KAUČ SELEKTOR

NOGOMETNA GODINA U BiH : Željezničar, Jagodić, Pjanić

Piše: Marko Tomaš

Tužna stvar je ta da igrači u našoj ligi osnovne stvari o sustavu igre i pozicionom igranju uče tek u seniorskoj dobi. No, za to možemo kriviti pogrešno usmjerene klupske politike koje ne shvataju da najveći dio sredstava u ovakvim sredinama treba usmjeriti na kvalitetan rad u mlađim dobnim kategorijama

Nogomet, onaj klupski, u Bosni i Hercegovini nije dotakao dno ni ove godine. Padamo nisko, sve niže i čini se da dna nema, ponor je beskonačan i, u našem slučaju, i održavanje iste razine je padanje, urušavanje. No, to u ovoj zemlji nije slučaj samo s nogometom te na isti možemo gledati kao na odraz svih drugih procesa koje se događaju u ovom društvu, ako nešto što možemo nazvati BH društvom uopće postoji.

KLUPSKI NOGOMET

65342_370551103026644_196775173_n

Bilo kako bilo, postoje neki ljudi i neki kolektivi koje treba istaknuti. Što se tiče klupskog nogometa to su svakako ekipa Željezničara i njihov trener Amar Osim. Mala smo zemlja, gradovi su nam mali, da je malo pameti i volje uopće ne bi bio problem organizirati stvari tako da funkcioniraju optimalno. Za bilo koji segment društvenog života dovoljan vam je jedan energičan čovjek sa znanjem i voljom da stvari postavi na svoje mjesto. Naravno, tog se i takvog čovjeka ne bi trebalo ometati u radu i ostvarivanju planova i stvari će ubrzo doći na svoje mjesto. Amar Osim je taj tip, energičan čovjek pun volje i sa dovoljno znanja da od jedne prosječne ekipe i kluba u raspadu(kakvi su nam i svi klubovi) napravi uzoran sportski kolektiv koji, u našim okvirima, ostvaruje zavidne rezultate.

Prije svega, momčad Željezničara je možda jedina ekipa u našoj Ligi čija igra ima glavu i rep. To je već dovoljno da ih izdigne iznad suparnika u natjecanju koje se skoro pa sarkastično naziva BH Premijer liga. Budući su igrači Željezničara među rijetkima koji razumijevaju osnovne postulate igre već to je dovoljno da od njih napravi kandidate za reprezenativne selekcije. To ih čini dobrim materijalom za rad na više razine i može im u dogledno vrijeme obezbjediti i angažman u nekoj bogatijoj nogometnoj sredini. Ako im se takvo što dogodi u životu Amar Osim je čovjek kojem trebaju zahvaliti.

Tužna stvar je ta da igrači u našoj ligi osnovne stvari o sustavu igre i pozicionom igranju uče tek u seniorskoj dobi. No, za to možemo kriviti pogrešno usmjerene klupske politike koje ne shvataju da najveći dio sredstava u ovakvim sredinama treba usmjeriti na kvalitetan rad u mlađim dobnim kategorijama. Uglavnom, Željezničar definitivno možemo proglasiti ekipom godine u klupskom nogometu. Amar Osim je definitivno osoba godine. Čudi me da Zdravko Mamić, koji već godinama ne pronalazi adekvatno trenersko rješenje za Dinamo, još uvijek nije došao po Osima juniora. Možda se boji njegovog nepokolebljivog karaktera. A to bi svakako bila intrigantna suradnja i prilika za Amara Osima da pokaže koliko doista vrijedi. On je već sada ozbiljan kandidat za budućeg izbornika, jednom kad prođe era Safeta Sušića.

 

REPREZENTATIVNI NOGOMET

TRENER GODINE: Vlado Jagodić

vlado-jagodic

Seniorska reprezentacija BH imala je plodnu jesen. Iza nas je najbolji start kvalifikacija u kratkoj nogometnoj povijesti samostalne BiH. Ta činjenica čini Safeta Sušića najozbiljnijim kandidatom za trenera godine gledajući i klupski i reprezentativni nogomet u BiH. No, za mene, postoji jedan čovjek čiji me rad impresionirao i više nego rad Safeta Sušića. Riječ je o izborniku junorske selekcije Bosne i Hercegovine, Vladi Jagodiću. Ono što su naši poletarci odigrali protiv Grčke i Njemačke je najbolji komad nogometa koji smo imali priliku vidjeti od bilo koje naše momčadi u povijesti. Vidjeli smo dinamičan, okomit, moderan nogomet s brzom tranzicijom igre, nogomet u kojem skoro svaka akcija završava udarcem prema golu.

