Na rubu živaca

UBIJANJE MOSTARA: Osunećena Biskupova glavica

FOTO: mostarlife.com
Piše: Marko Tomaš

Iznad Biskupskog Ordinarijata u Mostaru, na lokalitetu poznatom kao Biskupova glavica vladari grada na Neretvi posjekli su šumu. Naš Marko Tomaš traži da ga protjeraju baš kao i posječene borove

Protjerajte me, molim vas!

Protjerajte me kao što ste krenuli protjerivati strane državljane koji su ilegalno živjeli u BiH. Protjerajte me jer sam i sam ilegalan u vlastitom gradu, jer sam jednak jadnik kao i ti jadnici kojima je vaš konc logor, koji običavate nazivati državom BiH, obećana zemlja.

Promijenite već jednom to prokleto ime grada koje me zavarava i tjera da živim u iluziji da sam u tom istom gradu proveo djetinjstvo. Promijenite ime grada onako kako mijenjate grad.

Protjerajte sjećanje, ubijte ga taman u trenutku kad pomisli da bi moglo pobjeći pred vašom zločinačkom rukom. Protjerajte me onako kako ste protjerali zdrav razum. Protjerajte me u najboljem duhu vaše dvadesetogodišnje politike protjerivanja.

Nemojte me više mučiti, protjerajte me. Protjerajte me, posijecite korijenje moje memorije onako kako ste posjekli libanonske cedrove iz kruga stare bolnice. Projerajte me vatrom koja se nije mogla gasiti iz vaših službenih Audija. Neka sagorim kao munika.

Protjerajte me kao 3. osnovnu školu. Učinite drvosječu Dragana Đilasa počasnim građaninom grada od kojeg je ostalo samo ime.  On nije kao ja, muškarci ne plaču zbog par stabala, on se sigurno divio načinu na koji ste posjekli zdrave borove na Lenjinovom šetalištu, pardon, šetalištu Nikole Šubića Zrinjskog.

Ubijte me, pobogu, kao psa na mjestu gdje Bulevar narodne revolucije postaje Bulevar hrvatskih branitelja. Raščerečite mi tijelo na mjestu gdje ulica Alekse Šantića postaje ulica Mile Budaka. Sameljite moje meso između hrvatskog i bošnjačkog kata Stare gimnazije.

Ili, ako me nećete ubiti, nemojte me mučiti, lijepo me pošaljite u pizdu krasnu materinu u neku treću zemlju čija nesreća neće biti moja. Protjerajte me kao što ste protjerali dječake sa neretvanskih plaža, kao što ste protjerali grad iz njega samog.

Ovako propadam kao partizansko groblje koje će smrviti vaši tajkuni i biskupi.

Protjerate me, jer nikad nisam htio postati zloguki prorok. Protjerajte me kao što protjerujete kvadrate zelenih površina. Krenuli ste iz Bara, s Radobolje, jučer ste otvorili frontu na Biskupovoj glavici i ja znam kako će to završiti.

Prozreo sam vaše planove. Krenuli ste jesti Trimušu. Jebo požar koliko ste vi drveta u stanju satrati. Znam kako će to završiti. Onako kako vaše betonjare jedu šumu tako će neka betonjara pojesti kamen Partizanskog groblja.

Lijepo me ugušite nekim betonskim ovratnikom. Svejedno je više. Ovo dugogodišnje rastajanje s dušom je nepodnošljivo.

Protjerajte me, molim vas! Zamjenite table na kojima piše Mostar nekima na kojima će pisati npr. Bergen Belsen. Što da ne, jebiga, nazvati stvari pravim imenom.

Osunetili ste Biskupovu glavicu kao što neki mahalski brico suneti dječake. Pribijte me na onaj blentavi križ na Humu.

Nabijte me kao na kolac na nekakvu saudijsku munaru iz mostarskog predgrađa. Šta znam, učinite bilo što, samo me prestanite mučiti. Ne mogu više podnijeti niti jedan zločin.

Skrenuo sam s uma kao Radobolja oko vile Dragana Čovića. Puk'o sam. Zakoračio u ludilo kao bivša Titova vila na Musalu. Podivljao sam kao Mepas mall, jednako sam crn i zloćudan kao tumor.

Otklonite me. Neka otputujem zajedno s posječenim borovima na nekom kamionu, onako kako volite prevoziti ljude i drveće.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Marko Tomaš, Mostar