Kauč selektor

O Ligi prvaka i nekim važnim datumima

Piše: Marko Tomaš

U povijest Mostara datum 14.02., zbog kojeg se pomenuti turnir i igrao u ovom periodu, ostat će upisan kao dan pobjede nad fašizmom. Posljednjih dvadeset godina ovaj datum je, kao i mnoge druge stvari, izvitopereni predmet političkih sporova. Danas u Mostaru, kako je to i red u gradu s bipolarnim poremećajem, jedni obilježavaju dan pobjede nad fašizmom, drugi služe misu za fratre pobijene prilikom partizanskog proboja u Mostar,a većina ljudi sumanuto pohodi tržne centre

Prije par dana u Južnoafričkoj republici, poprištu najčudnijeg Mundijala u povijesti, završen je Afrički kup nacija. Titulom prvaka Afrike okitila se reprezentacija Nigerije. U finalu su Nigerijci pobijedili najveće iznenađenje prvenstva, selekciju Burkine Faso.

Superorlovima je za pobjedu bio dovoljan jedan pogodak, a njega je u mrežu Burkine Faso pospremio Sunday Mba i svojoj ekipi donio treću kontinentalnu titulu u povijesti. Žalosna strana svakog Afričkog kupa nacija je ta da cijela manifestacija katkad sliči na tržnicu robova obzirom koliko skauta i nogometnih nakupaca visi oko svakog iole talentiranog igrača.

Bilo kako bilo, prvenstvo Afrike je festival neobaveznog nogometa zbog kojeg još uvijek niti jedna Afrička selekcija nije uspjela istaknuti ozbiljnu kandidaturu za tron rezerviran za svjetske prvake.  
 
14. FEBRUAR
 
Nekad se u ovo doba godine u Mostaru igrao iznimno cijenjeni Veležov februarski turnir. Bio je to jedan od najozbiljnijih turnira u fazi zimskih priprema koji se igrao na ovim prostorima.  

Za mene će ovaj turnir ostati upisan u moju intimnu memoriju zbog prve opklade u životu. Izgubio sam je tvrdeći da Baka Slišković, tada već uveliko igrač Hajduka, ne može ni po kojem fizičkom zakonu velikom Vuki Petranoviću zabiti slobodnjak sa nekih 35 metara pa sam prihvatio pruženu ruku mog rahmetli daidže. Baka je, naravno, uvalio šmekersku golčinu. Nikad nisam kupio sladoled koji sam izgubio u toj opkladi.  

U povijesti zagrebačkog Dinama npr. taj će turnir ostati upisan u rubrici negativnih rekorda. Bio je to okršaj nogometnih belaj begova, a odigrao se pod Bijelim brijegom 09.02.1980. godine. Na strani Dinama igrali su kasniji prvaci Jugoslavije Štef Deverić, Marko Mlinarić, Cico Kranjčar itd. U ekipi Veleža igrali su Vahid Halilhodžić, gorepomenuti kralj nogometnih belaj begova Blaž Slišković i, ništa manji šmeker, četverostruki strijelac na toj utakmici, Vladimir Taramba Skočajić. Elem, Dinamo je upisao najteži poraz u svojoj povijesti. Velež je slavio sa 9 prema 2.

U povijest Mostara datum 14.02., zbog kojeg se pomenuti turnir i igrao u ovom periodu, ostat će upisan kao dan pobjede nad fašizmom.

Posljednjih dvadeset godina ovaj datum je, kao i mnoge druge stvari, izvitopereni predmet političkih sporova. Danas u Mostaru, kako je to i red u gradu s bipolarnim poremećajem, jedni obilježavaju dan pobjede nad fašizmom, drugi služe misu za fratre pobijene prilikom partizanskog proboja u Mostar,a većina ljudi sumanuto pohodi tržne centre, restorane itd. obilježavajući srcasto i roskasto Valentinovo.
Slava mrtvima, lijepe želje zaljubljenima, ali ne smijemo zaboraviti još jedno značenje ovog datuma.