Vlado Jagodić je time dokazao da zna raditi ukoliko mu se da dobar materijal, a u našoj mladoj reprezentaciji ima jako puno potencijala i nadam se da se makar veći dio tih mladića neće izgubiti na prelasku u seniorski nogomet. Time bi bila osigurana i svjetla budućnost našeg A tima. OK, reći će netko da ta igra ije dala konačni priželjkivani rezultat, ali isto tako treba shvatiti da u mlađim dobnim kategorijama rezultat nije primarna stvar, odnosno, ne bi trebala biti primarna stvar. Mlađe dobne kategorije služe za odgajanje i izgradnju igrača. Pritisak rezultata u tim godinama može biti kontraproduktivan. Ako u seniorski nogomet uđe neopterećen mlad igrač, kojem je igra i dalje užitak, a ne robija i pritisak, onda dobijate igrača čiji je razvoj neupitan i trajat će sigurno do kraja njegove karijere. Svakako, bilo bi zanimljivo vidjeti trening meč između naše juniorske i A selekcije. Mislim da bi juniori bili makar al pari s našom A reprezentacijom. Bio bi to susret između trome pozicijske igre, kakvu gaji naša A selekcija, i dinamične i pokretljive igre kakvu ima juniorska momčad.

Obojici selektora treba odati priznanje da igru grade prema izboru igrača koje imaju na raspolaganju. No, opet ponavljam, za mene, ono što igra momčad Vlade Jagodića daleko je dopadljivije od nogometa koji igra naša A selekcija.

 

IGRAČ GODINE: Miralem Pjanić

02_copy_copy

Znao je Mire odigrati sjajne utakmice i prijašnjih godina, ali tek ove godine njegove dobre predstave su postale konstanta. To znači da je sa 22 godine Pjanić već postao zreo igrač. Kad toj zrelosti dodate neupitan talent imate igrača za najviše domete već u tako ranoj dobi. Mislim da se nitko ne bi se smio usuditi prognozirati gdje su granice Miralema Pjanića. Ako bude imao sreće i zaobiđu ga ozbiljne ozljede Mire će sigurno već kroz par godina zaigrati, bez da podcjenjujemo veliku Romu, za nekog od istinskih europskih velikana, a za dvije godine na Mundijalu u Brazilu - uopće ne sumnjam u naš plasman - Mire bi mogao biti jedan od najboljih igrača turnira.

Što se, zapravo, promjenilo u slučaju Miralema Pjanića? Kao prvo, data mu je veća odgovornost, on je ključni igrač reprezentacije, onaj od kojeg sve počinje. Njegova imaginacija time sve češće dolazi do izražaja. Druga stvar koju treba podcrtati jeste činjenica da je Miralem prošao jednogodišnji dril s Luisom Enriqueom, čovjekom koji je odgajao mlade igrače Barcelone. Za mladića kakav je Pjanić to je sigurno korisna stvar i vjerovatno ključni period u njegovoj karijeri. Iz Enriqueovih ruku izašao je dinamičan, samouvjeren, maštovit igrač, a, pazite naše sreće, taj igrač je član naše A selekcije. Zdenek Zeman ga je možda ignorirao, ne dajući mu minutažu koliku Pjanić zaslužuje, ali Mire i dalje napreduje i to igrajući uz bok neupitnim nogometnim autoritetima kakvi su Totti i De Rossi.

Pjanić je već sada veliki igrač, a u njegovom slučaju samo je nebo granica. MOžda, bit ću bezobrazan pa to izreći, imamo priliku gledati nejvećeg igrača u našoj povijesti. Dinamičan je, srazmjerno brz, sjajan je dribler, posjeduje odličan pregled igre i dug pas, ima jedan od najboljih udaraca na svijetu, bezgranično je talentiran i još nije dosegao svoje limite.

(zurnal.info)