji, poručujući da će njegovu izdaju Sulejmana Tihića neko – a zna se ko – skupo da plati.

Bošnjačka politika tako je, isključivo voljom njenih aktera, više Zlatka Lagumdžije, a u znatno manjoj mjeri i Sulejmana Tihića – prepuštena u visprene ruke HDZ-a i SNSD-a. HDZ je Stranci demokratske akcije uradio ono za šta mjesecima i godinama optužuje SDP: isključio legitimne predstavnike jednog naroda, što je – ovim kombinacijama nikad kraja – maksimalno kompatibilno sa strateškim ciljevima Milorada Dodika i SNSD-a.

Podsjetimo se koliko li je samo puta Milorad Dodik smjenu Zlatka Lagumdžije proglasio strateškim nacionalnim i entitetskim ciljem? Koliko je puta izrekao tvrdnju da je Lagumdžijino ponašanje provokacija samom biću RS-a i da je to nešto preko čega se ne može, ne smije i neće preći? Zatim slijede mirovni pregovori u Banjoj Luci. Za njih sarajevski mediji vidovito javljaju da su konstruktivni, da je Dragan Čović uspio izdejstvovati resetiranje odnosa Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika. Iziritiran takvim nagovještajima, ljutiti Dodik pojavljuje se na svojoj – doslovno svojoj – televiziji i kaže da su to neozbiljna razmišljanja, obična novinarska naklapanja, da od toga nema ništa, jer Lagumdžija grubo ignorira i krši interese RS.

I onda?

A onda, u skladu s lošim scenarijem, prelazimo na dva rezervna rješenja – iznenada i neočekivano. Iznenada, za pojedine aktere neočekivano i nadasve suprotno svemu čime je Milorad Dodik tokom predizborne kampanje i postizbornog nokauta prijetio, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Milorad Živković izjavljuje da se u ovom momentu SNSD – pazite sad – ponaša nacionalno odgovorno, te je „odlučio da ne razmatra inicijativu o razrješenju ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžije.“

NACIONALNO ODGOVORNO URINIRANJE

Kad odjednom i đuture popišaš sve na čemu si do jučer insistirao, kada iznevjeriš i sebe i druge, kad lažeš u oči kompletnu javnost, e za to u Bosni i Hercegovini i napose Republici Srpskoj od 23. oktobra postoji nova definicija – nacionalno odgovorno ponašanje.

Za razliku od starog vuka Mladena Ivanića, koji je bez pretjeranih uzbuđenja prokomentirao da se ovakvo što dalo očekivati, Aleksandra Pandurević ličila je na proljetnog Sulejmana Tihića, izjavljujući da je SDS, najjača opoziciona stranka u manjem entitetu, iznenađena potezima SNSD-a. Tu možemo ponoviti samo ono što smo povodom Sulejmana Tihića napisali u junu – ozbiljna politika nikada ne smije biti iznenađena zaokretima, izdajama i nelogičnostima političkih oponenata, protivnika, partnera i saradnika. Zadatak političara i jeste da predviđaju poteze druge strane, da imaju rezervno rješenje za svaku situaciju. Ako su iz SDS-a stvarno bili iznenađeni, onda im je Dodik ovim lupingom bar malo vratio za onaj dramatični poraz na lokalnim izborima. A ako nakon svih ovih višestrukih obrata više iko i ikada na bh. političkoj sceni izjavi da je iznenađen nečijim ponašanjem ili potezom, eto pouzdanog signala da imamo posla s osobom koja apsolutno ništa ne razumije. Jer ovo nije „kraj početka“, kako je to filozofski zaključio smijenjeni Denis Bećirović, nego nastavak teške političke krize istim sredstvima kojima se razvijala i do sada.

Pokušajmo rezimirati aktuelni trenutak bosanskohercegovačke politike. Za sve ono što mu je posljednjih godina uradio Zlatko Lagumdžija, Dragan Čović krvavo se osvetio – Sulejmanu Tihiću. Sve ono što je prije izbora obeaćavao, Milorad Dodik poslije izbora je mirno i dostojanstveno pogazio, uvjeravajući i sebe i druge da su i obećanja i njihova naknadna gaženja zapravo uzor dosljednosti i moralno političke odgovornosti. Sve ono što je smirenom politikom pregovora, kompromisa i ustupaka pokušavao Sulejman Tihić, propalo je pred naletom brutalne, sirove političke kuhinje.

Do sada smo imali tri siromašna i jedan ogorčeni narod. Od sada imamo i dalje tri siromašna i pride dva ogorčena naroda. Plus Zlatka Lagumdžiju na poziciji ministra. Ergo, sve ide prema nigdje, baš onako kako Milorad Dodik želi, ali sam nikada ne bi znao niti smio realizirati.

Naredni dani pokazat će šta je zapravo Lagumdžija ponudio, a Dodik prihvatio. Čekamo. I čestitamo onima koji su sve ovo režirali. Ipak je njihov serijal neuporedivo zabavniji od onog koji paralelno ide na OBN-u.

(zurnal.info)