14.02. u svijetu se već godinama obilježava V - Day. Na ovaj dan "Vaginini monolozi", kazališni komad autorice Eve Ensler doživi i po tisuće izvedbi diljem svijeta.

Danas, dakle 14.02.2013. godine, ovaj će dan biti obilježen akcijom ONE BILLION RISING iliti 1 MILIJARDA USTAJE PROTIV NASILJA. Pretpostavka je da u svijetu živi 1 milijarda zlostavljanih žena. Danas će one i svatko svijestan podržavajući ovu akciju dići svoj glas protiv nasilja. Akcija će biti održana i u našoj nesretnoj zemlji pa, ne budi vam lijeno, izađite iz vaših domova i pridružite se ženama u obilježavanju ove akcije, jer smo svi koji živimo ovdje žrtve raznoraznog nasilja. Ako uspijemo zaustaviti jedan oblik nasilja, možda jednog dana na red i ono čija smo žrtva osobno i trebat ćemo, baš kao i žene, potporu da to učinimo.
 
VALENCIA - PSG 1:2
 
Ako mene pitate Valencia je kudikamo bolje posložena momčad od francuske legije stranaca. No, to ovaj put nije bilo dovoljno. Uzalud je Šišmišima što igraju tečnije, što njihov aigra ima jasniju ideju kad na drugoj strani imate Carla Ancellotija koji, naprosto, raspolaže s prevelikom koncetracijom kvalitete.

Valencia je dominirala, imala posjed, ali nedostajala im je konkretna završnica. Upravo je kvaliteta koju PSG ima u svojim redovima odnijela prevagu. Ovaj put oružje Zlatana Ibrahimovića je bilo tiho. Valenciji su presudili argentinski majstori Ezqequiel Lavezzi i Javier Pastore. Pastore je bio centralna figura utakmice. Dečko se konačno pronašao i ako ovako nastavi bit će najbitnija karika u igri Parižana u narednom periodu. Prekinuo je bezbroj protivničkih napada, kreirao je igru i sve to začinio sjajnim pogotkom, koji dijelom ide i na dušu obrani Valencie koja ga je ostavila samog na penalu.  

Pitanje je mogu li Španjolci konkretizirati svoju bolju igru i na gostujućem terenu doći do potpunog preokreta koji bi ih odveo u četvrtinu finala Lige prvaka. Tino Costa, Ever Banega i Roberto Soldado trebaju biti puno dorečeniji ukoliko misle dovesti u pitanje, za sada, izvjestan prolaz PSG - a u naredno kolo.  

Naravno, kad smo već pominjali belaj begove, i ovu je utakmicu morao obilježiti Zlatan Ibrahimović. Ovaj put to je učinio nevjerojatnom glupošću zaradivši direktni crveni karton na samom kraju utakmice. Čovjek mu se naprosto ne može načuditi. Nekad se čudimo njegovom bogodanom talentu, a počesto, bogami, i njegovoj neizmjernoj gluposti.

Pored svih majstorija u nogometnu povijest, kao svojevrstan fenomen, ostat će upisana i Ibrina pomračenja uma.
Svakako, ogled između Valencije i PSG - a bio dostojan ove razine najuglednijeg nogmetnog natjecanja i sudar dva oprečna pristupa modernom nogometu. Jednog koji nogometni svijet pokušava pokoriti novcem i bjesomučnim kupovanjem velikih igračkih zvijezda i drugog koji stvara i razvija kvalitetu i gaji jasan identitet igre već dugi niz godina.    
 
