Penzioneri

Penzija sve dalja

Piše: Dražen Simić

Za postojeće penzionere ovo je dobra vijest, barem kratkoročno. Podizanjem starosne granice za odlazak u penziju smanjiće se priliv novih penzionera tokom naredne dvije – tri godine a broj postojećih penzionera ionako se svakim danom smanjuje

Svi građani FBiH koji su planirali da uskoro odu u starosnu penziju, prerano su se obradovali i moraće, po svemu sudeći, odraditi još koju godinu prije konačnog penzionisanja.

U dodatnom “Pismu o namjerama” koje su državni i entitetski premijeri i ministri finansija bez puno pompe uputili MMF-u 6. decembra, Vlada FBiH se, između ostalog, obavezuje da će podići i starosnu granicu za odlazak u penziju, kao dio ukupne reforme penzionog sistema u FBiH koja je prpremljena u saradnji sa MMF-om i Svjetskom bankom.

Ova reforma biće usmjerena na duže zadržavanje ljudi u aktivnoj radnoj snazi, uključujući i podizanje starosne granice za odlazak u penziju, odvraćanje od prijevremenog penzionisanja i nagrađujući kasnije penzionisanje.Očekujemo da će ova strategija biti usvojena do kraja marta 2013. godine, navodi se u “Pismu o namjerama” upućenom MMF-u.

U situaciji gdje je penzioni fond pred finansijskim slomom, zbog jednostavne činjenice da je broj zaposlenih koji svojim doprinosima pune fond i broj penzionera gotovo izjednačen, Vlada FBiH opedjelila se za kratkoročno najjednostavnije rješenje, smanjenje broja penzionera.

Manje penzionera umjesto više zaposlenih

Za postojeće penzionere ovo je dobra vijest, barem kratkoročno. Podizanjem starosne granice za odlazak u penziju smanjiće se priliv novih penzionera tokom naredne dvije – tri godine a broj postojećih penzionera ionako se svakim danom smanjuje.

Rezultat je da će za postojeće penzionere biti više raspoloživog novca ili u najgorem slučaju, ta suma se neće smanjivati. Za sve ostale, najavljena reforma i nije baš dobra vijest.

Kako se i postojeća radna mjesta usljed krize gase, praktično jedina šansa za pripadnike armije nezaposlenih je da dobiju radno mjesto koje ostaje upražnjeno nakon odlaska radnika u penziju. Kako se odlazak u penziju radnika koji imaju dovoljan broj godina prolongira, samim tim se smanjuju i šanse nezaposlenih da se zaposle na ovim poslovima.

Sa druge strane, ni svi zaposleni koji se trenutno nalaze pred penzijom nisu oduševljeni idejom da će morati raditi još koju godinu duže nego što su planirali.

Za razliku od od udobnih kancelarijskih poslova, gdje zaposlenim produžetak radnog vijeka i ne pada previše teško, za radnike u građevini, rudarstvo ili malobrojnim fabrikama, razlika je ogromna. Kako veliki broj zaposlenih ionako zvanično prima samo minimalnu platu na koju se plaćaju doprinosi, produžetak radnog vijeka za njih neće značiti i veću penziju jer im ionako sleduje samo minimalna penzija, bilo da se penzionišu sa 65, 67 ili 70 godina.

Pitanje je i koliko su radnici u građevinarstvu, rudnicima, ugostiteljstvu , nakon 65 godina starosti realno u stanju da obavljaju fizički zahtjevne poslove u skladu sa zahtjevima poslodavca.

U penziju tek sa 67 godina?

Za sada, još uvijek zvanično nije poznato za koliko će starosna granica za odlazak u penziju biti podignuta, ali na bazi ranijih kalkulacija i trendova u većini tranzicijskih i nordijskih zemalja, najvjerovatnije je da će sa sadašnjih 65 godina ova granica biti podignuta na 67 godina.

Također, ostaje da se vidi kojim će to konkretnim mjerama Vlada FBiH “odvratiti od ranijeg odlaska u penziju i stimulisati kasnije penzionisanje”. Metoda za odvraćanje od prijevremenog penzionisanja je predvidiv, umanjenje penzije za svaku godinu “prije roka”, pri čemu je samo još uvijek nepoznanica koliko će iznositi to umanjenje u procentima, dok je kod “stimulacije” situacija neizvjesnija.

Iako bi podizanje starosne granice kratkoročno, za dvije do tri godine usporilo priliv novih penzionera, nakon tog perioda, dosadašnji trend će biti nastavljen i problem ostaje i dalje neriješen, premalo zaposlenih koji pune penzioni fond u odnosu na broj penzionera.

Naravno, političarima je puno lakše posezati za kratkoročnim mjerama koje se svode na smanjenje broja penzionera, nego li problem rješavati dugoročno, što je puno teže, stvaranjem uslova za brže kreiranje novih radnih mjesta, čime se istovremeno smanjuje broj nezaposlenih i povećava priliv novca u penzioni fond kroz povećanu uplatu doprinosa.

Penzija kao fatamorgana

Suštinski problem ostaje činjenica da desetine hiljada trenutno nezaposlenih u BiH ili onih koji su prisljeni raditi “na crno” bez uplaćenih doprinosa, vjerovatno nikada neće moći ispuniti dva ključna uslova za punu penziju, četrdeset godina radnog staža pokrivenog uplaćenim doprinosima za PIO i 67 godina starosti.

Za njih jedina nada ostaje penzionisanje po osnovu godina starosti, pod uslovom da do tada uspiju sakupiti barem 20 godina uplaćenog penzionog staža, ali će ih pogoditi “mjere za odvraćenje od preranog penzionisanja”, što znači da će im i buduća penzija biti umanjena. Naravno sve ovo pod uslovom da se i minimalan broj godina uplaćenog penzionog staža značajnije ne podigne.

Kako stanovništvo BiH svake godine postaje u prosjeku sve starije tako i problem finansiranja rastućeg broja penzionera neće nestati podizanjem starosne granice za odlazak u penziju sa 65 na 67 godina, pa postoji realna šansa da za par godina vlast ponovo odluči da problem rješava novim podizanjem strosne granice, vjerovatno na 69 godina.

Starosna granica od 69 godina mogla bi se pokazati, u ne tako dalekoj budućnosti, čak optimističnom, s obzirom na zagovornike, poput švedskog premijera Fredrika Reinfeldta koji je početkom ove godine izašao sa prijedlogom o podizanju starosne granice za odlazak u penziju na 75 godina, u čemu nije usamljen.

Za građane BiH , bilo da su danas na početku ili na sredini radnog vijeka to može samo značiti da ih praktično čeka izjednačavanje radnog i životnog vijeka, sa malim šansama da dočekaju da uživaju u zarađenoj penziji.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MMF, Vlada, Penzije