Romske priče

Moje dijete neće ići sa Ciganima u školu!

OŠ Čengić Vila 1
FOTO: Adi Kebo/zurnal.info
Piše: Branka Mrkić-Radević

Dok traje euforija oko srebrnih medvjeda koji su iz Berlina stigli u Sarajevo a pažnja javnosti barem nakratko ostaje na Romima, skrećemo pažnju kako se širom Bosne i Hercegovine diskriminacija iznova ponavlja. Nažalost, vrlo često je i najmlađi osjete na svojoj koži. I vrlo često praksa potvrđuje uhodanu šemu – institucije ostaju nijeme. Pokazuje to i primjer teške diskriminacije iz OŠ Čengić Vila 1 u Sarajevu, kada su policajci na najrazličitije načine vrijeđali dječaka zato što je - Rom

U Osnovnoj školi Čengić Vila 1 u Sarajevu u oktobru 2011. odvijao se neobičan događaj. U kancelariju direktorice škole Zinete Bogunić ulazi roditelj učenika prvog razreda i žali se kako je njegovog sina V. udario drug iz razreda R. Maleni R. je Rom pa se bijesni otac ne libi i težih kvalifikacija:

Neću dozvoliti da mi Ciganin maltretira dijete!” - poručuje direktorici. Nastavlja dalje kako stanuje u blizini OŠ Osman Nakaš pa vidi “šta Cigani rade u dvorištu” te kako zbog toga nije dijete htio upisati tamo nego u školu na Čengić Vili, valjda u nadi da tamo “toga” neće biti.

Roditelj je igrom slučaja policajac, ali u tom trenutku nije na dužnosti. Ali zato jeste njegov kolega kojeg je pozvao. Privatno. U ured direktorice ulazi uniformisani policajac i pozdravlja se sa roditeljem. Nije se predstavio i nije imao identifikacijsku karticu:

- Ponudila sam policajca da sjedne na šta je on jedva pristao jer je već otvorio “istražiteljski blok” i počeo da piše. Policajac se nije predstavio, nije imao identifikacijsku karticu i tražio je da učiteljica ispriča šta se desilo u svlačionici – kaže direktorica Bogunić.

Učiteljica je dva ili tri puta ponovila priču kako su se u svlačionici dva sedmogodišnjaka “poćuškala” u trenutku kada je ona bila u ženskoj svlačionici da pomogne djevojčici da obuče hula-hopke a kada se vratila čula je za incident. Kako će cijeli slučaj završiti na sudu iz zapisnika razgovora sa učiteljicom izdvajamo šta se dogodilo tog dana u svlačionici te kako su dječaci reagovali. Po njenim riječima, niko nije povrijeđen a incident se nije mnogo razlikovao od onih sa kojim se vjerovatno svakodnevno susreću prosvjetni radnici:

- Prišla sam do učenika i s njima porazgovarala o tome što se desilo. V, je rekao da je R. prvi počeo, a R. je rekao da je V. prvi počeo. Pošto nisam u datom momentu bila tu, pitala sam ostale učenike šta se desilo i ko je u tome učestvovao. Nekoliko učenika je potvrdilo da se dogodilo gurkanje i govorenje ružnih riječi i od strane V. i od strane R. Porazgovarali smo o tome, složili se da to nije lijepo i da su oni drugari i da se trebaju lijepo slagati, a ne svađati, gurkati i govoriti ružne riječi jedan drugome. Učenici su se izvinili jedan drugom i rukovali se, izmirivši se. Niti jedan od njh nije bio povrijeđen.

Ganjao sam ga po Starom Gradu, potrudiću se da završi u domu

Učiteljica je na insistiranje policajca nekoliko puta ponovila opis događaja. Policiji je naglasila kako nije bilo potrebe da to rješava bilo ko drugi osim nje. Policajac nije odustajao pa je pred prisutnima rekao kako on “zna Cigane” te će učiniti sve da R. “strpa u dom”. Direktorica ga je upozorila da ne koristi takvu terminologiju, te skrenula pažnju kako je dječak u vrlo teškoj materijalnoj situaciji, da je dijete sa jednim roditlejem i živi u neuslovnoj kući bez vode i struje:

- Također sam navela da je problem u svlačionici, “koškanje” dva sedmogodišnjaka oblast pedagoškog rada škole, a ne policije i da svako treba da radi svoj posao te da mi se čini da reagira samo zato što poznaje oca. Rekla sam da to shvatam kao pritisak jer se poznaju. Uočila sam da se ne persiraju, na šta su obojica kazali da su osam godina radili zajedno – stoji u žalbi koju je direktorica Bogunić poslala MUP-u Kantona Sarajevo.

