Ekonomija

2013: Godina oporavka ili dubljeg propadanja

Piše: Dražen Simić

BiH nije jedina zemlja u Evropi suočena sa recesijom, ali za razliku od ostatka kontinenta, gdje se mjesečni i kvartalni pokazatelji BDP-a i stope nezaposlenosti iščekuju sa napetošću, a svaki pad BDP-a “diže na noge” vladu, opoziciju, poslodavce, sindikate i medije, u BiH ovakve “tričarije” izgleda ne zanimaju nikoga, a najmanje vlast

Dok se svode ekonomski računi za proteklu godinu, jedina nepoznanica je koliko je iznosio pad bruto društvenog proizvoda u BiH. Preliminarne procjene pada kreću se u rasponu od minus jedan posto do minus 0,5 posto.

Vijeće ministara BiH očekuje da bi pad mogao iznositi 0,7 posto, dok analitičari Unicredit bank procjenjuju da je pad bio veći, 0,9 posto. MMF u svojim poslednjim procjenama očekuje pad  u rasponu između 0,5 i jedan posto.

Bez obzira čija će se predviđanja pokazati preciznijim, izvjesno je da je domaća ekonomija ponovo potonula u recesiju, iako su na početku prošle godine domaće vlasti ali i strani analitičari najavljivali simboličan rast BDP i početak oporavka domaće ekonomije.

Kako su mjeseci prolazili tako je splašnjavao i optimizam pa su se i očekivane stope rasta smanjivale da bi na kraju iz minimalnog plusa završile u minusu.

Ista situacija se ponavlja i ove godine, jer ponovo se najavljuje početak oporavka i skroman rast ekonomije. Najoptimističniji su u Vijeću ministara BiH jer očekuju da domaća ekonomija 2013. godinu završi sa rastom od 0,9 posto.
Analitičari Unicredit bank su nešto manje optimistični jer je njihova procjena da bi ekonomija BiH u ovoj godini mogla zabilježiti rast od 0,8 posto, dok je MMF najsuzdržaniji sa procjenom od 0,5 posto ekonomskog rasta u ovoj godini.

Biće bolje – ako se oporavi EU

Sve ove procjene o oporavku domaće ekonomije zasnovane su prvenstveno na očekivanom rastu izvoza, prije svega  na tržište EU, jer ostali “motori” koji bi mogli pokrenuti ekonomiju, poput domaće potrošnje praktično ostaju ugašeni.
Realna kupovna moć građana efektivno se smanjuje iz dana u dan, a plate i penzije jedva obezbjeđuju golo preživljavanje, tako da o nekoj potrošnji mimo troškova režije i hrane nema smisla ni govoriti.

Banke su odavno zavrnule slavine kada je riječ o  povećanju kreditnih plasmana, kako građanima tako i domaćim kompanijama, a suočene sa rastom kredita koje ne mogu naplatiti od dužnika, bankari  postaju još  “štedljiviji”. Procenat nenaplativih kredita dostigao je 12 posto, što je drastičan skok u odnosu na “normalnih” dva do tri posto.

Doznake iz inostranstva, koje su jedan od bitnijih izvora novca za domaću potrošnju, teško da će se značajnije povećati, a ukoliko se ekonomska situacija u euro zoni dodatno pogorša, jedna od mogućih posljedica je i pad doznaka.
Očekivane strane investicije i  infrastrukturni projekti, poput izgradnje autoputa, neće biti dovoljni za značajniji ekonomski zamah jer se sveukupno radi o relativno skromnim iznosima, a samo građevinarstvo ne može kompenzirati pad aktivnosti u ostalim sektorima.  

Privatizacija preostalih državnih kompanija. od kojih većina  ubrzano tone pod teretom gubitaka, iz godine u  godinu se uredno najavljuje ali sve ostaje samo na najavama, dok se vrijednost preostalog državnog kapitala konstantno smanjuje.
Iako se, po ko zna koji put, i za ovu godinu najavljuje “ubrzanje procesa privatizacije”, sudeći po dosadašnjim rezultatima takvih najava niti ove godine ne treba očekivati neke spektakularne rezultate.

Izvoznici jedina nada

Ekonomski oporavak BiH tako je baziran jedino na očekivanju da će se i ekonomije zemalja EU izvući iz recesije što će povećati potražnju i za proizvodima iz BiH.
Problem je što ovaj oporavak EU, pogotovu zemalja euro zone, gdje su naši najvažniji kupci i nije tako izvjestan. Čak i njemačka ekonomija, koja je proteklih godina uspjela izbjeći recesiju, gubi dah, što nije ohrabrujuća vijest za domaće izvoznike.

Sa druge strane, od 1. jula, naš najveći spoljnotrgovinski partner, Hrvatska, također postaje dio EU, što će dodatno zakomplikovati život našim izvoznicima, i efektivno otežati izvoz domaćih proizvoda na hrvatsko tržište, pogotovu kada je riječ o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Osim novih barijera koje očekuju naše izvoznike, susjedna Hrvatska i sama se suočava sa dubokom krizom što će dodatno uticati na plasman bh. proizvoda.

Makroekonomski pokazatelji, poput bruto društvenog proizvoda, u suštini su apstraktna kategorija za većinu građana. Ono što je  konkretno je da dalji pad ili u najboljem slučaju ostanak na “pozitivnoj nuli”, znači dalji gubitak radnih mjesta, povećanje broja nezaposlenih i praktično nikakve šanse za već nezaposlene da u bliskoj budućnosti dođu do radnog mjesta.

I domaći i strani analitičari do sada su se pokazali kao veoma loši prognozeri kada se radi o ekonomiji BiH, jer su redovno nakon optimističnih predviđanja izrečenih na početku svake godine, vrlo brzo slijedile “ispravke” kojima se “skromni rast” pretvarao u neizbježni pad ekonomske aktivnosti.

Za vlast ekonomija nije problem

BiH nije jedina zemlja u Evropi suočena sa recesijom, ali za razliku od ostatka kontinenta, gdje se mjesečni i kvartalni pokazatelji BDP-a i stope nezaposlenosti iščekuju sa napetošću, a svaki pad BDP-a “diže na noge”  vladu, opoziciju, poslodavce, sindikate i medije, u BiH ovakve “tričarije” izgleda ne zanimaju nikoga, a najmanje vlast.

Oni koje to ipak zanima su upravo one građani  koji rezultate ovih pokazatelja direktno osjećaju svakodnevno na vlastitoj koži, nezaposleni, penzioneri i ogromna većina radnika čija plata ne može da pokrije ni troškove golog preživljavanja.
(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Recesija, Izvoz, Vlada, MMF, BDP, Dražen Simić