Kauč selektor

KAUČ SELEKTOR: Sušiću, smiješ li razgovarati sa Spahićem i Misimovićem?

FOTO: oslobodjenje
Piše: Marko Tomaš

Jadni onaj Asmir Begović. U noćima poput sinoćnje ja bih ih poslao sve u tri krasna paradajza ili gdje već. Jadni Lulić sa svojom beskrajnom energijom koju nitko ne isprati. Jadni Pjanić koji mora trčat za rekreativo de misimović. I, tako, vazda neki belaj taman kad čovjek pomisli da je rahat

Utakmicu sam gledao u Banjoj Luci.

Htio sam nakon svega da se naspavam. Nitko sinoć u Banjoj Luci, osim mene i par mojih prijatelja, nije čak ni mario za činjenicu da Reprezentacija Bosne i Hercegovine igra jednu od najbitnijih utakmica u svojoj kratkoj povijesti. Izgleda da za istu činjenicu nije mario ni Safet Sušić.

TKO NABIJE DOBIJE

Sve u redu. SAD nismo morali dobit. Ljudi su skužili što i kako i održali nam predavanje. Ali, Slovačka, ej! Da prostite, ne pamtim kad sam posljednji put vidio tako očito jadnu ekipu, ekipu koja igra običan krkanski, seljački "tko nabije dobije" nogomet, koja od prve do posljednje minute razvlači igru i čuva nula prema nula još u stadionskom tunelu. Neka kaže tko što hoće, branite Sušića i naše nogometne genijalce, ali ono si nikako nismo smjeli priuštit, jer tko će sad podignut sve te potištene glavice.

Onakvo igranje odbrane si ne smije dopustit ni Barcelona koja obično ima posjed od, što kažu pijačni matematičari, 300 posto. Koja je ovo utamica po redu da je bjelodano da bez Mensura Mujdže mi ne znamo igrati odbranu? I što Pape uradi po tom pitanju? Evo, evo, ja ću odmah odgovoriti: apsolutno ništa.

Jel može netko već jednom da objasni Emiru Spahiću da to što je kapetan ne znači da on treba organizirat 50% napada u posljednjem kvartalu utakmice? Sušiću, jel možeš ti to ili te je strah?

Jel te strah ostavit Misimovića na klupi? Devedeset minuta držati u igri čovjeka, koji je prema svemu pa i prema trbuščiću, u nekakvoj reakretivnoj fazi svoje karijere, može ili slijepac ili kukavica. Pa tip nije u stanju dobacit loptu iz kornera u srce šesnaesterca. Hajde, molim vas, još jednom pogledajte utakmicu. Zvjezdan Misimović niti jedan korner nije izveo kako treba.

Zbog čega vezna i stoperska linija između sebe imaju rupu od trideset metara? Gdje su ti motorični igrači koji to mogu pokrpit?

Sve u redu, kažem, ali Slovačka, ej!? Kakvo svjetsko prvenstvo, šta!? Šta su odigrali i tamo osim na mišiće i Hamšikovu frizuru od koje protivnik ne vidi poluvisoke lopte? Sinoćnja utakmica je bila sramotna. Pustiti ove atletičare da sami izađu na Begovića nekolicinu puta može samo netko ili beskrajno netalentiran za trenerski posao ili napušeni rastafarijanac ili eutanizirani zombi.

Jel može netko objasniti Sušiću da on ima pravo mijenjati stvari tijekom utakmice? Ali ne uvoditi Edina Višću kad se lomi rezultat. Kakvo je pa to solomonsko rješenje bilo? I, opet, zašto rekreativac Misimović ostaje u igri a izlazi jedini čovjek koji je pokušao povezati našu igru?

OČITO JE, BIJESAN SAM

Da, očito je, bijesan sam. Bijesan sam zbog toga što selektor nije ništa poduzeo kad mu se koncepcija počela raspadati. Pa mi cijelu tekmu nismo stvorili izrađenu stopostotnu priliku. O, da mi je znati koji će konzilij sad oporaviti sve ove oštećene psihe i pripremiti pobjedu u Žilini?

Da, sinoć je bio onaj dan kad mi Papetovo kuliranje nije leglo, a pogotovo mi nije leglo Misketovo dociranje nakon tekme. Dečko, jel te stid imalo? Što sam ne izađeš? Svaka ti je lopta bila kratka, nedorečena, svaki ti je duel bio mlitav, pretrčo te je svaki sedmogodišnji skupljač lopti. Zašto bi Mire Pjanić trčao za tebe, Miske? Što si ti, Maradona?

Da, bijesan sam. Bijesan sam zato što mi život upropaštava čovjek kojeg uopće ne znam, još od one Italije 1990. godine.
Ali, hajde, evo smirit ću se, preživjet ću, sačekajmo utorak, nadajmo se da ćemo tamo pobijediti Slovake koji su po svemu slabiji od nas barem 40%.  Osim možda po trenerskoj pameti koja, u našem slučaju, katkad zaboravi doći na utakmicu i onda, jebiga, odigraš devedesetku s deset igrača i bez trenera.

Jadni onaj Asmir Begović. U noćima poput sinoćnje ja bih ih poslao sve u tri krasna paradajza ili gdje već. Jadni Lulić sa svojom beskrajnom energijom koju nitko ne isprati. Jadni Pjanić koji mora trčat za rekreativo de misimović. I, tako, vazda neki belaj taman kad čovjek pomisli da je rahat. Pa, sto mu gromova, ovo je BiH, kako ćeš bit rahat? Kako i s kim? Utorak će doći jako sporo.  

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Reprezentacija BiH, Marko Tomaš, Kauč selektor