Štafeta

Dan mladosti u Sarajevu: Nađemo se, malo se izjadamo, i to je to

FOTO: D. Hajdarbašić (Radio Sarajevo)
Piše: Branka Mrkić-Radević

Neposredno nakon završetka polaganja cvijeća na maršalovu bistu manji dio prisutnih druženje nastavlja u obližnjem Titu – kafeu u kojem se svake godine obilježava Dan mladosti. Razgovaramo sa mladima koji su se to jutro zatekli u objektu. Malo njih potvrđuje da im današnji dan ili lik Josipa Broza predstavljaju nešto važno u životu

Obilježavanje 25. maja, Dana mladosti, u Sarajevu je počelo polaganjem cvijeća na bistu Josipa Broza Tita ispred kasarne Maršal Tito. Oko biste je gužva i tačno u 11 sati počinje manifestacija sjećanja na Maršala. Mahom starija populacija okupila se radi uspomena ali i druženja. Neki od njih i plaču dok slušaju „Zemljo moja“. Borka Srdić ne može zaustaviti jecaje jer je na ovaj dan u Drvaru poginuo njen brat. Imao je 18 godina:

-A ja, ja sam Titova SKOJ-evka i omladinka i srce me moje danas boli.

U ratu je kao pripadnike partizanskih odreda izgubila još pet članova porodice. Žao joj je što se danas njihove žrtve ne vrednuju na pravi način a lik i djelo Josipa Broza prikazuju u negativnom kontekstu. Zato svake godine pokušava dati barem mali doprinos u odavanju počasti:

-Radi Tita dolazim, i gdje god je on voljela bih biti. Za Tita do groba – uzbuđena je.

Moli da mediji prenesu njenu poruku mladim ljudima na njihov dan – ne gledajte na nacionalizam i podjele, važno je samo bratstvo i jedinstvo.

Demokratija - ti i ja krademo

Čuju li Borkine poruke mladi ljudi veliko je pitanje. Jedan dio njih sigurno da. Takvi su i, kako sebe zovu, mladi komunisti i antifašisti, Sanin Čepalo i Zlatko Milić. Oni su članovi Društva Josip Broz Tito - Sarajevo i pred kasarnu su stigli prikladno odjeveni sa velikim zastavama. Sanin tvrdi kako sve više mladih pristupa Društvu jer od roditelja slušaju o nekim boljim vremenima, ali i kao rezultat razočarenja današnjim mogućnostima. Ima 22 godine i ideje socijalizma brani vrlo vatreno:

-Danas se diče demokratijom, a ako demokratiju prevedemo na šatrovački dobijemo, u šali kažem, „ti i ja krademo“. Ona nam nije ništa dobro donijela.

Za njega je 25. maj drugi rođendan, obrazlaže, te dodaje da ga mladi prijatelji jako dobro razumiju:

-Širi se ideja Josipa Broza i bivše domovine, ne gleda se ko je ko. Trenutno je u Društvu oko polovine članova iz mlađe populacije.

Ipak, veliki dio njegovih vršnjaka ne misli tako. Neposredno nakon završetka polaganja cvijeća na maršalovu bistu manji dio prisutnih druženje nastavlja u obližnjem Titu – kafeu u kojem se svake godine obilježava Dan mladosti. Razgovaramo sa mladima koji su se to jutro zatekli u objektu. Malo njih potvrđuje da im današnji dan ili lik Josipa Broza predstavljaju nešto važno u životu.

Damir, Dino i Riad imaju između 17 i 18 godina i da je Dan mladosti shvatili su tek kada su vidjeli pridošlice sa petokrakama:

-Ne znači mi ništa jer se i ne obilježava. Čak je licemjerno i imati ovaj dan kada su mladi danas u zapećku – komentarišu:

Na pitanje šta za njega znači 25. maj Dino kaže:

-Za mene je danas subota. Da je petak bio bih u školi, a kako nije sjedim u Titu i pijem kafu.

Kako se te večeri u Titu održava i koncert povodom Dana mladosti zanimalo nas je da li će možda doći:

-Ma kakvi, večeras je Liga prvaka – kategorični su.
I za susjednim stolom slično – tri djevojke i mladića jednostavno nemaju šta reći u vezi sa nekadašnjim praznikom mladosti:

-Draža mi je Nova godina – kaže Lela.

Mladom se, govori nam, smatra i Mineta Grđo, i ovaj dan doživlja svojim. Rođena je 1951, i u demokratiji izgubila sve:

-Još se osjećam mladom jer su mi godine stale 90-ih. Za mene su to bile najljepše samoupravne godine, Tito me lično zaposlio svojim potpisom, ali sam 90-ih izbačena s posla i iz sistema. Izgubila sam sve – deviziju, pravo na rad i pravo na život.

Da bi preživjela radila je fizičke poslove koji nisu odgovarajući njenoj struci:

-Ali znanje i diplomu mi niko ne može oduzeti – ipak tvrdi.

 

Smrt fašizmu, sloboda narodu!


U bivšoj Jugoslaviji Dan mladosti obilježavan je na stadionu JNA u Beogradu, a Titu je najbolji omladinac uručivao štafetu. Taj običaj se koji poštivao pune 42 godine, od 1945. do 1987.
Prva štafeta mladosti pošla je iz Kumrovca, Titovog rodnog mjesta, a svake naredne godine ona je polazila iz drugog mjesta.

Štafeta je nošena mjesecima unparijed dobro utvrđenim rutamaa posljednji slet na stadionu JNA, za života Josipa Broza Tita, održan je 25. maja 1979. godine.

Bila su to sretna vremena – kaže Savo Živančević. Titu je počast odao ispred biste i sa prijateljem komentariše kako su nekada „mogli na Brione a danas ni u kamione“:

-Nađemo se ovdje, oni koji su preživjeli, malo se izjadimo i to je to.

Njegova kolegica Nađa Biser Taso i ove godine održala je govor na polaganju cvijeća i ponovo podsjetila na ideje antifašizma koje Društvo Josip Broz pokušava očuvati:

-Većina nas, učesnika NOB-a od 1942. Do 1945. Ostala je vjerna ideji antifašizma i svoj opredjeljenju ali neofašizam prijeti da podrije te temelje – kaže.
Iako je Društvo tražilo da se donese zakon kojim bi se zabranio rad fašističkih organizacija, to se nije dogodilo, upozorava ona i završava svoj govor:

- Smrt fašizmu, sloboda narodu!

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Josip Broz Tito, Dan mladosti