Svaka porodica bankama duguje 7.088 maraka

Građani BiH tonu sve dublje u dužničko ropstvo, iako su banke odavno “povukle ručnu” i nove kredite građanima odobravaju tek “na kašičicu. Ukupna vrijednost kredita koje su domaće poslovne banke odobrile građanima, na kraju avgusta dosegnula je iznos od rekordnih 6,8 milijardi maraka i u odnosu na početak godine dug građana prema bankama porastao je za 99,6 miliona maraka.

U prosjeku, svaki građanin BiH na kraju avgusta dugovao je bankama 1.772 marke, a prosječna četvoročlana porodica 7.088 maraka. U odnosu na kraj prošle godine, zaduženost prosječne porodice povećana je za 103 marke. Naravno, ovdje je riječ samo o glavnici, a stvarni dug postaje znatno veći kada se dodaju kamate koje kod dugoročnih kredita ukupan dug povećavaju barem za trećinu.

Iznos zaduženosti prosječne porodice veći je od osam prosječnih plata u BiH, i dok zaduženost kod banaka bilježi konstantan rast, plate ostaju iste, dok troškovi života rastu.

To je i jedan od glavih razloga za zaduživanja građana, uzimanje kredita da bi se pokrili osnovni troškovi preživljavanja, hrana, režije, odjeća, što je dugoročno neodrživ koncept kojim se samo privremeno kupuje socijalni mir a oslobađanje od tereta duga realno čini nemogućim.

Štednja u bankama porasla za 305 miliona maraka

U međuvremenu, građani podižu nove kredite da bi otplatili stare, čime samo dublje tonu u živo blato dugova. Logična posljedica je da raste broj onih koji nisu u stanju da vraćaju već uzete kredite, pa je procent nenaplativih kredita u BiH već narastao na alarmantnih 12 posto.

Ovaj gubitak banke samo elegantno prebace na ostale klijente kroz povećane kamate i dodatne troškove bankarskih usluga, čime teret dugova za građane  postaje samo još veći.

Druga strana medalje je da je ukupna štednja građana u domaćim poslovnim bankama, nakon kratkotrajnog smanjenja, od početka ove godine nastavila da raste.

Građani na štednim knjižicama u domaćim bankama tako su na kraju avgusta imali 5,94 milijarde maraka, što je za 305 miliona maraka više nego na početku godine.

Statistički gledano, to znači da svaki građanin BiH u prosjeku u banci ima ušteđenih 1.549 maraka, a prosječna četvoročlana porodica 6.196 maraka. Na žalost, iako matematički tačna, ova računica nema puno veze sa stvarnim životom, jer ogromna većina građana banke posjećuje samo da bi pozajmila, a ne uložila novac.

Paradoks da u siromašnoj zemlji, gdje plate i penzije godinama ne bilježe značajniji rast, gdje raste broj nezaposlenih a ukupan broj radnih mjesta se smanjuje, štednja građana bilježi kontinuiran rast, bez obzira na duboku ekonomsku krizu, samo ukazuje na drastično socijalno raslojavanje, manjinu ekstremno bogatih i većinu siromašnih građana.

Iako ne postoje zvanični podaci o broju građana u čijim rukama je skoncentrisana većina od 5,9 milijardi maraka štednje u domaćim bankama, kao indikator može poslužiti procjena kompanije Wealth-X, po kojoj u BiH postoji 85 multimilionera, čija je ukupna imovina veća od 45 miliona maraka.

Puno multimilionera, siromašnih još više

Iz ove kalkulacije isključene su “sitne ribe”, sa imovinom od nekoliko miliona maraka, koji iz perspektive prosječnog građanina takođe spadaju u kategoriju ekstremno bogatih za naše prilike.

Ono što je sasvim sigurno je da 5,9 milijardi maraka štednje građana u domaćim bankama, nije ravnomjerno raspoređeno među građanima, kako bi to sugerisao statistički prosjek.

Podjela na famoznih “ jedan posto bogatih i 99 posto siromašnih” nije samo odlika BiH već globalni trend. Suštinska razlika je što se u slučaju BiH, ogromna većina od ovih “99 posto” praktično se nalazi na rubu fizičke egzistencije, sa primanjima koja su odavno izgubila korak sa troškovima života, kao što je slučaj sa penzionerima i većinom zaposlenih u proizvodnji, poljoprivredi, trgovini,ili bez ikakvih primanja, poput više od pola miliona nezaposlenih građana.

Za ogromnu većinu građana kojoj redovna otplata već uzetih kredita predstavlja sve teži teret, nije nikakva utjeha što pored duga, “u prosjeku” u banci imaju gotovo isto toliko ušteđevine, jer za razliku od ušteđevine, koja je fiktivna, dugovanja bankama su vrlo realna.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Banke, Krediti, Zaduživanje, Dražen Simić