Policajac je na to odgovorio kako svoje dijete nikada neće upisati u tu školu već u Katolički školski centar “kako ne bi išlo sa Ciganima i ovakvima u razred”.

Otac drugog dječaka je rekao kako je R. davio njegovo dijete i da on to neće dopustiti, da će poduzeti sve da 'tog Cigana' izbace iz škole, da je za sina spreman i život dati, te da neće dopustiti da ga taj 'Cigan dira'. Rekao je kako takvo dijete, R., nije za ove škole i da ga treba izbaciti, makar u specijalnu, da bi i drugi roditelji reagirali kao on nego svi šute, na što su se direktorica škole i pedagogica pozvale na zakon koji kaže da svako dijete ima pravo na školovanje, pa i mali R., potpuno isto kao i svaki učenik. Na to je roditelj odgovorio da je on R. ganjao po Starom Gradu i da će se postarati da se uhvati i negdje smjesti, na što je policajac rekao da takvi trebaju biti u domu” - rekla je pedagogica prilikom saslušanja.

Kada je policajac i treći put zatražio od učiteljice da prepriča događaj, direktorica ga je prekinula kazavši kako učiteljica nije okrivljena te kako je već čuo šta se dogodilo.

Ja znam šta treba raditi, ovdje sam pozvan od strane roditelja a sad mi recite kako se vi zovete, sada ću ja vama složiti prijavu, pa ćete vidjeti šta ja mogu”, zaprijetio je.

Iako ne “zahvaljujući” trudu revnosnih policajaca već drugih životnih opkolnosti, R. se trenutno zaista nalazi u domu za djecu bez roditlejskog staranja.

Da li je posao policajca da trpa djecu u dom?

Direktorica Bogunić završila je na sudu po prijavi policajca S. zbog ometanja u obavljanju dužnosti

Suđenje je završeno i ona trenutno čeka presudu. U žalbi koju je poslala MUP-u KS-a stoji i:

- Gospodin S. je tada zaprijetio da će dići prijavu protiv mene i zatražio je moje podatke, na što sam mu rekla da ih ima na web stranici. Kazao je kako se na ovome neće zaustaviti. Preršajnu prijavu s potpisom gospodina S. dobila sam 2.11.2011. Uposlenica koja je bila na hodniku mi je rekla da je prilikom izlaska iz kancelarije izgovorio psovku idite u p... materinu i zalupio vrata. U prekršajnom nalogu koji sam dobila stoji da sam ja fizičko lice te mi je poslat na kučnu adresu. Ja sam sa gospodinom S. razgovarala kao dogovorno lice – direktorica škole koja je pokušala zaštititi učiteljicu od maltretiranja policajca i zaštititi prava učenika romske manjine, što je definirano zakonomi ustavom i Konvencijom o dječijim pravima. Naime, policajac nije pričao o djelu (“koškanju” dva djeteta) nego o “Ciganima”. Nakon ovog događaja otvaraju mi se dileme kao građanki I direktorici:

- Da li trebam pozivati policajce ako se djeca poguraju? (onda bi nam trebali kordoni policije u školama.)

- Da li je posao policajca da insistira na ponavljanju priče po treći put ako mu je već ispričana?

- Da li je profeisonalno od policajca da pripadnika manjinskog naroda zove neprihvatljivim imenom?

- Da li je posao policajca da “takvu djecu trpa u dom i da zna gdje im je mjesto”?

- Da li je posao policajca da negativno kvalificira državne škole a da od te države prima plaću? (Smatram da policajac mora promovirati vrijednosti države u kojoj živi.)

- Da li policajac treba znati da je direktor škole odgovorna osoba a ne fizičko lice?

- Da li policajac mora imati isti odnos prema djetetu svog kolege i ostaloj djeci?

- Da li policajac može psovati u školi i lupati vratima?

Nakon slučaja direktorica Bogunić poslala je dopis Jedinici za profesionalne standarde, komesaru Jusufu Zorniću, sa Žalbom na neprofesionalan odnos policajca. Zaključeno je kako nije imala osnova za žalbu. Novinari Žurnala još uvijek očekuju odgovor iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo sa komentarom ovog slučaja.

(zurnal.info)