JMBG

PROTESTI NA 40 STEPENI: Mostar je pustinja, fatamorgane su česte

Piše: Marko Tomaš

Kad su ljudi napustili Španjolski trg iza sebe su ostavili samo jedan ispuhan balon. Ili se samo meni učinilo tako. Mostar je pustinja

(MOSTARSKI DNEVNIK, 17.06.2013.)

Ako hoćete da demoralizirate neki pokret dođite u Mostar, grad u kojem će se sve vaše iluzije rastopiti na suncu i otići u nebo u vidu pare. Ciničan je to grad, duboko podijeljen, razjeban u svakom smislu i da bi animirao ljude da „izađu na ulicu“ trebaš imati nešto puno artikuliranije i osmišljenije od JMBG prosvjeda.

Također, trebaš očekivati da će sredinom lipnja točno u podne u Mostaru biti ugodnih 40ak stupnjeva što je vrućina koja je ekvivalent zimi na kojoj je u Rusiji Napoleonova vojska slomila zube. Na takvu žegu, u to doba dana, nitko normalan ne izlazi. Osim mene i još tristotinjak ljudi.

NIJE TRENUTAK DA SE BUDE CINIČAN

Nije trenutak da se bude ciničan. Jedno dijete je umrlo zbog politikantskog nemara. Ali, treba biti pošten pa lijepo reći da su mostarski prosvjedi održani po principu vidila žaba da se konji potkivaju.

Zbog toga je, vjerovatno, na Španjolskom trgu, u gradu od kojih stotinu tisuća stanovnika, danas u podne bilo jedva tristotinjak ljudi. Ako uzmemo u obzir da su u Mostar došli aktivisti iz Sarajeva, Ljubuškog itd. shvatit ćemo sav čemer mostarskog stanja uma. Vjerujem da dosta ljudi na prosvjede nije došlo zbog gore pomenute vrućine, ali veliki dio onih koji bi podigli svoje dupe i prosvjedovali nisu na Španjolski trg došli zbog neartikuliranih stavova ljudi koji su prosvjede organizirali.

Parole tipa „ubice“, „lopovi“ i sl. dobrano su se izlizale u proteklih desetak dana, a čini se da nitko ne zna kako, zašto, ni kuda dalje. Prijetiti pozivanjem na građanski neposluh u najmanju ruku je smiješno, ali, bože moj, to nije tema emisije.

Postoji opasnost da se prvotni potencijal jmbg prosvjeda već dobrano ispuhao, krivnjom onih koji su se profiltrirali kao organizatori i predvodnici prosvjeda. Taj filtar je još jedan razlog ciničnog odnosa Mostara spram prosvjeda. Ljudi u ovoj zemlji su toliko puta nasanjkani od raznoraznih revolucionara da više ne vjeruju, što se kaže, ni vlastitoj materi, a kamoli aktivistima koji su nebrojeno puta do sada, jednako kao i političari, kompromitirali samu ideju za koju se zalažu.

One ljude koji na JMBG prosvjede dolaze otvorenog srca, bez oraha u džepu, iz čisto ljudskih, iskrenih pobuda ne smije se izdati, previše ih se puta iznevjerilo i ovakve inicijative su im rijetka preostala nada u bolje sutra.

Bojim se, naime, da se upalo u klopku koju se moglo jednostavno predvidjeti. Ljudi su nepovjerljivi i uglavnom si ne dopuštaju da ih ponese val nečega nejasnog i neartikuliranog. I što sad?

Na prosvjedima sam sreo neke drage ljude iz Sarajeva. Zamolili su me da budem konstruktivan kad budem pisao ovaj dnevnički zapis.

ŠIROKA FRONTA OBESPRAVLJENIH

Bosanskohercegovački JMBG prosvjedi još uvijek imaju određeni potencijal da prerastu u neku vrstu artikuliranog političkog pokreta, što je svakako smjer u kojem se treba otići.

Ovu priču se nipošto ne smije dodatno banalizirati. Bosanskohercegovački prosvjedi u suštini su jednaki masi sličnih događanja naroda u Europi. Suština svega je klasna borba. Front obespravljenih je jako širok i treba ga povezati smislenom političkom akcijom.

Zamislite kako se osjećaju roditelji male Berine? Poniženi su, bez dostojanstva, i od jučer osuđeni na vječnu tugu. Ne čini li vam se to poznato? Nismo li svi u istoj poziciji iz ovih ili onih razloga? Netko zato što je gay, netko zato što živi tri kuće od ratnog zločinca, netko zato što je ostao bez posla, netko jer posao nikad ni nije imao, netko zato što je student bez mase osnovnih prava, netko zato što robuje na poslu kako bi dobio ugovor na još godinu dana, netko zato što je ženskog roda itd.

To je stvarno široka fronta poniženih i obespravljenih. I nije specifična samo za Bosnu i Hercegovinu. Kroz ovo događanje naroda trebalo bi artikulirati potrebe i poziciju svih tih ljudi, stvoriti političku platformu i s njom izaći na izbore. Pa kom obojci kom opanci, borba će svakako biti isrcpljujuća i duga, ne treba očekivati uspjeh preko noći, ali ta borba nas čeka kad tad i šteta je da se ne iskoristi trenutak u kom su ljudi konačno počeli otvoreno pokazivati nezadovoljstvo, dizati glavu i pokazivati natruhe dostojanstva. Potencijala, dakle, ima i nitko si ne smije dozvoliti da ga uludo proćerda.

SDP BiH je proćerdao sličan potencijal i kompromitirao samu ideju socijaldemokracije. Oni koji vode prosvjede ne bi smjeli ni pod razno dopustiti da kompromitiraju samu ideju građanskih prosvjeda. Eto, od mene toliko konstruktivnosti. Valjda je jasno što želim reći. Dodatna objašnjavanja zauzela bi previše prostora. Ovo je svakako samo otvaranje nekih tema, pokušaj da se bude konstruktivno kritičan.

Mostar je, treba to napominjati uvijek, imao priliku za svoj Taksim. Ali nitko se nije ni osvrnuo na rušenje stare bolnice i izgradnju tržnog centra na njenom mjestu. Nitko nije prosvjedovao kad je škola pretvorena u Vijećnicu. Nitko nije pomenuo rušenje borova na Lenjinovom. Ima tih primjera koliko hoćete. Osim što je podijeljen i ciničan, Mostar je i demoliran u potpunosti, malo ratom, malo obnovom.

Ali, eto, makar su se ljudi pokrenuli kad je dotjeralo cara do duvara. Možda nas mogu tretirati kao životinje, ali trebali su znati da nam ne smiju dirnuti u mladunčad, tad ćemo pokazati zube. Više drugdje nego u Mostaru. Mostar bi se trebao stidjeti pred svim ljudima koji su danas došli iz drugih gradova pržiti mozak na mostarskom suncu.

Kad su ljudi napustili Španjolski trg iza sebe su ostavili samo jedan ispuhan balon. Ili se samo meni učinilo tako. Mostar je pustinja. Fatamorgane nisu rijetke.

Iskreno Vaš, odjel za širenje defetizma.  

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mostar, Protesti, JMBG, Marko Tomaš