Kauč selektor

Osvajanja nogometnog Napoleona

Piše: Marko Tomaš

Ovaj put nogometna osveta John Ibre Ramba nije bila potpuna. A valjda nitko i nije očekivao da Ibrahimović može sam srušiti nogometni imperij zvan Barcelona

PSG - BARCELONA 2:2

Četvrt finalni ogled Lige prvaka između PSG - a i Barcelone danima je najavljivan kao obračun jednog čovjeka protiv Katalonske nogometne imperije.

Navikli smo, naravno, već da Ibrahimović skoro sam rješava utakmice, ali bilo je malo čudno čitati gomilu tekstova o nekakvom osvetničkom pohodu. Kad umoran i pospan čovjek čita takve najave katkad mu se čini da će umjesto utakmice u terminu Lige prvaka vidjeti film u kojem John Ibra Rambo s nožem u zubima puže kroz nekakvu azijsku prašumu. Ostatak scenarija vam je poznat.

Ovaj put nogometna osveta John Ibre Ramba nije bila potpuna. A valjda nitko i nije očekivao da Ibrahimović može sam srušiti nogometni imperij zvan Barcelona. Upravo to je problem sa PSG - om, još uvijek svi u klubu očekuju da Ibrahimović sam rješava utakmice.

Za ekipu u kojoj igraju Pastore, Lavezzi, Menez i squadra, to je i prilično sumanuto. No, bilo kako bilo, PSG još uvijek djeluje kao ekipa skupljena " s koca i konopca". Valjda to i jeste razlog što su oči svih Pariških ljubitelja nogometa uperene u balkanskog Thora, nogometno božanstvo Ibrahimovića. 

Generalni dojam je da smo gledali puno lošiju utakmicu nego smo očekivali, a zapravo dobili smo više nego se bilo koji objektivni nogometni zaljubljenik može nadati. Dobili smo pravu dramu u gradu svjetlosti pa neka i nismo vidjeli najbolje od Barcelone, od PSG smo dobili onoliko koliko se od njih u ovom trenutku može dobiti. Za nešto više treba još koja godina rada i neki drugi Ancelloti, bez imperativa i sa makar malo vremena za rad.

Posebno sam pratio igru Thiaga Silve. U trenutku kad je Ibrahimović postigao gol za izjednačenje, engleski komentatori meča za Silvu su rekli da ne zaslužuje igrati za ekipu koja gubi ovaj meč. Ako je bilo pravde u tom sumnjivom zgoditku onda je ona bila tu upravo zbog brazilskog stopera. Ibra je do tog trenutka petljao i imao dosta traljavih reakcija, ali Silva je bio skoro pa savršen, praktički je sam na svojim plećima nosio defenzivni dio igre Parižana.

Bilo je, kako rekosmo, dosta drame u ovoj utakmici. PSG je dva puta gubio i dva puta izjednačio. Trenutak utakmice ipak se odigrao neposredno prije Barcinog vodećeg gola, onog koji je postigao Leo Messi.

Navikli smo gledati svakojake čarolije od Barceloninih igrača, ali ono što je odigrao Dani Alves je zbilja posebno i ne viđa se svaki dan. Katkad su asistencije ljepše od golova i makar se nogomet igrao zbog golova većina nas nogomet gleda upravo zbog majstorija kakva je Alvesova asistencija. Vanjski rezani šut je jedan od najtežih tehničkih elemenata, jako je teško kontrolirano udariti loptu na taj način, a Alvesova asistencija je bila upravo savršena. Da i ništa drugo nismo vidjeli cijelu utakmicu ovaj potez bi bio dovoljan da budemo sasvim zadovoljni viđenim.

Ne smijemo zaboraviti napomenuti da smo u Parizu vidjeli i Davida Beckhama. Ali Liga prvaka ipak nije zemlja za starce, koliko se god požrtvovani
Beckham trudio dokazati suprotno.

Barcelona ima ozbiljnih problema u odbrani. Ali i ovakvi su bitno jači od PSG - a. Nerješen rezultat ostavlja pitanje prolaska u polufinale otvorenim, ali mislim da na Camp Nou PSG nema neke velike šanse.
 
