Blog

Quentin Tarantino: Filozofija od A do Z

Tarantino: U suštini, pokušavao sam da napravim western od svega što sam do sada radio
Piše: Selvedin Avdić

Nedavno sam gledao Django Unchained Quentina Tarantina. Nije to pravi western. Podsjeća na kaubojske filmove koje sam gledao s Hasanom na televiziji nedeljom prijepodne, taman koliko i Kill Bill liči na kung fu filmove koje sam gledao s Kenanom u “Društvenom domu”. Pišem kao ljubitelj, nipošto kao ekspert, da se razumijemo

Prvi film koji sam gledao u kinu bio je “Divlja horda” Sama Peckinpaha. Toliko mi se svidio da do danas nisam prestao da volim kaubojske filmove. Bilo je krize u žanru, a gdje nije u ova vremena, ali svakih par godina pojavio se naslov koji mi je održavao žar.

Nedavno sam gledao Django Unchained Quentina Tarantina. Nije to pravi western. Podsjeća na kaubojske filmove koje sam gledao s Hasanom na televiziji nedeljom prijepodne, taman koliko i Kill Bill liči na kung fu filmove koje sam gledao s Kenanom u “Društvenom domu”. Pišem kao ljubitelj, nipošto kao ekspert, da se razumijemo. Tarantino je ekspert i to toliko samopouzdan da sebi može dozvoliti ples po samim ivicama matrice, bez želje da žanr unaprijedi ili izmijeni. On želi da se dobro zabavi i na tome, histerično djetinjasto, insistira u svakom kadru. Ubaciće sve što mu je potrebno da ostvari svoj naum, kako je Samuelu L. Jacksonu objašnjavao na snimanju Pulp Fictiona: “Počećemo sa uvodnim kadrom Casablance, zatim prelazimo na nešto što je Sergio Leone uradio u Dobar, loš, zao, a završićemo u stilu Wile. E. Coyotea”.

Prije nekoliko godina napisao sam tekst “Filozofija od A do Z” u kojem sam iz desetak intervjua, biografskih tekstova i jedne knjige izvukao Tarantinove najzanimljivije izjave o važnim životnim pitanjima. Oprostite na reprizi, ali mislim da je tekst korisno pročitati prije gledanja Django Unchained.

Ambicija:

Penzionisao bih se kada mi bude 60 godina, što mi se čini kao pravo doba da prestanem praviti filmove. Mogao bih da počnem da pišem romane i filmsku kritiku i postanem čovek od pera, a tada bih konačno mogao da zasnujem porodicu. Zapravo, već pred sobom vidim scenario svoje budućnosti koji bi mogao da se ostvari u naredne tri godine.

Baka (obrazovanje):

Baka me je vodila da gledam The Doberman Gang Byrona Chudnowa. Išao je u paketu zajedno sa horrorom Eddieja Romera The Twilight People, filipinskom verzijom filma The Island of Dr. Moreau, a Pam Grier je u njemu igrala panter devojku.

Brad Pitt:

On je u svom zenitu. Lijepi dječak je otišao. Brad je sada muškarac.

Djetinjstvo:

Majka mi je čitala teške, prave priče, koje su oživljavale na papiru, Mobi Dick, Ostrvo sa blagom, Gulliverova putovanja, a ne kojekakve gluposti o plišanim životinjama.

Filozofija:

Nemam neku posebnu životnu ili filmsku filozofiju. Moji filmovi su ogromna filozofija ili velika ideja koju želim ostvariti, a filozofija u kontekstu umjetnosti mora biti pokretačka stvar

Filmovi:

Deset najdražih filmova: Rio Bravo, Dobar, loš, zao, Taksista, Kotrljajuća grmljavina, Svi se smiju, Veliki bijeg, Carrie, Coffy, Zbunjeni i ošamućeni, Pet prstiju smrti.

George Sanders:

Jedna od inspiracija za Inglorious Bastards bili su filmovi iz četrdesetih. Mnogi od njih uradili su strani reditelji koji su pobjegli u SAD, jer su nacisti okupirali njihove zemlje: Jean Renoir sa This Land is Mine, Fritz Lang i film Manhunt, Jules Dassin sa Nazi Agent, Douglas Sirk i film Hitler’s Henchmen i ruski reditelj Léonide Moguy koji je napravio film o francuskom pokretu otpora. Zanimljivo, skoro u svim tim filmovima igra George Sanders. Ti filmovi su zabavni, uzbudljivi, duhoviti... Dijalozi su fantastični, a najbolji je Sanders.