REAL - MANCHESTER UNITED 1:1
 
Dočekali smo i utakmicu u kojoj je Ronaldo konačno pokazao respekt prema nekome. Moram priznati da me pomalo šokirao iskreni izljev poštovanja spram Sir Alexa Fergusona i Uniteda. Dečko izgleda ipak nije zaboravio tko je od njega stvorio ovo što je danas. Tako sam konačno pronašao jednu ljudsku osobinu vrijednu poštovanja kod zaklete prznice i primadone Cristiana Ronalda. Nije da je njega nešto psoebno briga za to, ali meni je bitno da njegov sjajni nogomet ubuduće mogu gledati s puno manje zlobe. Osim ljudskog Ronaldo je pokazao i nogometno majstorstvo. Postigao je fenomenalan gol glavom i još jednom pokazao kolika je zvijer u tjelesnom smislu. Onakvog odraza se ne bi postidio niti jedan NBA košarkaš.
Na ovoj je utakmici birljirao počesto osporavani David De Gea. Ona obrana nogom koju je napravio ravna je majstorstvu kojim je Ronaldo prije toga pospremio loptu u njegovu mrežu.  
Generalno, Alex Ferguson je još jednom pokazao zbog čega je najveći među najvećima, možda i u povijesti. Real, doduše, ima određenih problema ove sezone, ali ono što je bitno i što uvijek treba podvlačiti je činjenica da United s Alexom Fergusonom na čelu nikad nema ozbiljnih problema. Ideja i cilj igre uvijek su vrlo jasni, izvedba također, i to već godinama, a svejedno nitko nije ozbiljno narušio tu pobjedničku koncepciju. Dogodi se Crvenim vragovima da pokleknu, ali vrlo brzo se i vrate na pobjedničke staze. Ferguson naprosto i kod igrača prepozna pobjednički mentallitet i to je osnovna osobina prema kojoj stvara i kupuje igrače.  
Ovim remijem prednost je prešla na stranu Manchester Uniteda. Kažu ljudi da Mourinha nitko ne može pobjediti u dvije utakmice i to je možda istina. Ali postoji i izuzetak koji će, vjerujem, potvrditi pravilo pa će ta maksima glasiti: MOurinha nitko ne može pobjediti u dvije utakmice, osim Alexa Fergusona. Stari mačak s Old Traforda ipak je previše namazan svim nogometnim mastima da bi propustio ovakvu priliku da izbaci Mourinhov Real iz natjecanja.
 
 
BRZINSKI PREGLED
 
CELTIC - JUVENTUS 0:3
 
Keltska su se hrabra srca nadala još jednom velikom nogometnom skalpu. Nakon što su uspjeli pobjediti Barcelonu momci sa Celtic parka su se nadali da će po istom receptu uspjeti slomiti i torinsku Staru damu. No, ovaj put hrabrost i požrtvovnost nisu bili dovoljni. Juventus je prilično rutinski slavio sa 3 prema 0 i time faktički obezbjedio prolaz u četvrtinu finala Lige prvaka. Matri, Marchisio i Vučinić golovima su zapečatili sudbinu Celtica u ovogodišnjem natjecanju.
 
SHAKHTAR - BORUSSIA 2:2
 
Ovo je bila možda i najbolja utakmica dosadašnjeg tijeka osmine finala Lige prvaka. Rezultat, na koncu, ostavlja sve opcije otvorenima.

Blaga prednost, zbog domaćeg terena, ide na stranu Borussije, ali, baš kao što su oni uspjeli zabiti dva komada i ostati neporaženi na Donbass areni tako i Shakhtar ima snagu da ostane neporažen na legendarnom Westfallenu.

Bilo kako bilo, gledali smo sjajnu, dinamičnu utakmicu u kojoj su oba protivnika težila nadigravanju kroz otvorenu i okomitu igru. Vidjeli smo i četiri pogotka. Sve što čovjek može poželjeti od jedne nogometne utakmice Shakhtar i Borussija su nam pružili u svom ogledu u Donetsku. Obzirom na rezultat uzvrat bi mogao biti još vatreniji.

(zurnal.info)



Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Alex Ferguson, Marko Tomaš, Kauč selektor