Nakon utakmice u Parizu objavljena je mapa na kojoj su grafički prikazani svi europski gradovi u kojima je Messi postigao pogodak. Osim visinom Messi i po tome podsjeća na nekakvog nogometnog Napoleona. Dečko je porušio sve rekorde, a javnost uvijek gladna novih informacija zabavlja se i ovakvim detaljima.
 

REAL - GALATASARAY 3:0

Fatih Terim je neupitni nogometni autoritet. Nakon utakmice u Madridu u kojoj je njegova momčad rezultatski pregažena imao je dosta razloga za kuknjavu. Sudije su u makar jednom detalju grubo oštetile Galatu. Uvijek možemo postaviti pitanje što bi bilo da je Galata imala jedanaesterac i uspjela postići pogodak dok je rezultat nudio još kakvu takvu neizvjesnost.

Upravo to je i činio Terim nakon utakmice. Nije mi jasno gdje je točno vidio šansu svog tima da ode neporažen sa Santiago Bernabeua obzirom da ja niti jednog trenutka nisam u Galatinoj igri vidio niti jednu mogućnost da ode nepregažena iz Madrida. Čak i da im je dosuđen penal sumnjam da bi to promjenilo ishod meča.

Nakon svega viđenog čini se da je prolaz Reala u polufinale potpuno izvjestan. Galatin dream team je jednostavno nepodmazan i četvrt finale je njihov realan domet. Terim je još i postavio igru na pomalo čudan način ostavljajući sredinu terena ispražnjenu.

To bi možda i pilo vode da je Sneijder u savršenoj formi. Ali ovako je djelovalo samoubilački. Ako je i htio skrenuti tijek Realove igre sa bokova u sredinu smatrajući da je, kao što i jeste, Real po bokovima puno opasniji, onda je morao povući još par poteza i uzeti u obzir Sneijderovu indisponiranost. Ovako nije dobio ništa. A reklo bi se da je imao nekakvu ideju kako zaustaviti Mourinhovu mašinu.

Već i prije početka utakmice znali smo da nas čeka dvoboj neravnopravnih suparnika. No, ja sam ipak očekivao više neizvjesnosti. Real će ovako imati najviše prostora za kalkulacije i mogućnost da skoro pa bezbrižno dočeka uzvrat. Upravo u tome vidim otvoren put prema finalu za madridsku momčad. Za to su u prvom redu krivi igrači Galate, ponajviše Smeijder i Eboue, ali i Fatih Terim, koji ipak nije nepogrješivi nogometni prorok. 


BRZOPOTEZNI PREGLED

BAYERN - JUVENTUS 2:0

Antonio Conte je nakon utakmice u Minhenu pošteno i razborito izjavio da je meč dobila bolja momčad te da ekipa Juventusa mora još puno raditi kako bi dosegla visoku europsku razinu, razinu koju ovaj Bayern defintivno ima. Naravno da je u uzvratu u Torinu sve moguće, ali Bayern je u ovom trenutku ipak prejak i predobro vođen da bi si dopustio nekakvo neugodno iznenađenje. Čak štoviše, gledajući nogomet koji igraju Bavarci možemo mirne duše izjaviti da su spremni otići do kraja.

MALAGA - BORUSSIA 0:0

Malaga je ove sezone kao neki neotkriveni kontinent. A mi ga iz utakmice u utakmicu imamo priliku istražiti. Svakojakih čudesa ima na La Rosaledi. Sretnemo tu starog poznanika Joaquina. Pa upoznamo fenomenalnog Isca. Onda nam vodič kroz nogomet postane dobro poznati Pelegrini. A kad dođe utakmica protiv Borussie otkrijemo Willyija koji je skinuo 7 čistih udaraca igračima Borussie.

Sačuvao je tako Willy nulu svom timu i ostavio pitanje konačnog pobjednika otvorenim. A Borussia po meni igra trenutno najljepši nogmet u Europi. Mogu puno i mogu daleko. Definitivno su apsolutni favoriti za prolazak dalje. No, pita se tu nešto i Willyja, Pellegrinija i ekipu.

(zurnal.info

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Barcelona, Zlatan Ibrahimović, Kauč selektor, Liga prvaka, Marko Tomaš