Instrukcije (Samuelu L. Jackskonu na snimanju Pulp Fictiona):

Počećemo sa uvodnim kadrom Casablance, zatim prelazimo na nešto što je Sergio Leone uradio u Dobar, loš, zao, a završićemo u stilu Wile. E. Coyotea.

Iskustvo i pisanje:

Svoja iskustva nosim sa sobom. Ako nije tako, onda možete da uzmete i robota. Pišem, recimo, Topove sa Navarona i onda na samom početku pisanja raskinem sa djevojkom u koju sam ludo zaljubljen i srce mi se cijepa. To mora da nađe mjesta u scenariju... Sad, to je i dalje priča o grupi komandosa koji kreću da dignu u vazduh nekoliko topova, ali bol koji ja osjećam mora da nađe mjesta u priči. U protivnom, šta ja uopšte radim?

Istraživanje i imaginacija:

Znao sam dosta o njemačkom filmu i nacističkoj propagandi, ali za potrebe Inglorious Bastards još više sam istraživao. Čitao sam i Goebbelsove dnevnike i slično... Kada sam počeo pisati scenario, više nisam želio da učim. Nisam želio zaustavljati proces. Kada čitate moj scenarij, kupujete moju imaginaciju.

Ljudi:

Ja ne pravim filmove koji zbližavaju ljude. Pravim filmove koji ih razdavajaju.

Majka:

Znate kako kaže Anthony Perkins u Psihu: "Dječakov najbolji prijatelj je njegova majka".

Muzika:

Po mom mišljenju, filmovi i muzika idu ruku pod ruku. Kada pišem scenario, jedna od prvih stvari jeste da pronađem muziku koja će svirati u uvodnoj sceni. Ne mogu da idem dalje dok to ne odredim. Potraga za tom muzikom je potraga za ritmom filma.

Obrazovanje:

Nikad nisam išao u školu filma, ja sam išao na filmove.

Priča:

Moji filmovi imaju dobru priču... Lako je prepoznati filmove sa dobrom pričom. Kod njih, kada vidiš kraj filma pa se vratiš na uvodne scene obavezno se upitaš: Vau, kako su stigli odavde do tamo?

Režija:

Režija je nalik snimanju kasete sa različitom muzikom, jer koristite talente raznih ljudi i dodajete im vlastitu estetiku.

Soundtrack:

Moj soundtrack uvijek je kao mala verzija filma koji sam uradio. Ako volite moj film ne morate da ga nosite sa sobom i neprestano ga gledate. Dovoljno je da imate soundtrack i odmah ćete dobiti osjećaj kakav ste imali dok ste gledali film.

Surf muzika:

Nikada mi nije bilo jasno kakve veze ima surf muzika sa surferima. Meni je surf muzika oduvijek zvučala kao špageti vestern varijanta rock'n'rolla.

Uma Thurman:

Do ideje za Kill Bill došli smo Uma i ja dok smo snimali Pakleni šund. Snimali smo po cijele dane i uživali u zajedničkom radu. Jedno veče poslije snimanja pili smo grozno vino i razgovarali, te sam joj otkrio svoju ljubav prema ’osvetničkom filmu’. Palo nam je na pamet da bi glavni lik mogla biti žena-ubica. Kasnije sam svaku napisanu scenu čitao Umi kako bi mogla uticati na priču. Tako je postala moja muza na ovom projektu, zaista dobra muza.

Uzmak:

Dobro je kad čovjeka rano razmaze, zato što onda nema uzmaka. Ne prihvataš ništa manje.

Western:

U suštini, pokušavao sam da napravim western od svega što sam do sada radio. Zato mislim da bi to mogao biti naredni žanr u kojem ću raditi. Ili, možda, tridesete godine, neka gangsterska melodrama.

Zavođenje:

Kad se ozbiljno zainteresiram za neku djevojku, prikažem joj Rio Bravo i bolje da joj se dopadne.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Selvedin Avdić, Sefke Records, Quentin Tarantino